“Gospodin iz Čakovca na Facebooku vidio da netko dijeli 600 tisuća eura, odmah se javio. Pogađate dalje, jelda?”.
Tako je glasio nedavan naslov na Telegramu o još jednoj u nizu internetskih prijevara. Doista, nije teško pogoditi što se dogodilo: naivna, starija osoba opet je nasjela. U posljednje vrijeme sve su češće vijesti s ovakvim i sličnim naslovima, kao i priopćenja MUP-a o prevarama. Često su žrtve starije osobe.
Tako je, primjerice, u lipnju ove godine, 75-godišnja hrvatska državljanka nasjela na prijevaru na Facebooku. Prevarantu je uplatila 130 tisuća kuna. On joj se potom prestao javljati.
Na društvenim mrežama tako često iskaču lažne stranice svakojakih trgovačkih lanaca i firmi koje nude poklone, a “poklanja” se svašta – od mobitela, hladnjaka, do novca, automobila pa čak i kućica. Potrebno je samo javiti se organizatoru “nagradne igre”, a cilj je naravno prijevara, odnosno krađa podataka.
Stariji građani najčešće žrtve prijevara
Kako na svojim stranicama navodi MUP, „građani starije životne dobi najčešće su žrtve kaznenih djela prijevare. Razlozi su vrlo često odmakla životna dob, samostalno stanovanje te neupućenost i nepažnja. Prevaranti, osim telefonskih razgovora sve češće dolaze i na kućne pragove nudeći razne usluge i pogodnosti. Starije osobe u najboljoj vjeri pristaju na suradnju i razgovor, puštaju nepoznate osobe u kuću i postaju žrtve prijevara“.
Prema podacima MUP-a tijekom 2020. godine prijavljeno je 1515 kaznenih djela prijevare, razriješeno je 1227 kaznenih djela ili 81 posto, a prvih osam mjeseci 2021. godine prijavljeno je 1175 kaznenih djela prijevare i razriješeno je 84,7 posto prijavljenih prevara.
Kada govorimo o računalnim prijevarama, iz MUP-a navode kako „možemo reći kako se radi o najbrojnijem kaznenom djelu (udio 80,1%) u skupini kibernetičkih napada“. Računalnih prevara u 2018. bilo je 1.310, u 2019. 1.785, u 2020. godini 951, a u prvih osam mjeseci ove godine 803.
Prema Statističkom pregledu temeljnih sigurnosnih pokazatelja i rezultata rada za 2020. godinu, od ukupno 942 osobe koje su oštećene kaznenim djelom računalna prijevara, njih 324 su osobe starije od 60 godina. Iz MUP-a također upozoravaju na sedam najčešće korištenih financijskih online prijevara i kako ih izbjeći, a među njima su i “romantične” prijevare u kojima se varalice pretvaraju da su zainteresirane za romantičnu vezu.
U poglavlju o problemima s kojima se suočavaju starije osobe iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020. godinu, navodi se da su se one tijekom 2020. susrele s brojnim novim izazovima uzrokovanim epidemijom i mjerama za njezino suzbijanje. Iz Ureda tako navode da su starije osobe „kao skupina često izložena negativnim stavovima i postupcima te su se tijekom pandemije susrele i s dodatnim pritiskom i neprihvatljivim ageismom“, a primjećuju i nastavak trenda patronizacije starijih osoba, pa tako, primjerice, pišu da su tijekom pandemije starije osobe u reklamnim porukama kojima se promoviralo odgovorno ponašanje „prikazane kao netko tko ne zna i ne može održavati svoj stambeni prostor u uvjetima ‘novog normalnog’ pa čak i za vrlo jednostavne radnje trebaju pouku mlađih članova obitelji“.
Financijska korisnost društvu
U već spomenutom izvješću Pučke pravobraniteljice se navodi i podatak da je, prema Procjenama stanovništva DZS-a u 2019. godini, udio starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu bio 20,78 posto, a porast je posebno evidentan u pojedinim županijama.
Jasminka Despot Lučanin, profesorica na Odsjeku za psihologiju na Hrvatskim studijima koja se bavi psihologijom starenja, ističe da se – iako se povećava udio starijih osoba u populacijama – stavovi prema starijim osoba nisu bitnije promijenili, pogotovo u razvijenijim zemljama. Njihova vrijednost promatra se uglavnom kroz korisnost, i to prije svega financijsku korisnost društvu.
„Još uvijek postoji jako puno predrasuda prema starijim osobama, među kojima je ta da su starije osobe teret društvu, osobito nakon što odu u mirovinu. Korisnost starijih ljudi promatra se isključivo kroz rad za plaću. Predrasude su još snažne i svakako doprinose tome da se stariji ljudi još uvijek diskriminiraju zbog toga“, smatra Despot Lučanin.
Dodaje i da „kada vide osobu starije dobi pojedinci primarno vide nekoga tko je vidno tjelesno ostario, a tjelesno opadanje se izjednačava odmah s nesposobnošću, što nije nipošto točno. S druge strane vlada i predrasuda da su svi stariji ljudi dementni, a čim se osobu proglasi ili tjelesno ili kognitivno oslabjelom i nemoćnom, odmah ih se proglašava nesposobnima za život, pa su isti kao djeca“. Taj tip predrasude dobar je temelj za kojekakve prevare, kao i percepcija starijih kao nemoćnih, slabih i nesposobnih.
A prevaranti ciljaju slabosti, ističe Despot Lučanin. Kao, recimo, situaciju da vam je kuća uništena u potresu i da vam treba pomoć oko obnove, što je bio slučaj ovoga 69-godišnjaka koji je na mobilni telefon zaprimio poziv od nepoznate osobe koja mu se predstavila kao osoba iz jedne tvrtke sa sjedištem na Sejšelima i koja mu je ponudila financijsku pomoći oko naknade štete počinjene potresom. S njegovog računa je potom skinuto više desetaka tisuća kuna.
Despot Lučanin kaže da socijalna okolina predstavlja povoljnu okolnost za oblik zlostavljanja kao što je prijevara, pa pojašnjava: „Predatori promatraju živi li osoba sama ili s partnerom slične dobi i onda pretpostavljaju da su osobe osamljene, željne društva, da će ih lakše pustiti u kuću i slično.“
A povoljnu okolnost, recimo, predstavlja i popis stanovništva, kada se ljudi pripremaju da će im nepoznate osobe zvoniti na vrata, pa prevaranti i to iskorištavaju.
Despot Lučanin kaže da je važno informiranje javnosti o starenju, starosti i starijim osobama, kao i podizanje svijesti u društvu da se prijevare mogu dogoditi svakome. Ističe i važnost usvajanja znanja o tome što je sve prijevara, s kojim oblicima nasilja se ljudi mogu suočiti u životu. Isto tvrde i iz MUP-a – da je najučinkovitija obrana obrazovanje potencijalnih žrtava.
Kako knjižnice pomažu
Jedno od mjesta gdje se starije osobe mogu educirati su i narodne knjižnice. Ira Tuzlančić, koordinatorica projekta „65 Plus“ Knjižnica grada Zagreba za Faktograf je pojasnila kako se ovaj projekt provodi od 2008. godine, a trenutačno uključuje sedam aktivnosti – Knjigom do vrata, Slikosat, Sat informacijske pismenosti, Susreti generacija, Učionica bez granica, Izložba 65 plus i Vježbaonica.
Iako je prošla godina zbog pandemije koronavirusa bila jako loša, Tuzlančić je kazala da sve aktivnosti, pa tako i Sat informacijske pismenosti u sklopu kojeg se organiziraju besplatne radionice za informatičko i informacijsko opismenjavanje osoba treće životne dobi “bilježe kontinuirani rast aktivnosti u projektu i broja korisnika, odnosno posjetitelja koji te programe koriste”.
U novije vrijeme bilježi se i porast broja starijih osoba u korisničkoj populaciji narodnih knjižnica, a „Sat informacijske pismenosti“ jedan je od najposjećenijih programa u sklopu projekta 65 Plus, što potvrđuju i brojke. Do kraja 2017. održane su 4974 radionice sa 7.296 polaznika, dok je u prvoj polovini 2018. godine održano 569 radionica s 809 polaznika. Najbolja godina bila je pretpandemijska 2019. kada je u projektu „65 Plus“ sudjelovalo ukupno 7.183 posjetitelja, polaznika programa, a održano je 1.508 aktivnosti. Od tog ukupnog broja aktivnosti 2019. je u knjižnicama odrađeno 885 informatičkih radionica na kojima je sudjelovalo ukupno 1.365 polaznika, a u radionicama se njeguje individualan pristup svakom polazniku.
Kako se navodi u stručnom članku “Program za budućnost: Deset godina projekta „65 Plus“ u Knjižnicama grada Zagreba” (Ercegovac, Šolc, Tuzlančić, 2019.) program edukacije od samog se početka prilagođava potrebama pojedinih korisnika i, ovisno o knjižnici, obuhvaća čitav spektar znanja i vještina: od osnova rada na računalu (pretraživanje interneta, služenje elektroničkom poštom, pisanje teksta i sl.), preko rada na tabletu (pregledavanje fotografija, čitanje e-knjiga, pretraživanje interneta i sl.) i pametnom telefonu (služenje raznovrsnim aplikacijama za komunikaciju i pristup društvenim medijima i aplikacijama za organizaciju te servisnim aplikacijama). Ovisno o potrebi, edukacija se provodi na knjižničnim računalima ili na osobnim uređajima korisnika.
Tuzlančić ističe da se korisnike ne uči samo informatičkoj pismenosti, dakle fizičkom korištenju računala i mobitela, “nego nam je bitna i sigurnost na internetu, odnosno jedna sveopća digitalna sigurnost, gdje ih učimo na koji način da se zaštite i od neželjenog sadržaja na internetu, ali i od nekih stvari koje bi mogle ugroziti njihovu financijsku sigurnost i slično.”
Tako se korisnike KGZ-a na radionicama uči koje su internetske stranice sigurne, koje nisu, kako prepoznati nesiguran sadržaj, ali i kako vrednovati sadržaj koji pregledavaju, pojašnjava.
“Bitno da ih informacijski opismenimo, da oni znaju što je ispravan izvor, što je izvor kojemu vjeruju i kako pronaći izvore kojima vjeruju, a kako zanemariti nevjerodostojan izvor”, dodaje te ističe i da obitelji često nemaju vremena, a niti strpljenja koje je potrebno da se starijim osobama detaljno pojasni kako koristiti internet: “Bitno je da imamo to vrijeme za njih kada oni mogu pitati što žele i dobiti uslugu koju žele i da im se pristupi na jedan ljudski način.”
