Prije 65 godina ubijen je afrički političar, borac za dekolonizaciju i prvi premijer Demokratske Republike Kongo Patrice Lumumba, a njegovo su tijelo separatisti i plaćenici tada kolonijalne sile Belgije rastopili u kiselini. Premda je vlada službeno potvrdila vijest o smrti Lumumbe tek 13. veljače 1961., on i njegova dva suradnika ubijeni su gotovo mjesec dana ranije u provinciji Katanga koja je tad proglasila neovisnost od Konga, pod vodstvom Moisea Tshombea, koji je opisivan kao marioneta stranih interesa.
Lumumba je bio borac za neovisnost od kolonijalističkih sila, borac za slobodu Afrike i neovisnost Konga. Postao je prvi demokratski izabrani vođa Konga 1960., no u manje od godinu dana postao je žrtvom unutarnjih borbi za moć.
65 godina od smrti
Mnogi to ne znaju, no po njemu je Ninska ulica u Sesvetama do 1991. godine nosila ime.
Kako i zašto se dogodilo da sesvetska ulica nosi ime afričkog političara, objašnjava izložba “Ulica Patrisa Lumumbe” autora Damira Fofića, povjesničara i arheologa. Izložba istražuje povijest današnje Ninske ulice, “polazeći od njezina razvoja od običnog poljskog puta do središnje sesvetske ulice” te povezuje lokalnu povijest s globalnim kontekstom razdoblja u kojem je ulica nosila ime kongoanskog borca za dekolonizaciju. Izložba se održava povodom stote obljetnice rođenja Patricea Lumumbe (1925. – 2025.) i ovogodišnje 65. obljetnice njegove smrti.
O ubojstvu Lumumbe povjesničar Tvrtko Jakovina na portalu Telegram napisao je tekst pod naslovom “Najveći prosvjed u našoj povijesti održan je zbog smrti borca za slobodu Afrike. Svijet je bio zgranut akcijom CIA-e”. U tekstu objašnjava kako je Kongo tad bio “sinonim krađe, besramnog lopovluka i zločina”. Tekst donosi i pregled Lumumbina života, dolazak na vlast i ubojstvo, kao i pozadinsku sliku međunarodnih odnosa u vrijeme kad su afričke zemlje stjecale neovisnost od kolonijalista, u jeku Hladnog rata.
Kako god to izgledalo iz današnje perspektive, situacija u Africi, a posebno u Kongu pratila se svakodnevno u dnevnim novinama i, kako smo istražili, tadašnji dnevne novine u Hrvatskoj svaki su dan tijekom veljače 1961. na naslovnici imale istaknutu priču iz Afrike, a u novinama bi joj posvetili nekad dvije, a nekad i više stranica.
Već idući dan po objavi smrti Lumumbe, na ulice su izašle tisuće ljudi. Kako navodi i Jakovina u tekstu za Telegram, u Beogradu se 14. veljače okupilo oko 150.000 građana i izbili su neredi, u Zagrebu 200.000 ljudi, a prosvjedi su održani i u Splitu, Rijeci, Varaždinu, Šibeniku…
Mnogi korisnici Facebooka su se u komentarima pitali kako je moguće da je toliki broj ljudi izašao na ulice zbog afričkog političara. Dovodili su u pitanje brojku od 200.000 ljudi, a poneki su i tvrdili kako ne postoji nijedna fotografija s tog navodno najvećeg skupa u povijesti. Neki su se pitali je li se prosvjed uopće dogodio, neki su tvrdili da su ljude “istjerali na ulicu iz tvornica, kafića i škola”, a neki da je sve prosvjede naredio Josip Broz Tito u želji za “jačanjem vlastitog političkog utjecaja u Africi”. Istražili smo kako su tadašnje dnevne novine popratile događaje, odnosno jesu li sa skupova bile objavljene fotografije.
Kako su mediji popratili
Možda doista zvuči neobično da je toliko ljudi u Zagrebu izašlo na ulice zbog afričkog političara, no činjenica jest da je vijest o smrti Lumumbe, simbola otpora prema ropstvu i kolonijalizmu, potaknula masovne prosvjede u Hrvatskoj i cijeloj bivšoj Jugoslaviji.
Kako bismo istražili dokaze i objave u dnevnim novinama tog vremena, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici smo pregledali sva izdanja u veljači Večernjeg lista, Vjesnika i Vjesnika U Srijedu, te beogradskih listova Politike i Borbe.
Prva fotografija
Večernji list u srijedu, 15. veljače 1961., na prvoj stranici objavljuje prve vijesti o prosvjedima:
“Građani Jugoslavije osuđuju zločine u Kongu, ogorčenje i protesti. Vijest o zvjerskom ubojstvu prvog i jedinog zakonitog predsjednika vlade Republike Konga Patricea Lumumbe i njegovih suradnika izazvala je duboko ogorčenje u Jugoslaviji. Stotine hiljada radnika, službenika, studenata i ostalih građana u gradovima i drugim mjestima, na skupovima u poduzećima, ustanovama, školama, tvornicama i na fakultetima, protestiraju zbog teškog zločina, izražavajući velike simpatije prema borbi kongoanskog naroda za slobodu i nezavisnost, a o predsjedniku Lumumbi govore kao o čovjeku koji će i mrtav predstavljati simbol slobodoljubivosti i borbe naroda Konga protiv kolonijalizma.”
Dalje u tekstu pišu da se u Beogradu na tadašnjem Trgu Marksa i Engelsa, današnjem Trgu Nikole Pašića, okupilo više od 150.000 građana, a navode i dio govornika.
Uz tekst objavljuju noćnu fotografiju s glavnog zagrebačkog trga, tadašnjeg Trga Republike. Premda se zbog rezolucije ne vide detalji, vidi se da je Trg ispunjen i da ljudi nose transparente.
Dan kasnije Večernji nastavlja priču na prvoj stranici te navodi da se u Varaždinu okupilo 20.000 ljudi odakle je poslano i prosvjedno pismo UN-u, a da su prosvjedi održani i u brojnim slovenskim gradovima. Uz tekst je objavljena fotografija vatrogasaca koji šmrkovima rastjeruju prosvjednike ispred belgijske ambasade u Beogradu.
Druga fotografija
Vjesnik, koji se spominje u Telegramovom tekstu, u četvrtak 16. veljače objavljuje opširniju reportažu naslova “Jugoslavenski građani ogorčeno demonstrirali protiv gnjusnog zločina kolonijalističkih plaćenika, protestni mitinzi u čitavoj zemlji u povodu ubistva P. Lumumbe”. U poglavlju o Zagrebu, naslova “Dvjesta tisuća Zagrepčana na ulicama”, prenose citate govornika – Pere Pirkera i Marka Belinića iz Socijalističkog saveza te predsjednika Društva književnika Mirka Božića i donose brojku koja se korisnicima Facebooka čini sporna. Pritom napominju da nije bio pun samo prostor trga, već i sve prilazne ulice.
“Već u rano poslijepodne izgledalo je kao da je čitav Zagreb na nogama. Ulicama grada prolazile su kolone demonstranata izvikujući borbene parole i proteste zbog događaja u Kongu. Rijeke građana slijevale su se na Trg Republike gdje se do 18 sati okupilo oko 200 tisuća Zagrepčana. Ne samo da je bio prepun Trg Republike, već su bile zakrčene i sve prilazne ulice”, opisali su.
Potom navode da se u Beogradu “već oko 16 sati skupila masa od oko 150 tisuća građana”. Također prenose govornike, citiraju parole i opisuju sukob nekoliko desetaka tisuća građana, koji su nasrnuli na belgijsku ambasadu, i policije. Sukob koji je trajao tri sata, završio je pucanjem policije u zrak, korištenjem konjice, šmrkova i suzavca te zapaljenim automobilom ambasade. Ozlijeđenih je bilo 80, a od toga ih je 60 zatražilo liječničku pomoć.
Spominju i da se u Varaždinu okupilo 20.000 ljudi te nabrajaju razne institucije i tvrtke u kojima su održani skupovi i poslani telegrami sućuti, između ostalih Hrvatsko narodno kazalište, Jugoturbina u Karlovcu i Đuro Đaković u Slavonskom Brodu.
Uz ovaj su tekst objavljene dvije fotografije – dnevna fotografija s glavnog trga u Zagrebu i vatrogasci koji šmrkovima rastjeruju prosvjednike pred zgradom belgijske ambasade u Beogradu.
Vjesnik u srijedu tjedan dana kasnije, 22. veljače, objavljuje veliku fotografiju na kojoj se vidi veliki trg potpuno ispunjen građanima, napominjući u opisu da su fotografiju sami snimili:
“Smrt legalnog kongoanskog premijera Lumumbe (kojeg je ubila Čombeova policija uz asistenciju belgijskih kolonijalista) ogorčila je jugoslavensku javnost. U čitavoj našoj zemlji održani su protestni mitinzi i demonstracije. Više od 150 tisuća Beograđana okupilo se na protestnom mitingu na Trgu Marksa i Engelsa, kako to pokazuje naša slika.”
Treća fotografija
Treća fotografija iz Zagreba, nakon spomenute dvije s glavnog trga, snimljena je u tvornici Rade Končar u Zagrebu. Objavila ju je Borba, dnevnik koji je počeo izlaziti u Zagrebu, a šezdesetih je, kako piše Enciklopedija, bio glasilo Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. Oni su u srijedu, 15. veljače, objavili velik članak s reakcijama na događaje u Africi, podijeljen na poglavlja prema državama. Saznajemo da se u Sarajevu okupilo više od 100.000 ljudi, u Mostaru oko 13.000, oko 70.000 ljudi u Skopju i 80.000 u Ljubljani.
Centralnu poziciju velikog teksta zauzima fotografija iz tvornice Rade Končara, a u popratnom tekstu pišu kako se u Rijeci na glavnom trgu okupilo 30.000 građana, dok je u Uljaniku bilo oko 4.000 ljudi. Spominju prosvjede u splitskom brodogradilištu, osječkim i bjelovarskim tvrtkama, u najvećoj tadašnjoj karlovačkoj tvrtki Jugoturbini (2.000 radnika), u Dubrovniku (8.000 ljudi), a najviše prostora daju Zagrebu. Ondje se, pišu i oni, okupilo 200.000 ljudi na glavnom trgu, a potom opisuju okupljanja u pojedinim zagrebačkim tvornicama, odnosno tvrtkama: Prvomajska – 2.500 radnika, tvornica Janko Gredelj – 3.500, Nama i Rade Končar.
Beogradska Politika u srijedu, 15. veljače, objavljuje veliki članak izvještavajući iz većine država s prostora bivše Jugoslavije. I dok su primjerice Sarajevu, Skopju i tadašnjem Titogradu (danas Podgorici) posvetili po pola stupca teksta, Zagreb i Beograd su dobili prostore na većem dijelu stranice. Kad govore o Zagrebu, govore o “nekoliko stotina tisuća prosvjednika” na glavnom trgu, a govore i o prosvjedu 3.500 radnika Željezare Sisak te o prosvjedima u Karlovcu, Slavonskom Brodu, u Prvomajskoj, Radi Končaru. Politika je u svojim tekstovima objavila više fotografija s prosvjeda u Beogradu. Na jednoj se vidi transparent “Dajte Africi slobodu”, na drugoj je uhvaćen proboj kordona policije pred belgijskom ambasadom, na jednoj se vide ljudi koji pokušavaju ući kroz prozore u belgijsku ambasadu, a na jednoj zapaljeni automobil ambasadora.
Osim hrvatskih i drugih dnevnih novina fotografije su objavljivale i velike agencije poput AFP-a, Gettyja i drugih. Na stranicama Gettyja i danas se može naći fotografija prosvjeda u Beogradu, Kairu i Parizu.
Neke se posljedice Lumumbina ubojstva povlače do danas. Prije četiri godine belgijske vlasti vratile su zub (jedino što je ostalo od tijela Patricea Lumumbe) njegovoj djeci, a belgijski je premijer priznao moralnu odgovornost zemlje za njegovo ubojstvo. 2001. godine belgijska je parlamentarna istraga zaključila da je Lumumbina otmica u Katangu organizirana uz podršku predstavnika belgijske vlade. Sud u Bruxellesu će ove godine odlučivati hoće li se pokretati kazneni postupak protiv jednog belgijskog dužnosnika, navodno odgovornog.
Nadopuna (18.3.2026.): Vijeće prvostupanjskog suda u Bruxellesu odlučilo je otvoriti kazneni postupak protiv bivšeg belgijskog diplomata i visokog državnog dužnosnika Étiennea Davignona, danas 93-godišnjaka, zbog njegove navodne uloge u otmici koja je 1961. godine dovela do ubojstva prvog demokratski izabranog premijera Konga Patricea Lumumbe. Optužnica je proširena i na ubojstvo njegove dvojice suradnika, Mauricea Mpola i Josepha Okita. U ovoj povijesnoj odluci koja se tiče odgovornosti za zločine iz kolonijalnog doba, posljednjem živom navodnom počinitelju sudit će se za ratni zločin.
