Ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović otvara razgovore sa socijalnim partnerima sindikatima i poslodavcima, o novoj mjeri pomoći domaćem gospodarstvu i radnicima – skraćivanju radnog vremena.
To je mjera koja i trebala pridonijeti očuvanju radnih mjesta, a sukus je da bi država pokrila dio troška plaće radnika za kojeg je poslodavac zbog okolnosti na tržištu skratio radno vrijeme. Do kraja lipnja, kako je najavio Aladrović, mjera bi trebala biti „izdefinirana“ (N1) i zamijenit će sadašnju potporu poslodavcima kojom država sa četiri tisuće kuna sufinancira isplatu plaće radnika.
Mjera već postoji
Međutim, mjera aktivne politike zapošljavanja usmjerena očuvanju radnih mjesta kroz skraćivanje radnog vremena, već postoji i sastavni je dio ovogodišnjih mjera aktivne politike zapošljavanja, što je vidljivo iz ovog dokumenta.
Postojeća potpora za očuvanje radnih mjesta kroz skraćivanje radnog vremena, ali i obrazovanje radnika, kreirana je u skladu s EU zakonodavstvom i trebala bi se financirati dijelom iz nacionalnih sredstava, a dijelom iz sredstava EU fondova.
Mjera se odnosi na poslodavce „kod kojih je došlo do privremenog pada poslovnih aktivnosti i/ili ostvarenog gubitka u poslovanju“. Država, pritom pokriva „razmjerni dio iznosa plaće za broj radnih sati za koje je radniku skraćeno radno vrijeme (maksimalno do 40% skraćenja radnog vremena i maksimalno do 40% iznosa bruto I plaće), a najviše do iznosa minimalne plaće“.
Ciljane skupine postojeće potpore za očuvanje radnih mjesta su stalno zaposleni radnici kod poslodavca „koji je zbog privremenog pada poslovnih aktivnosti i/ili ostvarenog gubitka u poslovanju izradio program za očuvanje radnih mjesta“ te radnici stariji od 50 godina zaposleni kod poslodavca u poteškoćama „koji zbog svojih osobnih radnih i drugih karakteristika ne mogu u potpunosti ispunjavati zahtjeve radnog mjesta“.
Potpora za očuvanje radnih mjesta koja se odnosi na sve poslodavce u teškoćama smatra se potporom male vrijednosti i za radnika se može koristiti šest mjeseci.
Međutim, potporu za skraćenje radnog vremena u ovoj godini nitko nije koristio, vidljivo je iz Statističkog biltena Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Nejasno je zbog čega ta potpora nije od strane države snažnije promovirana i zbog čega se poslodavce kojima poslovanje nije bilo obustavljeno zbog epidemije koronavirusa, nije upućivalo na korištenje te mjere.
Osim te potpore, poseban program je kreiran za očuvanje radnih mjesta u radno-intenzivnim industrijama, odnosno tekstilu, odjeći, obući, koži i drvu. Obuhvaća radnike starije 54 godine, radnike koji imaju srednju školu, osnovno obrazovanje, niže srednje obrazovanje te radnike koji nisu završili osnovnu školu.
Za te radnike poslodavcu se isplaćuje subvencija „u iznosu od 50 posto minimalne plaće uvećane za doprinose na osnovicu u iznosu od 2.366,41 kuna“ za tekuću godinu. Tu subvenciju poslodavac može koristiti najduže do 24 mjeseca ili do ispunjenja maksimalno dopuštenog de minimis iznosa od 200.000 eura tijekom tri fiskalne godine po pojedinom poduzetniku.
U radno-intenzivnim industrijama nitko nije koristio postojeću potporu
U ožujku i travnju ove godine u tekstilu, odjeći, obući, koži i drvu niti jedan poslodavac nije koristio potporu za očuvanje radnih mjesta, dok je u veljači korištena za 972 radnika. No, većina njih još je od prošle godine bila u programu, dok su u veljači novouključena 32 radnika.
U siječnju su novouključena dva nova radnika u mjeru, dok ih je 1086 „preuzeto“ iz prošle godine. Statistički podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tako pokazuju da poslodavci koji su u siječnju i veljači koristili subvencije za 34 radnika te subvencije nisu nastavili koristiti u narednim mjesecima kada je kriza zahvatila kompletno gospodarstvo.
Potpora za očuvanje radnih mjesta, kroz skraćivanje radnog vremena, dakle postoji i nije ukinuta, odnosno privremeno obustavljena u ožujku kada su zbog krize uzrokovane epidemijom koronavirusa privremeno obustavljene potpore za zapošljavanje, usavršavanje i samozapošljavanje te javni radovi. No, o njoj sada kreću pregovori sa socijalnim partnerima.
“Mi smo zajedno sa svim ostalim državama članicama pregovarali o SURE programu koji predviđa 100 milijardi eura zajmova upravo u kontekstu očuvanja radnih mjesta. Najkorištenija mjera u drugim zemljama EU-a je vezana upravo za skraćivanje radnog vremena i pokazala je dobre rezultate”, rekao je Aladrović, dodajući kako je „koncept takav da određeni dio rada koji nije efikasan snosi država“.
„U prijevodu, možda karikirano, ukoliko poslodavac radi pet dana u tjednu, a ima potrebe za četiri, država bi sufinancirala jedan radni dan, a poslodavac bi sam financirao plaće za četiri radna dana”, objasnio je Aladrović.
O programu potpore za skraćeno radno vrijeme (SURE) Europska komisija dogovorila se sredinom svibnja, a Uredba o uspostavi Europskog instrumenta za privremenu potporu radi smanjenja rizika od nezaposlenosti u izvanrednoj situaciji (SURE) nakon izbijanja bolesti COVID-19 u primjeni je od 20. svibnja. Tada je, naime, objavljena u Službenom listu Europske unije.
„Država članica može zatražiti financijsku pomoć (…) ako su se njezini stvarni, a potencijalno i planirani, javni rashodi od 1. veljače 2020. iznenada i znatno povećali zbog nacionalnih mjera koje se izravno odnose na programe skraćenog radnog vremena i sličnih mjera za rješavanje socioekonomskih posljedica izvanrednih okolnosti prouzročenih izbijanjem bolesti Covid-19“, navodi se u SURE uredbi.
Hrvatska je već spremna za korištenje SURE zajmova
Financijsku pomoć države članice korisnice, kako se navodi, prvenstveno upotrebljavaju za potporu svojim nacionalnim programima skraćenog radnog vremena ili sličnim mjerama te, ako je to primjenjivo, za potporu relevantnim zdravstvenim mjerama.
Nadalje, financijska pomoć je „u obliku zajma koji dotičnoj državi članici odobrava Unija“, a EK je u ime EU „ovlaštena za uzimanje zajmova na tržištima kapitala ili od financijskih institucija u najpogodnijem trenutku kako bi optimizirala troškove financiranja te zaštitila svoj ugled izdavatelja Unije na tržištima“.
Uredba propisuje i način podnošenja zahtjeva za financijsku pomoć te se navodi kako se financijska pomoć „stavlja na raspolaganje provedbenom odlukom Vijeća na prijedlog Komisije“.
Prije podnošenja prijedloga Vijeću EK se „bez nepotrebne odgode savjetuje s dotičnom državom članicom kako bi provjerila iznenadno i znatno povećanje stvarnih, a potencijalno i planiranih javnih rashoda koji se izravno odnose na programe skraćenog radnog vremena i slične mjere te, prema potrebi, na relevantne zdravstvene mjere, u državi članici koja je podnijela zahtjev za financijsku pomoć“, a u tu svrhu država članica Komisiji dostavlja odgovarajuće dokaze.
Hrvatska je, sudeći prema postojećim – i aktivnim – potporama za očuvanje radnih mjesta, već spremna za korištenje SURE zajmova. Stoga je nejasno zbog čega se tek sada otvaraju pregovori sa socijalnim partnerima o mjeri skraćivanja radnog vremena koji bi konkretnim dogovorom trebali rezultirati u jeku predizborne kampanje.
Osim toga, postojeća potpora za očuvanje radnih mjesta kroz skraćivanje radnog vremena, ali i obrazovanje radnika kreirana je u skladu s EU zakonodavstvom i trebala bi se financirati dijelom iz nacionalnih sredstava, a dijelom iz sredstava EU fondova. Za razliku od SURE programa, dakle, nije riječ o zajmu već povlačenju sredstava iz Europskog socijalnog fonda.
