Kutinska Petrokemija tek je prošli tjedan promijenila vlasnike, a već ispadaju kosturi iz ormara još jedne u nizu skandaloznih hrvatskih privatizacija. Kako je Faktograf već pisao, Petrokemija je praktički poklonjena novim vlasnicima INA-i i PPD-u, firmama od kojih je Petrokemija godinama morala kupovati plin po nekonkurentnim cijenama, zbog čega je i završila u financijskim dubiozama.
Većinski udio u Petrokemiji su INA i PPD, podsjećamo, preuzeli ulaganjem od 300 milijuna kuna, ali tek nakon što je vlada Andreja Plenkovića na sebe preuzela 450 milijuna kuna Petrokemijinih kreditnih dugova prema Erste banci, HPB-u i HBOR-u. Država je zadržala manjinski vlasnički udio u Petrokemiji, ali to nas je koštalo dodatnih 150 milijuna kuna javnog novca koje su u dokapitalizaciju (tj. privatizaciju) kutinske tvornice mineralnih gnojiva uložili državni Janaf, Plinacro i Fond NEK.
“Kako se spašava Petrokemija”
Firmu koja godišnje uprihoduje oko dvije milijarde kuna, država je prodala privatnim vlasnicima, a da pritom uopće nije objavila Ugovor o dokapitalizaciji i restrukturiranju. Štoviše, na stranicama Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) nema ni spomena privatizacije Petrokemije, a pretjerano izdašne informacije o ovoj transakciji nisu javno dostupne ni na webu Vlade RH.
Nepotrebna tajnost od starta je izgledala sumnjivo, a sada znamo i zašto. Ugovor o privatizaciji Petrokemije u međuvremenu je iscurio u Jutarnji list, da bi se njegovom analizom opširnije pozabavio tjednik Globus. Obje tiskovine u vlasništvu su izdavačke kuće Hanza Media, koja je nedavno izdala i knjigu Martine Dalić, bivše potpredsjednice Vlade RH.
Iako ugovor razotkriva pogodovanje privatnom kapitalu nauštrb javnog novca, u redakciji Globusa taj je skandal prošao prilično nezapaženo. Štoviše, tekst o privatizaciji tendenciozno su, i sasvim netočno, naslovili “Kako se spašava Petrokemija”. Spoiler alert: “spašava” se tako što će se budućim vlasnicima, koji su se godinama bogatili na grbači kutinske tvornice, omogućiti da u budućnosti, zahvaljujući političkim odlukama HDZ-ove i HNS-ove vlade, ubiru lijepe profite.
Ugovorom se obvezali da će prekršiti zakon
Uzrok slabih poslovnih rezultata Petrokemije su, podsjećamo, visoke cijene plina te visoke transportne marže za plin koje ubire državni Plinacro. Sad kad je prešla u vlasništvo jedinih hrvatskih proizvođača i uvoznika plina, ključnu će sirovinu Petrokemija zasigurno plaćati jeftinije. A past će i trošak transportnih marži: država se ugovorom potpisanim s firmom Terra mineralna gnojiva, koju su zajednički osnovali PPD i INA, obvezala da će cijenu “putarine” koja se plaća Plinacrou do kraja godine sniziti za 20 posto. Drugim riječima, Plenkovićeva vlada odrekla se dijela prihoda namijenjenih održavanju i nadogradnji mreže plinovoda u korist novih Petrokemijinih vlasnika.
Pritom nije naodmet spomenuti da odluku o visini transportnih marži ne donose ni Plinacro, ni Vlada RH. Takva odluka isključivo je u ingerenciji Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) koja bi, po zakonu, morala biti samostalno i neovisno tijelo. Ali Plenkovićeva se vlada prema nezavisnim institucijama – od pravobraniteljstava, preko Povjerenstva za odlučivanje o sukobu i interesa do Ureda povjerenice za informiranje – već poslovično odnosi šerifskim manirama. Pa nije zapravo nimalo iznenađujuće što CERP s INA-om i PPD-om potpisuje ugovor kojim država jamči da će prekršiti Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti ne bi li novim vlasnicima osigurala veći profit.
Privatizacija Petrokemije puna skrivenih troškova
A to čak i nije jedini trošak koji se krije u ugovoru o privatizaciji Petrokemije. Objavom ugovora doznali smo i da će se novcem poreznih obveznika sanirati deponij fosfogipsa, otpada koji nastaje proizvodnjom Petrokemijinih mineralnih gnojiva. CERP se, u ime države, obvezao da će sanacija biti provedena u narednih pet godina. Nije još poznato o kolikom će se izdatku raditi, ali ranije procjene spekulirale su s iznosom koji bi se mogao popeti i do tristotinjak milijuna kuna.
A to i dalje nije sve. INA i PPD imaju pravo vratiti Petrokemiju državi u narednih 20 godina, i pokupiti odštetu u visini uloženog novca, ako se pokaže da je nešto u procesu dokapitalizacije i prethodnim državnim dotacijama Petrokemiji u suprotnosti s pravilima Europske unije. Ako se, dakle, pokaže da je Petrokemija dužna otplatiti novac koji je dobila u vidu državnih potpora, INA i PPD taj trošak neće snositi. Država je, također, na sebe morala preuzeti odgovornost za eventualne greške iz prošlosti, odnosno obećati da će snositi odgovornost za bilo kakve neočekivane troškove vezane za poreze ili zaštitu okoliša u iznosima većim od milijun kuna. Iako je istovremeno omogućila novim vlasnicima i da smanje trošak poslovanja, režući na plaćama radnika. Prema neslužbenim informacijama, bez posla bi u Petrokemiji moglo ostati oko 500 ljudi.
Dakle, da rezimiramo. Državna tvornica mineralnih gnojiva financijski je upropaštena skupim plinom i visokom cijenom transportnih marži. Pa ju je država spašavala javnim novcem, a državni proračun se odrekao dijela prihoda smanjenjem PDV-a na mineralna gnojiva s 25 na 13 posto. Da bi je na kraju prodala firmama od kojih je Petrokemija kupovala preskupi plin, te im usto ugovornim odredbama praktički zagarantirala da će u budućnosti imati manje troškove, odnosno da će ostvarivati zaradu. Čak i ako to znači da HDZ usput mora dodatno obezvrijediti još jednu neovisnu instituciju. Za jedan od prepoznatljivijih hrvatskih političkih tjednika taj je proces zapravo “spašavanje” Petrokemije. Slučajno ili ne, novi vlasnici kutinske tvornice PPD i INA spadaju među glavne novinske oglašivače u Hrvatskoj.
Gazda više ne sjedi u Agrokorovom tornju, ali neki se obrasci “ortačkog kapitalizma” i dalje doimaju živima i zdravima.
