„Što se tiče vode, ona je već u hrvatskom Ustavu. Ne znam što točno vi hoćete povrh Ustava i nekoliko zakona koji štite vodu“, kazao je Andrej Plenković, predsjednik Vlade odgovarajući na upit Nikole Grmoje, saborskog zastupnika Mosta koji je tijekom Aktualnog prijepodneva u Saboru predsjednika Vlade upitao kada će predsjedniku Sabora dozvoliti da na dnevni red stavi dvije Mostove inicijative za izmjene Ustava, a jedna od njih je „ustavna zaštita prava na pristup čistoj i pitkoj vodi“.
Kad je riječ o ustavnoj zaštiti vode, ona se spominje u sljedećim člancima:
„Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim područjem iznad tih područja“, navodi se u članku 2. Ustava (redakcijski pročišćeni tekst, Ustavni sud).
Pitanje zaštite vode posebno je regulirano člankom 52. Ustava.
„More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu“, stoji u članku Ustava kojim se propisuje osobita zaštita, među ostalim, i vode.
Tek članak 69. Ustava bliže je Mostovu prijedlogu, a u njemu se propisuje da „svatko ima pravo na zdrav život“ te da „država osigurava uvjete za zdrav okoliš“.
Most prijedlogom izmjena Ustava, kada je riječ o zaštiti vode, traži da se iza članka 70. Ustava, doda članak 70.a koji bi glasio:
„Svatko ima pravo na čistu i pitku vodu. Vodni resursi su opće dobro kojim upravlja država. Opskrba stanovništva pitkom vodom i vodom za kućanstvo je neprofitna komunalna djelatnosti koju osiguravaju javni isporučitelji. Komunalna djelatnost opskrbe vodom uređuje se zakonom“.
Taj prijedlog Mosta podržalo je 39 zastupnika oporbenih stranka i početkom listopada ušao je u saborsku proceduru, ali još nije poznato kada će Mostov prijedlog izmjena Ustava doći na plenarnu raspravu.
Most je slično predlagao i 2019. godine
Sličnu formulaciju promjene Ustava, odnosno uvođenje “prava na čistu i pitku vodu”, Most je predlagao i 2019. godine, a tada je Vlada predložila Saboru da se zahtjev Mosta odbije, uz obrazloženje da je postojećim ustavnim odredbama, kao i postojećim zakonodavnim okvirom, zaštita prava na vodu u optimalnoj mjeri osigurana. Prijedlog Mosta o posebnoj ustavnoj zaštiti vode tada nije prošao u Saboru.
Formulacije o zaštiti vode slične Mostovu prijedlogu u svojim ustavima imaju brojne države u svijetu.
U Europskoj uniji za takvom zaštitom vode prva je posegnula Slovenija prije jednog desetljeća te je tako građanima zajamčeno pravo na pitku vodu kao javno dobro.
Slovenski Ustav u posebnom poglavlju naslovljenom Pravo na pitku vodu navodi (članak 70. a Ustava Slovenije):
„Svatko ima pravo na pitku vodu. Vodni resursi su javno dobro kojim upravlja država. Vodni resursi služe prvenstveno i održivo opskrbi stanovništva pitkom vodom i vodom za kućanstvo te u tom pogledu nisu tržišna dobra. Opskrbu pitkom vodom i vodom za kućanstvo osigurava država putem samoupravnih lokalnih zajednica izravno i neprofitno“.
Prijedlog zaštite vode u Ustavu kako ga je predlagao Most prije sedam godina, ali i danas, na tragu je rješenja kojeg je provela Slovenija u studenom 2016. godine.
Vlada se prije sedam godina plašila “zlouporaba”
Na aktualni zahtjev Mosta, koji je u saborsku proceduru ušao jer ga je svojim potpisom podržalo 39 oporbenih zastupnika (2019. godine tu je inicijativu podržalo 34 oporbenih zastupnika), Vlada se još nije očitovala.
Prije sedam godina je, međutim, sličan prijedlog odbila navodeći kako je postojećim ustavnim odredbama te postojećim zakonodavnim okvirom, zaštita prava na vodu u optimalnoj mjeri osigurana.
Tada je Vlada u svom obrazloženju navela i kako smatra da bi uvođenjem prava na vodu u Ustav kao ljudskog prava moglo doći do brojnih zlouporaba toga prava. Drugim riječima, vjeruje da bi na osnovu nekritičkog tumačenja ustavnog prava na vodu došlo do neplaćanja vodnih usluga.
„Realan problem konstitucionalizacije pristupa vodi za ljudsku potrošnju u formi samostalnog ljudskog prava nastao bi ako bi se ono prepoznalo kao pravo na besplatnu vodnu uslugu. U takvom slučaju, a rizici nisu mali, cijeli postojeći model pružanja vodnih usluga u našoj državi, utemeljen na kompleksnoj i skupoj infrastrukturi, koja ima svoje troškove održavanja, svoju amortizaciju izgrađene infrastrukture, za koju korisnik mora platiti ekonomsku cijenu, urušio bi se i doveo do kaosa u vodnom sektoru“, navela je tada Vlada, dodajući kako bi takva odredba mogla kreirati pravnu obvezu investiranja u neisplative i neekonomične sustave.
Na ustavnu potrebu zaštite vode ukazivala je i Pučka pravobraniteljica koja redovito zaprima pritužbe građana zbog nemogućnosti pristupa javnoj vodoopskrbnoj mreži, dugotrajnosti postupanja po zahtjevu za priključenje na vodoopskrbnu mrežu, kvalitete i cijene vode…
„Radi zaštite ovog prirodnog bogatstva potrebno je razmotriti unošenje prava na vodu u Ustav RH, što smo isticali i u ranijim izvješćima. Prednosti takve zaštite prepoznala je Republika Slovenija koja je pravo na vodu zaštitila Ustavom 2016. godine“, stoji u izvješću Pravobraniteljice od prije tri godine. Kako je navela, ustavnom zaštitom vode unaprijedilo bi se „pravo svakog pojedinca na dovoljne količine sigurne, fizički i financijski dostupne vode za piće, pripremu hrane, osobnu higijenu/sanitarnu uporabu i odvodnju te bi se dodatno osigurala kontrola opskrbe i kvalitete vode“.
Zaključno, točno je da se u Ustavu spominje zaštita vode kao i drugih prirodnih resursa, međutim u Ustavu nije izrijekom propisano da "svatko ima pravo na vodu", što Most svojom inicijativom opetovano traži. Na prostoru EU takvu ustavnu zaštitu prva je uvela Slovenija prije deset godina.
