Od kada je Vlada prije godinu i pol na čelno mjesto svojeg Ureda za udruge imenovala Helenu Beus, u tom je uredu dobila pouzdan gromobran koji štiti državna tijela od propitkivanja civilnog društva.
Umjesto da Ured za udruge nastavi raditi na suradnji i partnerstvu nevladinih organizacija i države, a po čemu je ‘hrvatski model’ bio priznat u svijetu, pod novom se palicom pretvorio u zaštitnika države.
Posljednji primjer to zorno pokazuje. Riječ je o Nacionalnoj strategiji za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2017-2021, koja se od „famozne“ sve više pretvara u „fantomsku“.
Strategija se, podsjetimo, već tri godine usuglašava na relaciji Savjet za razvoj civilnog društva – tijela državne vlasti. Prijedlog je prošao sve faze javne rasprave i očitovanje nadležnih tijela, došao je do ruba odlučivanja u Vladi, da bi naprasno sve stalo. Definitivni zastoj zbio se prošle godine kada se kao glavni kočničar pojavilo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava na čelu s tadašnjim ministrom Markom Pavićem. Mjesecima su otezali sa slanjem očitovanja na nacrt, a bez njihovog mišljenja čitav proces nije mogao biti dovršen. Nisu pomagali ni apeli nevladinih organizacija, niti traženja Savjeta.
Da je šutnji i ignoriranju Pavićevog ministarstva sekundirao vladin Ured za udruge, dokazuje nedavna odluka Povjerenika za informiranje iz koje je vidljivo da je upravo ured Helene Beus asistirao u odbijanju javne objave spornog mišljenja.
Gong devet mjeseci čekao na informaciju
Naime, udruga Gong (izdavač Faktografa, op.ur.) u siječnju je tražila od Ureda za udruge, kao koordinativnog tijela za izradu Strategije, da im dostavi mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava o prijedlogu Strategije. Očitovanje Pavićevog ministarstva je u međuvremenu izrađeno, ali mjesecima je i dalje bilo nedostupno javnosti. Ured Helene Beus taj je zahtjev Gonga odbio uz obrazloženje da bi se „dostavom tražene informacije moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije“. Gong je istodobno tražio i posljednju radnu verziju Nacrta strategije s uvrštenim prijedlozima i izmjenama sačinjenim temeljem očitovanja tijela državne uprave, ali i tu su zaradili ‘košaricu’ Ureda za udruge.
Gong se potom žalio Povjereniku za informiranje zaduženom za nadzor provođenja Zakona o pravu na pristup informacijama koji je poništio rješenje Ureda za udruge i naložio Heleni Beus da u roku od osam dana omogući Gongu pristup tim informacijama. To je ona u konačnici i učinila početkom listopada, punih godinu dana od nastanka traženih dokumenata.
Zanimljivo je podrobnije iznijeti argumente jedne i druge strane, kao i pravorijek Povjerenika za informiranje, iz kojih se vidi iznimna upornost Ureda za udruge da pošto-poto zaštiti jedno državno tijelo od propitivanja javnosti, suprotno svojoj ulozi medijatora između civilnog društva i države u zajedničkom formiranju javnih politika.
Ured za udruge u odbijenici se pozivao na članke 15. i 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da je Nacrt strategije još u postupku usuglašavanja te da bi objava informacije u toj fazi mogla dovesti do pogrešnog tumačenja. Jednako tako, tvrdili su i da su proveli test razmjernosti i javnog interesa, kojim je „utvrđeno da se pristup traženoj informaciji može ograničiti“. Pojednostavljeno, da bi šteta od objave bila veća od prava javnosti da zna.
Gong je, pak, u žalbi, među ostalim, ustvrdio da je Ured za udruge pogrešno primijenio zakon, da nije napravio razliku između dovršene informacije (očitovanja ministarstva) i nedovršene informacije (nacrt strategije) te da nije točno da bi objavom traženih informacija neki od zaštićenih interesa bio oštećen, već upravo suprotno – odbijanjem objave učinjena je šteta po javni interes.
Povjerenik za informiranje podsjeća da je pristup informacijama Ustavom zajamčeno ljudsko pravo, a da ograničenje tog prava mora biti razmatrano u svakom pojedinom slučaju, temeljeno na zakonu te samo u granicama koje su nužne u slobodnom i demokratskom društvu.
Povjerenik za informiranje: Ured za udruge mora dostaviti tražene dokumente
U svojem rješenju, dijelom potvrđuje argumente žalbe da je Ured za udruge pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da je nepravilno primijenio propis te da nije odvojeno razmatrao dostavu dvije različite informacije (mišljenje ministarstva s jedne, i nacrt strategije, s druge strane). Što se tiče provedenog testa javnog interesa, Povjerenik za informiranje upozorava da Ured za udruge, suprotno tvrdnjama, nije proveo test razmjernosti, jer ne postoji nikakva bilješka o tome, a u obrazloženju odbijenice nema ni traga o njegovom sadržaju, već je samo mehanički prepisana zakonska odredba koja se odnosi na predmetni test.
Za sve buduće slične slučajeve, indikativna je i Povjerenikova primjedba da se „postavlja pitanje – zbog čega bi komentari koje daju tijela javne vlasti, čiji su službenici plaćeni iz proračuna za taj posao, trebali bi skriveni od javnosti“. Uvažio je i mišljenje Gonga da se radi o informaciji od javnog interesa te da je Ured za udruge povrijedio načelo otvorenosti i odgovornosti, na što tijela javne vlasti obvezuje Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata.
I na kraju, odluka koju potpisuje povjerenik Zoran Pičuljan, završava gotovo pedagoškom packom Uredu za udruge. Citira se uvod iz nesuđene Nacionalne strategije za razvoj civilnog društva koji upravo govori o javnom interesu, pravu na pristup informacijama, stvaranju poticajnog okruženja za civilno društvo te da je nadzor nad politikama „od neposrednog interesa za opće dobro i temelj dobrog upravljanja i suvremene države koja služi svojim građanima“. Ukratko, sve suprotno od onog kako je u ovom slučaju postupio Ured za udruge.
A što zapravo stoji u mišljenju Ministarstva rada i mirovinskog sustava na kojeg se čekalo mjesecima i za čiju se objavu naposljetku Gong izborio dugim maršem kroz institucije?
Pavić tražio da se iz Strategije izostave informacije o natječajima iz ESF-a
U mišljenju iz listopada prošle godine Pavićevo ministarstvo tako je, među ostalim, predložilo odvajanje buduće Strategije od Akcijskog plana, pravdajući to time da „nacionalna strategija kombinira nekoliko metodologija“, da treba uskladiti strateške prioritete s „novonastalim potrebama društva“ te ubaciti dijelove poput demografije i iseljavanja mladih.
Zanimljivo je da je tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava, a sada ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Marko Pavić, tražio i da se iz Strategije izostave informacije o konkretnim natječajima iz Europskog socijalnog fonda odnosno iz Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020.
Sve u svemu, riječ je o dokumentu dužine jedva jedne stranice, bez detaljnijih obrazloženja predloženih intervencija. Na to upozorava i Martina Horvat iz Gonga, ujedno zamjenica članice Savjeta za razvoj civilnog društva iz redova udruga za demokratizaciju, vladavinu prava te razvoj obrazovanja.
„Sada vidimo da je riječ o dokumentu koji je jako općenit i da nije vrijedilo zbog toga odugovlačiti čitav postupak donošenja Strategije. Očito je riječ o široj političkoj odluci da se čitav postupak odugovlači i nalazile su se razne izlike“, kaže Horvat i podsjeća da se u međuvremenu naprasno pojavio i problem izrade priručnika, pa je i to bilo opravdanje da se čitav postupak vrati gotovo na početak.
Što se tiče signala koji ukazuju da bi se moglo dogoditi da buduća Strategija neće biti popraćena Akcijskim planom s jasno razrađenim rokovima i potrebnim sredstvima, Martina Horvat upozorava da bi to bilo izrazito loše, jer bismo „dobili samo jedan načelan dokument, bez ikakvog plana kako će se i u kojim rokovima što provesti te bez mogućnosti evaluacije“.
Posebno lošim smatra i prijedlog da u Strategiji nema izvora financiranja iz fondova EU.
Strategija i dalje izgubljena u nejasnim procedurama i rokovima
Kako će Strategija za razvoj civilnog društva na kraju izgledati i dalje je nejasno, kao i procedura po kojoj se donosi te koji je konačni rok, a na što je već više puta upozoravao Faktograf. To se ne zna ni nakon što je Gong dobio traženi Nacrt, jer nije jasno koja je to verzija po redu, niti jesu li i u kojoj mjeri mišljenja državnih tijela uvažena.
Naime, prije nekoliko dana Ured za udruge uputio je članovima Savjeta za zavoj civilnog društva još jednu verziju Strategije koja se u dijelovima razlikuje od one koju je Gong dobio početkom listopada temeljem naloga Povjerenika za informiranje.
I najnovija verzija popraćena je napomenom iz Ureda da svi nositelji mjera iz prijedloga Strategije još nisu poslali svoja mišljenja te da je navedeni dokument još uvijek „podložan izmjenama sukladno očitovanju nadležnih tijela te savjetovanju s ključnim dionicima“. Prema najavi s posljednjeg sastanka Savjeta, i to bi tijelo za mjesec dana trebalo na tematskoj sjednici raspraviti prijedlog Strategije.
Istodobno, dok ovo pišemo, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva u Šibeniku organizira konferenciju „Civilno društvo 2030. HR-EU-Euro-Mediteran“ na kojoj je također najavljena rasprava o Nacionalnoj strategiji. Kako saznajemo, održana je neka vrsta dvosatne radionice, na kojoj je tristotinjak sudionika raspoređeno po grupama svoje primjedbe moralo bilježiti „velikim štampanim slovima“ zato da bi bile kasnije čitljive jer će se sugestije, kako im je obećano iz Ureda za udruge, uvrstiti u komentare u javnom savjetovanju.
I dok civilno društvo preživljava čitav jedan četverogodišnji ciklus bez temeljenog razvojnog i financijskog dokumenta, i dok ga se gura u bavljenje igrama i radionicama umjesto u ozbiljne rasprave, za to vrijeme ministar Marko Pavić samo je premješten na drugu – financijski mnogo zahvalniju – poziciju, na čelo Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU.
Vjerojatno je to bio i razlog za vizionarski pozdravni govor okupljenim predstavnicima civilnog društva u Šibenku:
„Hrvatsku 2030. godine vidim kao zemlju inovacije i novog socijalnog poduzetništva, STEM poticanja, novih radnih mjesta i dobro plaćenih poslova, vidim je kao pravedno i uključivo društvo koje poštuje različitost, kao kvalitetno civilno društvo. To je vizija koju imamo a od vas tražimo partnerstvo da je provedeno“, rekao je ministar Pavić spomenuvši da će do kraja godine biti raspisano sedam velikih natječaja i tematskih mreža koje će partnerima osigurati sredstva u razvoju civilnih politika, prenio je portal ŠibenikIN.
Ukratko, može se zaključiti: što će nam strategija, kada imamo vizionarske govore političara? Stoga, zašto se uopće opterećivati činjenicom da je taj isti političar-vizionar prije samo godinu dana svojim nečinjenjem blokirao donošenje temeljnog dokumenta za razvoj civilne scene u Hrvatskoj i to uz asistenciju marljive ravnateljice koja ga je godinu dana štitila od tih istih nevladinih organizacija.
