Prema zadnjim podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), u Hrvatskoj je osigurano preko 188 tisuća stranih državljana, a njih preko 86 tisuća nema izabranog doktora opće, odnosno obiteljske medicine. Među tim radnicima, stranim državljanima, nalaze se i radnici iz trećih zemalja. Međutim, točan podatak o tome koliko radnika iz trećih zemalja koji rade u Hrvatskoj nema odabranog liječnika u primarnoj zdravstvenoj skrbi – nema.
HZZO ne vodi posebnu evidenciju osiguranika, radnika iz trećih zemalja, koji su osigurani na temelju radnog odnosa. Podaci koje su nam dali odnose se na sve osobe koje su osigurane na temelju radnog odnosa, a koje imaju strano državljanstvo te nisu odabrale liječnika u primarnoj zdravstvenoj skrbi.
Podatak o nešto više od 188 tisuća osiguranika/stranih državljana, kao i broj onih koji nemaju izabranog liječnika u sustavu primarne medicinske skrbi, odnosi se na početak rujna, dakle vrijeme kada je u Hrvatskoj još uvijek pojačan priljev stranih radnika na sezonskim poslovima.
Upravo na ta sezonska kretanja upozoravaju i iz HZZO-a.
„Za usporedbu, na dan 29. prosinca 2025. imali smo 151 645 osiguranih stranaca (svih državljanstava), a onih koji nisu imali izabranog doktora opće/obiteljske medicine, a kod nas su osigurani i imaju strano državljanstvo bilo je 62 193“, naveo je HZZO u odgovoru na naš upit.
Međutim, iako HZZO ne vodi posebnu evidenciju osiguranika – stranih radnika iz trećih zemalja – koji nemaju odabranog liječnika u primarnoj zdravstvenoj skrbi, iz njihovih je podataka vidljivo da dio radnika iz trećih zemalja s kojima Hrvatska nema sklopljene ugovore o socijalnoj sigurnosti i koji u Hrvatskoj rade duže od sezone, još uvijek nema svog liječnika.
Tako, primjerice, odabranog liječnika nema preko 9,8 tisuća radnika iz Nepala, preko 8,8 tisuća radnika s Filipina, preko 4,7 tisuća radnika iz Indije, 3 tisuće iz Uzbekistana, kao i preko 1,8 tisuća radnika iz Egipta. Odabranog liječnika nema ni preko 2,7 tisuća radnika s Kosova, preko 1,6 tisuća radnika iz Albanije te preko 6 tisuća radnika iz Sjeverne Makedonije.
Najbrojnija radna snaga bez odabranog liječnika u primarnoj zdravstvenoj skrbi, međutim dolazi iz zemalja okruženja – Srbije i Bosne i Hercegovine. Tako preko 14,8 tisuća državljana Srbije te preko 13 tisuća državljana BiH koji rade u Hrvatskoj nema odabranog liječnika u primarnoj zdravstvenoj skrbi. Dobar dio tih radnika radi na sezonskim poslovima, dakle na kraćim radnim dozvolama. Ono što ih razlikuje od radnika iz Nepala, Filipina, Uzbekistana i Egipta je činjenica da Hrvatska sa Srbijom (taj ugovor pokriva i Kosovo), kao i s BiH, ima sklopljene međunarodne ugovore o socijalnoj sigurnosti.
Radnici nisu upoznati sa svojim pravima
Jezične barijere i nepoznavanje sustava socijalne sigurnosti u zemlji najčešći su razlozi zašto radnici iz trećih zemalja, iako su na temelju rada osigurani, ne koriste prava iz sustava socijalne skrbi.
Prema podacima iz istraživanja koje je krajem 2025. godine predstavio Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, i koje je provedeno među stranim radnicima u Zagrebu, čak njih 60 posto nije imalo odabranog liječnika opće prakse (1, 2).
Iz podataka HZZO-a o broju stranih državljana koji su Hrvatskoj osigurani na temelju radnog odnosa, pak, proizlazi da odabranog liječnika u primarnoj zdravstvenoj skrbi nema oko 54 posto stranaca. Međutim, taj podatak treba uzeti s odmakom, jer se ne odnosi samo na radnike iz trećih zemalja koji dolaze na rad u Hrvatsku. Preko 86 tisuća stranih državljana osiguranika bez odabranog liječnika, prema podacima HZZO-a, dolazi iz 150 država svijeta, među kojima su i državljani Europske unije, Švicarske, Norveške, Islanda, Lihtenštajna, ali i Ukrajine čiji državljani zbog statusa privremene zaštite u Hrvatskoj mogu raditi bez izdavanja radne dozvole.
Doktorica medicine Danijela Rašić-Špirić upozorava na niz problema s kojom se suočavaju osobe pod međunarodnom zaštitom i strani radnici kada uđu na tržište rada.
“Svjesna sam činjenice da je naš zdravstveni sustav u deficitu radnika i sredstava, ali oni imaju pravu na adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Radila sam u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Porinu. Kada osobe iz Porina ostvare pravo na međunarodnu zaštitu, oni po izlasku iz prihvatilišta trebaju naći obiteljskog liječnika. Susretala sam se s bivšim pacijentima, kao i drugim radnicima iz trećih zemalja, koji to ne uspijevaju, jer su ih liječnici obiteljske medicine odbijali zbog jezične barijere. Dakle, oni ne mogu ostvariti svoje pravo na liječenje”, opisuje Rašić-Špirić.
Zalaže i za to da se otvori ambulanta za strane radnike i azilante u gradu Zagrebu i Hrvatskoj kako bi oni imali dostupnu, kvalitetnu i adekvatnu zdravstvenu zaštitu koja im i pripada, a smatra da bi se agencije koje radnike dovode također trebale pobrinuti za njihov zdravstveni status.
Upozorava na cijeli niz problema s kojima se radnici susreću. Nisu upoznati sa svojim pravima, a vrlo često ne znaju svoju, ni obiteljsku anamnezu, što otežava dijagnostiku. Ističe i teške radne uvjete u kojima rade, i po deset do 12 sati dnevno, nerijetko i bolesni.
“Koliko naš, pa i zdrav, organizam može izdržati takav tempo? Azilanti i radnici iz trećih zemalja godinama tako rade, a često se i boje uopće otvoriti bolovanje”, upozorava Rašić-Špirić. Česte su i infektivne, ali i kožne, bolesti koje se ne tretiraju adekvatno, jer se s jedne strane ljudi boje, a s druge ne mogu otići liječniku.
“Ako nemaju svog liječnika obiteljske medicine, to razne bolesti se uopće ne prijavljuju u sustav, a radnici se poslodavcima ne obraćaju iz straha i često nastavljaju raditi bolesni. Navedeno nije dobro ni u kontekstu sprječavanja širenja zaraznih bolesti”, upozorava.
Ističe još jednu stvar koja se često smeće s uma.
“Ti, nerijetko mladi ljudi, nakon toliko godina teškog rada imaju neke faktore rizika. Susrećem se s ljudima s raznim simptomima, poput pojačanog znojenja. Sve mi to ukazuje na to da bi oni zbog pojačanog rizika trebali napraviti proširenu biokemiju, dakle, pretrage koje bi ukazale kako ih dalje liječiti”, veli Rašić-Špirić ukazujući kako se to, međutim, ne događa.
“I što se onda događa? Imamo mlade ljude koji imaju loše ishode. A da ne govorimo da se uopće ne problematizira proces dolaska u stranu zemlje i prilagodbe za život ovdje. I to je veliki stres”, zaključuje liječnica.
Zdravstveni pregled radi otkrivanja akutnih i kroničnih zaraznih bolesti
Hrvatska je postrožila uvjete za izdavanje radnih dozvola radnicima iz trećih zemalja te se taj postupak proteklih mjeseci odvija usporenije, pogotovo kada je riječ o radnicima iz udaljenih azijskih zemalja. Naime, izmjenama i dopunama Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj iz travnja 2026. godine propisana je obaveza državljanima trećih zemalja iz viznog režima koji prvi put dolaze u Hrvatsku radi rada da uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka prilože i Potvrdu o zdravstvenom stanju u cijepnom statusu, takozvani Obrazac 18a.
Taj dokument u trenutku podnošenja zahtjeva ne smije biti stariji od 90 dana. Sve potrebne preglede i pretrage radnik iz treće zemlje treba obaviti u zemlji iz koje dolazi, a obrazac mora sadržavati potpis i pečat liječnika te pečat zdravstvene ustanove u kojoj je potvrda izdana.
Liječnik u obrazac, bez kojeg se više ne može dobiti radna dozvola, upisuje podatak o tome liječi li se osoba od aktivne tuberkuloze, zatim RTG nalaz prsnog koša (koji ne smije biti stariji od tri mjeseca), nalaz kultivacije stolice i identifikacije bakterija Salmonella Typhi te Salmonella Paratyphi A, B i C (koji ne smije biti stariji od tri mjeseca), kao i podatke o cijepnom statusu, odnosno broju primljenih doza i datumu posljednje doze cjepiva protiv difterije i tetanusa, dječje paralize i ospica.
Sve se te pretrage trebaju obaviti prije dolaska radnika u Hrvatsku, u zemlji iz koje dolazi i taj se obrazac dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) u postupku izdavanja radne dozvole.
Sredinom srpnja je Ministarstvo zdravstva donijelo odluku prema kojoj državljani trećih zemalja iz viznog režima pri produljenju privremenog boravka u Hrvatskoj trebaju obaviti zdravstveni pregled radi otkrivanja akutnih i kroničnih zaraznih bolesti te se, ovisno o cijepnom statusu, po potrebi i cijepiti (1, 2, 3).
Kao i odluka na temelju koje radnici iz trećih zemalja u viznom režimu trebaju dostaviti potvrdu o zdravstvenom i cijepnom statusu i ova – koja se odnosi na radnike iz istih zemalja, a koji produžuju radnu dozvolu – donesena je radi zaštite javnozdravstvenog interesa. Prije svega te se odluke odnose na državljane Indije, Nepala, Bangladeša, Pakistana, Filipina i Egipta.
Zdravstveni pregledi radnika koji produljuju radnu dozvolu trebaju se obaviti u periodu od tri mjeseca prije predavanja zahtjeva za produljenje dozvole, a radnika na zdravstveni pregled upućuje poslodavac koji i snosi trošak tog pregleda.
Pregledi se obavljaju u zavodima za javno zdravstvo prema mjestu boravka ili u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Pregled uključuje epidemiološku anamnezu, fizikalni pregled i utvrđivanje cijepnog statusa, a njime se mora isključiti aktivna tuberkuloza, nosilaštvo bakterija koje uzrokuju trbušni tifus i paratifus te infekcija HIV-om, hepatitisom B i hepatitisom C. Ako nalazi potvrde zaraznu bolest ili pobude sumnju na drugu bolest koja predstavlja rizik za javno zdravlje, osoba će biti upućena na dodatnu dijagnostiku i liječenje.
Odluka Ministarstva zdravstva propisuje i docjepljivanje državljana trećih zemalja mlađih od 35 godina koji nemaju dokaz o propisanom cijepljenju protiv ospica, dječje paralize, difterije i tetanusa. Državljani trećih zemalja zaposleni u zdravstvenoj njezi te u sustavu zdravstva i socijalne skrbi, trebaju biti cijepljeni i protiv hepatitisa B.
Nakon obavljenog pregleda izdaje se uvjerenje kojeg radnik, državljanin treće zemlje, treba čuvati tijekom cijelog boravka u Hrvatskoj te ga, na zahtjev, predočiti ovlaštenom inspektoru Državnog inspektorata, službeniku MUP-a ili tijekom bilo kojeg zdravstvenog pregleda.
Sumnja na bolest kod 2 posto pregledanih
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) o provedenim zdravstvenim pregledima stranih radnika, do kraja prvog tjedna rujna u Hrvatskoj je ukupno obavljeno 1 649 pregleda. Kako navode iz HZJZ-a, u te podatke koji se prikupljaju od županijskih zavoda za javno zdravstvo uključeni su redovni, kao i kontrolni pregledi radnika iz trećih zemalja.
„Najveći broj pregleda zabilježen je u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Istarske županije (260), Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije (237), Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (209), Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (161) te Zavodu za javno zdravstvo Zadarske županije (121)“, navode iz HZJZ-a.
Pritom, iz HZJZ-a navode kako su, prema dostavljenim podacima, kod „ukupno 41 pregledanih osoba utvrđene sumnje ili potvrda bolesti, što čini približno 2,49 posto od ukupnog broja obavljenih pregleda“ redovnih i kontrolnih. Kako objašnjavaju iz HZJZ-a, “u slučaju utvrđivanja zdravstvenog stanja koje zahtijeva daljnje postupanje, nekoliko osoba je upućeno na odgovarajuću dijagnostičku obradu, liječenje odnosno druge mjere sukladno stručnoj procjeni liječnika i važećim propisima”.
Ovaj tekst četvrti je dio serijala Radnik. Stranac. Susjed u kojem se bavimo životom stranih radnika u Hrvatskoj.
Ostali nastavci serijala:
