“Ovakve stavove uvijek ćemo žestoko osuđivati ne pristajući na tezu da ‘ako deset puta ponovite laž, ona postaje istina!'”, poručuje potpredsjednik Sabora i predsjednik HSP-a AS Ivan Tepeš u priopćenju u kojem se osvrnuo na tvrdnje srpskih političara o hrvatskom svetačkom kandidatu Alojziju Stepincu.
Citiramo dio priopćenja u kojem predsjednik HSP-a AS, po struci povjesničar, nabraja navode srpskih političara koje smatra lažnima:
“U službenom priopćenju Ministarstva vanjskih poslova Srbije kao razlog smjene srbijanskog veleposlanika Srbije pri EU Duška Lopandića navodi se ‘neobavještavanje MVP Srbije o organiziranju izložbe o ratnom zločincu Stepincu, koji je osuđen na 16 godina zatvora zbog zločina nad Srbima u fašističkoj ustaškoj NDH.’ Nadalje je nekadašnji učenik Slobodana Miloševića srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić izjavio kako je ‘neshvatljivo da se u centru EU otvaraju izložbe nekome tko je sudjelovao u pogromu i u svojoj zemlji bio osuđen na 16 godina zatvora’. Točka na ‘i’ bila je izjava srbijanskog ministra Aleksandra Vulina koji je ovu izložbu u Bruxellesu nazvao ‘pokušajem rehabilitacije vikara ustaške vojske!”.
Osuđen za ratne zločine i prisilno pokrštavanje Srba
Suprotno Tepeševim tvrdnjama, predmetne izjave srpskog državnog vrha utemeljene su na povijesnim činjenicama. Ilustrira to, između ostalog, presuda Stepincu koja je dostupna na internetskoj stranici Župe bl. Alojzija Stepinca u Slavonskom Brodu. Uvidom u tu presudu razvidno je da Stepinac nakon drugog svjetskog rata doista jeste bio osuđen na 16 godina zatvora. U pet točaka optužnice po kojima je proglašen krivim na teret mu se doista stavljaju ratni zločini i zločini nad srpskim stanovništvom u fašističkoj NDH.
Presuda Stepincu u javnosti je često osporavana i opisivana kao montirani komunistički proces. Takvom razmišljanju u prilog ide i Deklaracija o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu koju je 14. veljače 1992. godine donio Hrvatski sabor. Poznato je i da Stepinčevo pravo na pošteno suđenje nije u potpunosti ispoštovano; optužnicu je dobio tek tjedan dana uoči početka suđenja, a nije mu dozvoljeno ni saslušavanje svih predloženih svjedoka (Wikipedia). No, Stepinac nikad nije sudski rehabilitiran, iako je njegova rodbina to tražila (Večernji list), što znači da je presuda iz 1946. godine i dalje pravomoćna i važeća.
Vojni vikar NDH
Tu je zatim i tvrdnja srpskog ministra Vulina, koji Stepinca naziva “ustaškim vikarom”. Ovo nije prva put da Vulin koristi predmetnu sintagmu opisujući Stepinca; već je to učinio prošle godine na komemoraciji žrtvama ustaškog režima u logoru Jadovno (RTL). I tada je njegova izjava izazvala bijes dijela hrvatske javnosti. Vulinu se međutim ne može osporiti činjenično utemeljenje njegove tvrdnje. Ni sam Stepinac na svom suđenju nije osporavao da je bio vojni vikar NDH (Autograf.hr, Index.hr). Na tu je poziciju Alojzije Stepinac imenovan u siječnju 1942. godine, što mu je davalo ovlasti i da postavlja vojne kapelane. Među grijesima koji se Stepincu stavljaju na teret presudom iz 1946. su i zločini koje su počinili njemu podređeni svećenici.
