Odgovarajući na pitanja novinara o ekološkoj katastrofi kod Gospića, gdje je prije 2022. krenulo ilegalno zakopavanje 37 tisuća tona opasnog otpada, koji je prodro u podzemne vode i ispustio teške metale i vječne kemikalije, premijer Andrej Plenković je kao argument da će Vlada provesti učinkovitu sanaciju prizvao priču o otpadu desetljećima nagomilavanom u Varaždinu.
Njegova Vlada, rekao je, na njegovu je inicijativu, riješila i bale u Varaždinu koje su nagrđivale grad više od 20 godina.
“Dali smo nalog Fondu i izdvojili nešto manje od 30 milijuna eura i bala više nema… Kao što smo riješili to, riješit će se i ovo u Lici, ali u zakonitoj proceduri, a ne da mi budemo pod nekim medijskim ili političkim ili ne znam kakvih inicijativa pritiskom pa da se to radi mimo procedure, pa da ti isti koji sad guraju ‘brzo, brzo brzo, nagodite se’, kažu – ‘kako ste dali baš tima posao od nekoliko milijuna eura?’. Imamo previše iskustva da bismo zagrizli na takve pritiske”, rekao je Plenković, a prenijela Hina.
Međutim, ovoj interpretaciji povijesti varaždinskih smrdljivih bala nedostaju ključni detalji. Zbog njih Plenkovićeva paralela između Gospića i Varaždina Gospićanima može prije zazvučati kao prijetnja, nego umirujuća riječ kompetentnog autoriteta.
Baliranje je započelo u proljeće 2005. godine
Ako promatramo strogo proceduralno, postupak uklanjanja bala smeća u Varaždinu je i mimo korupcije koja je dovela do bizarnih pravosudnih i političkih peripetija, trajao zapanjujuće dugo – čak pet godina. Za razliku od Gospića, u Varaždinu je deponiran komunalni otpad, na koji su brojne tvrtke gledale kao na potencijalni energent, a ne opasni otpad, kojeg nitko ne želi pa sada država šalje upite na desetke adresa kako bi eventualno pronašli “izvođača radova”, a zainteresiranih još nema.
Plenkovićevo preuzimanje zasluga za rješavanje varaždinskih bala problematično je i zbog činjenice da njegova Vlada nije uspjela pomaknuti stvar s mrtve točke čak ni kada je HDZ bio u vlasti u Varaždinu. A kada nije bio u vlasti, kao od 2021. godine pa na dalje, kada je na vlasti SDP, HDZ je pomogao liberalu Ivanu Čehoku srušiti gradski proračun 2023.godine, u kojem je bio predviđen novac za sanaciju. Ovaj potez im se nije politički isplatio, jer je SDP-ov Neven Bosilj na izvanrednim izborima u travnju 2023. samo ojačao poziciju u gradskom vijeću.
I tek krajem 2023. godine i opetovanih Bosiljevih poziva Fondu da prihvati odrađene korake i odobri sufinanciranje sanacije, Vlada objavljuje da neće samo sufinancirati već platiti sanaciju u sto postotnom iznosu.
Ako uzmemo u obzir da je baliranje započelo u proljeće 2005. godine, nakon što je ugašena deponija u obližnjem Gornjem Knegincu, a da su posljednje bale napustile varaždinsko Brezje tek u svibnju ove godine, ni tu Plenkovićeva uloga ne izgleda osobito dobro. U trenutku odvoza zadnjih bala, Plenković je punio čitavo desetljeće na premijerskoj funkciji, što znači i da njegov mandat pokriva gotovo polovicu vremena koju su bale nagrđivale taj grad.
No, možda je najproblematičnije što je premijerova stranka HDZ većinu vremena postojanja bala bila pri vlasti, ako ne i u vlasti u Gradu i državi. Štoviše, HDZ je bio tu kada su položene prve bale.
Čudnovata povijest ukletih bala
To se odigralo 2005. godine, iako je gradska komunalna tvrtka Varkom odlučila kupiti postrojenje za baliranje još 2003. godine. Baliranje je trebalo biti privremeno rješenje kada je 1. aprila 2005. zatvorena deponija u Gornjem Knegincu. Tada je Varaždinom vladao HSLS-ov Ivan Čehok, a u Banskim dvorima HDZ-ov Ivo Sanader. Iako je sudjelovao u ranijoj Vladi SDP-ovca Ivice Račana, HSLS je podržavao i prvu, a onda i drugu Sanaderovu Vladu nakon izbora 2007.
Na lokalnoj razini, Čehok je zapravo cijelo vrijeme blisko surađivao sa stožernom partijom. Tomislav Kezelj, koji će u jednom momentu biti i predsjednik Županijske organizacije HDZ-a Varaždinske županije, te je 2005. godine obnašao funkciju šefa varaždinskog komunalca Varkoma, poduzeća nadležnog i za obradu, baliranje, skladištenje i zbrinjavanje otpada. Kojih devet godina kasnije se iz Varkoma izdvaja radna jedinica Čistoća, a Varkomu ostaje nadležnost za vodovod i odvodnju, odnosno zaštitu voda. To dodatno otežava Kezeljevu poziciju, jer je Brezje dio vodozaštitnog područja.
Same bale u stanju su da neopasno “drže” smeće samo dvije godine i to ako nisu naslagane jedna na drugu, a zatim propadaju. Na lokacijama poput Brezja, ponavljali su lokalni mediji, ne smije se graditi ni legalni deponij, a kamoli ilegalni: “Riječ je o ilegalnom deponiju bez vodonepropusnih podloga kakve moraju biti na legalnim deponijima otpada. Bale su u raspadnom stanju te oborinske vode koje prolaze kroz otpad stvaraju zagađene procjedne vode koje ulaze u tlo i podzemne vode. Na otpad u Brezju godišnje padne oko 35 milijuna litara vode. Još gore, podzemne vode teku u pravcu izvorišta i vodocrpilišta Bartolovec, koje je glavno vodocrpilište za Grad Varaždin i okolicu, a kao alternativa i za Grad Zagreb”.
U godini parlamentarnih izbora, 2007. godine, inspekcija Ministarstva za zaštitu okoliša nalaže uklanjanje tadašnjih 70.000 tona baliranog otpada na Brezju. Fond za zaštitu okoliša je, prema prvom programu sanacije, trebao izdvojiti oko 35 milijuna kuna, što je bilo tek 40 posto procijenjenog troška zbrinjavanja bala.
Građani Varaždina cijelo to vrijeme pa i godinama kasnije plaćaju Varkomu baliranje i “zbrinjavanje” otpada na Brestju. Pritom je Kezelj, kao šef Varkoma, tvrdio da je poduzeće u stanju nositi se s balama pa i njihovom oporabom. No Poglavarstvo na čelu s Ivanom Čehokom je imalo drugačije planove. U godini nakon inspekcijskog rješenja, zaobišli su javnu i političku raspravu i unaprijed dogovorili da će problem riješiti privatna tvrtka Varaždinska industrija svile (VIS), u vlasništvu lokalnog poduzetnika Davora Patafte.
Varkom i VIS na 2008. potpisuju tzv. “božićni ugovor” o hitnom zbrinjavanju bala, iako VIS nije imao veze sa zbrinjavanjem otpada, ni lokaciju, ni dozvolu za izgradnju postrojenja za obradu smeća, već je proizvodio suncobrane, kišobrane, kravate i zastave.
No, kako nam pojašnjava autor istraživačkog serijala o varaždinskim smrdljivim balama, kolega Goran Štimec, tvrtka VIS je svoje pogone namjeravala izmjestiti iz Grada na periferiju pa se energana činila kao dobrodošlo rješenje. Gradsko poglavarstvo u to vrijeme činili su predstavnici HSLS-a, HNS-a, HDZ-a i HSU-a.
Izgradnja MBO pogona
I 2010. godine, Varkom i VIS započinju gradnju prvog pogona za mehaničko-biološku obradu smeća u Hrvatskoj, uz žestoko protivljenje nekadašnjih HSLS-ovih partnera iz HNS-a. Idilični je suživot na sjeveru, naime, pukao dvije godine ranije nakon sukoba gradonačelnika Čehoka i Radimira Čačića, tada HNS-ovog župana s vlastitim zamislima o regionalnom centru za obradu otpada u Piškornici, koji ni dan danas nije u funkciji. Nakon što su HSLS-ovci 2008. Čačića srušili s mjesta župana, HNS je 2009. uzvratio kaznenom prijavom USKOK-u protiv Čehoka te ostalih uključenih u ugovor s VIS-om bez javnog natječaja. Dvije godine kasnije, Čehok podnosi ostavku iz Remetinca. Paralelno je završen i MBO pogon, no zbog kontroverzne povijesti proći će dosta vremena dok u njega uđe prva ukleta bala.
Te 2011., naime, kreće višegodišnja sudska i proceduralna trakavica. Najopipljivija posljedica je bila bacanje vremena, jer je sudski proces protiv gradonačelnika, zatim poduzetnika i vlasnika VIS-a Patafte i HDZ-ovog Kezelja, na mahove rezultirao osuđujućim, pa onda poništenim i/ili oslobađajućim presudama za sve uključene. Proces ni dan danas nije gotov. No, pokazao je da Pataftina tvrtka nije jedina koja je željela to smeće, što je isticao i HNS. USKOK je pobrojao nekoliko zainteresiranih firmi koje bi se javile na natječaj da posao nije unaprijed dodijeljen Pataftinoj tvrtki.
Godine su prolazile, vlasti se smjenjivale i rušile planove sanacije i donosile nove. Na vlast u državi i Varaždinu uzjahao je i HNS, ali pomaka nije bilo. Kreditima opterećeni VIS je predavao komad po komad pogona za obradu smeća u ruke C.I.O.S.-u, potpuno izašavši iz posla 2014. godine. To nije spriječilo HNS da još davne 2012. da kaže da su konačno riješili problem, baš kao što će to učiniti i vlast nakon HNS-a, Čehok i HDZ-ov Damir Habijan 2019. godine. No, uklete bale su se tvrdoglavo, na mjestu, kiselile na kiši.
Tek u gradonačelničkom mandatu SDP-ovca Nevena Bosilja, 2023. godine, Vlada donosi odluku o sto postotnom financiranju sanacije novcem iz Fonda za zaštitu okoliša. Time su nakon desetljeća nagrđivanja Varaždina “kralju smeća” Petru Pripuzu, utemeljitelju C.I.O.S. grupe i njegovoj tvrtki CE-ZA-R, izručili zrelu i u potpunosti od države financiranu krušku. No, ni to nije sve. Nakon što je dobio skoro 30 milijuna eura za sanaciju bala u pogonu koji su izgradili Varkom i VIS, Pripuz od Grada Varaždina na sudu traži dodatne milijune eura zbog – izgubljene dobiti tokom svih tih godina oklijevanja nakon njegovog preuzimanja pogona.
Dakle, to je priča kojom se hvali premijer Andrej Plenković.
I Bosilj i Plenković su u pravu, ali djelomično
Gradonačelnik Bosilj (SDP) ovih je dana Plenkovićevu paralelu između Varaždina i Gospića komentirao tvrdnjom da je problem bala riješio njegov tim i to šest godina nakon što je Plenković postao premijer te nakon četiri godine mandata današnjeg ministra pravosuđa Damira Habijana na čelu varaždinskog Gradskog vijeća. “Reklo bi se da su imali vremena riješiti to u svoje zajedničke četiri godine, ali nisu. Nisu jer nisu znali”, napisao je.
Grad Varaždin je, kako tvrdi Bosilj, pod njegovom upravljanjem proveo cijeli postupak i izlistao čitavu kolekciju dokumenata potrebnih za pokretanje sanacije, od izrade rješenja i provedbe međunarodnog javnog natječaja do odabira ponuditelja, nakon čega se u završnoj fazi uključila Vlada, odnosno Fond koji je financirao sanaciju bala. SDP-ov gradonačelnik se tokom tog perioda otvoreno sukobljavao sa HDZ-ovim županom Anđelkom Stričakom, prozivajući ga što je bio protiv rješenja za bale do zadnjeg trenutka. Habijanu se, pak, zahvalio što je utjecao na Plenkovića da prihvati stopostotno financiranje sanacije. No, prije svega, Bosilj je zahvaljivao timu koji je odradio papirologiju.
Izjava i Plenkovića i Bosilja je, prema sudu novinara koji je najpozornije pratio trakavicu oko brda bala, i točna i netočna: Fond je definirao okvir, Bosilj ga je ispoštovao, a Vlada je odlučila o financiranju.
“Točno je da je Vlada preko Fonda definirala hodogram za gradsku upravu ako želi sufinanciranje u odnosu 60:40, što je Čehok u zadnjem mandatu ‘mrljavio’ i nije napravio. Tada je došao Bosilj, i on se strogo pridržavao hodograma. A onda je Plenković rekao da će država financirati 100 posto troškova sanacije. Doduše, tek nakon rušenja Bosiljevog proračuna, ponovnog izbora i učvršćivanja na vlasti i nakon što je postalo jasno da je Bosilj proceduralno odradio sve što je morao.”, ocjenjuje kolega Štimec.
Kako je izgledao proceduralni košmar za ovaj neopasni otpad
Varaždinski slučaj ilustrira koliko je procedura za dobivanje novca od Fonda trnovita i koliko to dugo traje. Zato i Bosilj zasluge pripisuje onima koji su godinama rješavali papirologiju potrebnu za izlazak prvih kamiona na teren. Naime, najprije je izrađen Elaborat zaštite okoliša na koji se Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja očitovalo u prosincu 2021 te izdanim Rješenjem propisalo potrebne mjere zaštite okoliša i program praćenja stanja okoliša. Sukladno Rješenju, izrađen je Sanacijski program lokacije „Brezje“, na koji je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dalo suglasnost 10. ožujka 2022. godine. Sukladno Sanacijskom programu, izrađen je Glavni projekt za zahvat sanacije zatvorenog odlagališta „Brezje“ za koji je 21. travnja 2022. izdana građevinska dozvola.
Zamolba za sufinanciranje projekta Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost poslana je u travnju 2022., pa je uslijedilo očitovanje Fonda vezano za sufinanciranje projekta.
Gradske vlasti su zatim pripremale dokumentaciju za javnu nabavu radi izbora najpovoljnijeg ponuditelja za uklanjanje bala i sanaciju lokacije. Uslijedilo je javno savjetovanje za sanaciju te je objavljena dokumentacija o nabavi za sanaciju, kako u Narodnim novinama, tako i u Službenom listu EU.
Poglavarstvo je paralelno rješavalo tužbe oko smeća. S Pataftinim T&H investom, koji se više nije nazivao T7 VIS, Grad se nagodio, a da bi ga isplatio morali su ići u rebalans proračuna.
Patafta je čak i uložio žalbu na postupak javne nabave pozivajući se na “božićni ugovor” Varkoma i VIS-a iz 2008. godine, tvrdeći da on i dalje važi i da to dovodi u pitanje predmet Bosiljeve javne nabave. U listopadu 2022. Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave je odbila Pataftinu žalbu, jer ugovor iz 2008. godine “uslijed niza različitih okolnosti, nije realiziran te se pred Trgovačkim sudom u Varaždinu vodi parnični postupak radi utvrđenja ništetnim predmetnog ugovora”. Ali Patafta ni tu nije odustao. Žalio se Visokom upravnom sudu RH protiv rješenja Komisije, no žalba je odbijena.
U međuvremenu su prikupljene i otvorene ponude za izvođenje radova i donesena je odluka o odabiru ekonomski najpovoljnije ponude i to one Pripuzove. Pa je sastavljen prijedlog Ugovora o sanaciji, koji je morao biti dorađen.
Nakon peripetija u Poglavarstvu, rušenja proračuna i Bosiljevog povratka na mjesto gradonačelnika, Grad Varaždin donio je odluku o kreditnom zaduženju za sanaciju. Zatražili su i suglasnost Ministarstva financija za te svrhe. Tek onda je išla zamolba Fondu za sufinanciranje projekta sanacije i tek nakon toga je Vlada, 16. studenoga 2023., donijela odluku o tome da će Fond izdvojiti 29.164.611,95 eura s PDV-om, što čini 100 % procijenjenih i opravdanih troškova projekta. Uzgred rečeno, ovaj iznos je skoro dvaput veći od iznosa koji je poglavarstvo s Čehokom i HDZ-om na čelu planiralo platiti za sanaciju.
Izvođači radova konačno dolaze u Brezje 16. siječnja 2024., a u veljači 2024. godine polaže se tinta na Ugovor između Grada i Fonda, točnije hrpu dokumenata koji se protežu na 150 stranica. Grad Varaždin tim ugovorom garantirao je Fondu da će sav novac biti doista i potrošen na uklanjanje bala, a priložen je i troškovnik svake faze rada – od pripreme, odvoza do sanacije terena i zbrinjavanja procjednih voda, te drugi dokumenti. Primjer su oni o ažuriranju sudskih sporova, uz koje ide obveza Grada da ni eurocent Fonda ne smije otići na isplatu sudskih sporova protiv Grada vezano za sanaciju. Iz dokumenata priloženih ugovoru, mislilo se na Pripuza, Varkom i Pataftu.
Varaždin je priložio i bankarsku garanciju da će Grad pokriti sve troškove Fondu dođe li do kršenja ugovora te bjanko zadužnicu da im se blokira račun na ime iznosa koji se potražuje, sa svim zateznim kamatama. Prema tom ugovoru bale su morale biti uklonjene do rujna 2026., a Grad se obvezao pokriti sve eventualne troškove koji bi išli preko 29 i kusur milijuna eura dobivenih od Fonda.
Jedan pobjednik
No, kao što smo ranije naveli, varaždinske su bale htjele preuzeti razne tvrtke zbog toga što se taj otpad može spaljivati u energanama, dok opasni otpad u Gospiću, koji je “zbrinjavala” tvrtka Tipsos Resurs, nema takvih mušterija. Već su prošle četiri godine od prvih prijava građana da kamioni dovoze smeće u ogromnim količinama. Državnom inspektoratu je trebao 21 nadzor da zatraži ukidanje dozvole tvrtki koja je odlagala opasni otpad i zagadila tlo i podzemne vode, da bi dozvola bila obnovljena nakon samo četiri mjeseca. Pitanje je i bi li se išta u smislu istrage dogodio da se u priču nije uključio Europol. Gospić, također, nije jedini slučaj – tu su i Benkovac i Bedekovčina.
Poražavajuće je i što se varaždinsko, kao i ostalo smeće u Hrvatskoj, pokazalo kao igra s brojnim meandrima, ali uvijek istim, unaprijed zadanim gubitnicima i jednim pobjednikom. Gubitnici su, dakako, životna sredina i porezni obveznici, a dobitnik je sada umirovljeni “kralj smeća”. Petar Pripuz i njegovi CE-ZA-R i C.I.O.S., redovito pobjeđuju kao najbolji ponuđači za rješavanje smeća, iako se to isto smeće tako često pretvara u toksični dim.
U gospićkom slučaju će se ispostaviti i da je Pripuzova firma CE-ZA-R surađivala s varaždinskom tvrtkom Tipsos Resurs, koja je ilegalno zakapala opasni otpad kod Gospića i Benkovca.
Zaključno, Plenković si ne može pripisati zasluge za rješavanje varaždinskih bala bez priznavanja Bosiljeve uloge u rješavanju procedure za zbrinjavanje ilegalno odloženog otpada na svom terenu. Pogotovo to ne može uzme li se u obzir bliska suradnja između HSLS-a i HDZ-a, koja je i dovela do ideje polaganja prvih bala. HDZ je bio u vlasti u Varaždinu kada je nastao sporni "božićni ugovor" s Pataftom, što je beskrajno oduljilo sanaciju. Brdo nije bilo riješeno ni desetljeće kasnije kada je Plenković bio u Banskim dvorima, a Habijan u koaliciji s Čehokom u Varaždinu. Bosilj je smeće riješio kroz suradnju s Vladom i Fondom kroz odrađivanje skandalozne količine nužne papirologije, kakva opet ne čudi jer se smeće, pa čak i komunalno, mora odlagati s pažnjom prema javnome zdravlju. A opasni otpad mogao bi se pokazati i većim i složenijim problemom.
