Ukoliko je to sve točno, slučaj je identičan slučaju Sabe. Sabo je dobio godinu i pol dana zatvora, pola od toga je stvarno odslužio u zatvoru. Sada će građani konačno vidjeti kako zakoni ove zemlje vrijede za hadezeovce, a kako za ostale građane ove zemlje“, komentirao je Fred Matić, saborski zastupnik SDP-a pokušaj podmićivanja Telegramovog novinara Drage Hedla od strane saborskog zastupnika i dojučerašnjeg visokog dužnosnika HDZ-a Franje Lucića.
Kako se jasno može ćuti iz snimke telefonskog razgovora kojeg je Telegram objavio, Lucić je Hedlu nudio trostruko veći iznos od onog kojeg će mu dati redakcija za objavljeni tekst – ako Hedl odustane od pisanja o njegovim aferama.
Iako tvrdi da su mu izjave izvučene iz konteksta, Lucić je nakon izbijanja skandala dao ostavku na sve političke funkcije u HDZ-u: na mjesto predsjednika Županijskog odbora Požeško-Slavonske županije te člana Nacionalnog vijeća i Središnjeg odbora HDZ-a, ali nije se povukao s mjesta saborskog zastupnika. U slučaju da državno odvjetništvo odluči pokrenuti postupak protiv Lucića zbog pokušaja podmićivanja, Sabor će mu prethodno morati skinuti imunitet.
Kazneni zakon kad je riječ o davanju mita predviđa kažnjavanje onog tko službenoj ili odgovornoj osobi „ponudi, dade ili obeća mito“ da ne obavi službenu ili drugu radnju koju bi morala obaviti – kaznom zatvora od jedne do osam godina.
Nobilo: Državno odvjetništvo bi po službenoj dužnosti trebalo pokrenuti postupak
Odvjetnik Anto Nobilo tumači za Faktograf kako bi državno odvjetništvo trebalo po službenoj dužnosti pokrenuti postupak protiv Lucića jer je kazneno djelo pokušaja davanja mita počinjeno, a potom od novinara Drage Hedla zatražiti snimku koja to dokazuje.
Ključno pitanje po kojem je ovaj slučaj identičan slučaju bivšeg vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe je kako će sud tretirati snimku, odnosno hoće li je tretirati kao nezakonit dokaz.
Nobilo je upućen u tu tematiku s obzirom na to da je bio odvjetnik Željku Sabi koji je osuđen na temelju neovlaštenog snimanja. Podsjetimo, vukovarska gradska vijećnica iz redova HDZ-a Marija Budimir snimila je svoj razgovor sa Sabom te u javnost pustila snimku iz koje proizlazi da ju je Sabo podmićivanjem pokušao prevesti u redove SDP-a. Nakon što su mediji objavili snimku i transkript razgovora, USKOK je pokrenuo postupak protiv Sabe kojeg je teretio da je sredinom 2013. nakon neuspjelog konstituiranja vukovarskog Gradskog vijeća, a u nakani da SDP-u osigura većinu, HDZ-ovoj vijećnici ponudio mjesto člana Nadzornog odbora „Borova“ te dužnost predsjednice gradskog povjerenstva za europske integracije uz naknadu, kako bi postala vijećnica SDP-a u Gradskom vijeću. Sabi se na teret stavljalo i da je HDZ-ovu vijećniku Radivoju Đuriću ponudio za suprugu posao glavne sestre u vukovarskoj bolnici, a za sina mjesto direktora Hrvatskog radio Vukovara.
Optužno vijeće Županijskog suda u Osijeku potvrdilo je optužnicu USKOK-a, ali je spornu snimku izdvojilo kao nezakonit dokaz. USKOK se na takav postupak žalio Vrhovnom sudu Vrhovni sud tu je žalbu prihvatio i naredio da se snimka Marije Budimir vrati u spis i uvrsti među dokaze.
Osuđen je na osam mjeseci zatvora i još osam mjeseci uvjetno.
Vaganje između zaštite privatnih interesa i interesa društva
„Poanta je u tome hoće li se snimka tretirati kao nezakoniti dokaz. Promjenama Zakona o kaznenom postupku i sudskom odlukom u slučaju Sabo sudovima je ostavljeno da to procjenjuju od slučaja do slučaja“, navodi Nobilo.
Zakon o kaznenom postupku u članku 10 propisuje kako se „sudske odluke ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokaz)“. A među nezakonitim dokazima u stavku 2. točci 2. navodi one „koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, osim u slučaju iz stavka 3. ovog članka“.
A stavak 3. navodi: „Ne smatraju se nezakonitima dokazi pribavljeni povredom prava i sloboda iz stavka 2.točke 2. ovog članka u postupku za teške oblike kaznenih djela iz nadležnosti županijskog suda, kod kojih interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava“.
„Prilikom odlučivanja može li se nezakoniti dokaz uzeti kao valjan sud mjeri koje je pravo važnije – je li važnije pravo osobe da se njegovi privatni razgovori ne snimaju ili je važnije pravo javnosti da zna. U slučaju Sabo presuđeno je da je važnije pravo javnosti. Sabo je bio prvi takav slučaj“, tumači Nobilo.
Vrhovni sud u slučaju Željka Sabe prihvatio je mišljenje USKOK-a da je riječ o teškom kaznenom djelu usmjerenom izvrgavanju volje birača, pri čemu je, kako se navodilo, imao u vidu interes cjelokupnog hrvatskog društva da se stane na kraj trgovini mandatima.
Pokušaj kupovanja novinara ugrožava temelje demokracije
Kako bi se u ovom slučaju tretirao pokušaj podmićivanja novinara, s obzirom na to da novinari nastupaju upravo u ime javnosti?
„Novinari i mediji su jedina kontrola političara između dvaju izbora. Za cijelo je društvo opasan takav pokušaj kupovanja novinara jer se time ugrožavaju temelji demokracije“, ističe Nobilo. I tu bi, dakle, bilo elemenata da se djelo okvalificira kao dovoljno teško da upadne među iznimke kad je riječ o neovlaštenom snimanju.
Novinari redovito snimanju svoje sugovornike radi što vjerodostojnijeg prenošenja njihovih riječi. Međutim i za njih, s pravne strane, vrijede jednaka pravila kao i za druge.
Da bi sve bilo potpuno legalno, upozorava Nobilo, novinar mora obavijestiti sugovornika da ga snima. Ako to ne učini, ulazi se u sivu zonu „nezakonitih dokaza“, odnosno gore spomenutog procjenjivanja.
Iako su okolnosti slučaja Sabo i Lucić različite te mada Fred Matić nije bio sasvim precizan kad je govorio o dužini kazne na koju je Sabo osuđen – zbog ključnog detalja, a to je povlačenje paralele vezano za djelovanje tužiteljstva i suda na osnovi neovlaštene snimke, njegovu smo izjavu ocijenili točnom.
