Koliko osuđeni ratni zločinci uopće borave u zatvoru? Ministarstvo smatra da to javnost ne treba znati

Ana Benačić

Je li pravda slijepa u Hrvatskoj, a pravosuđe neosjetljivo na društveni, ekonomski i politički status onih koji su se ogriješili o zakone RH? Burni tjedni iza nas poručuju – ne.

Počelo je objavom izvještaja na stranicama Svjetskog ekonomskog foruma prošloga tjedna, The Global Competitiveness Report 2018. Zabilježen je pad Hrvatske u odnosu na prošlu godinu za dodatnih šest mjesta na listi svjetskih zemalja po neovisnosti pravosuđa, na iznimno nisko 120. mjesto.

Tri dana kasnije, zagrebački gradonačelnik proslavlja oslobađajuću presudu Županijskog suda u zelenoj uniformi Zrinjevca na terenu zbog kojega je također privukao pozornost USKOK-a, Trgu žrtava fašizma.

A onda je i bivši premijer u ponovljenom suđenju oslobođen od istoga suda u aferi INA-DIOKI i osuđen na 2,5 godine (!) zatvora u aferi Hypo, jer mu se kao olakotna okolnost za ratno profiterstvo uzima – sudjelovanje u Domovinskom ratu. U zatvor neće ići zbog vremena provedenog u raznim kaznionicama, što nakon hvatanja u pokušaju bijega (!) u Austriji, što u Remetincu. Ovo je pak dovelo do pošalica na račun slavno oslobođenog tajkuna Tomislava Horvatinčića, koji je u stvarnosti oslobođen za ubojstvo dvoje Talijana zbog sinkope, a u svijetu satire i zbog olakotne okolnosti da je nekoliko puta ljetovao u Italiji

Bio na rehabilitaciji 2012. i 2013., a onda ništa do zatvora

No, staje li priča o pristranosti pravosuđa na presudama ili se ona može produljiti i na izdržavanje kazne zatvora? Naime, upravo na dan odluke u slučajevima Sanader, u redakciju nam je stigla pismena odbijenica Ministarstva pravosuđa na naš zahtjev za pristup informacijama o slučaju zatvorenika Tomislava Merčepa.

Zanimalo nas je, podsjetimo, koliko ovaj pravomoćno osuđeni ratni zločinac, zapravo boravi u zatvoru i koliko novca poreznih obveznika se troši na njegovo osiguranje dok dio svoje zatvorske kazne odslužuje u toplicama. Ministarstvo hrvatskih branitelja zatražilo je da se Merčepa pusti na medicinsku rehabilitaciju i u 2018. i 2017. godini, a samo ljetos je ondje proveo mjesec i pol dana.

“Gospodin Merčep upućen je od strane Ministarstva hrvatskih branitelja na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i 2012., 2013. i 2016. godine“, naveli su u odgovoru Faktografu, čime su otkrili da liječenje u toplicama nije zahtijevao od 2013. pa sve do odlaska u zatvor, nakon pravomoćne presude 2015. godine. Budući da Merčep i mimo liječenja boravi na slobodi zahvaljujući slobodnim danima i vikendima – ali i činjenicu da je dugi niz godina izmicao pravosuđu, pojavljujući se u međuvremenu i u Saboru, i na blagoslovu prostorija Ministarstva branitelja, i na inauguraciji predsjednice republike Kolinde Grabar Kitarović – zatražili smo od nadležnog Ministarstva informaciju o njegovom stvarnom boravku iza rešetaka.

“…moglo bi se ugroziti pravo zatvorenika na zaštitu osobnosti i osiguravanje tajnosti osobnih podataka”

“U provedbi testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno je da u konkretnom slučaju postoji interes javnosti (korisnice prava na pristup informacijama) s jedne strane i zaštićeni interesi sukladno članku 15. stavku 2. točke 7. ZPPI-a s druge strane odnosno prava zatvorenika”, navode u odbijenici, pozivajući se i na Zakon o pravu na pristup informacijama koji nalaže da “ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom”. Upravo zato što je informacija neophodna zbog povjerenja javnosti u pravosuđe i zakonit rad institucija, a istovremeno bi otkrila minimum osobnih podataka, bilo je opravdano očekivati da će odgovor biti pozitivan, pogotovo u tjednu oslobađajućih presuda protiv posrnulih i još uvijek visokopozicioniranih političara u Hrvatskoj.

Nakon izlistavanja 14 prava zatvorenika Tomislava Merčepa koja proizlaze iz Zakona o izvršavanju kazne zatvora, a među kojima je i zdravstvena zaštita i dodir s vanjskim svijetom, pozivaju se na članak 72. tog zakona da je “službena i profesionalna tajna” odavati podatke koji se nalaze u osobniku zatvorenika. Naime, u njemu pišu podaci o zatvoreniku, presudi i kazni; prijepis sudskih presuda i odluka drugih državnih tijela koje se odnose na kaznu i njeno izvršavanje; nalaz i mišljenje odjela tretmana i podaci o zapažanjima odjela osiguranja te – ono jedino što je zanimalo Faktograf – program izvršavanja i njegove izmjene tijekom izvršavanja kazne zatvora.

“[I]nformacija o izvršavanju kazne zatvora… je podatak koji se nalazi u osobniku zatvorenika, a ti su podaci na temelju članka 72. ZIKZ-a službena i profesionalna tajna kojima pristup imaju ovlaštene službene osobe i tijela unutarnjih poslova. Uzimajući u obzir navedeno, zaključeno je kako bi se davanjem traženih informacija moglo ugroziti pravo zatvorenika na zaštitu osobnosti i osiguravanje tajnosti osobnih podataka… zaključeno je kako u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenja prisupa informaciji u odnosu na potrebu javnog interesa”, navodi službenica za informiranje Zrinka Oreb, podsjećajući nas da se na rješenje možemo i žaliti povjerenici za informiranje.

Nemaju informaciju o troškovima!?

Što se tiče odgovora na pitanje o troškovima osiguranja, Ministarstvo odgovara kraće, ali jednako zabavno: da nadležna Uprava za zatvorski sustav temeljem Zakona o izvršavanju kazne zatvora “nema zakonsku obvezu obračunavati troškove nadzora zatvorenika u zdravstvenim ustanovama, odnosno toplicama, te stoga ne posjeduje traženu informaciju”.

Stoga naš zahtjev ne smatraju zahtjevom za pristup informaciji, nego stvaranjem nove informacije.

Građani smatraju da je pravosuđe ovisno o politici

Ministarstvo pravosuđa zbog ovih ćemo odgovora tužiti povjerenici za informiranje Anamariji Musi, kojoj je istekao mandat, a u nadi da će i njena nasljednica vrijedno raditi svoj posao. Naime, povjerenje u pravosuđe je na tako niskim granama da smatramo kako je interes javnosti za podatak o troškovima osiguranja i stvarnom boravku najprominentnijih zatvorenika u kaznionicama itekako opravdan, jer je zatvorska kazna koja se ne izdržava u zatvoru kazna samo na papiru. Agencija IPSOS Puls lani je utvrdila da čak 70 posto ispitanika nema povjerenja u pravosuđe, a 73 posto ih ima negativno mišljenje o njemu. Ovisnim o politici smatra ga 64 posto ispitanih, a 57 posto misli da građani ne mogu očekivati pošteno suđenje.

Čak i samo Ministarstvo pravosuđa smatra da se ovoj agenciji može vjerovati kada je u pitanju ispitivanje javnoga mnijenja, budući da su upravo njih angažirali da na narudžbu Svjetske banke ispitaju zadovoljstvo građana pravosudnim sustavom 2016. u odnosu na 2010. godinu. Nekima od nalaza ilustrirali smo tekst; primjerice poražavajućim podatkom o udjelu građana koji očekivaju fer suđenje za one koji nemaju povlašteni položaj u društvu. U međuvremenu je ova percepcija podgrijavana raznim slučajevima; primjerice usporedbama kazni sina generala Mladena Kruljca i sina poginulog branitelja i Vinkovaca Antuna Kulića.

Podaci iz 2016. bili su poražavajući, ali kasnija istraživanja iste agencije pokazala su da se da se situacija vremenom promijenila. Na gore.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Aktualno"