Vlada ipak kapitulirala pred bankama

Petar Vidov

Lako bi se na kraju moglo pokazati da je vlada Andreja Plenkovića izglasavanjem “lex Agrokora” zapravo pucala sama sebi u koljeno. Odnosno da je donošenjem Zakona o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku postigla upravo ono što je izvorno, sudeći po prvom nacrtu zakona koji je prošlog tjedna procurio u medije, željela izbjeći.

HDZ je sinoć, otprilike u isto vrijeme kad je Andrej Plenković u Banskim dvorima sastančio s Antonijom Alvarezom III., kojeg su ruske banke Sberbank i VTB odabrale da bude chief restructuring officer (CRO) Agrokora, u Sabor poslao tri amandmana na svoj kontroverzni zakonski tekst. Upravo zahvaljujući jednom od tih u zadnji čas uvedenim izmjenama je Alvarez danas izišao pred novinare kako bi najavio da banke “jednoglasno izražavaju njihovu namjeru financiranja operativnih potreba Grupe za financijskim sredstvima, pod uvjetom da ta sredstva imaju prioritetni status u novom Zakonu” (Index.hr).

HDZ amandmanom pomogao bankama

Alvarez se javnosti obratio nakon sastanka s Odborom za koordinaciju banaka koji uključuje Erste banku, Intesu Sanpaolo (vlasnika PBZ-a), Raiffeisen, Sberbank, UniCredito (vlasnika Zagrebačke banke) i VTB banku. Navedene financijske institucije, zahvaljujući HDZ-ovom amandmanu na 39. članak “lex Agrokora”, sada mogu dodatno kreditirati koncern Ivice Todorića bez straha da će ostati bez svog novca. Naime, HDZ je amandmanom u Zakon ugradio odredbu prema kojoj kredit podignut za vrijeme procesa izvanredne uprave postaje prioritetno potraživanje, prvo na redu na naplatu čak i ako izvanredna uprava ne uspije spasiti kompaniju, odnosno ako dođe do stečaja.

Nešto blaža varijanta takve odredbe stajala je i u tekstu zakona izvorno poslanog u Sabor, ali bez dodatne zaštite za kreditore u slučaju otvaranja stečajnog postupka. Ispada da je Vlada sada odlučila bankama dodatno izaći u susret, iako je prvi, prošlotjedni nacrt zakona bio skrojen upravo s ciljem da iz procesa izbaci ruske kreditore, koji posjeduju najveći dio potraživanja. U međuvremenu su iz zakona izbačene odredbe koje bi državi omogućile da Agrokoru sama nametne izvanrednu upravu, a ublažene su i izvorno faraonske ovlasti izvanrednog povjerenika. Vjerovničko je vijeće, pak, dobilo veće ovlasti nego što je bilo izvorno zamišljeno.

U “lex Agrokor” ubačena je i mogućnost da izvanredni povjerenik dio ovlasti prebaci na svoje zamjenike, kao i odredba prema kojoj izvanredni povjerenik u roku od 30 dana mora izabrati savjetnika za restrukturiranje. Ilitiga – chief restructuring officera (CRO). Savjetnik za restrukturiranje, kako stoji u zakonu, “je pravna osoba koja mora imati međunarodno iskustvo i reference u sličnim poslovima”. Opis je to kojem savršeno odgovaraju firma Alvarez & Marsal, odnosno Antonio Alvarez III.

Jedina opcija

Što se, dakle, u međuvremenu dogodilo? Vlada RH je, za početak, shvatila da nije baš tako jednostavno suspendirati ustavnu odredbu o nepovredivosti privatnog vlasništva. Pa da shodno tome ne mogu najveće Todorićeve vjerovnike jednostavno isključiti iz restrukturiranja Agrokora. Nikakvog restrukturiranja, na kraju krajeva, bez svježeg kapitala ne može ni biti. Agrokoru je za stabilizaciju trenutno potrebno oko 300 milijuna eura, a točno toliko su ruske banke, prema nacrtu standstill sporazuma kojeg je objavio Jutarnji list, spremne upumpati u Agrokor.

Do drugog izvora financiranja teško je, ako ne i nemoguće doći. Vlada bi teoretski mogla sanirati Agrokor proračunskim sredstvima ili izdavanjem državnog jamstva za kredit, ali tako nepopularan potez, koji bi se iščitavao kao spašavanje tajkuna Todorića novcem svih građana RH, teško bi preživjela i neka stabilnija vlast, neovisna o prevrtljivom savezu HDZ-a i MOST-a. Jedina druga opcija je potraga za sredstvima na zapadnim tržištima kapitala, što bi se, s obzirom na međunarodnu reputaciju koju Agrokor trenutno uživa, teško realiziralo dovoljno brzo da se izbjegne daljnje urušavanje temelja hrvatskog gospodarstva.

Na koncu je tako na stolu ostala ista ona opcija koja se kao neizbježna nameće od samog početka: dogovor sa Sberbankom i VTB-om, odnosno prepuštanje najveće hrvatske kompanije u ruke ruskoj državi. Jasno je zbog čega se Plenkovićeva vlada toga pribojavala, posebno otkad se pokazalo da potencijalnim milijunskim ovrhama nije izložen samo Agrokor, već i njegovi dobavljači. Koji će, sasvim je izgledno, u sklopu restrukturiranja Agrokora morati odustati od dijela svojih potraživanja pa shodno tome i sami upasti u nove probleme s likvidnošću. Na domaćem tržištu, već prilično uzdrmanom potresom s epicentrom u Ciboninom tornju, teško će se zadužiti. Pa bi Sberbanku na vrata uskoro mogle početi kucati i prema Agrokoru najizloženije firme, poput Francka ili Vindije. Velike ruske banke, pokazalo se u Todorićevom slučaju, spremne su izdavati kredite i mimo tržišne logike.

U najgorem slučaju mogu ostati bez dijela posuđenog novca – a novca im ionako ne fali – ali zauzvrat relativno jeftino dobivaju firme koje čine kičmu hrvatskog gospodarstva. Uostalom, i tu im je HDZ jednim od svojih jučerašnjih amandmana izišao u susret, kada su jasno propisali da se vjerovnici koji nagodbom dolaze u posjed dionica firmi tzv. sistemskih poduzeća i s njima povezanih društava izuzimaju odredbi Zakona o preuzimanju dioničkih društava. Odnosno da nisu dužni objavljivati ponudu za preuzimanje firme.


Iz kategorije "Analize"