Je li pravda slijepa u Hrvatskoj, a pravosuđe neosjetljivo na društveni, ekonomski i politički status onih koji su se ogriješili o zakone RH? Burni tjedni iza nas poručuju – ne.
Počelo je objavom izvještaja na stranicama Svjetskog ekonomskog foruma prošloga tjedna, The Global Competitiveness Report 2018. Zabilježen je pad Hrvatske u odnosu na prošlu godinu za dodatnih šest mjesta na listi svjetskih zemalja po neovisnosti pravosuđa, na iznimno nisko 120. mjesto.
Tri dana kasnije, zagrebački gradonačelnik proslavlja oslobađajuću presudu Županijskog suda u zelenoj uniformi Zrinjevca na terenu zbog kojega je također privukao pozornost USKOK-a, Trgu žrtava fašizma.
A onda je i bivši premijer u ponovljenom suđenju oslobođen od istoga suda u aferi INA-DIOKI i osuđen na 2,5 godine (!) zatvora u aferi Hypo, jer mu se kao olakotna okolnost za ratno profiterstvo uzima – sudjelovanje u Domovinskom ratu. U zatvor neće ići zbog vremena provedenog u raznim kaznionicama, što nakon hvatanja u pokušaju bijega (!) u Austriji, što u Remetincu. Ovo je pak dovelo do pošalica na račun slavno oslobođenog tajkuna Tomislava Horvatinčića, koji je u stvarnosti oslobođen za ubojstvo dvoje Talijana zbog sinkope, a u svijetu satire i zbog olakotne okolnosti da je nekoliko puta ljetovao u Italiji…
Bio na rehabilitaciji 2012. i 2013., a onda ništa do zatvora
No, staje li priča o pristranosti pravosuđa na presudama ili se ona može produljiti i na izdržavanje kazne zatvora? Naime, upravo na dan odluke u slučajevima Sanader, u redakciju nam je stigla pismena odbijenica Ministarstva pravosuđa na naš zahtjev za pristup informacijama o slučaju zatvorenika Tomislava Merčepa.
Zanimalo nas je, podsjetimo, koliko ovaj pravomoćno osuđeni ratni zločinac, zapravo boravi u zatvoru i koliko novca poreznih obveznika se troši na njegovo osiguranje dok dio svoje zatvorske kazne odslužuje u toplicama. Ministarstvo hrvatskih branitelja zatražilo je da se Merčepa pusti na medicinsku rehabilitaciju i u 2018. i 2017. godini, a samo ljetos je ondje proveo mjesec i pol dana.
“Gospodin Merčep upućen je od strane Ministarstva hrvatskih branitelja na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i 2012., 2013. i 2016. godine“, naveli su u odgovoru Faktografu, čime su otkrili da liječenje u toplicama nije zahtijevao od 2013. pa sve do odlaska u zatvor, nakon pravomoćne presude 2015. godine. Budući da Merčep i mimo liječenja boravi na slobodi zahvaljujući slobodnim danima i vikendima – ali i činjenicu da je dugi niz godina izmicao pravosuđu, pojavljujući se u međuvremenu i u Saboru, i na blagoslovu prostorija Ministarstva branitelja, i na inauguraciji predsjednice republike Kolinde Grabar Kitarović – zatražili smo od nadležnog Ministarstva informaciju o njegovom stvarnom boravku iza rešetaka.
“…moglo bi se ugroziti pravo zatvorenika na zaštitu osobnosti i osiguravanje tajnosti osobnih podataka”
“U provedbi testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno je da u konkretnom slučaju postoji interes javnosti (korisnice prava na pristup informacijama) s jedne strane i zaštićeni interesi sukladno članku 15. stavku 2. točke 7. ZPPI-a s druge strane odnosno prava zatvorenika”, navode u odbijenici, pozivajući se i na Zakon o pravu na pristup informacijama koji nalaže da “ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom”. Upravo zato što je informacija neophodna zbog povjerenja javnosti u pravosuđe i zakonit rad institucija, a istovremeno bi otkrila minimum osobnih podataka, bilo je opravdano očekivati da će odgovor biti pozitivan, pogotovo u tjednu oslobađajućih presuda protiv posrnulih i još uvijek visokopozicioniranih političara u Hrvatskoj.
Nakon izlistavanja 14 prava zatvorenika Tomislava Merčepa koja proizlaze iz Zakona o izvršavanju kazne zatvora, a među kojima je i zdravstvena zaštita i dodir s vanjskim svijetom, pozivaju se na članak 72. tog zakona da je “službena i profesionalna tajna” odavati podatke koji se nalaze u osobniku zatvorenika. Naime, u njemu pišu podaci o zatvoreniku, presudi i kazni; prijepis sudskih presuda i odluka drugih državnih tijela koje se odnose na kaznu i njeno izvršavanje; nalaz i mišljenje odjela tretmana i podaci o zapažanjima odjela osiguranja te – ono jedino što je zanimalo Faktograf – program izvršavanja i njegove izmjene tijekom izvršavanja kazne zatvora.
“[I]nformacija o izvršavanju kazne zatvora… je podatak koji se nalazi u osobniku zatvorenika, a ti su podaci na temelju članka 72. ZIKZ-a službena i profesionalna tajna kojima pristup imaju ovlaštene službene osobe i tijela unutarnjih poslova. Uzimajući u obzir navedeno, zaključeno je kako bi se davanjem traženih informacija moglo ugroziti pravo zatvorenika na zaštitu osobnosti i osiguravanje tajnosti osobnih podataka… zaključeno je kako u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenja prisupa informaciji u odnosu na potrebu javnog interesa”, navodi službenica za informiranje Zrinka Oreb, podsjećajući nas da se na rješenje možemo i žaliti povjerenici za informiranje.
Nemaju informaciju o troškovima!?
Što se tiče odgovora na pitanje o troškovima osiguranja, Ministarstvo odgovara kraće, ali jednako zabavno: da nadležna Uprava za zatvorski sustav temeljem Zakona o izvršavanju kazne zatvora “nema zakonsku obvezu obračunavati troškove nadzora zatvorenika u zdravstvenim ustanovama, odnosno toplicama, te stoga ne posjeduje traženu informaciju”.
Stoga naš zahtjev ne smatraju zahtjevom za pristup informaciji, nego stvaranjem nove informacije.
Građani smatraju da je pravosuđe ovisno o politici
Ministarstvo pravosuđa zbog ovih ćemo odgovora tužiti povjerenici za informiranje Anamariji Musi, kojoj je istekao mandat, a u nadi da će i njena nasljednica vrijedno raditi svoj posao. Naime, povjerenje u pravosuđe je na tako niskim granama da smatramo kako je interes javnosti za podatak o troškovima osiguranja i stvarnom boravku najprominentnijih zatvorenika u kaznionicama itekako opravdan, jer je zatvorska kazna koja se ne izdržava u zatvoru kazna samo na papiru. Agencija IPSOS Puls lani je utvrdila da čak 70 posto ispitanika nema povjerenja u pravosuđe, a 73 posto ih ima negativno mišljenje o njemu. Ovisnim o politici smatra ga 64 posto ispitanih, a 57 posto misli da građani ne mogu očekivati pošteno suđenje.
Čak i samo Ministarstvo pravosuđa smatra da se ovoj agenciji može vjerovati kada je u pitanju ispitivanje javnoga mnijenja, budući da su upravo njih angažirali da na narudžbu Svjetske banke ispitaju zadovoljstvo građana pravosudnim sustavom 2016. u odnosu na 2010. godinu. Nekima od nalaza ilustrirali smo tekst; primjerice poražavajućim podatkom o udjelu građana koji očekivaju fer suđenje za one koji nemaju povlašteni položaj u društvu. U međuvremenu je ova percepcija podgrijavana raznim slučajevima; primjerice usporedbama kazni sina generala Mladena Kruljca i sina poginulog branitelja i Vinkovaca Antuna Kulića.
Podaci iz 2016. bili su poražavajući, ali kasnija istraživanja iste agencije pokazala su da se da se situacija vremenom promijenila. Na gore.
