Ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić, nezadovoljan etiketom plagijatora, s medijima je počeo komunicirati putem odvjetnika. Dopisom kojeg potpisuje odvjetnik Maro Mihočević iz odvjetničkog društva Mihočević & Bajs, Barišić je od Faktografa tražio ispravku informacija objavljenih u tekstu pod naslovom “Odbor za prokazivanje plagijatora na putu prema ukidanju”.
Svoje prigovore Barišić i njegovi odvjetnici sročili su u pet točaka, kojima zapravo naširoko elaboriraju tri osnovne teze. Prva glasi da Barišić nije plagirao znanstvene odnosno stručne radove, niti je proglašen plagijatorom, druga da Ustavni sud nije svojom odlukom o Etičkom kodeksu saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju ispunio želju ministra zaduženog za resor znanosti i obrazovanja, a treća da Sveučilište u Zagrebu nije od Ustavnog suda tražilo “de facto kastriranje” ovog saborskog Odbora. S obzirom da smo na Faktografu specijalizirani upravo za činjeničnu provjeru točnosti javno izrečenih tvrdnji, odlučili smo “fact-chekirati” Barišićev demanti. Pa krenimo redom.
“Netočna je tvrdnja da je javna stvar da je ministar obrazovanja, znanosti i sporta Pavo Barišić proglašen plagijatorom. (…) Netočna je tvrdnja da je u javnost isplivao slučaj Barišićevog plagijata jer ministar Pavo Barišić nije plagirao znanstvene i stručne radove pa plagijata uopće nema (…)”.
Ocjena – Ni pola fakta
Ovakvu tvrdnju Barišić temelji na činjenici da su ga optužbi za plagijat oslobodila nadležna tijela na sveučilištima u Splitu i Zagrebu. S njihovim se odlukama, međutim, nije složio od strane Hrvatskog sabora imenovani Odbor za etiku i znanosti u visokom obrazovanju. Iako Odbor svoju odluku nikad nije učinio dostupnom široj javnosti, ona je vidljiva iz povjerljivih zapisnika s njihovih sjednica, koje su postale javno dostupne zahvaljujući neopreznosti Sabora. Citiramo dio zapisnika sa sjednice Odbora održane 21. prosinca prošle godine:
“Nakon rasprave u kojoj su sudjelovali nazočni članovi, Odbor jednoglasno donosi mišljenje da prijava nedvojbeno dokazuje plagiranje sukladno čl. 8. st. 3. Etičkog kodeksa Odbora u jednom elementu prijave, i to u dijelu koji se odnosi na preuzimanje dijela teksta komentara Stephene Schlesingera ‘Can Democracies be Organized’, objavljenog u elektronskom mediju, a bez citiranja tog izvora u predmetnom članku”.
Nema, dakle, nikakve dvojbe da je saborski Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju Barišića proglasio plagijatorom. U svom demantiju Barišić kao svojevrsnu olakotnu okolnost također navodi da su znanstvenici koji su ga prijavili “svojim ishitrenim optužbama distribuiranim na brojne adrese etičkih i znanstvenih institucija u Republici Hrvatskoj, na nedopustiv način zloupotrijebili etička tijela za difamiranje osoba i na taj način prekršili odredbe Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju”. Što je doista točno; Odbor je, na istoj sjednici na kojoj je proglasio Barišića plagijatorom, ustanovio da su njegovi prijavitelji posegnuli za taktikom prekomjernog granatiranja pa prijave poslali na znanje dvadeset institucija, tijela i pravnih subjekata čime su “stvorili neprijateljsko radno, nastavno i akademsko okruženje uznemiravanjem”. Ne ulazeći u motivaciju četverca koji je Barišića optužio za plagiranje, na ovom ćemo mjestu samo primijetiti da je vrlo zanimljivo kako ministar prihvaća stav saborskog Odbora kada mu isti odgovara, a istovremeno diskvalificira mišljenje istog tog Odbora o vlastitom slučaju.
Nadalje, iako Barišić i dalje odbija priznati odluku saborskog Odbora, to ne može osporiti činjenicu da je ona donesena, niti da se Odbor pri njenom donošenju oslanjao na tada važeće odredbe vlastitog Etičkog kodeksa. Iako je Ustavni sud kasnije, odlukom od 25. travnja ove godine, drastično smanjio ovlasti Odbora, to ne znači ujedno i ukidanje njihovih mišljenja i odluka donesenih prije rečenog datuma.
Na koncu, spomenimo i činjenicu da su novinari tjednika Novosti i portala Index.hr, koji su se najekstenzivnije bavili ovim slučajem, u više tekstova prikazali neuvjerljivost ranijih odluka o Barišiću donesenih na sveučilištima u Zagrebu i Splitu, oslikavši interesnu mrežu unutar akademske zajednice u koju su svrstali i aktualnog ministra znanosti i obrazovanja. Donosimo samo neke od primjera: Novosti, Novosti, Index.hr, Index.hr, Index.hr, Index.hr.
“Netočna je tvrdnja da je Ustavni sud odlučio uslišati želju Barišićevog ministarstva pa da je zato neustavnima proglasio dopune Etičkog kodeksa saborskog Odbora iz lipnja 2014. godine”.
Ocjena – Ni F od fakta
Ocjenu ustavnosti Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju doista nije tražilo Barišićevo ministarstvo, već Sveučilište u Zagrebu. Na ovom mjestu nećemo daljnje ulaziti u analize ranije spomenutih i medijski opjevanih interesnih veza unutar akademske zajednice, već samo istaknuti činjenicu da Ministarstvo znanosti i obrazovanja djelovanje Ustavnog suda nije tek šutke promatralo u očekivanju ishoda. Važan dio odluke Ustavnog suda, naime, predstavlja upravo očitovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja, koje je u potpunosti stalo iza zahtjeva sveučilišta kojem je na čelu Damir Boras.
S obzirom da je Barišićevo ministarstvo Ustavnom sudu dostavilo podulje očitovanje, spomenut ćemo samo njegov zaključne (i ključne) dijelove. Ministarstvo je Ustavnom sudu napisalo kako smatra da je Odbor “prekoračio svoju nadležnost i izašao van zakonskog okvira” koji mu pruža Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, te tako povrijedio i Ustav RH, “nedopustivo zadro u autonomiju sveučilišta”, te “svojim propisivanjem na pravno izrazito neodređen način povrijedio i čl. 3. Ustava RH, odnosno ugrozio pravnu sigurnost svih koji će eventualno sudjelovati u postupcima pred raznim etičkim tijelima”.
Ustavni sud nažalost nije u svojoj odluci napisao tko je potpisao očitovanje koje im je dostavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, ali za pretpostaviti je da stavovi Ministarstva odražavaju i stavove ministra. I obrnuto.
Na koncu, dužni smo istaknuti kako Faktograf u tekstu kojeg Barišić demantira nije ni tvrdio da je stav Barišićevog ministarstva bio razlog zbog kojeg je Ustavni sud odlučio kako je odlučio, već smo samo istaknuli činjenicu da je donesena odluka u skladu sa željama resornog ministarstva. Citiramo spornu rečenicu iz teksta čiju točnost Barišić osporava: “U odluci objavljenoj 25. travnja, Ustavni sud odlučio je uslišati želju Barišićevog ministarstva, te je neustavnima proglasio dopune Etičkog kodeksa saborskog Odbora iz lipnja 2015. godine, kojima se ovaj Odbor proglasio najvišom instancom za odlučivanje o potencijalnom kršenju znanstvene etike”.
“Netočna je tvrdnja da je Ustavnom sudu podnesena predstavka kojom je zatraženo de facto kastriranje saborskog Odbora”.
Ocjena – Ni F od fakta
Izlažući svoj slučaj pred Ustavnim sudom, Sveučilište u Zagrebu potužilo se da je Odbor promjenom svog Etičkog kodeksa izašao iz okvira predviđenog zakonima i Ustavom. Zagrebačko sveučilište, zastupano po rektoru Borasu, od Ustavnog suda je zbog toga zatražilo da ukine dio Etičkog kodeksa saborskog Odbora, te mu na taj način onemogući da donosi relevantna mišljenja i odluke o slučajevima plagiranja u znanstvenoj zajednici. Ne treba posebno isticati da je podnesak Ustavnom sudu poslan tek nakon što je Odbor donio odluku o prijavi protiv Barišića, iako je Etički kodeks Odbora zadnji put mijenjan 2015. godine. Sveučilištu je zasmetalo što se Odbor tim izmjenama kodeksa postavio kao “instancijsko tijelo”, odnosno kao zadnja adresa za donošenje odluka o plagijatima. Tvrdili su da Odbor na to nema pravo, odnosno da njihove odluke ne mogu biti ekvivalent sudskim pravomoćnim presudama. Prema Sveučilištu, Odbor je tek konstatacijsko tijelo – može donositi tek neobvezujuća mišljenja, bez ikakve realne težine. Ustavni sud je uvažio ovaj argument, zaključivši da de instancijsko djelovanje Odbora nije usklađeno sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
Iz navedenog je jasno da je Ustavni sud svojom odlukom uvelike umanjio ovlasti saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, pa ostaje još samo da citiramo definiciju termina “kastrirati” s Hrvatskog jezičnog portala:
“1. term. (iz)vršiti zahvat koji oduzima spolnu moć; (u)škopiti (razg. o čovjeku, term. o životinji), (u)štrojiti (razg. term. o životinji)
2. pren. postići/postizati raznim radnjama ili lošim utjecajem da pojedinac, radno tijelo, organizacija itd. izgubi dobra svojstva (stvaralačku snagu, invenciju itd.)”.
Sveučilište i Barišić imaju iste odvjetnike
Za kraj, ostaje istaknuti samo još jednu činjenicu koja sadržajno nije od ključne važnosti kad je u pitanju analiza Barišićevog demantija, ali ga svejedno stavlja u odgovarajući kontekst. Odvjetničko društvo Mihočević & Bajs, preko kojeg nam je Barišić dostavio reagiranje, isto je odvjetničko društvo koje je pred Ustavnim sudom zapošljavalo Sveučilište u Zagrebu. Vidljivo je to na internetskoj stranici Sveučilišta, u tekstu izvještaja s press konferencije o odluci Ustavnog suda, na kojoj su uz Borasa sjedili i odvjetnici Denis Bajs i suradnica Tea Šulentić iz Odvjetničkoga društva Mihočević & Bajs.
Kolegica Dora Kršul, novinarka portala Srednja.hr, nakon objave ovog teksta putem Twittera ukazala nam je na činjenicu da su nam se u pisanju potkrale dvije manje greške: 1) da nadležna tijela Sveučilišta u Zagrebu nisu mogla Barišića osloboditi optužbi (iako se on u svom demantiju poziva i na odluku ad hoc etičkog povjerenstva Sveučilišta u Zagrebu ) jer po Etičkom kodeksu odlučuju samo o svojim zaposlenicima, i 2) da je podnesak Ustavnom sudu poslan kada je Odbor najavio da će rješavati Barišićev zaostali slučaj iz 2011. godine, a ne nakon što je Odbor donio odluku.
