Poljska iliberalna demokracija zgrozila skoro čitavu EU, ali Hrvatska nije zabrinuta

Sanja Despot

Europska komisija predložila je u srijedu Europskom vijeću aktivaciju članka 7. Lisabonskog ugovora zbog kršenja vladavine prava u Poljskoj, što predstavlja prvo potezanje te „nuklearne opcije“ prema nekoj europskoj članici, a čiji bi krajnji rezultat mogao biti uskraćivanje prava glasa Poljskoj.

Zaključak kako u Poljskoj postoji „jasan rizik od ozbiljne povrede vladavine prava“ rezultat je gotovo dvogodišnjeg pokušavanja Bruxellesa da tu europsku članicu kroz dijalog vrati na put vladavine prava.

Što piše u zaključcima Komisije?

Pravosudne reforme u Poljskoj dovele su pravosuđe pod političku kontrolu vladajuće većine. U razdoblju od dvije godine od kada je na vlasti stranka Pravo i pravda, poljske vlasti izmijenile su više od 13 zakona, što je imalo utjecaja na cjelokupni pravosudni sustav – od Ustavnog suda i Vrhovnog suda do nižih sudova te poljskog Nacionalnog sudbenog vijeća, tužiteljstva i pravosudne škole. Zajednički obrazac je nametanje moći izvršne i zakonodavne vlasti nad sudskom, odnosno politički utjecaj na sastav, ovlasti, upravljanje i funkcioniranje sudstva, navodi se u obrazloženju zašto se Poljska našla pod lupom EU.

Zbog napada na Ustavni sud odmah po preuzimanju vlasti, Europska komisija je već u siječnju 2016. pokrenula formalni mehanizam dijaloga s novim poljskim vlastima u sklopu kojeg je izdala nekoliko mišljenja i preporuka, s poljskim vlastima razmijenila više od 25 službenih pisama te održala brojne sastanke u Varšavi i Bruxellesu, ali bez rezultata. Dijalog se uglavnom odvijao tijekom početne 2016. godine, nakon udara na poljski Ustavni sud, da bi tijekom 2017., godine u kojoj je Poljska krenula u sveobuhvatnu „pravosudnu reformu“, apeli Komisije i Vijeća koje je dva puta sastančilo na temu Poljske s istovjetnim zaključkom o „nužnosti dijaloga“ – uglavnom bili ignorirani.

I u samoj ovoj odluci o prvom aktiviranju članka 7. poljskim vlastima se nudi recept za povlačenje iz trenutačno nepovoljne situacije. Izdana im je nova, četvrta preporuka u kojoj se nabraja što Poljska u roku od tri mjeseca mora poduzeti da bi se mišljenje Komisije promijenilo: traži da se povuku nove zakonske odredbe vezane uz rad Vrhovnog suda, Nacionalnog sudbenog vijeća, Zakona o sudovima te povratak neovisnosti Ustavnog suda.

Poljska vlada u prvim reakcijama na odluku i dalje naglašava kako im je ova „pravosudna reforma“ bila neophodna, odnosno nastavlja svoju „borbu protiv ostataka komunizma“.

Vjerojatno igraju na najave iz mađarske vlade da će se mađarski premijer Viktor Orban držati onog što govori od prvog dana – da neće dići ruku kada će Vijeće potvrđivati ovu odluku Komisije. A odluka o aktiviranju članka 7. na Vijeću se mora donijeti – jednoglasno.

Milijunska kazna televiziji zbog izvještavanja s prosvjeda

Kako po viđenju Komisije danas izgleda poljsko pravosuđe?

Ustavni sud nije u stanju obavljati svoj posao i ne može suditi o zakonima koji se tiču izbornog procesa, medija, javnih usluga, nevladinih organizacija. Ustavni sud je konstituiran van uobičajenih praksi – tri suca nisu uspjela preuzeti posao na koji su imenovani, a druga tri suca bez legalnog mandata sjede na pozicijama. Predsjednik tog Suda imenovan je nezakonito, a neke odluke Suda Vlada nije objavila.

Zbog izmjena zakonskih odredbi o Vrhovnom sudu, 40 posto postojećih sudaca morat će u prisilnu mirovinu, s tim da predsjednik države ima diskrecijsko pravo odrediti na koga se to neće odnositi. Predsjednik države imenuje sve članove Vrhovnog suda na prijedlog Nacionalnog sudbenog vijeća u kojem sjede politički imenovani kadrovi. To će, smatra Komisija, imati posljedica u svakodnevnom životu građana, kao i pri validaciji izbornih rezultata. Kao primjer Europska komisija podsjeća na kaznu koju je zbog izvještavanja o protuvladinim prosvjedima nedavno dobio kanal TVN24 u vlasništvu američke televizije TVN SA. „Neovisni“ medijski regulator (vođen osobom koja je stigla ravno iz Prava i pravde) izrekao im je globu od 1,5 milijuna zlota (oko 2,7 milijuna kuna) uz obrazloženje kako su „propagirali nelegalne aktivnosti i poticali ponašanja koja prijete sigurnosti“. Izvještavali su, naime, o prosvjedu bez odgovarajućeg konteksta poput onog državne televizije koja o prosvjedima izvještava kao o revoltu koji je „dizajniran  da dovede islamske imigrante u Poljsku“, a o prosvjednicima kao o „braniteljima pedofila“. S ukroćenim pravosuđem pitanje je može li žalba ovog komercijalnog kanala polučiti ikakav rezultat.

Odredba o smanjenju dobi za umirovljenje sudaca dovest će i do smjene na nižim sudovima. Komisiji se ne sviđaju niti nove ovlasti ministra pravosuđa koji može diskrecijskom odlukom imenovati i razriješiti sve predsjednike sudova. Prema podacima Komisije, već su 24 predsjednika suda razriješena diskrecijskim odredbama, a na isti su način imenovana 32 nova predsjednika.

Vlast u ime većine

Desničarska poljska stranka Pravo i pravda nije krajem 2015. na vlast uspjela doći s tako velikom većinom kakvu je 2010. osvojio mađarski Fidesz za kojim se očito povodi. Dvotrećinska većina u njegovom drugom dolasku na vlast omogućila je Viktoru Orbanu da promijeni Ustav i tako značajno izmijeni politički sustav. Izmjenama Ustava, Orbanova vlast velik je broj zakona proglasila organskim zakonima za čiju promjenu nije dovoljna natpolovična većina, zacementiravši tako za dulje vrijeme povratak na staro. Izmjene Ustava obuhvatile su i unošenje konzervativnih odredbi poput definiranja braka isključivo kao zajednice muškarca i žene.

Viktor Orban, koji se nekada smatrao modernim europskim političarem, najavio je u govoru na ljetnom sveučilišnom i studentskom kampu u Balvanyosu u srpnju 2014., neposredno nakon ponovnog osvajanja vlasti, kakav će biti njegov novi mandat : „Nova država koju stvaramo od Mađarske je iliberalna, neliberalna država. Ona ne odbacuje temeljna načela liberalizma kao što je sloboda, a mogao bih navesti i još neka, ali ona tu ideologiju ne stavlja na središnje mjesto organizacije države, već umjesto toga uključuje drukčiji, poseban, nacionalni pristup“ .

Poljska stranka Pravo i pravda nije uspjela u osvajanju tako snažnog mandata, ali je na osnovi jedva natpolovične većine krenula u jednako dalekosežne promjene u koje je krenula Mađarska. Samo, na osnovi gotovih mađarskih recepata, puno brže.  Osnovno shvaćanje zagovornika iliberalne demokracije je da im osvojena većina na izborima omogućuje autokratsko vladanje u kojem ne moraju voditi nikakvog računa o manjinama – od nacionalnih do seksualnih manjina, odnosno da im ta većina omogućuje krojenje institucija po vlastitoj mjeri te se tako zapravo ugrožava neovisnost osnovnih stupova demokracije.

U Poljskoj nisu mogli promijeniti Ustav, ali su odmah onesposobili Ustavni sud kako ne bi mogao konstatirati neustavnost zakona koje su donosili. Odmah po dolasku na vlast proveli su smjenu u javnim medijima, kako bi kontrolirali način kako će se o promjenama izvještavati.

„Propaganda na državnoj televiziji je potpuno ista kao u vrijeme komunizma i već se može primijetiti kako potpuno različitu sliku o društvu imaju oni građani koji gledaju državnu televiziju i oni koji je ne gledaju“, ustvrdila je Katarzyna Batko Toluć iz poljske nevladine organizacije Sieć Obywatelska Watchdog Polska na međunarodnoj konferenciji „Neliberalne demokracije: Europa između demokracije i autokracije“ koja je nedavno održana u Zagrebu.

Tragedija u Smolensku

Neliberalnim demokracijama svojstveno je prepravljanje vlastite povijesti i kulture, a nacionalizam je snažna platforma za mobilizaciju na osnovi identitetskog „prepoznavanja“. U Poljskoj to je repolonizacija, odnosno vraćanje Poljske Poljacima, što se navodi kao glavno objašnjenje novih politika – od preuzimanja medija do nacionalizacije ekonomije. Takvo poimanje nacije usko je povezano i s katoličanstvom i tradicionalnim vrijednostima, s vrlo naglašenom ulogom obitelji i tradicionalnih rodnih uloga. Poljska vlada je pokušala zabraniti pobačaj čak i u slučaju silovanja i rizika po zdravlje žene ili djeteta, uvesti kaznu zatvora za one koji ga provedu te istragu u slučaju spontanog pobačaja. Ali je donošenje takvog zakona spriječio masovni prosvjed na ulicama,

Osim kaznene odgovornosti za vrijeđanje državnih simbola, visokih dužnosnika i crkve, donesen je zakon kojim se utvrđuje kazna do tri godine zatvora za svakog tko spomene sudjelovanje Poljske u holokaustu.

Glavni mit oko kojeg se trenutačno okuplja poljsko društvo je tragedija u Smolensku. Prije sedam godina u avionskoj nesreći u zapadnoj Rusiji poginuo je tadašnji predsjednik Lech Kaczynski sa suprugom i još 80 visokih državnih i vojnih dužnosnika. Njegov brat blizanac Jaroslaw Kaczynski koji je na čelu Prava i pravde, ali nema nikakvu formalnu ulogu u vladi, eksploatira tu tragediju za mobilizaciju poljskog naroda protiv Rusije te Građanske platforme, stranke koja je donedavno vladala Poljskom. Svakog devetog u mjesecu, s obzirom da se tragedija dogodila 10. travnja, održava se komemoracija pred predsjedničkom palačom na kojoj se daje obećanje kako će odgovorni biti privedeni pred lice pravde.

Za nacionalnu mobilizaciju i u Poljskoj, kao i Mađarskoj, koristi se strah od drukčijih, najprije od izbjeglica i migranata (zemlje Višegradske skupine, podsjetimo, protive se europskim kvotama za raspodjelu izbjeglica po svim članicama EU), ali i strah od Njemačke, Rusije, rodne ideologije.

Poljska je prije dolaska Prava i pravde na vlast slovila kao zemlja vrlo uspješne ekonomije koja uopće nije osjetila recesiju koju su prolazile druge članice EU. Ekonomija je i dalje uspješna i u tome se krije veliki dio potpore koju ova autokratska vlast dobiva u narodu. Drugi je razlog provođenje populističkih mjera koje su bile obećavane prije izbora, a koje pomažu najsiromašnijim slojevima stanovništva, objašnjava Katarzyna Batko Toluć. Obitelji svakog mjeseca dobiju više od 100 eura za svako dijete, a to značajno pomaže budžetu siromašnih. Stranka je krenula i u obračun s korupcijom koje je bilo u vrijeme Građanske platforme, a te se istrage opsežno prate u državnim medijima. Međutim, ono što je glavni razlog ovakvog zaokreta udesno je neučinkovita opozicija.

Orban će ponovo pobijediti

Slično je i u Mađarskoj u kojoj se iduće godine na izborima očekuje ponovna pobjeda Fidesza. Treba napomenuti kako je Poljska suočena s pokretanjem članka 7. prije svega zato što se populistička desna stranka Pravo i pravda ne smatra dijelom velike europske obitelji. U Europskom parlamentu ona djeluje u grupaciji Europskih konzervativaca i reformista (zajedno s Ružom Tomašić), a ne u Europskoj pučkoj stranci. Pripadanje pučanima, s druge strane, glavni je razlog zašto se s Viktorom Orbanom vodio dijalog, ali nikad nije pokrenuta prava procedura „nuklearne opcije“.

„I danas bi polovica birača birala Fidesz, a druga polovica se dijeli na krajnju desnicu i ostale“, objašnjava Tamas Boros iz instituta Policy Solutions.

Orban je popularan jer se trudi zadovoljiti većinu, a ne braniti manjinu. On odgovara na strahove većine, objašnjava Boros. Međutim, glavni razlog za njegov uspjeh su dobri ekonomski rezultati – rastu BDP i plaće, a dug se smanjuje. Ono što je u cijeloj situaciji ironično je da se rast BDP-a temelji uglavnom na dobrom korištenju europskih fondova, u isto vrijeme kada Orban glasno priča protiv EU. Ostatak raste na stranom kapitalu i multinacionalkama.

„Orban igra mudro. Dok se u zemlji prikazuje kao neprijatelj Njemačke, on u ekonomiji igra po pravilima koje propisuje Angela Merkel i to je najvažniji faktor njegova uspjeha“, tumači Boros.

Drugi faktor su mediji koji su ili pod kontrolom Fidesza ili pripadaju oligarsima koji su u dobrim odnosima s Orbanom, pa se kritike Orbana ne mogu niti čuti.

Treći faktor uspjeha on vidi u selektivnoj primjeni zakona. Dok su Orbanovi prijatelji izuzeti, drastično se kažnjavaju oni koji ne spadaju u taj krug pa je tako nedavno jedna opozicijska stranka kažnjena zbog kršenja pravila kampanje, kojih se inače nitko ne pridržava, tolikim iznosom da možda neće ni moći na izbore.

Kao četvrti faktor iznio je strah od neprijatelja u kojem su na prvom mjestu migranti, pa potom George Soros i nevladine organizacije. Većina Mađara slaže se sa žicom na granicama, dok ih obračun s nevladinim organizacijama ne zanima previše. Migracije će, najavljuje Boros, biti glavna tema izborne kampanje jer je to pobjednička formula za Orbana.

Plenković: Orban je prijatelj Hrvatske

Kako na sve to gleda Hrvatska? Zastupnici HDZ-a, zajedno s Marijanom Petir, podsjetimo, u Europskom su parlamentu glasali protiv rezolucije koja je dvotrećinski osudila Poljsku i tako EP stavila uz bok Europskoj komisiji u pokretanju procedure protiv Poljske.  HDZ-ovi zastupnici glasali su protiv volje pučana, zajedno s mađarskim Fideszom i eurozastupnicima iz krajnje desnih grupacija da bi drugog dana, vjerojatno nakon pritiska iz Zagreba, svi osim Ivice Tolića glas promijenili u „suzdržan“, objašnjavajući svoje neslaganje s osudama Poljske time što se u rezoluciji zagovaraju i reproduktivna prava žena.

Upitan o tom svrstavanju uz Poljsku, premijer Andrej Plenković je na Press klubu koji je održan ovog ponedjeljka u Europskoj kući lakonski ustvrdio kako je „samo jedan glas“ ostao protiv rezolucije. Zamoljen za dodatno objašnjenje kako gleda na stanje demokracije u Poljskoj i Mađarskoj te zašto Hrvatska ima potrebu koketirati sa zemljama Višegradske skupine, premijer je ustvrdio kako nema „nikakvog koketiranja u dijalogu kojeg vodimo s Mađarskom i ili Poljskom“.

„Vodite računa da je Viktor Orban predsjedao Vijećem EU 2011. u vrijeme kad su završavali naši pregovori. Njegova uloga tada, a ja to dobro znam jer sam bio državni tajnik za europske poslove, je bila presudna, ključna gotovo. Znate tko je predsjedao nakon Orbana? Poljska i to Donald Tusk koji je sada predsjedavajući Europskog vijeća. To što su sada na vlasti opcije koje nisu moja politička obitelj – to nije EPP, nije Građanska platforma koja je dio moje političke stranke, to je nešto drugo“, kazao je Plenković, ustvrdivši da se ne zna kako će to s Poljskom i Komisijom završiti, ali da bi volio da se obje zemlje kod „eventualnih problema koji se tiču pravosudnog sustava ili nekih drugih aspekata“ usklade s europskom razinom onako kako je to napravila Hrvatska kad se približavala EU.

Kad je premijer već spomenuo Tuska, zaključit ćemo s njegovom izjavom nakon što je Komisija predložila pokretanje postupka protiv Poljske.

Tusk je ustvrdio kako se „Poljska danas poima kao dezintegrirajuća snaga u ovom dijelu Europe“ te da „vjeruje da je važno prekinuti tu devastaciju poljske reputacije“.  Nije ih štedio poput našeg premijera.

 

 

 

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Analize"