Hrvatski Sabor raspravlja o Konačnom prijedlogu zakona o medijaciji kojem je cilj da se postupak mirnog rješavanja sporova što više koristi u praksi. Sustav mirnog rješavanja sporova u Hrvatskoj je prisutan od 2003. godine, ali se nije dovoljno koristio. Novim zakonskim rješenjem država želi postići da se što veći broj sporova riješi mirnim putem te da se tako rastereti pravosuđe, odnosno smanji broj predmeta na sudovima.
U odnosu na ranija zakonska rješenja, novi Zakon o medijaciji područje primjene zakona širi, odnosno propisuje mirno rješavanje sporova u građanskim, trgovačkim, radnim, obiteljskim, upravnim i drugim sporovima o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati. Istodobno, mirno rješavanje sporova definira se kao svaki izvansudski ili sudski postupak kojim stranke nastoje sporazumno riješiti spor, uključujući medijaciju i strukturirane pregovore.
Nadalje, institucionalni okvir medijacije obuhvaća sudsku i izvansudsku medijaciju. Sudsku medijaciju, kako se navodi zakonskim tekstom, uređuje i organizira država u okviru uređenja pravosudnog sustava, dok je izvansudska medijacija organizirana i u institucijama za medijaciju (najčešće se radi o udrugama) te provođenjem medijacije neovisno o institucijama za medijaciju, kada medijaciju provodi samostalno pojedini medijator.
Tijekom replika na uvodno izlaganje Damira Habijana, ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije zaiskrilo je između njega i Dalije Orešković, koja je govorila u ime Kluba zastupnika HSS-a, GLAS-a, DOSIP-a.
„Medijacija u Hrvatskoj nije zaživjela zato što je od početka krivo postavljena. Medijatori nisu kvazi suci koji rješavaju sporove građana. Medijatori mogu djelovati dobro samo u sustavima gdje postoji povjerenje u pravosuđe. Mi to nemamo“, među ostalim je kazala Dalija Orešković objašnjavajući kako bez sređivanja temelja – pravosuđa – ne može biti povjerenja građana u rješavanje sporova mirnim putem.
Odgovorio joj je ministar Habijan, pritom spočitavajući njeno pravničko znanje, što je njegova nerijetka strelica prema Orešković kada raspravljaju u Saboru.
„Što se tiče nekih navoda da medijacija nije zaživjela, pa naravno da nije. Ovo je konačni prijedlog zakona, prema tome medijacija kao takva putem nacionalnog Centra za mirno rješavanje sporova nije stupila na snagu. Očito se niste dobro pripremili za ovu raspravu, kao pravnica bi trebali znati što ovo znači“, odgovorio je Habijan, među ostalim Orešković.
Točna je Habijanova tvrdnja da saborski zastupnici raspravljaju o konačnom prijedlogu Zakona o medijaciji te taj zakon još nije stupio na snagu. Međutim, medijacija ili mirno rješavanje sporova u Hrvatskoj je prisutna od 2003. godine te i sada postoji zakonsko rješenje prema kojem se taj postupak može provoditi. Dakle, nije riječ o novom propisu koji u domaću sudsku praksu uvodi novi model rješavanja sporova. Taj je model prisutan 23 godine, ali se unatoč svim zakonskim izmjenama u tom razdoblju nije dovoljno primjenjivao u praksi. A to je ono na što je Orešković upozorila.
Prva obuka za miritelje (medijatore) u Hrvatskoj je provedena 2003. godine u organizaciji USAID-a, a sudionici obuke većinom su bili suci trgovačkih sudova, posebno Visokog trgovačkog suda te djelatnici Hrvatske gospodarske komore (Centra za mirenje). Te 2003. godine osnovana je Hrvatska udruga za medijaciju koja do današnjih dana provodi edukacije za medijatore.
Mirenje kao način rješavanja sporova prvi puta je regulirano u hrvatskom zakonodavstvu 2003. godine. kada je donesen Zakon o mirenju. Taj je zakon izmijenjen 2009. godine, dok je početkom 2011. godine donesen Novi zakon o mirenju.
Na te povijesne činjenice koje dokazuju da je sustav mirenja ili medijacije postojao i prije postupka donošenja aktualnog zakonskog rješenja o kojem se u Saboru raspravlja, ukazuje i Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u obrazloženju najnovijeg zakona.
Nisu to sva zakonska rješenja koja su trebala smanjiti priliv predmeta na sudove te potaknuti mirno rješavanje sporova. Naime, zakonsko rješenje iz 2011. godine prestalo je važiti koncem lipnja 2023. kada ga je zamijenio Zakon o mirnom rješavanju sporova koji je još uvijek na snazi.
Novine u zakonu
Glavna novina najnovijeg zakonskog rješenja u odnosu na ranija, propisivanje je „dužnosti pokušaja rješavanja određenih vrsta sporova medijacijom isključivo prije pokretanja parničnog postupka, s posljedicom troškovne sankcije za stranku koja dužnost ne ispuni, uz detaljno propisivanje informativnog sastanka o medijaciji kao jednog od načina ispunjavanja te dužnosti“.
Kako Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije objašnjava, uređenjem informativnog sastanka o medijaciji tako da je sastanak dostupno, funkcionalno i za stranke pravno sigurno sredstvo ispunjenja dužnosti pokušaja rješavanja određenih vrsta sporova medijacijom potaknut će se češća primjena medijacije u praksi.
„Dakle, ovim se zakonom uređuje, da kad god je to moguće, stranke će prije pokretanja sudskog postupka pokušati riješiti spor mirnim putem, pri čemu im na raspolaganju stoje svi izvansudski alati rješavanja spora mirnim putem (informativni sastanak o medijaciji, medijacija, pregovori i ostalo)“, navodi se u obrazloženju zakonskih odredbi uz napomenu kako se radi o odredbi „kojom se stranke osvješćuje i upućuje na mirno rješavanje svih vrsta sudskih sporova u fazi prije pokretanja sudskog postupka, neovisno o kojoj se vrsti spora radi“.
Ako stranke ne pristupe informativnom sastanku o medijaciji i ne pokušaju spor riješiti mirnim putem te pokrenu sudski postupak, neće snositi sankcije jer spor nisu pokušale riješiti mirnim putem.
Međutim, za određene vrste sporova propisuje se poseban režim, odnosno „dužnost pokušaja rješavanja spora medijacijom prije pokretanja parničnog postupka“ koji za sobom nosi i novčane sankcije za stranku koja to ne ispuni. Ova se odredba odnosi na postupke koji proizlaze iz ostavinskog postupka te sporova radi naknade štete u sporovima male vrijednosti.
Kako se novim zakonom predlaže, ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, svaka stranka snosi svoje troškove, a troškove medijacije i informativnog sastanka o medijaciji stranke snose na jednake dijelove, odnosno u skladu s posebnim zakonom ili pravilima institucija za medijaciju. Troškovi informativnog sastanka o medijaciji i medijacije koja nije dovršena sklapanjem nagodbe ulaze u parnične troškove.
Povjerenje u pravosuđe je nisko
Što se tiče povjerenja građana u pravosuđe kojeg je spomenula Orešković, točno je kako je ono nisko.
Europska komisija je u srpnju prošle godine objavila pregled stanja u području pravosuđa u EU-u, godišnje izvješće s usporedivim podacima o učinkovitosti, kvaliteti i neovisnosti pravosudnih sustava među državama članicama EU-a te rezultate istraživanja Eurobarometra o percepcija neovisnosti nacionalnih pravosudnih sustava u EU-u među širom javnošću i među poduzećima (1, 2, 3).
Ti su dokumenti pokazali kako je percipirana neovisnost pravosuđa u Hrvatskoj i dalje vrlo niska, kako u općoj javnosti, tako i među poduzećima. Hrvatska se tako našla na predzadnjem mjestu (ispred zadnje Poljske) po percepciji neovisnosti sudaca i sudova.
Na pitanje kako rangiraju neovisnost sudaca i sudova, samo 6 posto ispitanika u Hrvatskoj odgovorilo je „jako dobro“, 21 posto „prilično dobro“, a njih 37 posto dalo je „prilično lošu“ i 28 posto „vrlo lošu ocjenu“.
Zaključno, iako je novi zakon u raspravi, manipulativno je tvrditi, kako je to učinio ministar Damir Habijan da medijacija nije zaživjela u Hrvatskoj jer se o zakonu koji je regulira još raspravlja u Saboru. Sustav mirnog rješavanja sporova ili medijacije u Hrvatskoj je prisutan, i zakonski reguliran, od 2003. godine, ali u te 23 godine, unatoč izmjenama zakonskih rješenja, u praksi nije došlo do snažnijeg korištenja tog instituta. S druge strane, točna je tvrdnja Dalije Orešković o da u Hrvatskoj ne postoji povjerenje građana u pravosuđe. To potvrđuju podaci Europske komisije prema kojima se Hrvatska, po percepciji neovisnosti sudaca i sudova nalazi na predzadnjem mjestu u EU.
