Vrhovni sud već je devet mjeseci bez čelnog čovjeka. I treći pokušaj izbora predsjednika tog najvišeg suda u državi pretvara se u beskrajnu priču s neizvjesnim krajem.
Ovoga puta, pored nužnih dogovora na relaciji predsjednik države – saborska većina, u cijelu priču upleten je i jedan dokument s oznakom tajnosti koji može biti odlučujući pri konačnoj odluci hoće li jedna od kandidatkinja biti izabrana ili ne.
Novi krug izbora otvorio je i pitanje manipulacije povjerljivim dokumentima, posebno s pozicije čelnog čovjeka saborskog Odbora za pravosuđe te odnosa političara prema javnosti i medijima.
Na treći javni poziv, kojeg je Državno sudbeno vijeće (DSV) raspisalo još u rujnu, javilo se troje kandidata: dvoje koje je već sudjelovalo u ranijim pozivima (1, 2): Aleksandra Maganić, redovita profesorica na Katedri za građansko procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, i odvjetnik Šime Savić te, prvi puta, Mirta Matić, sutkinja Visokog trgovačkog suda.
Prema članku 116. Ustava i članku 44. Zakona o sudovima, predsjednika Vrhovnog suda bira Sabor na prijedlog predsjednika države, uz prethodno (neobavezujuće) mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i saborskog Odbora za pravosuđe.
To znači, da je za izbor predsjednika Vrhovnog suda nužan dogovor predsjednika Zorana Milanovića i HDZ-ove parlamentarne većine.
U prethodna dva poziva, iz travnja i srpnja, do dogovora na relaciji Pantovčak – Sabor nije došlo. U ovom trećem pokušaju činilo se da je rješenje ipak bliže i da bi nova kandidatkinja Mirta Matić mogla dobiti potrebnu podršku s obje strane.
Tako je na početku novog kruga izgledalo, da bi nakon jednog novinarskog članka, a potom i jednog dokumenta s oznakom „povjerljivo“ sve opet zastalo. Na neodređeno vrijeme.
Unatoč sumnji, Vrhovni sud podržao Mirtu Matić
Samo deset dana nakon što je objavljeno tko se ovoga puta prijavio na javni poziv i nakon što je predsjednik Zoran Milanović uputio kandidature na očitovanje Vrhovnom sudu i saborskom Odboru za pravosuđe, na portalu Dnevno.hr objavljen je tekst kojim se eventualni izbor Mirte Matić stavlja pod upitnik.
U tekstu se tvrdi da je Mirta Matić sestri svojeg bivšeg supruga Tome Ricova 2019. godine dojavila da se on nalazi pod tajnim mjerama USKOK-a u vezi istrage o dodjeli štandova na zagrebačkom Adventu. Riječ je o aferi čija je glavna meta bio tadašnji gradonačelnik Milan Bandić. Navodi se i to da je USKOK doznao da je ona te osjetljive podatke dojavila svojem bivšem suprugu te da je zbog toga Mirtu Matić pozvao na ispitivanje.
Prozvana kandidatkinja za Vrhovni sud to je energično demantirala već idućeg dana u Jutarnjem listu. Ustvrdila je da navodi portala nisu točni, da ona od razvoda braka 2011. godine s bivšim suprugom nema nikakvu razmjenu informacija o bilo kojoj temi. Navela je da se protiv nje ne vodi nikakav postupak pa tako ni postupak radi odavanja tajnih mjera. Potvrdila je da je pred nadležnim tijelima u protekle četiri godine na te okolnosti više puta davala iskaz isključivo u svojstvu svjedoka, a ne osumnjičenika. Pojasnila je da, prema onome što joj je rečeno kad je pozvana kao svjedok, USKOK nikada nije naložio tajno praćenje njezina mobitela, nego je njezin mobitel upao u tajne mjere slučajno kad je kontaktirala jednog od zajedničkih prijatelja koji je bio pod mjerama tajnog praćenja.
„S obzirom na to da u okviru tog postupka, ali i mojeg cjelokupnog osobnog i profesionalnog djelovanja, nisam nikada bila osumnjičena za bilo koji oblik protupravnog ponašanja, smatram da je sporni članak napisan s ciljem diskreditacije mene kao kandidatkinje za predsjednicu Vrhovnog suda Republike Hrvatske“, zaključila je u odgovoru Jutarnjem listu sutkinja Matić.
Nakon medijske objave i njezinog odgovora, priča se stišala. Procedura izbora je išla dalje svojim tokom.
Samo tjedan dana nakon tih napisa, Vrhovni sud je na svojoj Općoj sjednici 28. listopada većinom glasova dao podršku upravo Mirti Matić za novu čelnicu Vrhovnog suda. Od 28 prisutnih sudaca i sutkinja, Mirtu Matić su podržala 22 suca, Aleksandru Maganić njih 6, a Šime Savić je dobio podršku jednog suca.
Nije poznato jesu li suci Vrhovnog suda, prije odlučivanja, zatražili i dobili službeno očitovanje USKOK-a o slučaju navodnog dojavljivanja tajnih mjera vezano za sutkinju Matić. U priopćenju odaslanom nakon sjednice objavljeno je samo da su suci odlučivali na temelju pristiglih programa i životopisa kandidata.
Grmoja stupa na scenu
Podrška Vrhovnog suda bio je prvi opipljiv znak da je Mirta Matić sve izglednija nova predsjednica Vrhovnog suda.
To je ubrzo potvrdio i predsjednik Zoran Milanović. Tri dana nakon odluke Opće sjednice Vrhovnog suda, Milanović je potvrdio da ona ima njegovu podršku. I ne samo to. Ustvrdio je da su s njom, prije nego što se javila na javni poziv, razgovarali i on i premijer Andrej Plenković te da je dobila podršku s obje strane za njezino izglasavanje u Saboru. Premijer Plenković je, istina, pokušao ublažiti te Milanovićeve tvrdnje. Potvrdio je da je razgovarao sa sutkinjom Matić, ali da nije dobila njegovu a priori podršku za predsjednicu Vrhovnog suda, jer da konačnu odluku donosi Sabor.
Unatoč distanciranju premijera i pokušaju prebacivanje konačne odluke na HDZ-ovu većinu u Saboru, činilo se da je Mirta Matić samo korak do izbora.
A onda je na scenu stupio Nikola Grmoja (Most), predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe, saborskog radnog tijela koje se također treba očitovati o pristiglim kandidatima i njihovim programima.
Prolazili su dani, pa i tjedni, ali Grmoja nije sazivao sjednicu Odbora za pravosuđe.
Prvo se u listopadu, nakon što su pristigle kandidature u Sabor, pravdao da Odbor mora raspraviti set pravosudnih zakona, pa da ne bi htio da se miješaju te dvije teme.
Kada je to prošlo, zakazao je još dvije sjednice (1, 2) Odbora, ali i dalje nije stavljao na dnevni red izbor novog čelnika Vrhovnog suda. Sjednicu nije sazvao ni nakon što se o kandidatima krajem listopada očitovala Opća sjednica Vrhovnog suda, pa ni nakon što je predsjednik Milanović potvrdio da je Mirta Matić njegov izbor.
Tek sredinom studenog, u medijima se pojavila informacija da je Grmoja, koristeći položaj predsjednika Odbora za pravosuđe, zaustavio postupak izbora, jer je u međuvremenu zatražio mišljenje USKOK-a o tome je li Mirta Martić zaista bivšem suprugu dojavila da se nalazi pod mjerama tajnog praćenja.
„Neću sazvati sjednicu dok mi ne stigne odgovor USKOK-a. To je moja odgovornost“, ustvrdio je Grmoja u Novom listu.
Dodao je da će i dalje čekati, a da – ako USKOK ne odgovori – onda „USKOK koči daljnju proceduru izbora predsjednika Vrhovnog suda“.
Ignoriranje Poslovnika
Osokoljen time što je u međuvremenu izabran i za novog predsjednika Mosta, Grmoja je krenuo i u ofenzivu prema ljevici u Saboru. Naime, kako su dani prolazili, a Grmoja nije sazivao sjednicu Odbora za pravosuđe, lijevo-liberalne stranke, sukladno saborskom Poslovniku, prikupile su potreban broj potpisa kako bi prisilile Grmoju da sazove Odbor za pravosuđe da bi se mogle raspraviti pristigle kandidature pa potom o njima moglo glasati i u Saboru.
Umjesto da postupi sukladno prikupljenim potpisima i sazove sjednicu, on ih je optužio da su licemjerni i da žele, na poziv „njihovog tate s Pantovčaka“ (aludirajući na predsjednika Milanovića), zaobići njega kao predsjednika Odbora i prije dolaska odgovora iz USKOK-a raspraviti kandidature.
Iako je i sam prije ustvrdio da mu USKOK nije dužan odgovoriti, kako su dani prolazili Grmoja se sve više uživljavao u ulogu stjegonoše pravde i za njega više ništa drugo nije bilo opcija – ili odgovor USKOK-a ili on, kao predsjednik Odbora, blokira daljnji postupak izbora za Vrhovni sud.
Zaboravio je, međutim, da postoji saborski Poslovnik. Po članku 49. Poslovnika, sjednicu saborskog radnog tijela može sazvati najmanje jedna trećina članova nakon čega ju je predsjednik odbora dužan sazvati najkasnije u roku osam dana. Ako to ne učini, sjednicu odbora saziva predsjednik Sabora.
Umjesto u Saboru, o odgovoru USKOK-a na Facebook profilu
Trakavicu oko sazivanja Odbora za pravosuđe prekida dva dana kasnije sam Grmoja, iznenadnom objavom da je ipak dobio „povjerljiv dopis USKOK-a“. Umjesto da o pristiglom odgovoru izvijesti tijekom radnog dana tamo gdje je tome i mjesto – u Saboru, on koristi večernje gostovanje na Novoj tv da bi svekolikoj javnosti objavio da je tog dana dobio dopis USKOK-a i da „informacije nikako nisu povoljne za sutkinju Mirtu Matić“.
Po završetku gostovanja na televiziji, još istu večer na svom Facebook profilu kojeg prati oko 85 000 ljudi, objavljuje fotografiju na kojoj se vidi dio papira na kojem je službeni pečat DORH-a i oznaka „povjerljivo“ te adresa primatelja (Odbor za pravosuđe, odnosno predsjednik Odbora).
U tekstu uz fotografiju ponavlja da „sadržaj dopisa USKOK-a nije nimalo ohrabrujući za sutkinju Matić i njeno imenovanje i otvara niz opravdanih pitanja o nečijoj podobnosti za najvišu pravosudnu dužnost u zemlji“.
Grmoja, pritom, nije posvetio naročitu pažnju na odredbe saborskog Poslovnika koji propisuje kako se treba ponašati prema podacima s oznakom tajnosti ili na odredbe Zakona o tajnosti podataka.
I iduća dva dana Grmoja se odnosio prema povjerljivom dokumentu kao da je dobio privatno pismo, a ne službeni dokument s oznakom tajnosti. Na kraju ga je, prošlog petka, ipak dao na uvid ostalim članovima Odbora za pravosuđe na neformalnom sastanku u Saboru. Kasnije se pravdao da ga „nitko nije unaprijed upozorio da treba posebno postupati s dokumentom koji mu je u Sabor pristigao poštom“.
Kada su ovog ponedjeljka na Odboru za pravosuđe konačno održani razgovori s kandidatima, pa tako i s Mirtom Matić, Grmoja je bio jedini koji se nije libio da, manipulirajući s onim što je navodno pročitao u povjerljivom dopisu, ispituje sutkinju Mirtu Matić, postavljajući joj direktna pitanja: je li imala mobitel koji je glasio na firmu bivšeg supruga Tome Ricova, je li s njegovom sestrom razgovarala o tome da je on pod mjerama te je li o tome razgovarala s izvjesnim Zoranom Bajićem.
„Svi odgovori na ta pitanja su u predmetu, tako da ja na ovaj način na ta pitanja ne mogu odgovoriti“, kratko je uzvratila Mirta Matić.
Niz nedoumica
Tijekom saslušanja kandidata upozoreno je da bi, zbog interesa javnosti i zaštite digniteta kandidatkinje, trebalo tražiti skidanje oznake „povjerljivo“ s dokumenta koji se tiče sutkinje Matić, odnosno njegovu deklasifikaciju.
Zlata Đurđević, vanjska članica Odbora, upozorila je da bi i javnost i kandidatkinja morali biti upoznati s njegovim sadržajem, jer je nedopustivo da se DORH miješa u postupak izbora čelne osobe Vrhovnog suda i tako ugrožava vladavinu prava.
Na prijedlog zastupnice Dalije Orešković (DOSIP) Odbor za pravosuđe potom je jednoglasno usvojio zaključak da se „traži od Glavnog državnog odvjetnika da, zbog važnosti izbora predsjednika Vrhovnog suda, deklasificira dokument koji je poslan na zahtjev predsjednika Odbora za pravosuđe“.
Na prijedlog zastupnika HDZ-a zaključeno je i da će se o kandidatima glasati nakon što se svim zainteresiranim zastupnicima omogući uvid u, makar i u tako klasificirani, dokument.
Difamacija Faktografa
Prije konačne odluke u Saboru, odlučili smo napisati tekst o tijeku čitavog postupka, ali smo ustanovili da i dalje imamo niz nedoumica. Stoga smo, sukladno ustaljenoj praksi, preko saborske Službe za medije uputili nekoliko pitanja saborskom Odboru za pravosuđe, odnosno njegovom predsjedniku Nikoli Grmoji.
Pozvali smo se na članak 6. Zakona o medijima koji, među ostalim, obavezuje osobe koje obavljaju javnu službu ili dužnost da daju točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga. Propisano je i da te informacije moraju biti dostupne svim novinarima pod jednakim uvjetima.
U dopisu koji smo poslali Službi za medije, zatražili smo dostavu faksimila zahtjeva kojeg je uputio predsjednik Nikola Grmoja kako bi točno i potpuno informirali javnost o tome kada je i kome pisao te što je od tog tijela tražio, a vezano za slučaj sutkinje Matić. Ako to nije moguće, zamolili smo informaciju je li Grmoja pisao USKOK-u ili DORH-u ili osobno glavnom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću te što je u zahtjevu tražio. Zamolili smo i preciznu informaciju tko mu je poslao „povjerljiv dopis“, DORH ili USKOK, tko je klasificirao dopis kao „povjerljiv“, USKOK, DORH ili Glavni državni odvjetnik, te zašto Odbor traži deklasifikaciju od Glavnog državnog odvjetnika, a ne od USKOK-a.
Zamolili smo odgovore do kraja idućeg radnog dana kako bi mogli dovršiti novinarski tekst.
Odgovore na pitanja, međutim, nismo dobili.
Iz Sabora nam je objašnjeno da predsjednik Odbora za pravosuđe „ne planira odgovoriti“. Pokušali smo potom Nikolu Grmoju dobiti telefonom. Bezuspješno. Poslali smo mu na kraju i SMS poruku sljedećeg sadržaja: „Poštovani g. Grmoja, jučer sam Vam poslala pitanja vezano za izbor predsjednika Vrhovnog suda. Mogu li očekivati danas odgovor? Ako Vam je lakše mogu Vas i nazvati danas u vrijeme kada Vam odgovara. Veronika Rešković, portal Faktograf“.
Ovoga puta, odgovor smo dočekali. Nakon samo nekoliko minuta stigla je SMS poruka predsjednika Odbora za pravosuđe koji se autorici obraća imenom, a naš medij naziva Lažografom:
„Poštovana Veronika, s Lažografom ne želim imati bilo kakve veze. Nemojte shvatiti osobno, ali s propagandnom mašinom ekstremne ljevice koja se obračunava samo s političkim neistomišljenicima, a predstavlja se kao orvelovsko Ministarstvo istine, kao demokratski političar ne želim imati nikakve veze niti odgovarati na Vaše upite. Nikola Grmoja“.
Na tome nije stao. Iduće jutro, opet na svojem Facebook profilu, saborski zastupnik i predsjednik Odbora za pravosuđe objavljuje obe poruke s popratnim tekstom (donosimo ga bez lektoriranja):
„Sa cenzorima i propagandistima koji se predstavljaju kao medij i ‘fact-checkeri’ treba odlučno i bez rukavica. Svaki danas sam pred novinarima otvoren za sve pitanja, ali i u unaprijed pripremljenim člancima koji služe samo za obračune sa suverenističkim političarima, ne namjeravam sudjelovati. Samo čvrsto, samo dosljedno“.
Nakon zadnje rečenice stavljene su sličice hrvatske zastave i mišićave ruke, valjda kao simboli domoljublja i snage.
Odmah su uslijedile oduševljene reakcije rojeva njegovih obožavatelja. U trenutku zaključenja ovog teksta oko 2 800 ljudi označilo je da im se sviđa Grmojina objava. Napisano je i više od 300 komentara. Mnogi od njih vrijeđaju Faktograf, autoricu teksta ili novinare kao takve – „dnovinari“, „jugo gamad“, „ljudski talog“, „g…a lažljiva“, „ološ“, „šta bi tek bilo da se preziva Rašković“, „Faktografu treba zabraniti rad u Hrvatskoj“, „smeće s Faktografa treba u zatvor spremiti“ itd.
Sve to još uvijek stoji na Grmojinoj stranici, bez brisanja ili njegove osude.
Podsjećamo da je prilikom stupanja na dužnost Nikola Grmoja, poput ostalih saborskih zastupnika, dao prisegu da će se u svom radu držati Ustava i zakona. Ustav ima jasne odredbe o zabrani poticanja na mržnju i širenje netrpeljivosti, ali i o tome da novinari imaju pravo na slobodno izvještavanje i pristup informacijama. Slične su odredbe i u Zakonu o medijima.
Saborske zastupnike obavezuje i Poslovnik kao i Kodeks o etičkom djelovanju zastupnika u Hrvatskom saboru. Osobito nije dopušteno saborskim zastupnicima, ni u Saboru ni u javnim istupima, „poticati na nasilje, netoleranciju i diskriminaciju“, a u članku 9. Kodeksa stoji i to da su zastupnici „dužni odnositi se prema predstavnicima medija s poštovanjem i omogućiti im da profesionalno obavljaju svoj posao“.
Turudić odbio deklasifikaciju
U isto vrijeme dok je Grmoja objavom na društvenim mrežama hranio mržnju svojih sljedbenika prema Faktografu i novinarskoj profesiji, stigao je odgovor Glavnog državnog odvjetnika o zahtjevu za deklasifikaciju dokumenta o sutkinji Matić.
O tome je novinare, ali sada u Saboru, izvijestio upravo Nikola Grmoja kao predsjednik Odbora za pravosuđe. Prema tvrdnjama Grmoje, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić je samo smanjio stupanj tajnosti s „povjerljivo“ na „ograničeno“. Prema njegovima riječima, Turudić se pozvao na to da u konkretnom slučaju još nije podignuta optužnica te da se u ovom trenutku još ne može deklasificirati dokument. To znači da javnost i dalje nema pravo uvida u dokument, nego samo saborski zastupnici koji to žele. Oni će, prije uvida, morati potpisati izjavu o tajnosti podataka.
Grmoja je pozvao zastupnike da u petak, od 10 do 12 i od 14 do 16 sati obave uvid u prispjeli dokument.
„Rečeno mi je da će nakon toga oba dokumenta, i onaj prvi i ovaj sad, biti dana meni na čuvanje, jer su praktički poslani meni na ruke“, ustvrdio je Grmoja, ne precizirajući tko mu je to rekao.
Grmoja u četvrtak nije ništa rekao o tome kada će ponovno sazvati sjednicu Odbora za pravosuđe kako bi napokon Odbor donio mišljenje o kandidatima i proslijedio ga na glasanje u Sabor.
Zakon o sudovima ne propisuje rokove u kojima mora biti izabran čelni čovjek Vrhovnog suda.
Dakle, ostaje jedna od mogućnosti da će dio zastupnika, žele li konačno donijeti odluku, opet morati posegnuti za Poslovnikom, a nije isključeno i da Grmoja, već uobičajeno za zastupnike Mosta, opet posegne za – galamom.
