Pod povećalom

Država nije osigurala sustavan način učenja hrvatskog jezika za strane radnike

Sustav ne postoji iako je uvedena obaveza učenja hrvatskog jezika, odnosno polaganja ispita u razini A1.1 nakon godine dana boravka. Riječ je o uvjetu za produljenje dozvole za boravak i rad.
Ilustracija: Jordi Ilić/Faktograf

Prošle je godine trgovački lanac Kaufland objavio reklamni plakat na tagaloškom, jeziku koji se govori na Filipinima. Na plakatu je pisalo “Abot-kamay mo na ang tahanan mo, lahat ng lasang kinasasabikan mo, presyong abot-kaya” ili u prijevodu na hrvatski: “Dom je bliže nego što misliš. Poznati okusi i povoljne cijene”.

Domovinski pokret (DP) potom je trgovački lanac zbog navedenih plakata prijavio Državnom inspektoratu, dok je Kaufland svoju odluku o objavi reklame na tagaloškom pravdao proširenjem asortimana azijskih proizvoda.

Najnovijim izmjenama Zakona o strancima uvedena obaveza polaganja znanja jezika

Ove se godine hrvatska Vlada odlučila “pozabaviti” jezičnim kompetencijama stranih radnika iz trećih zemalja pa je tako najnovijim izmjenama Zakona o strancima za strane radnike iz trećih zemalja uvedena obaveza učenja hrvatskog jezika, odnosno obveza polaganja ispita u razini A1.1 nakon godine dana boravka. Radi se o uvjetu za produljenje dozvole za boravak i rad.

No, što nam ove izmjene govore i je li vladajućima integracija uistinu bitna? Ili se radi tek o “mazanju” očiju i odgovoru na sve jaču društvenu polarizaciju i rastuće nezadovoljstvo prisustvom stranih radnika u Hrvatskoj?

Prijavite se na besplatni tjedni newsletter: FAKTUALNO

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Integracija je dugotrajan proces i obuhvaća prilagodbu u mnogim aspektima života, dok je učenje jezika neizostavan i bitan dio toga procesa. No, kada govorimo o jezičnoj integraciji stranaca u Hrvatskoj, unatoč brojnim zakonima, pravilnicima, odlukama, Akcijskim planovima za integraciju, brojni akteri koji se bave ovom temom upozoravaju kako postoje problemi kada govorimo o naporu koji Hrvatska ulaže u jezičnu integraciju.

Problem je i to što na svim jezičnim razinama nedostaje kontinuiranih tečajeva jezika, a nerijetko sve pada na nejaka pleća civilnog sektora.

Hrvatska od posljednje migracijske politike koja je bila važeća za razdoblje od 2013. do 2015. nije razvila ni nadopunila migracijsku politiku, a najvažniji dokumenti koji je kreiraju postaju Zakon o strancima te Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

Projekt SINERGY usmjeren uglavnom na tražitelje azila

Recimo, trenutačno je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH korisnik projekta SINERGY – Osiguravanje sinergijskog pristupa integraciji državljana trećih zemalja sufinanciranog sredstvima Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) Europske unije (EU). Međutim, taj projekt usmjeren je prema tražiteljima međunarodne zaštite, ne stranim radnicima, iako se i njih donekle dotiče.

Kako nam je pojašnjeno iz Ureda, jedna od aktivnosti projekta je pilotiranje Baze prevoditelja putem koje će tijela državne i javne uprave moći zatražiti prevođenje (usmeno ili pismeno) i kontaktirati dostupne prevoditelje.

Projektom je predviđeno uspostavljanje centralizirane elektroničke baze prevoditelja, a angažirat će se i osposobiti prevoditelji za potrebe tijela državne i javne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te ustanova i institucija koje pružaju usluge osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita i drugim državljanima trećih zemalja.

S obzirom na to da se prevoditelji angažiraju na zahtjev institucija, a korištenje usluge nije uvjetovano statusom osobe kojoj je prevođenje potrebno, prevoditeljske usluge mogu se koristiti i u radu sa stranim radnicima, iako oni nisu posebno izdvojeni kao zasebna ciljna skupina ove projektne aktivnosti, navode iz Ureda.

Razina A1.1

No, vratimo se na najnovije izmjene Zakona o strancima. Kao razina jezika koju radnici moraju usvojiti nakon godine dana boravka u Hrvatskoj navedena je razina A1.1. Što to točno znači i kakve bi jezične kompetencije oni ovom razinom stekli?

Prema Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike postoji šest razina jezične kompetencije, od A1 do C2. I dok C2 označava poznavanje jezika na razini izvornih govornika, A1 razina zapravo znači da osobe mogu razumjeti poznate riječi i osnovne fraze koje se odnose na njih, njihovu obitelj i neposrednu okolinu, ako pritom sugovornik govori polako i razgovijetno.

Razina A1.1. navedena zakonom ni ne postoji kao “službena” razina znanja jezika u referentnom okviru, pa se radi tek o prvom modulu početnog stupnja A1. Taj model traje 70 nastavnih sati tijekom kojih polaznici usvajaju osnovne i najčešće izraze, mogu se predstaviti, znaju pričati nekim jednostavnim rečenicama i koriste osnovne izraze kako bi se mogli sporazumjeti u svakodnevnom životu, kako je za Faktograf pojašnjeno iz Škole za strane jezike Sova.

Iz Sove, međutim, dodaju kako A1.1 sam po sebi ne predstavlja punu A1 razinu. Za stjecanje A1 razine potrebno je završiti najmanje 140 nastavnih sati. A1.1 (prvih 70 nastavnih sati) postavlja temelje jezika, a drugih 70 nastavnih sati nadograđuje stečeno znanje i omogućuje postizanje kompetencija propisanih za cjelokupnu A1 razinu.

Cijene za ispit poznavanja hrvatskog jezika kreću se od 140 eura, koliko on košta u Sovi i Croaticumu, pa naviše.

Što se može, a što ne može

I dok neki ističu kako je bitno da se uopće pokrenula tema jezične integracije stranih radnika, kritičari smatraju kako se radi tek o smirivanju nemirnih duhova i kako cilj zapravo nije jezična integracija stranih radnika.

Jelena Cvitanušić, lektorica hrvatskoga kao inog jezika koja od 2007. godine radi na Croaticumu, Centru za hrvatski kao drugi i strani jezik, najnovije izmjene Zakona o strancima ne vidi kao integracijsku praksu. Ona razinu A1.1. koja se trenutačno traži od radnika iz trećih zemalja opisuje kao “razinu preživljavanja”, a ne integracijsku razinu i razinu poznavanja jezika.

Za početak ističe tri migracijska vala u Hrvatskoj – otvaranje Balkanske rute, rat u Ukrajini i povećani dolazak radnika iz trećih zemalja. Na svaki od tih migracijskih valova država je reagirala drugačije i svaki od njih pokazuje što se može i što se želi, ali i ne želi.

Prema Cvitanušić, slučaj Ukrajine pokazao je “koliko možemo”, dok su druge skupine, poput ljudi s Bliskog istoka tijekom otvaranja Balkanske rute “naišli na zatvorena vrata”.

Recimo, za Ukrajince su uvedeni besplatni tečajevi hrvatskog jezika, dok je procedura za upis ukrajinske djece u škole bila krajnje pojednostavljena. Ovo nije bio slučaj za druge migrante i izbjeglice.

A što je s opismenjivanjem?

Ističe i još jednu važnu stvar. “Poznavanje latiničnog pisma je zapravo jedna tema za sebe. Jer nitko kad razgovara o jezičnoj integraciji radnika i izbjeglica, ne razmišlja o opismenjavanju, nego samo o poučavanju jezika. A u jako puno slučajeva treba provesti opismenjavanje prije početka jezičnog tečaja. Ali to se nekako zanemaruje.”

Pritom se ne razmišlja o tome da “poučavanje jezika nije ‘samo’ podučavanje jezika, već i kulture i drugih kompetencija”, kao što se ne razmišlja ni o “stvarnom cilju i biti integracije”. Radi se tek o ispunjavanju minimuma.

Upozorava i na to da se na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja može pronaći popis ustanova koje provode ispite poznavanja hrvatskoj jezika. No, cijeli proces nije transparentan, a sad će ta praksa biti još netransparentnija, smatra Cvitanušić, budući da će sve ići jako brzo zbog velikih potreba koje će nastati.

U međuvremenu je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (FFZG), potaknut društvenim okolnostima i velikom potrebom za nastavnicima hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika, pokrenuo i program stručnog usavršavanja za nastavnike filoloških studija s fokusom na poučavanje hrvatskoga na početnoj razini kojega provodi Croaticum. Riječ je o prvom takvom programu u Republici Hrvatskoj.

Unutar radnog vremena

Na sličnom je tragu i Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije (CMS).

Ona upozorava kako država nije osigurala nikakav sustavni način učenja jezika, iako je zakonom sada obavezno dokazivati znanje hrvatskog jezika. Vladajući valjda “očekuju da će ljudi plaćati po 600 do 800 eura po semestru u Croaticumu i odlaziti na tečajeve ne znam u koje vrijeme dana, ako rade po 12 sati dnevno”, kazala nam je Mulalić.

Cvitanušić također smatra kako bi se tečajevi trebali održavati unutar radnog vremena. Naime, nedostatak koncentracije, umor, opterećenost i velike udaljenosti koje ljudi moraju prijeći kako bi došli na tečaj velike su prepreke kvalitetnom učenju jezika, a onda i njegovom usvajanju.

“Mnogi imaju brojne druge obaveze u životu i očekivati da će oni nakon desetosatnog radnog dana veseli, čili i svježi doći negdje učiti jezik je iluzorno. Učenje jezika bi moralo biti barem dva puta do tri puta tjedno i biti uključeno u radno vrijeme.”

Strukovno usmjeren jezik

Cvitanušić naglašava i to da radnicima nisu dovoljne “samo” poduke iz općeg jezika, već ih treba podučavati i strukovno usmjeren jezik, točno prilagođen njihovim poslovima, dok bi se svaki tečaj trebao temeljiti na analizi stvarnih potreba koja bi “u najmanju ruku trebala uključivati komunikaciju nastavnika, radnika i poslodavca, ako ne i nekih drugih instanci”.

Podučavanje ljudi iz različitih zemalja nosi svoje izazove. Ponekad se u jednoj grupi od 15 ljudi nalaze osobe iz deset različitih država. Ponekad su većina iz Nepala ili Indije pa je čak i lakše pronaći zajednički jezik, iako mnogi ne znaju dobro ni engleski koji u takvim situacijama funkcionira kao lingua franca, tj. glavni jezik sporazumijevanja.

“Nastavnici su klaunovi, glumci i sve drugo”, govori nam Cvitanušić, koriste se prepoznatljivi motivi, a radnicima u prilog tijekom učenja ide činjenica da su okruženi jezikom koji usvajaju.

Za dijasporu može sve

Opet, kada želi, država učenje jezika čini itekako privlačnim i dostupnim. Uzmimo za primjer dijasporu. Ministarstvo demografije i useljeništva tako provodi Program učenja hrvatskog jezika u Republici Hrvatskoj s ciljem poticanja povratka iseljenih Hrvata i njihovih potomaka u domovinu te njihove uspješne integracije u sklopu kojega daju stipendije.

Nedavno je također predstavljena i web-aplikacija LearnCro, digitalni alat na engleskom i španjolskom jeziku namijenjen učenju hrvatskog jezika na razini B1. Cilj je unapređenje dostupnosti hrvatskog jezika i jačanja povezanosti s Hrvatima izvan Republike Hrvatske.

Cvitanušić ističe kako je to dobar projekt na kojeg su ponosni, ali drugih primjera poput ovih nema, upozorava. Kada govorimo o jezičnim kompetencijama stranih radnika, migranata i tražitelja azila, sve često pada na leđa entuzijastičnih pojedinaca u nevladinom sektoru.

Integracija je dvosmjeran proces

Integracija je dvosmjeran proces, ističe Cvitanušić. Ljudi koji dođu u neku zemlju imaju odgovornost integracije u tu kulturu. Međutim, ta kultura im također treba integraciju dopustiti.

Mulalić je u svome stavu oštra. “Pretpostavljam da je dodatni cilj ove mjere bio to da ljudi nauče dovoljno hrvatskog kako bi mogli razumjeti svakodnevni rasizam koji im se dobacuje bez straha od sankcija jer je toliko normaliziran, na ulicama, u dućanima, u tramvajima i busevima i posvuda po društvenim mrežama, jer to je ta potpuna integracija.”

Cvitanušić smatra kako određivanjem jezične kompetencije na ovako niskoj razini znanja, odnosno razini A1.1, država zapravo pokazuje koliko su joj važne jezične kompetencije i stvarna integracija te koliko zapravo i dalje inzistira na marginalizaciji.

Ovaj tekst osmi je dio serijala Radnik. Stranac. Susjed u kojem se bavimo životom stranih radnika u Hrvatskoj.

Ostali nastavci serijala:

Strani radnici doprinose održanju mirovinskog sustava, ali mirovinu iz Hrvatske rijetki će zaraditi (1)

Strani radnici i sindikalni pokret: Strah i neupućenost (2)

Samo točkice na ekranu (3)

Preko 86 tisuća stranaca, uključujući strane radnike, nema izabranog liječnika (4)

Hladna birokracija: Visoki računi za zdravstveno osiguranje djece (5)

Slučaj Studenac ukazuje na prekarnost stranih radnika (6)

Česte izmjene Zakona o strancima radnicima donose nesigurnost (7)

Facebook
WhatsApp

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.