Zagrebački dostavljači koji rade preko aplikacije za dostavu hrane Wolt u nedjelju su se opet udružili u još jednoj akciji koja bi trebala potrajati do utorka. Ovaj put odlučili su se na trodnevnu obustavu rada kako bi upozorili na niske cijene dostave, a imaju nekoliko zahtjeva – traže povećanje cijene dostave od 40 posto, definirane cijene po kilometru, plaćanje starta i transparentnost algoritma koji “dodjeljuje” posao.
Konstantno pada količina posla, kao i cijena dostave, a dostavljači imaju problem i s tzv. povezanim dostavama, nekoliko dostava koje pokupe u istom ciklusu, pa cijena rada dodatno pada, kako je za Faktograf pojasnio jedan od organizatora akcije Nader Wahsh.
Već se duže vrijeme dostavljači sporadično organiziraju, isključuju s aplikacije, odbijaju dostave i prosvjeduju pred sjedištem Wolta, sve kako kako bi upozorili na pad cijena rada i druge probleme s kojima se suočavaju.
U posljednje vrijeme u akcije su se počeli više uključivati i strani radnici koji su pod dodatnim pritiskom zbog dozvola za rad i boravak kojima su vezani uz poslodavce i dugog vremena čekanja na rješavanje zahtjeva za produžavanjem dozvole.
Start dva eura
“Start za dostavu trebao bi biti minimalno dva eura. Ako ne dođe do povećanja, nama se uopće ne isplati voziti po ovakvim cijenama. Dostavljačima koji za dostave koriste automobil satnica ispadne oko deset eura brutto, a onima koji koriste bicikle ni osam eura brutto”, govori nam Wahsh.
A onda se iz toga još plaćaju doprinosi, postotak agregatoru, amortizacija, oprema… Ukratko, sav teret pada na leđa dostavljača.
Ističe i da su veliki problem rupe između dostava, jer se zna događati da dostavljači čekaju i po 30, 45 minuta, a to vrijeme im nije plaćeno. Plaćena je samo dostava, no ne i čekanje. Tako dostavljači često provode i više od osam sati dnevno “na mreži”, ali se smatra da su radili manje jer su manje vremena proveli u dostavama ili vožnjama, tj. u efektivnom radu.
Upravo je ove neuralgične točke, pravni vakuum i specifičnosti rada putem platformi država pokušala regulirati izmjenama Zakona o radu (ZOR) koji su na snagu stupili 1. siječnja 2024. godine, a ususret EU Direktivi o poboljšanju radnih uvjeta u platformskom radu (Directive on improving working conditions in platform work) koja je usvojena u travnju iste godine.
Naime, uz “klasične” ugovore o radu koji se sklapaju na osam sati rada dnevno, ili manje, za rad preko platformi moguće je sklopiti i ugovore o radu po pozivu poslodavca.
Sa stupanjem na snagu novog Zakona o radu te 2024. godine uspostavljen je i informacijski sustav Jedinstvena elektronička evidencija rada (sustav JEER) putem kojeg se vodi evidencija o radu, broju radnika, platformi i agregatora.
Brojni problemi
Međutim, iako se Hrvatska hvali kako je prva država u Europskoj uniji (EU) koja je na cjelovit način, kako tvrdi, i “prije donošenja EU direktive o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi, uredila rad koji se obavlja putem digitalnih platformi”, kritičari smatraju kako to ipak nije slučaj i kako postoje brojni problemi s platformskim radom koji nisu adekvatno adresirani.
I iako se situacija bar donekle poboljšala, utoliko što država barem sada vodi evidenciju o broju radnika koji rade putem platformi, broju agregatora, pa i broju i vrsti ugovora o radu koji radnici imaju, prema odgovoru kojega smo dobili od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike država još uvijek ne vodi evidenciju o tome koliko su radnici vremena proveli “na mreži”.
Dakle, nema podataka o vremenu koji radnici provode u pripravnosti čekajući zadatak, a koliko vremena su vršili dostave, tj. efektivno radili.
Dodatno, iako je omogućeno sklapanje ugovora po pozivu poslodavca, još uvijek dominira “klasični” ugovor o radu, kao što se može vidjeti iz Izvješća o platformskom radu za 2024. godinu, a i najnovijih podataka koje smo dobili od Ministarstva.
Prema najnovijim podacima iz sustava JEER, prošle je godine ukupno 16.379 radnika radilo putem ugovora o radu, uključujući i dodatni rad. Od toga je 5.348 radnika radilo na puno radno vrijeme, a njih 12.296 na nepuno radno vrijeme. Radnika s ugovorom o radu po pozivu poslodavca bilo je ukupno 1.191, od kojih je 347 radilo na puno radno vrijeme, a 853 na nepuno radno vrijeme.
Manevarski prostor za manipuliranje
Dakle, još uvijek dominiraju ugovori o radu na nepuno radno vrijeme, što ostavlja manevarskog prostora za manipuliranje radnim vremenom, dakle da dostavljači rade puno više, iako su formalno prijavljeni na, recimo, dva ili tri sata rada dnevno.
Tek je od ožujka ove godine preko platforme omogućeno praćenje radnog vremena dostavljača, što nam je potvrđeno iz Državnog inspektorata.
“Od ožujka 2026. dodana je i nova funkcionalnost koja omogućuje praćenje vremena rada radnika po danima i usporedba s prijavom na obvezno mirovinsko osiguranje. Tako je sada moguće utvrditi neprijavljeni rad i ako radnici nisu prijavljeni na odgovarajuće radno vrijeme, kao i prekovremeni rad za koji radnici imaju pravo na povećanu plaću, u visini i na način određen kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu”, kažu iz Državnog inspektorata.
U skladu je to s informacijama koje je Faktograf dobio od samih dostavljača od kojih su neki dobili poruke upozorenja od svojih agregatora o potencijalnom podizanju broja sati na koje su radnici prijavljeni za one koji su prekoračili broj sati, kao i to da će oni radnici koji su prekoračili mjesečni fond sati biti isključeni s mreže do sljedećeg mjeseca, kako bi se osiguralo da je sve u skladu s prijavom u obaveznom mirovinskom osiguranju.
Asistentica na odsjeku za sociologiju Jelena Ostojić koja se godinama bavi pitanjima rada i digitalnih platformi kao veliki problem izdvaja i postojanje posrednika u vidu agregatora, tj. nejasnu ulogu poslodavca.
Dodaje i kako je “cijeli model platformskog rada na način kako se primjenjuje i posebno kako je implementiran u Hrvatskoj osmišljen s ciljem dodatne eksploatacije”.
Razlog tome je fragmentiranost i manjak organizacijskih struktura radnika i radnica u tom sektoru te ogromna asimetrija moći između radnika i platformi.
Nepredvidiv obrazac rada
Ministarstvo smo pitali jesu li razmatrali promjene u ovoj podjeli na “klasične” ugovore o radu i ugovore po pozivu poslodavca. Konkretno, htjeli smo znati je li Ministarstvo razmatralo omogućivanje sklapanja samo “klasičnih“ ugovora o radu te da se radno vrijeme radnika računa prema vremenu provedenom na mreži.
Iz Ministarstva, međutim, odgovaraju kako se prilikom organizacije rada putem digitalnih radnih platformi “prepoznaje nepredvidiv obrazac rada, u skladu sa zahtjevima Direktive (EU) 2019/1152 o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji”.
Nepredvidiv obrazac rada pritom znači da se “početak i završetak radnog dana ili tjedna ne mogu unaprijed točno odrediti, jer rad nastaje prema stvarnim potrebama poslodavca”, stoga smatraju kako ovaj oblik ugovora omogućuje fleksibilnost u organizaciji rada uz poštivanje prava radnika na minimalne dnevne i tjedne odmore propisane ZOR-om te mogućnost ugovaranja naknade za vrijeme pripravnosti.
Zakon o radu predviđa posebnu vrstu ugovora o radu, tzv. rad po pozivu poslodavca, koji se primjenjuje upravo kod rada s nepredvidivim obrascem rada, ističu iz Ministarstva.
Međutim, Wahsh, koji godinama radi kao dostavljač, ne slaže se s time.
“Poziv na rad ubija. Tako se može organizirati rad u hitnoj ili u bolnici. Ali da ti 20 puta ideš doma i onda se opet vraćaš raditi dostavu, to nema smisla. To je veliki vremenski trošak”, govori nam.
On smatra kako se tako agregatorima i platformama omogućava da je uvijek dostupan veliki broj dostavljača koji čekaju dostave. A veliki broj dostupne radne snage koji samo čeka sljedeću dostavu omogućuje niže cijene rada i što manje “rupa” bez dostupnih dostavljača.
Suprotno dobrim praksama zaštite radničkih prava
Ostojić, pak, tvrdi kako je mnogo aspekata platformskog rada u suprotnosti s radom definiranim u samom zakonodavstvu, a potom i s bilo kakvih dobrim praksama u pogledu zaštite radničkih prava.
“Jedan od ključnih problema je izbjegavanje uloge poslodavca i to je ono što platforme rade”, kaže Ostojić. Odgovornost se pritom prebacuje na same radnike ili u vidu samozapošljavanja ili posredstvom agregatora, koji “predstavljaju neki pravan za poslodavce”.
“Uloga agregatora krajnje je problematična, a provizije koje naplaćuju dodatno umanjuju cijenu rada. Ovi mehanizmi su vrlo bjelodano prebacivanje troška rada na radnike i radnice i dodatno smanjivanje cijene rada”, ističe. Pritom cijela jedna oblast rada u Hrvatskoj “ispada iz obrazaca radnog odnosa”.
“Zaista je nevjerojatno da svakodnevno promatramo velik broj radnika i radnica koji se voze pored nas i dostavljaju hranu, a da su naočigled svih nas krajnje obespravljeni”, zaključuje Ostojić.
Wahsh ističe i jednu zanimljivu činjenicu. Platforme, koje inače traže posrednika između sebe i radnika, su sada te koje unose podatke u sustav JEER, umjesto direktnog povezivanja podataka, što bi, prema njemu, “riješilo cijelu stvar”.
“A kako da mi vjerujemo platformi koja nama svako malo snižava i svako malo nanovo definira cijenu rada”, pita se.
