Zbog čega je i na temelju kojih poslovnih podloga dodijeljena koncesija za upravljanje autocestom Zagreb-Macelj (AZM) kao i Istarskim ipsilonom, nije poznato. Naime, resorno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, a ni društva koja upravljaju AZM-om i Istarskim ipsilonom ne posjeduju dokumentaciju na temelju koje su dodijeljene koncesije. Utvrdila je to Državna revizija koja je provela reviziju učinkovitosti provedbe ugovora o koncesiji za financiranje, građenje te gospodarsko korištenje i održavanje autoceste Zagreb-Macelj kao i reviziju učinkovitosti provedbe ugovora o koncesiji za financiranje, izgradnju, održavanje i upravljanje Jadranskom autocestom (Istarski ipsilon).
U tvrtki AZM većinski je vlasnik austrijska tvrtka Strabag, preko svoje tvrtke Pyhrn Concession Holding GmbH i ima 51 posto udjela, a Republika Hrvatska 49 posto, dok je u Bini Istra, koja upravlja Istarskim ipsilonom, većinski vlasnik francusko poduzeće Bouygues. Državna revizija u slučaju AZM-a obuhvatila je razdoblje od 2004. do 2018. godine, dok je u slučaju Istarskog ipsilona obuhvaćeno razdoblje od 1995. do prošle godine. Koncesijski ugovor za AZM završava 2031. godine i nema mogućnosti produljenja, dok je koncesijski ugovor za Istarski ipsilon uvjetovan fazama izgradnje te je prvotno trebao biti okončan 2027. godine, ali je uz zeleno svjetlo Europske komisije produljen do 2034. godine.
Prolazna ocjena revizije
Unatoč nevjerojatnom podatku da država ne posjeduje dokumentaciju na temelju koje je dodijelila dvije koncesije, pa niti ne postoje bilješke s razgovora koji su vođeni na političkoj razini, Državna revizija uz preporuke za poboljšanja, dala je prolaznu ocjenu učinkovitosti provedbe dvaju ugovora. Pritom je upozorila resorno ministarstvo da bi poslovnu dokumentaciju o dodjeli koncesije autoceste ili drugog javnog dobra u vlasništvu države trebalo “čuvati trajno ili do njenog isteka, s obzirom na to da se koncesije mogu dodijeliti na razdoblje dulje od razdoblja koja su propisima utvrđena za čuvanje poslovne dokumentacije te da je provedbu ugovora i ostvarenje postavljenih ciljeva potrebno pratiti”. Revizija se poziva i na Zakon o arhivskom gradivu i arhivama koji propisuje da je “tijelo javne vlasti dužno osigurati da javno dokumentirano gradivo koje posjeduje bude primjereno zaštićeno, sređeno i opisano te dostupno ovlaštenim osobama u uređenom dokumentacijskom sustavu”.
Resorno ministarstvo očitovalo se na nacrt izvješća o obavljenoj reviziji te u slučaju Istarskog ipsilona daje objašnjenje da nije sudjelovalo u postupcima koji su prethodili zaključenju Ugovora o koncesiji jer su to “provodila druga državna tijela u skladu sa svojim tadašnjim nadležnostima, kao što je između ostalog, u završnoj fazi postupak provodila Direkcija za javne investicije koja je za potrebe Vlade Republike Hrvatske izradila pripremnu dokumentaciju za zaključivanje ugovora o koncesiji”. Resorno ministarstvo u taj postupak nije bilo uključeno prilikom zaključenja prvog ugovora, a primopredajom mu ti dokumenti nisu povjereni na čuvanje.
“Sva dokumentacija koja se odnosi na primjenu i praćenje Ugovora o koncesiji, uključujući sve izmjene i dopune do danas odnosno koji su nastali u nadležnosti ovog Ministarstva, čuvaju se trajno”, odgovorilo je resorno ministarstvo u slučaju nedostupne dokumentacije vezane za Istarski ipsilon. Takvo objašnjenje, međutim, nije prisutno i u reviziji koncesijskog ugovora za AZM. Objašnjenje reviziju, s obzirom na upozorenje o potrebi čuvanja dokumentacije, nije impresioniralo.
Država ne prati kako se održava autocesta
Međunarodni natječaj za Istarski ipsilon, podsjetimo, bio je raspisan 1991. godine, a u lipnju 1994. godine tadašnja je Vlada izdala pismo namjere francuskom društvu Bouygues u kojem je izrazila spremnost za pregovore s ciljem zaključenja koncesije. Godinu dana kasnije, a na sve to revizija u svom izvještaju podsjeća, donesena je Uredba o davanju koncesije za Istarski ipsilon koja je u nekoliko navrata mijenjana.
Revizijom svih tih dokumenata utvrđeno je, među ostalim, da resorno ministarstvo ne prati godišnje ostvarenje Plana izvanrednog održavanja i obnove Istarskog ipsilona, ne raspolaže podacima o upisu autoceste kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske i koncesije u zemljišne knjige na području Istarskog ipsilona. Nadalje, koncesionar za 2017. i 2018. godinu ministarstvu nije dostavio dokumentaciju o stvarno obavljenim radovima koji se odnose na troškove izvanrednog održavanja, kako bi se mogla obaviti cjelovita kontrola dokumentacije u cilju praćenja ispravnog izračuna dostupne gotovine. Osim toga, “prema ugovoru o potkoncesiji, objekti na odmorištima Bačva i Pula koriste se bez plaćanja naknade Koncesionaru, a Ministarstvo nije zatražilo od Koncesionara uvođenje naknade za obavljanje pratećih djelatnosti s potkoncesionarom u skladu s odredbama Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti”.
Propusti pri koncesiji za AZM
S druge strane, revizija provedbe koncesijskog ugovora za AZM pokazala je da za dodjelu autoceste u koncesiju nije provedeno javno prikupljanje ponuda ili javni natječaj. Nadalje, ministarstvo i koncesionar “nemaju veliki dio dokumentacije u vezi sa zaključivanjem i provedbom Ugovora, a zbog proteka vremena ne može se potvrditi da dokumentacija nije uredno arhivirana i čuvana ili da nije ni sastavljena”. Ugovorne odredbe su značajno i ubrzo nakon zaključivanja Ugovora mijenjane, a kako se izmjene odnose na vrijednost projekta, model financiranja i plaćanje naknade za koncesiju, revizija navodi kako je pripremi projekta trebalo pridati više pozornosti. Pritom ističe i kako nije izrađena analiza cijene radova, troškova izgradnje po kilometru i usporedba s troškovima izgradnje sličnih dionica.
U oba slučaja Državna revizija daje preporuke kako bi se ispravile uočene manjkavosti, a hoće li do toga doći pokazat će buduće provjere provedbe danih preporuka. Možda se do tada pronađe i dokumentacija na osnovu koje su koncesije dodijeljene. Ta bi dokumentacija, prema mišljenju revizije, “između ostalog, trebala sadržavati rizike projekta, podjelu rizika, način financiranja projekta, obveze Republike Hrvatske, financijske učinke na državni proračun i druge učinke poput ekoloških i gospodarskih”.
