Nositelj HNS-ove liste za nadolazeće izbore za Europski parlament i međimurski župan, Matija Posavec sve glasnije reklamira svoju inicijativu za uvođenje vaučera kojima bi se zamijenila isplata minimalne zajamčene naklade u novcu.
Prošlog tjedna gostujući u programu N1 televizije poručio je kako smatra da „svaki onaj koji želi dobro svojim sugrađanima, svojoj manjini ili većini mora podržati ovakvu odluku“. S njim se, ipak, ne slažu brojni.
„Dobijete socijalnu pomoć kao neku mjeru kojom možete osigurati osnovne životne potrebe, dakle, kupiti hranu, kupiti za djecu neke osnovne potrepštine, a to trošite na ono za što to nije namijenjeno – na primjer za alkohol ili kocku. Naša policijska uprava je radila jedno istraživanje i u tom je istraživanju utvrđeno da 40 posto kaznenih dijela počine maloljetnici. Zašto? Zar nije tim curama i dečkima mjesto u školama? Očito postoji zanemarenost djece i svijest da se upravo socijalne naknade zlorabe, pa ta djeca ne idu u školu jer nemaju suhe čarape ili knjige, zato jer mogu raditi što žele i pati većinsko stanovništvo“, rekao je župan međimurski Matija Posavec objašnjavajući zbog čega predlaže uvođenje vaučera umjesto gotovinske socijalne naknade.
Ovo nije prvi put da je župan Posavec iznio takav prijedlog, već je riječ o inicijativi koju zagovara duže vrijeme i koja je već izazvala brojne reakcije. Saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi rekao je da će „učiniti sve da takva diskriminacija ne prođe“, a reagirali su i predstavnici romske nacionalne manjine iz Međimurske županije.
“Smatramo kako je ova inicijativa prije svega dio predizborne kampanje za predstojeće europske izbore, odnosno da se na ovaj način određeni lokalni političari – zasada iz Međimurske i Varaždinske županije – nastoje dodvoriti većinskom stanovništvu i to s obećanjima kako će naštetiti, ne samo Romima, nego i svim ostalim građanima koji ovise o zajamčenoj minimalnoj naknadi”, rekao je Kajtazi nedavno o razlozima zbog kojih se protivi uvođenju vaučera i bonova za hranu umjesto zajamčene minimalne naknade propisane Zakonom o socijalnoj skrbi, a na što poziva župan Posavec.
Napomenimo da je župan Posavec jasnu podršku dobio od Radimira Čačića, čelnog čovjeka Varaždinske županije koji je rekao da se “radi na tome da se ta inicijativa pokrene” i u njegovoj županiji.
Posavec: Dojam “rasizma” stvara se jer su u županiji korisnici uglavnom Romi
Na upit novinara N1 televizije kako komentira da se njegov prijedlog uvođenja vaučera umjesto novčanog iznosa za socijalnu pomoć proglašava rasističkim, Posavec je izrazio neslaganje.
„Što se tiče rasističke mjere, ja ću vam reći da ako je ikoja sredina humana, solidarna, tolerantna i otvorena, to su Međimurci i Međimurke, dakle ljudi koji žive u Međimurju. Zašto se to na taj način shvatilo? Zato jer su 80 posto korisnika sustava socijalne pomoći u Međimurju pripadnici romske nacionalne manjine“, rekao je ovaj HNS-ov župan.
U odgovoru Faktografu Policijska uprava međimurska poručila je da je „tijekom 2018. godine ukupno zabilježila i odradila 9245 dojava po kojima su postupali policijski službenici na zahtjev građana po hitnim pozivima prema policiji (prosjek dojava na godišnjoj razini je oko 25 dojava po danu)“.
Policija potvrđuje da se na dane isplate socijalne pomoći ili naknada penje broj dojava.
„U dane isplate socijalne pomoći ili naknada (posebice ako su vezani uz određene blagdane) broj dojava se penje na brojku od 35 do 40 dojava po danu (zabilježeno je i čak 49 dojava u jednom danu), dakle oko 40 % više od uobičajenog postupanja po danu. Većina dojava odnosi se na reproduciranje glasne glazbe, tučnjave, svađe, vike, pucanja iz različitih oružja ili obiteljskog nasilja, većinom pod utjecajem alkohola“, kažu iz PU međimurske. Potvrđuju i da su u „ukupnoj strukturi počinitelja kaznenih djela na području Policijske uprave međimurske, maloljetne osobe u svojstvu počinitelja sudjelovale s oko 37 posto“.
Statistike o povećanju broja dojava u vrijeme isplate socijalne pomoći koje iznosi župan Posavec, kao i one o velikom postotku maloljetnika u počinjenju kaznenih djela su, dakle, točne.
Centar za socijalnu skrb želi drugačiji model
Treba, međutim, ponešto reći i o drugoj strani te statistike o kojoj je za portal Međumurje.hr prije nešto više od pola godine govorila Alenka Bilić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Čakovec.
„Nakon policijske prijave Centar može provesti one mjere koje su nam zakonski dostupne, a ako one ne daju rezultata moramo ih smjestiti u udomiteljsku obitelj ili u ustanovu za odgoj mladeži, a takvih ustanova u Međimurju nema“, rekla je ravnateljica Bilić.
U istom intervjuu napominje se da iz Centra za socijalnu skrb „već godinama od Ministarstva traže pomoć, a rješenje vide u osnivanju zasebnog centra za pomoć u zajednici, kao ustanove socijalne skrbi koja bi se bavila takvim problemima, s poludnevnim ili dnevnim boravkom, gdje bi s njima radili stručnjaci osposobljeni za rad s djecom s poremećajima u ponašanju“.
Upravo takav prijedlog ravnateljica Centra ponovno je izložila na krajem prošlog mjeseca održanom sastanku na kojem su sudjelovali i župan Matija Posavec sa saborskim zastupnikom Veljkom Kajtazijem, načelnikom PU Međimurske Ivanom Sokačem, zamjenikom načelnika Vladimirom Faberom.
„Socijalna skrb sama ne može riješiti sve probleme koji neosporno postoje, stoga i predlažemo model po kojemu bi za svako romsko naselje bio formiran tim stručnjaka u koji bi bili uključeni stručni djelatnik Centra za socijalnu skrb, zdravstvena služba-patronažna sestra, policija, predstavnik škole i predstavnik lokalne samouprave i/ili romskog naselja. Problem se ne može riješiti preko noći, ali i dalje ćemo činiti sve kako bismo pridonijeli ostvarenju što kvalitetnijeg suživota u našoj Županiji“, rekla je ravnateljica Bilić.
Tko će dokazivati nenamjensko trošenje pomoći?
Faktografu ravnateljica Centra objasnila je zbog čega točno zastupa takav model.
“Zalažem se za integrirani model rada s korisnicima koji nenamjenski troše državne pomoći. Zakon o socijalnoj skrbi se odnosi na sve korisnike našeg sustava, a ne samo na stanovnike romskih naselja. Jedan dio naših korisnika sigurno nenamjenski troši zajamčenu minimalnu naknadu i takvima CZSS šalje novac za zajamčenu minimalnu naknadu u trgovinu te tamo mogu kupiti prehrambene artikle. Potreban je intenzivan stručni rad sa obiteljima koje ne znaju namjenski trošiti novac koji dobivaju od države, ne radi se samo o novčanoj pomoći Centra za socijalnu skrb već i o drugim naknadama; doplatak za djecu i naknada za porodni dopust”, objašnjava ravnateljica Bilić.
Na naš direktan upit podržava li prijedlog župana Posaveca o uvođenju vaučera kaže da ne može odgovoriti jer “oni koji predlaži uvođenje vaučera nisu razradili sustav”?
“Puno je pitanja: Svima sve naknade isplaćivati u obliku vaučera? Samo onima koji nenamjenski troše? Tko će utvrđivati i dokazivati da netko nenamjenski troši? Tko će to raditi? CZSS ne isplaćuje sve naknade, što sa ostalim naknadama države? Svakako podržavam kontrolu trošenja”, kaže ravnateljica Bilić.
Iako je župan Posavec ustvrdio da su se vaučeri u te svrhe koristili i ranije, Jadranka Dimić, predsjednica Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, s tim nije upoznata.
„Nije mi poznato da su Centri koje je osnivalo za to nadležno ministarstvo ikada tako radili“, rekla nam je Dimić.
Paula Stubbsa, sociologa zaposlenog na mjestu znanstvenog savjetnika na Ekonomskom institutu u Zagrebu, upitali smo smatra li najave župana Posavca diskriminatornima.
„Ideja da se siromašnim osobama ne može vjerovati kada je u pitanju upravljanje gotovinom jer će novac potrošiti na neprimjerene način prisutna je jako dugo i dio je šireg diskursa, koji za cilj ima svaljivanje krivnje za siromaštvo na same pripadnike takvih skupina. Najšešće, kao i u ovom slučaju, dokaza za takve tvrdnje jako je malo: za svaku anegdotu koja se bazira samo na opservacijama, mogao bih iznijeti brojne istraživačke studije koje govore drugačije. I naše nedavno istraživanje o „Dječjem siromaštvu i strategijama nošenja sa siromaštvom kućanstava u Hrvatskoj“ pokazuje kakve sve žrtve roditelji u Hrvatskoj podnose da im djeca ne budu gladna“, kaže Stubbs Faktografu.
Napominje da brojne siromašne obitelji samo s minimalnom naknadom ne bi mogle ni preživjeti.
„Zajamčenu minimalnu naknadu u Hrvatskoj ostvaraje samo manjina onih koja je u riziku od siromaštva i pokriva samo između 30 i 45 posto potreba koja kućanstva imaju na mjesečnoj razini. Samo 0.4 posto godišnjeg BDP-a troši se u te svrhe, dok s druge strane procjenjenih 2 posto BDP-a odlazi na različite povlastice i pomoći ratnim veteranima i njihovim obiteljima. Župan je u pravu kada kaže da Zakon o socijalnoj skrbi dozvoljava da se naknade mogu isplaćivati u gotovini ili u naravi, no jasno je da bez donacija, primjerice, odjeće, oni koji su ugroženi siromaštvom u Hrvatskoj ne bi mogli ni preživljavati samo s minimalnom naknadom“, kaže Stubbs.
Stubbs: Siromaštvo je problem nedostatka izbora
“Druga dimenzija županovih tvrdnji, naravno, odnosi se na njegov fokus na romsko stanovništvo na način koji doprinosi osnaživanju diskriminatorne i stigmatizirajuće okoline s kojom je ta manjinska grupa i tako suočena. Studije pokazuju da je čak između 80 i 90 posto pripadnika romske manjinske zajednice u Hrvatskoj živi pod rizikom od siromaštva. Budući da jedna trećina Roma živi u Međimurju, ne čudi izjava da ih veliki postotak prima zajamčenu minimalnu naknadu, iako za to ne postoje službene brojke. S obzirom na poteškoće na koje pripadnici romske nacionalne manjine nailaze pri pristupu na formalno tržište rada, te naknade i dječji doplatci predstavljaju im vrlo često ključ preživljavanja. Ukratko, siromaštvo je problem nedostatka izbora, a vaučeri služe isključivo dodatnim restrikcijama na izbor onih koji žive u siromaštvu. To je slučaj sa svima koji su u riziku siromaštva, ali je posebno zabrinjavajuće kada je upereno na jednu etničku grupu“, kaže Stubbs Faktografu.
U jesen prošle godine Novosti su izdvojile iz najvećeg istraživanja na romskoj populaciji do sada nazvanog „Uključivanje Roma u hrvatsko društvo: istraživanje baznih podataka“ koje je objavio Centar za mirovne studije, a izrađeno je na poticaj i po narudžbi Vladinog Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina (ULJPPNM), iduće podatke: 81,2 posto romske djece u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva, 53,9 posto bez WC-a u kući, a 80 posto u kućanstvima bez kompjutera, to što svega 7,3 posto Roma ima stalan posao, 54,6 posto romskih kućanstava u 2017. nije moglo priuštiti potreban lijek ili medicinsku uslugu.
„Anketnim je istraživanjem utvrđen postotak kućanstava koja koriste socijalnu pomoć. Od 1550 kućanstava u kojima je provedeno istraživanje, članovi kućanstava u najvećoj mjeri koriste zajamčenu minimalnu naknadu, odnosno u nešto više od polovine kućanstava, tj. 832, članovi su korisnici navedene pomoći. Druga najčešće iskorištavana mjera jest ona za troškove ogrjeva, koja se koristi u 671 kućanstvu obuhvaćenom istraživanjem, a treća naknada za troškove stanovanje, koja se koristi u 343 kućanstava. Kad je pak riječ o korištenju novčanih naknada, uvjerljivo je na vrhu ljestvice naknada za djecu, tzv. „dječji doplatak“, koju koristi 59 % kućanstava“, navodi se u spomenutom istraživanju.
Zanimljivo, kako se navodi u istraživanju, „na pitanje smatraju li da im je socijalna skrb dostupna, odnosno mogu li ostvariti sve socijalne usluge i oblike socijalne pomoći na koje imaju pravo, najveći broj ispitanika, 47,0% (od njih 1423 koji uključuje i one koji primaju i one koji ne primaju neku socijalnu pomoć i/ili uslugu), navelo je kako im socijalna pomoć i usluga nisu dostupne“.
*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
