Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike dopustilo je radnicima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI) prekovremeni rad do 250 sati godišnje. Time je samo Ministarstvo grubo prekršilo odredbe Zakona o radu prema kojima je prekovremeni rad duži od zakonom propisanog moguće ugovoriti jedino kolektivnim ugovorom. Drugim riječima, prekovremeni rad duži od zakonom propisanog moguć je jedino ako poslodavac i sindikat postignu takav dogovor, a to se u ovom slučaju nije dogodilo.
Tri sindikata koja djeluju u ZOSI-ju i koja su reprezentativna za kolektivno pregovaranje na razini te ustanove – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, Radnički sindikat HZMO-a, Hrvatski liječnički sindikat – sklopili su kućni Kolektivni ugovor s upravom ZOSI-ja, odnosno poslodavcem, u lipnju 2022. godine na rok od četiri godine. Taj je Kolektivni ugovor istekao u lipnju ove godine, a tri mjeseca kasnije prestala je i produžena primjena pravnih pravila iz Kolektivnog ugovora. U međuvremenu socijalni partneri nisu dogovorili novi ugovor.
Upravno vijeće ZOSI-a je na sjednici održanoj sredinom rujna ove godine donijelo Odluku o reguliranju prekovremenog rada zaposlenika ZOSI-a navodeći pritom kako je produljena primjena pravnih pravila sadržanih u Kolektivnom ugovoru za ZOSI istekla sa zadnjim danom kolovoza 2026. godine.
Kako se navodi u odluci Upravnog vijeća ZOSI-ja, radno vrijeme zaposlenika koji radi prekovremeno ne može biti duže od 48 sati tjedno. Međutim, dodaje se i kako „prekovremeni rad pojedinog zaposlenika smije trajati najduže do dvjesto pedeset sati godišnje, a za prekovremeni rad iznad 180 sati godišnje potrebna je pisana suglasnost zaposlenika“.
Odluka koju je donijelo Upravno vijeće, kako se navodi, primjenjuje se od prvog dana rujna tekuće godine „pa do dana sklapanja novog kolektivnog ugovora za Zavod“.
U preambuli Odluke, Upravno vijeće ZOSI-ja navodi kako je ona donesena uz prethodnu suglasnost Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Prijavite se na besplatni tjedni newsletter: FAKTUALNO
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Zakon o radu jasan je u pogledu odredbi kojima se uređuje prekovremeni rad. On se uređuje člankom 65. Zakona o radu. Kako navodi propis, „u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad)“.
Iznimno od toga, „ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana od kada je prekovremeni rad naložen“.
Stavci 3. i 4. članka ZOR-a kojim se regulira prekovremeni rad govore o broju sati koji radnik može odraditi tjedno, odnosno godišnje.
Tako se stavkom 3. propisuje: „Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno“.
Stavak 4. ističe kako prekovremeni rad pojedinog radnika „ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje“.
Jednostrana odluka
Radnici ZOSI-ja imali su kućnim kolektivnim ugovorom dogovorenu mogućnost prekovremenog rada dužeg od 180 sati godišnje, odnosno do najviše 250 sati godišnje. Međutim, taj je kolektivni ugovor istekao, a ZOSI je jednostrano – dakle bez socijalnog dijaloga sa sindikatima – donio odluku o prekovremenom radu dužem od zakonom propisanog. I pritom je tu jednostranu odluku opravdao suglasnošću Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. To Ministarstvo, međutim, nije niti sudionik pregovaračkog procesa za kolektivni ugovor na razini ZOSI-a.
Na mrežnim stranicama ZOSI-ja nisu objavljeni zapisnici sa sjednica Upravnog vijeća, već samo odluke koje je to tijelo donijelo pa nije moguće utvrditi je li odluka o prekovremeno radu donesena u suprotnosti s odredbama Zakona o radu bila jednoglasna. Neslužbeno, dio članova Upravnog vijeća upozorio je na nezakonitost donošenja odluke o prekovremenom radu do 250 sati godišnje s obzirom na to da se to pitanje može dogovoriti jedino socijalnim dijalogom poslodavca i sindikata, odnosno kolektivnim ugovorom.
Zakonski upitna odluka Upravnog vijeća ZOSI-a i uloga resornog ministarstva u njenom donošenju, našla se i na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV). Iz skraćenog zapisnika sa sjednice GSV-a (zapisnik s 287. sjednice) vidljivo je da je to pitanje pokrenuo Dražen Jović, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.
Kako se navodi u skraćenom zapisniku sa sjednice GSV-a, Jović se osvrnuo na odluku Upravnog vijeća ZOSI-ja za koju smatra da je u suprotnosti s odredbama Zakona o radu.
„Istaknuo je kako je navedenom odlukom propisano da, uz suglasnost Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, zaposlenici mogu godišnje raditi prekovremeno preko propisanih 180 sati odnosno do zakonskog maksimuma od 250 sati, dok je Zakonom o radu jasno propisano da prekovremeni rad ne smije godišnje trajati duže od 180 sati, osim ako je drukčije dogovoreno kolektivnim ugovorom, a koji je istekao.
Dakle, niti pravilnikom o radu niti kakvom odlukom nekog upravnog vijeća nije moguće produljiti mogućnost dopuštenog trajanja prekovremenog rada iznad 180 sati godišnje, već isključivo i samo kolektivnim ugovorom“, stoji u skraćenom zapisniku s GSV-a.
Iz tog dokumenta je razvidno i da je na te navode odgovorio Alen Ružić, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike tek kratko poručujući kako će „Ministarstvo provjeriti navode vezane uz odluku Upravnog vijeća ZOSI-ja“.
ZOSI nema kapaciteta da u zakonskim rokovima odradi sve zahtjeve
Sve se to zbivalo još sredinom rujna ove godine, a do danas odluka donesena mimo odredbi Zakona o radu još je uvijek u primjeni. Iz odgovora na upit koje nam je dostavilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike proizlazi da oni stoje iza suglasnosti za prekovremeni rad ugovoren mimo odredbi Zakona o radu.
„Prethodna suglasnost Ministarstva dana je u okviru zakonskih ovlasti i nadzorne uloge nad ustanovom iz svoje nadležnosti, uzimajući pritom u obzir povećani opseg poslova u sustavu vještačenja te financijske učinke predmetne odluke“, navodi resorno Ministarstvo na naš upit. Pritom dodaju kako je odluka donesena „kao privremena mjera“ koja se primjenjuje do sklapanja novog kolektivnog ugovora.
Prekovremeni rad do 250 sati godišnje u ZOSI-ju posljedica je velikog priliva zahtjeva za vještačenjem u svrhu ostvarivanja prava na inkluzivni dodatak koji je kao pravo uveden od siječnja 2024. godine. Vladu je iznenadio interes za ostvarivanjem tog prava te od samog starta nije osigurala dovoljno novca za njegovu provedbu. Osim toga, ZOSI od 2024. godine nema kapaciteta da u zakonskim rokovima obradi zahtjeve za priznavanjem inkluzivnog dodatka na koji korisnici čekaju mjesecima, pa i godinama. Čekajući priznavanje prava na inkluzivni dodatak više od godinu dana oko 15 tisuća osoba je umrlo.
I više od dvije godine od kada je inkluzivni dodatak u primjeni, ne jenjava pritisak potencijalnih korisnika koji čekaju vještačenje za priznavanje tog prava. Još uvijek oko 100 tisuća građana čeka završetak postupka vještačenja (1, 2, 3). Prošli je tjedan Sabor raspravljao o SDP-ovu prijedlogu izmjena Zakona o inkluzivnom dodatku kojima se želi ubrzati postupak ostvarivanja tog prava putem pojednostavljenja donošenja rješenja, smanjenja administracije i smanjenja broja ponovljenih vještačenja kada je zdravstveno i funkcionalno stanje korisnika već utvrđeno. Vladajuća većina odbacuje oporbeni prijedlog najavljujući kako će iduće godine sama predložiti izmjene i dopune Zakona o inkluzivnom dodatku te do kraja tekuće godine i izmjene vezane uz rad jedinstvenog tijela za vještačenje.
Prema najavama s Vlade od ovog vikenda, kada je raspravljano o državnom proračunu za iduću godinu, sredstva za inkluzivni dodatak u idućoj godini smanjuju se s nepunih 1,8 na 1,14 milijardi eura. Ministar Ružić je pritom najavio reorganizaciju sustava kako bi se postupci priznavanja inkluzivnog dodatka ubrzali i kako bi se uklonile liste čekanja, a koje su “neminovne obzirom na ogroman broj prijavljenih i koji nadilazi kapacitet sustava da ih u realnom vremenu obradi”. Ministar je rekao i kako bi se do sredine isuće godine liste čekanja na odobrenje inkluzivnog dodatka trebale svesti “na prihvatljivu razinu” (1, 2).
U međuvremenu, unatoč prekovremenom radu koji je u suprotnosti s odredbama Zakona o radu, ZOSI ne smanjuje broj predmeta koji čekaju na donošenje rješenja o isplati inkluzivnog dodatka.






