Tekst izvanredne profesorice dr. sc. Snježane Markušić, pročelnice Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz dopuštenje prenosimo sa službenih stranica PMF-a.
Grad Zagreb nalazi se na kontaktu velikih tektonskih jedinica: na sjeverozapadu su Alpe na istoku Panonski bazen i na jugu Dinaridi. Uzročnici nastanka potresa su tektonski pokreti koji se događaju u regionalnom prostoru. Uslijed naguravanja i/ili podvlačenja pojedinih tektonskih jedinica jednu pod drugu litosfera puca, a pukotine (rasjedi) postaju seizmički izvori potresa. Samo područje grada Zagreba je pod utjecajem rasjedne zone žumberačko-medvedničko-kalničkog rasjeda te su potresi ovdje posljedica sučeljavanja struktura panonskog bazena i onih “medvedničko-kalničkog pružanja”.
Potresi i seizmička aktivnost šire okolice Zagreba nisu ništa neuobičajeno. Još je Josip Mokrović, poznati hrvatski geofizičar, izračunao da se Zagreb jače ili slabije zatresao čak 661 put od 1502. do 1883. godine.
Najjači je bio potres koji se „zgodio“ prohladnog utorka, 9. studenoga 1880. godine u 7 sati i 3 minute. Potres je bio magnitude 6.3, sa žarištem u Medvednici, oko mjesta Kašina i Planina. Tadašnje novine su pisale da se Zagreb „fest prodrmal“, „splašil ljude“ i kao posljedicu imao dvije žrtve. Njihova imena su zabilježena u povijesnim almanasima. Radilo se o litografu Petru Staniću koji je poginuo kada je na njega pao dimnjak i bankovnom činovniku Ladislavu Smetani na kojeg je pala žbuka s jedne zgrade. Prema povijesnim knjigama Zagreb je u to doba imao malo manje od 30.000 stanovnika i oko 2.500 stambenih zgrada. Sveukupno je potresom oštećeno ili porušeno oko 1.400 zgrada.
Potom se 17. prosinca 1901. dogodio jaki potres (magnitude M = 4.6) s epicentrom u okolici Šestina. Na gotovo identičnoj lokaciji, kao ona u slučaju potresa iz 1880. godine) dogodila su se potom još dva jaka potresa: 17. prosinca 1905. (M = 5,6) i 2. siječnja 1906. (M = 6,1).
Što se tiče recentnije seizmičke aktivnosti šireg područja grada Zagreba, najjači je potres koji se dogodio 3. rujna 1990. godine s epicentrom u okolici Kraljevog Vrha, magnitude 4.7.
Potres koji je 22. ožujka 2020. godine zatresao Zagreb, a kako se dogodio u doba pandemije koronavirusa, će vjerojatno biti zapamćen kao „zagrebački potres u doba korone“. A osim po tome ostat će zapamćen kao najjači potres koji se dogodio 140 godina nakon „velikog Zagrebačkog potresa“ iz 1880. godine. U 6 sati i 24 minuta grad je zatresao potres magnitude 5.5. Nakon 15-ak sekundi snažnog podrhtavanja ništa više nije bilo, niti će biti, kao prije. Svima se urezala slika srušenog južnog tornja zagrebačke katedrale.
Osim brojnih šteta, ljudi su suočeni sa šokom, nevjericom, strahom i nesigurnosti. Nitko ne zna što nosi budućnost – koliko se točno energije oslobodilo, a koliko se još treba osloboditi. Hoće li se preostala energija oslobađati kroz niz slabijih potresa ili će se dogoditi i koji jači, pa možda i jači od ovoga koji se dogodio? Nitko sa sigurnošću ne može znati niti predvidjeti potrese, ali iz prijašnjih primjera i iskustva seizmolozi znaju da nam predstoji period “cijeljenja“ rasjeda na kojem se potres dogodio, što znači da nas očekuje pojačana seizmička aktivnost i veliki broj umjerenih i slabih potresa. Iz raspodjele lokacija tih manjih potresa će se naknadno moći utvrditi opseg rasjedne zone koja se aktivirala, radi li se o novom rasjedu kojeg još nismo poznavali ili o poznatom rasjedu, i sl. Dakle, naknadni potresi su nešto normalno i nisu neuobičajeni. Najčešće su oni slabiji brojniji, ali nije pravilo. Na histogramu je prikazan broj potresa određene magnitude (veće od 1.3) u potresnoj sekvenci kojoj upravo svjedočimo.
Međutim, sada je potrebno valjano identificirati trenutnu štetu i odrediti može li se u oštećenoj kući ili zgradi nastaviti živjeti. Treba dobro provjeriti sve instalacije, pripremiti torbu s najvažnijim stvarima. Ako osjetite potres, nemojte bježati van zgrade ili kuće dok se trese! Umjesto toga potražite zaštitu (npr. ispod čvrstog stola, pored kreveta – sad je dobar trenutak da razmislite gdje je najsigurnije) i pokrijte glavu. Kad trešnja prestane, uzmite pripremljenu torbu, toplo se obucite i smireno napustite stan ili kuću te pazite da se udaljite od potencijalnih oštećenja koja bi mogla padati sa zgrada. I zadržite smirenost te pozitivan stav i budite strpljivi.
* Nakon objave teksta izvanredne profesorice dr. sc. Snježane Markušić, Fakograf je zaprimio više pitanja čitatelja koji su nas molili dodatna pojašnjenja. Njezin prošireni tekst možete pročitati ovdje.