Objavljivanje tuđih osobnih podataka na Telegramu, vrbovanje maloljetnika preko Discorda i prijetnje smrću na TikToku. Na jednom slajdu prezentacije Tomislava Ramljaka iz Centra za nestalu i zlostavljanu djecu našli su se primjeri prijava zaprimljenih od 31. listopada do 2. studenoga. Popis je pokazao koliko različitih oblika ugrožavanja djece može stati u svega nekoliko dana i koliko posla slijedi nakon što netko pritisne tipku za prijavu.
Među predstavljenim slučajevima bio je i onaj odrasle osobe koja je na Snapchatu od desetogodišnjeg djeteta tražila da se fotografira. Prema naknadnom odgovoru Centra Faktografu, od prijave do obavijesti platforme da je poduzela mjere prošao je 21 dan. Koje su mjere poduzete nakon prijave, Snapchat nije naveo.
Za dijete izloženo takvom zahtjevu pitanje sigurnosti na internetu sasvim je konkretno: hoće li ga netko zaštititi i koliko će na tu zaštitu čekati?
Upravo bi tome trebala pomoći europska pravila o kojima se govorilo na prvom DSA Forumu u organizaciji Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM).
DSA, odnosno Akt o digitalnim uslugama, europski je propis koji uređuje odgovornost internetskih posrednika, među kojima su društvene mreže i internetski oglasnici. Korisnicima treba omogućiti da jednostavno prijave nezakonit sadržaj, dobiju objašnjenje kada im platforma ukloni objavu ili ograniči profil te ospore takvu odluku. Uređuje i transparentnost oglasa, a platformama dostupnima maloljetnicima propisuje obveze zaštite njihove privatnosti i sigurnosti. Najveće platforme imaju dodatne obveze procjenjivati rizike koje stvaraju njihove usluge i poduzimati mjere za njihovo smanjivanje.
Pojednostavljeno, tvrtke koje upravljaju platformama kroz koje svakodnevno komuniciramo moraju imati jasne postupke i odgovarati za njihovu provedbu. Što je nezakonito i dalje određuju drugi zakoni. DSA, naime, uređuje kako se s takvim sadržajem postupa i koja prava imaju korisnici.
Koja je točno uloga pouzdanih prijavitelja (eng. trusted flaggers)?
Važnu ulogu u tom sustavu imaju pouzdani prijavitelji. To su organizacije koje su dokazale da znaju prepoznati određene vrste nezakonitog sadržaja i pripremiti kvalitetnu prijavu. Njihove prijave platforme moraju obrađivati prioritetno i o njima odlučiti bez nepotrebnog odgađanja. Organizacija time ne dobiva ovlast samostalno brisati objave niti platforma mora automatski ukloniti sve što joj ona prijavi. Odluku i dalje donosi platforma.
U Hrvatskoj je taj status 23. srpnja ove godine dobio Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, u sklopu kojeg djeluje Centar za sigurniji internet. Na posljednjem objavljenom popisu Europske komisije, ažuriranom 5. listopada, Centar je jedini pouzdani prijavitelj na području Hrvatske.
U razdoblju od 1. siječnja do 31. listopada 2026., potvrdili su na upit Faktografa, zaprimili su 442 prijave na kanal pouzdanog prijavitelja i 1 017 kontakata na savjetodavnoj liniji, a policiji su uputili 76 prijava.
Spominju i brojku od više od 6 200 slučajeva koja se odnosi na pojedinačne poveznice, kanale, korisničke račune i domene navedene u prijavama. Jedna prijava, objašnjavaju, često sadrži desetke, a ponekad i stotine takvih podataka, najčešće Telegram kanala.
“Broj različitih slučajeva i broj djece iz sadašnjih evidencija ne možemo pouzdano izdvojiti”, navode iz Centra. Ista prijava može stići različitim kanalima, a mnoge ne sadrže dob ni identitet djeteta. Dio prijava je anoniman, dok je oko stotinu prijava istodobno poslano na desetke ili stotine adresa pouzdanih prijavitelja u više zemalja. Te se brojke zato ne mogu poistovjetiti s brojem djece koja su doživjela nasilje.
Iz Centra na naš upit ističu da uvode sustav koji će svaku prijavu pratiti od zaprimanja do ishoda, kako bi se ubuduće mogle razlikovati zaprimljene prijave od različitih slučajeva.
Veliki problem zatvorenih internetskih zajednica u kojima se pojavljuju prijetnje i ucjene
Među slučajevima kojima se bavio Centar bili su profili nazvani po školama, na kojima se uz imena djece objavljuju uvrede, seksualizirane poruke i prijetnje. Na drugom primjeru u prezentaciji navedene su prijetnje silovanjem, bombom i nožem. U dijelu o seksualnim ucjenama Ramljak je naveo i novčane zahtjeve od 300 do 600 eura. To su primjeri iz njegova izlaganja, koji opisuju raspon prijetnji s kojima se Centar susreće u svakodnevnom redu.
Ramljak je upozorio i na zatvorene internetske zajednice u kojima se pojavljuju prijetnje, ucjene i poticanje na samoozljeđivanje. Kao posebno problematične istaknuo je mreže “764” i “Com”. Na međunarodnu mrežu “764” upozorio je i američki FBI, koji ističe kako pripadnici te zajednice prijetnjama i ucjenama prisiljavaju maloljetnike na stvaranje seksualno eksplicitnih sadržaja i samoozljeđivanje.
Taj međunarodni kontekst ne pokazuje nam koliko je hrvatskih slučajeva povezano s tim mrežama, ali objašnjava zašto su za prepoznavanje takvih prijetnji potrebna posebna znanja.
Problem sporosti u reakciji velikih platformi
Slučaj koji je Centar imao sa Snapchatom pokazuje koliko postupanje može ovisiti o dostupnom načinu komunikacije s platformom. Kako su nam pojasnili iz Centra, profil odrasle osobe koja je od desetogodišnjeg djeteta tražila da se fotografira prijavili su 25. rujna. Dostavili su poveznicu, vrijeme i doslovan prijepis poruka, a slučaj su prijavili i policiji.
Snapchat je 8. listopada, dakle tek 13 dana kasnije, odgovorio da iz dostavljenih podataka ne može procijeniti je li sadržaj nezakonit. Na takav su se odgovor iz Centra istoga dana žalili. Platformi je za reakciju trebalo novih osam dana. Tek 16. listopada Snapchat je kazao da su nakon razmatranja žalbe utvrdili kršenje svojih pravila i poduzeli odgovarajuće mjere, ali bez navođenja koje su to točno mjere..
Iz Centra ističu da u trenutku prijave još nisu imali izravan kanal prema Snapchatu pa su koristili opći obrazac za prijavljivanje. Prvotni odgovor i žalba produljili su postupak. Poseban kanal za pouzdane prijavitelje Snapchat im je, navode, otvorio 7. listopada.
Takvo čekanje, ističu, ipak nije pravilo kod platformi s kojima imaju izravan kanal. Od 41 zahtjeva upućenog TikToku do kraja listopada, njih 39 završilo je uklanjanjem sadržaja ili računa. U zasebnom slučaju od 2. studenoga od prijave do zabrane računa i uklanjanja 18 objava prošlo je 38 minuta. Sporije je, prema njihovu iskustvu, ondje gdje izravan kanal još ne postoji te kod tvrtki koje registriraju internetske domene ili pružaju prostor za smještaj stranica i sadržaja, a prijave primaju samo putem vlastitih obrazaca i često odgovaraju unaprijed pripremljenim odgovorima.
Brzina uklanjanja prijavljenih objava jedan je dio zaštite korisnika, posebno djece i maloljetnika. Vrlo je važno i kako platforma odabire i preporučuje sadržaj koji će im prikazivati.
Pouzdani prijavitelji moraju zapošljavati različite stručnjake za kvalitetnu procjenu prijava
Za kvalitetnu prijavu treba pronaći i provjeriti sadržaj, razumjeti njegov kontekst, obrazložiti sumnju na nezakonitost i dostaviti podatke potrebne za postupanje. Potom treba pratiti odgovor platforme. U slučajevima ugrožavanja djece mogu biti potrebni i kontakt s policijom, podrška obitelji te nova reakcija ako se sadržaj ponovno pojavi. Za to su potrebni stručni ljudi, vrijeme i siguran način rada s osjetljivim podacima.
Na pitanje što bi trebalo promijeniti u sustavu pouzdanih prijavitelja, iz Centra prvo ističu potrebu za ujednačenim načinom podnošenja prijava. “Svaka platforma ima svoj obrazac, svoja polja i svoj postupak žalbe”, objašnjavaju. Za svaku novu platformu zato moraju istraživati gdje i kako joj se obratiti. Kao primjer jednostavnijeg rješenja navode zajednički portal preko kojeg bi prijave zaprimalo više platformi.
Također su istaknuli i da im je važna redovita povratna informacija policije i Nacionalnog CERT-a o tome što se s prijavama dogodilo. Predlažu radnu skupinu u kojoj bi nadležne institucije, banke i platforme dogovorile podjelu poslova i razmjenu podataka. U sustav bi, smatraju, trebalo uključiti i istraživače računalne sigurnosti, koji često prvi uočavaju nove prijevarne kampanje.
Za uključivanje drugih stručnih organizacija važni su i jasna slika svakodnevnih obveza, pomoć u pripremi zahtjeva za dodjelu statusa te razmjena iskustava. Koliko komunikacije zahtijeva ta uloga, pokazuju i podatkom da su od 23. srpnja, radeći na prijavama, poslali više od 240 poruka platformama, registrima, bankama i policiji.
Problem financiranja
Tu se otvara pitanje naknade za rad pouzdanih prijavitelja. Sam status organizaciji ne osigurava pravo na naknadu za poslove koje u toj ulozi obavlja. Hrvatski zakon o provedbi DSA-ja i pravilnik o pouzdanim prijaviteljima uređuju dodjelu statusa, uvjete rada, izvještavanje i nadzor, ali ne uspostavljaju sustav plaćanja tog rada.
Pravilnik pritom traži održavanje organizacijskih i tehničkih kapaciteta, stručno osposobljavanje osoblja i interne kontrole kvalitete. Organizacija, dakle, preuzima obveze koje podrazumijevaju trajne troškove. Činjenica da se bavi društveno korisnim radom te troškove ne uklanja.
Za druge organizacije koje imaju potrebno znanje i iskustvo to može biti ozbiljna prepreka prihvaćanju ove uloge. Podatak da Hrvatska ima jednog pouzdanog prijavitelja zato zaslužuje i pitanje koliko je sustav dostupan organizacijama koje nemaju vlastite izvore za financiranje dodatnog posla. Nedostatak naknade, naravno, bez dodatnih podataka ne može se proglasiti jedinim razlogom malog broja prijavitelja, ali riječ je o prepreci koju država može izravno adresirati.
Potrebu za resursima prepoznaje i Europska komisija. U odgovoru Europskom parlamentu iz studenoga 2025. navela je da rad pouzdanih prijavitelja zahtijeva odgovarajuću podršku te da se države članice i nacionalne koordinatore potiče na osiguravanje resursa i jačanje njihovih kapaciteta. Takav poziv sam po sebi ne stvara pravo na naknadu, ali potvrđuje da je financiranje dio pitanja kako ovaj sustav osposobiti za rad.
Država bi zato trebala osigurati predvidivo financiranje tih poslova, uz jasne kriterije, javno izvještavanje i zaštitu neovisnosti prijavitelja. Potpora treba omogućiti stručan rad i kvalitetnu procjenu svake prijave. Pritom odgovornost platformi da same osiguraju djelotvorne sustave zaštite korisnika ostaje njihova obveza.
Preliminirani nalaz Europske komisije: TikTok krši DSA
Kad tinejdžer na TikToku pogleda nekoliko videa o mršavljenju, u sekciji “Za vas” (eng. For You) može mu se pojaviti još snimki o dijetama i izgledu. Zadrži li se i na njima, aplikacija to može protumačiti kao znak da želi gledati još sličnih videa. Tako gledanje donosi nove preporuke na istu temu, a preporuke potiču novo gledanje. Taj se krug naziva efektom zečje rupe.
Europska komisija 6. studenoga preliminarno je utvrdila da TikTok zbog takvog načina preporučivanja krši DSA. Smatra da je platforma trebala bolje procijeniti rizike i učiniti više da ih smanji. Stalna izloženost sličnim videima o izgledu, tuzi ili izolaciji može naštetiti mentalnom zdravlju, osobito djece i ranjivih odraslih, navodi se u priopćenju Europske komisije.
Korisnik u takvim slučajevima može odabrati opciju “Ne zanima me”, ali mu TikTok i dalje može nuditi slične videe. Prema Komisiji, sustav daje veću težinu tome koliko se dugo korisnik zadržao na videu, nego njegovu izboru da takav sadržaj želi gledati rjeđe. Komisija stoga predlaže da TikTok prestane koristiti vrijeme gledanja za odabir preporuka, više uvaži ono što korisnici sami odaberu, olakša im podešavanje preporuka i redovito provjerava kako sustav radi.
TikTok pak osporava nalaze i tvrdi da Komisija pogrešno opisuje kako aplikacija radi i kako štiti korisnike, navodi se u izjavi koju je tvrtka dala Euronewsu. Kompanija ima pravo pisano odgovoriti na nalaze EK. Potvrdi li Komisija kršenje DSA-ja, TIkToku može biti izrečena kaznu u iznosu do šest posto godišnjeg prometa u svijetu.
Veliko istraživanje Maldite u Španjolskoj: Više od 1000 TikTok videa koji prikazuju nasilje nad djecom
Kolege sa španjolskog fact-checking portala Maldita između 11. rujna i 15. listopada ciljano su pretraživali TikTok i pratili preporuke koje je aplikacija nudila profilu putem kojeg su provodili istraživanje. U 35 dana istraživanja pronašli su više od tisuću javno dostupnih objava s eksplicitnim materijalom seksualnog zlostavljanja djece, s ukupno 48 milijuna pregleda. Neke su snimke bile dostupne mjesecima. Od 231 profila na kojima je takav sadržaj objavljen, 136 ih je još bilo aktivno usprkos prijavama 15. listopada – posljednjeg dana provedbe istraživanja koje je objavljeno 9. studenoga.
U rubrici “Za vas” TikTok je istraživačima preporučivao i račune koji su nudili takav materijal. U javnim komentarima nailazili su na korisnike koji su tražili cijele snimke, nudili razmjenu ili druge upućivali na Telegram i Zangi, gdje se dogovarala prodaja. U širem su pregledu izdvojili oko 26 000 računa na kojima su uočili naznake traženja ili dijeljenja tog materijala ili seksualnog uznemiravanja djece u prijenosima uživo. Kako su pronalazili račune i objave opisali su u metodologiji istraživanja.
Samo u komentarima na španjolskom zabilježili su 12 068 poruka sa 7 725 različitih računa. Korisnici su u njima tražili, nudili ili dogovarali razmjenu materijala seksualnog zlostavljanja djece. Novinari su s nekima razgovarali i putem TikTokovih privatnih poruka. Pojedinci su tvrdili da posjeduju materijal koji su sami snimili zlostavljajući djecu iz svojeg okruženja, ističe se u analizi komunikacije na španjolskom.
U uzorku prijenosa uživo koje su vodila djeca Maldita je zabilježila 2 314 komentara koje je ocijenila ozbiljnima ili vrlo ozbiljnima. Među njima su bili zahtjevi seksualne prirode uz ponudu virtualnih darova koji se kupuju pravim novcem. Redakcija je zabilježila i primjer prijenosa koji je vodila djevojčica, a koji je aplikacija istaknula među prijenosima uživo. Korisnici za pokretanje takvog prijenosa moraju imati najmanje 18 godina, stoji u TikTokovim pravilima.
Novinari su zatim s dva profila kroz TikTokov obrazac za nezakonit sadržaj prijavili 50 odabranih videa. Naveli su da je riječ o materijalu seksualnog zlostavljanja djece i pozvali se na španjolski Kazneni zakon. TikTok je u prvom krugu za 37 videa odgovorio da nije utvrdio kršenje, pa se redakcija žalila. Prema odgovorima na prijave i žalbe, platforma je uklonila pet videa i za još 13 ograničila pristup samo u Španjolskoj. Za 29 videa ostala je pri ocjeni da nema kršenja, dok su tri prijave ostale u obradi ili bez odgovora nakon 72 sata.
Kolege su zasebno provjerili što se 72 sata nakon prvotne prijave još moglo otvoriti. Dostupno je bilo 12 od 50 videa i 18 od 47 računa obuhvaćenih testom. Među 17 računa čije su objave nakon prijave uklonjene ili blokirane, osam ih je ostalo aktivno, navodi se u prikazu ishoda prijava i naknadne provjere.
Prikupljene dokaze redakcija je predala španjolskom tužiteljstvu za kibernetički kriminal. Nakon objave istraživanja reagirala je i španjolska Vlada, Ministarstvo mladih i djece zatražilo je od državnog tužiteljstva otvaranje istrage protiv TikToka, a ministrica Sira Rego 9. studenoga objavila je da je zatražila i hitan sastanak s predstavnicima platforme.
Dan nakon sastanka s TikTokom, Rego je kazala da je od španjolske agencije za zaštitu podataka zatražila privremenu obustavu rada platforme u zemlji. Od TikToka je zatražila uklanjanje materijala, suradnju s tužiteljstvom i hitno poboljšanje sustava koji provjerava objave i preporučuje ih korisnicima. Riječ je, zasad, samo o zahtjevu ministrice nadležnoj agenciji, time još nije donesena odluka o obustavi rada TikToka u Španjolskoj.
Faktograf* je TikToku poslao upit da komentira nalaze istraživanja, ali odgovor do objave ovog teksta nije stigao.
Gdje djeca i roditelji mogu potražiti pomoć?
Za korisnike koji se susretnu s nasiljem ili drugim oblicima ugrožavanja na internetu važno je znati gdje mogu potražiti pomoć. U Hrvatskoj sadržaj za koji sumnjaju da je nezakonit mogu prijaviti putem obrasca Centra za sigurniji internet. Djeci i roditeljima dostupna je i besplatna, anonimna savjetodavna linija 0800 606 606, radnim danom od 8 do 16 sati.
Sumnju na zlostavljanje ili iskorištavanje djeteta moguće je prijaviti policiji putem MUP-ova sustava Red Button, koji omogućuje i anonimnu prijavu. Kada je potrebna hitna policijska intervencija, treba nazvati 192 umjesto čekanja na obradu internetske prijave.
Drukčiju svrhu ima pritužba HAKOM-u zbog mogućeg kršenja DSA-ja. Ona se, primjerice, može podnijeti ako platforma nema odgovarajući način prijavljivanja nezakonitog sadržaja, ne obavijesti korisnika o odluci po prijavi ili mu ne obrazloži zašto je ograničila njegov profil. Tim se postupkom provjerava poštuje li platforma propisane obveze. HAKOM pritom ne odlučuje umjesto platforme o uklanjanju pojedine objave.
Prema nalazima Maldite, materijal seksualnog zlostavljanja djece na TikToku ostajao je dostupan mjesecima i prikupio milijune pregleda, a aplikacija je istraživačima preporučivala račune koji su ga nudili. Takvi nalazi otvaraju pitanje koliko sustavi same platforme pridonose širenju zlostavljanja koje bi trebali zaustaviti. Španjolsko ministarstvo zato je od nadležnih tijela zatražilo istragu i privremenu obustavu rada TikToka u toj zemlji.
Iskustvo hrvatskog Centra pokazuje da stručna prijava i izravan kontakt s platformom mogu dovesti do uklanjanja sadržaja za manje od sata. No djelotvornu zaštitu mora moći dobiti i korisnik koji nema takav kontakt, ne poznaje propise i ne zna kako obrazložiti žalbu na odbijenu prijavu. Koliko je sustav pouzdan, vidi se upravo kada ga pokuša upotrijebiti dijete ili roditelj koji prvi put traži pomoć.
Zato odgovornost države uključuje i podršku stručnim organizacijama koje prijavljuju nezakonit sadržaj i nadzor nad time kako platforme postupaju. Pouzdanim prijaviteljima treba osigurati uvjete za rad, a od platformi tražiti da otklone propuste zbog kojih se zlostavljanje može nastaviti širiti. Uklanjanje pojedine objave važan je korak, ali zaštita mora obuhvatiti i sprečavanje njezina ponovnog širenja i dolaska do nove publike. Dijete čije se zlostavljanje dijeli internetom mora dobiti zaštitu prije nego što snimka dosegne milijune pregleda.
*Napomena: Faktograf.hr sudjeluje u TikTokovom programu provjere činjenične točnosti tvrdnji na toj društvenoj mreži.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
