Nakon što je prije dva tjedna pod dirigentskom palicom vladinog Ureda za udruge i njegove ravnateljice Helene Beus onemogućen pristup novinarima na konstituirajuću sjednicu novog saziva Savjeta za razvoj civilnog društva, politička kuhinja na relaciji Vlada-Ured za udruge daje nove rezultate.
Ubrzo je, nakon prve sjednice, bez ikakve rasprave i bez predstavljanja, izabrano troje kandidata iz redova civilnog društva, budućih članova Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO), savjetodavnog tijela EU. Sjednica o tome nije ni održana već je glasanje obavljeno kroz pet dana elektroničkim putem. Valjda isto zbog koronavirusa zbog kojeg je uvedeno „socijalno distanciranje“ od novinara.
Dio predstavnika udruga, njih osam, bojkotiralo je glasanje*, nezadovoljno netransparentnim postupkom. Zbog toga su kandidati, koji bi trebali biti izabrani prije svega glasovima nevladinih organizacija, poslani u Bruxelles na petogodišnji mandat glasovima – predstavnika tijela državne uprave.
Predstavnici Vlade preglasali predstavnike civilnog društva
Od 37 članova Savjeta, glasalo je njih 23. Neslužbeno doznajemo da su od tog broja njih 18 ili 19 bili predstavnici tijela državne uprave i srodnih institucija, a samo njih 4 ili 5 predstavnici nevladinih organizacija.
Članovi Savjeta iz udruga za mlade, zaštitu okoliša, kulturu, zaštitu potrošača, demokratizaciju i zaštitu ljudskih prava te skrbi o djeci i osobama s invaliditetom, u zadnji čas – sat i pol prije završetka elektroničkog glasanja – poslali su zahtjev Uredu za udruge kojim su zatražili da se kandidati prvo predstave s mogućnošću postavljanja pitanja, a da potom Savjet glasa u dva kruga. Prvo, 14 predstavnika udruga, 3 predstavnika zaklada, sindikata i poslodavaca te 3 predstavnika udruga lokalnih i regionalnih samouprava, a u drugom krugu čitav Savjet i to samo o troje kandidata koji dobiju najviše glasova u prvom glasanju. Time bi, smatraju, bila sačuvana autonomija odabranih predstavnika jer bi bili izabrani prije svega glasovima civilnog društva. Na taj se dopis Ured za udruge oglušio, pa je osam članova Savjeta odlučilo bojkotirati glasanje.
Kako je i počeo, tako je novi saziv Savjeta neslavno i nastavio – preglasavanjem predstavnika Vlade nad civilnim društvom, ma o kojoj se temi radilo. Tijelo koje je zamišljeno kao savjetodavno tijelo Vlade i koje se temelji na partnerskom odnosu države i civilnog društva, svojim (ne)funkcioniranjem i preglasavanjem sve više daje za pravo onima koji tvrde da je takvo što nemoguće. A sve se više pokazuje i – nepotrebno, pa i štetno. Prije svega za autonomiju i dosljednost nevladinog sektora. Izbor za EGSO to je samo potvrdio.
EGSO – most između europskih institucija i građana
Europski gospodarski i socijalni odbor, savjetodavno tijelo EU-a, osnovan je još Rimskim ugovorima iz 1957. u vrijeme Europske ekonomske zajednice. Glavna mu je zadaća slanje mišljenja ključnim institucijama EU – Europskoj komisiji, Vijeću i Europskom parlamentu i smatra se svojevrsnim mostom između europskih institucija i civilnog društva. Čine ga članovi i članice iz svih država EU ovisno o broju stanovnika. Neovisni su od svojih vlada i zastupaju interese svih građana EU. Trenutno ima 326 članova čiji je petogodišnji mandat započeo u listopadu 2015, a završava u rujnu 2020. Članove predlažu matične vlade, a imenuje ih Vijeće EU-a.
Rad u EGSO-u odvija se u tri grupe. Grupa I predstavlja poslodavce, Grupa II radnike, a treće grupa zastupa interese raznolikih skupina civilnog društva.
Hrvatska ima pravo na 9 članova, od kojih su 3 predstavnici udruga i drugih organizacija civilnog društva, 3 predstavnika poslodavaca i 3 predstavnika sindikata.
Danko Relić na dvije funkcije u dva tjedna
Mjesecima traju pokušaji predstavnika civilnog društva u Savjetu da od nadležnog Ministarstva rada i mirovinskog sustava i Ureda za udruge dobiju jasne smjernice i dogovorno uspostave transparentnu proceduru izbora tri predstavnika nevladinih organizacija u EGSO-u, ali bez uspjeha.
Predstavnici nevladinih organizacija upozoravali su da uporno traje šutnja i odgađanje izbora, da su nejasne ovlasti Ministarstva rada, Ministarstva vanjskih poslova i vladinog Ureda za udruge te da je potrebno što prije izabrati nove članove iz civilnog društva kako bi se uključili u radna tijela EGSO-a. Upozoravali su i na dopis Vijeća EU-a iz siječnja koje je pozvalo države članice EU da popis članova EGSO-a iz svojih zemalja pošalju najkasnije do 1. lipnja.
Napokon je Ured za udruge, po uputi Ministarstva rada, 12. svibnja objavio poziv za predlaganje kandidata za EGSO iz reda civilnog društva. I dok se na poziv čekalo mjesecima, rok za prijavu sada je bio izuzetno kratak – svega sedam dana.
Na sjednici prije dva tjedna ravnateljica Ureda za udruge Helena Beus i novoizabrani predsjednik Savjeta Danko Relić, ujedno i sam kandidat za EGSO, obećali su da će u najkraćem roku organizirati sjednicu na kojoj će se raspraviti izbor i predstaviti kandidati za EGSO. To se nije dogodilo. Ali dogodio se – skandal. Ne samo da nije bilo predstavljanja, osim objavljenih biografija kandidata, nego je među troje izabranih upravo i Danko Relić, čovjek koji je trebao organizirati novu sjednicu. Čovjek koji se trebao pobrinuti da postupak prođe bez ikakve sumnje i mrlje baš zato što je i sam kandidat. Očito mu nije stalo, jer je – prema svemu – riječ bila o već svršenoj stvari.
Uz Relića, koji se u samo dva tjedna može podičiti s dvije nove funkcije, izabrani su i Svjetlana Marijon i dosadašnja članica EGSO-a Lidija Pavić-Rogošić. Relić i Marijon dobili su po 23 glasa, Lidija Pavić-Rogošić 21, Branimir Čulina 2, a Ana Smoljak, Martina Belić, Paula Zore i Toni Vidan nijedan.
Ured za udruge šuti
Do tih smo podataka došli neslužbenim putem, jer Ured za udruge nije medije izvijestio ni da se izbor za EGSO provodi ni da je glasanje dovršeno niti koji su rezultati. Stoga smo sve željeli provjeriti upravo kod ravnateljice Helene Beus, ali nam ona do zaključenja teksta ništa nije odgovorila. Osim rezultata, zanimao nas je i njezin komentar bojkota značajnog dijela predstavnika civilnog društva zbog netransparentnosti postupka izbora. Bezuspješno.
Na slični muk naišli smo i kod Danka Relića, koji je i na poziciju predsjednika Savjeta i člana EGSO-a došao zahvaljujući glasovima državnih tijela. U kratkom telefonskom razgovoru ispričao se „generalnom probom za sutrašnju konferenciju“, ali da će se javiti za sat-sat i pol, da bi se nakon toga oglušio na više naših telefonskih poziva i sms poruka. O njegovom životopisu mladog liječnika, nekadašnjeg predsjednika Studenskog zbora i stažista kod Davora Ive Stiera u EU parlamentu Faktograf je nedavno pisao. Relić se nije odazvao ni na nedavno neslužbeno video sučeljavanje kandidata za EGSO kojeg je organizirala platforma za međunarodnu građansku solidarnost CROSOL. Ispričao se godišnjim odmorom na kojem nema interneta. Sveopća šutnja ipak mu nije odmogla da i bez izrečenog slova bude izabran za Bruxelles. Ili možda upravo zbog toga.
Svjetlana Marijon je, pak, bila dostupna, ali i ne previše optimistična izborom. Prema njezinom mišljenju, bilo bi najbolje da je izbor proveden na način kao što se biraju i članovi Savjeta za razvoj civilnog društva, da glasaju sve udruge u Hrvatskoj koje to žele.
„Ne zanima me tko je čiji. Ako me prihvati EGSO – dobro, a ako se poništi izbor neću stati na zadnje noge. Budem li na kraju potvrđena, radit ću u interesu hrvatskih udruga, komunicirati s njima i okupljati ih“, kaže Svjetlana Marijon, kandidatkinja udruge za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom ZAMISLI čija je predsjednica.
Izabrane kandidatkinje zdvojne
Rekla nam je da nije zadovoljna Savjetom, jer je to „vladino tijelo u kojem udruge nemaju autonomiju“. Upravo je zbog toga tijekom koronakrize inicirala osnivanje Koordinacije za očuvanje digniteta udruga u Republici Hrvatskoj. Vrlo brzo okupila je preko 200 udruga. Zanimljivo je da je toj inicijativi uspjelo sastati se upravo s onim predstavnicima države koji u Savjetu sustavno miniraju dogovaranje i osluškivanje želja nevladinih organizacija. Kako stoji u izvještaju sa sastanka, on je održan na inicijativu samog premijera Andreja Plenkovića. S tek osnovanom Koordinacijom sastala su se čak dva ministra – ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Marko Pavić, ravnateljica Ureda za udruge Helena Beus, zamjenik upraviteljice Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva Luka Bogdan, državni tajnik u Ministarstvu rada Dragan Jelić i savjetnik premijera Tomislav Leko.
U tome Marijon ne vidi ništa čudno. „Demokratski je da svatko odradi svoj posao“, kratko kaže.
O svojoj motivaciiji za EGSO, među ostalim, navodi da bi se željela angažirati u stručnoj skupini za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo, zalagala bi se za poticanje ulaganja u udruge i uvođenje poreznih olakšica za donatore nevladinih organizacija. Što se tiče odnosa prema EU, Svjetlana Marijon smatra da je možda došlo vrijeme za preispitivanje njezinih vrijednosti s obzirom na Brexit i transformacije koje su pretrpjele zemlje članice.
Ni Lidija Pavić-Rogošić nije pretjerano zadovoljna načinom na koji je izabrana. Izbor glasovima državnih tijela, a ne većinom civilnog društva, naziva „vrlo neugodnom situacijom“. Žao joj je što nije poštivana ranija procedura koja je uključivala civilno društvo. Očekivala je da će procedura ići u tom smjeru, a dogodilo se upravo suprotno.
„Loše se osjećam da se sada moram opravdavati za nešto što sam dobro radila“, kaže direktorica udruge ODRAZ koja je u EGSO-u već sedam godina. Njezinu ovogodišnju kandidaturu podržao je Hrvatski centar za razvoj volonterstva čime je željela pokazati da ima širu podršku, a ne samo organizacije na čijem je čelu. Upravo je stoga, kako je rekla, žalosti postupak osam članova udruga u Savjetu. Njihov iznenadni bojkot smatra zakašnjelom reakcijom na stanje u Savjetu.
„Pitam se zašto se ti članovi nisu pobunili tijekom prve sjednice kada je izglasan poslovnik koji dovodi u pitanje javnost rada Savjeta i koji je omogućio ovakvo odlučivanje. Mogli su se tada dići i otići“, kaže Pavić-Rogošić.
Iza nje je višegodišnje bogato iskustvo u nevladinom sektoru, osnivačica je više udruga i mreža, a poseban interesom su joj ruralni razvoj, zaštita okoliša i oblikovanje javnih politika. O angažmanu u EGSO-u kaže da je riječ o ‘rudarskom poslu’ ako čovjek to želi ozbiljno raditi, ali i da pruža velike mogućnosti učenja i umrežavanja na europskom nivou, kao i korištenja europskih ekspertiza koje se onda mogu primijeniti u javnim politikama u Hrvatskoj.
To što je ponovno izabrana smatra rezultatom svojeg dosadašnjeg rada, ali se poziva i na preporuku da u novim delegacijama budu dijelom i članovi bivšeg sastava, kako bi nove članove uputili u vrlo komplicirane procedure rada.
Lidija Pavić-Rogošić ne očekuje da u Bruxellesu može doći do naknadnih iznenađenja pri potvrđivanju članova iz Hrvatske. Riječ je, kaže, o više-manje rutinskom odlučivanju Vijeća EU koje u konačnici daje zeleno svjetlo za članstvo u EGSO-u.
Primjer Rumunjske
Zanimljiv je slučaj iz Rumunjske koji pokazuje da se angažmanom tamošnjih nevladinih organizacija ipak poljuljao status jednog od članova rumunjske delegacije u EGSO-u. Prilikom imenovanja 2015. godine, grupa nevladinih organizacija iz Rumunjske upozorila je pismom Vijeće EU-a da u rumunjskoj delegaciji postoje dva suspektna člana čiji angažman nikako nije nevladin i da ne predstavljaju civilno društvo, već poslodavce. Po tome je, kazali su, rumunjska vlada prekršila uobičajenu praksu EGSO-a. Posebno im je bio problematičan član delegacije za kojeg su ustvrdili da je bio nekadašnji suradnik ozloglašene rumunjske tajne službe Securitate.
„Imali smo problema jer je rumunjska vlada željela u grupu III progurati bivšeg generala tajne službe iz vremena Nicolae Ceauşescua, ali po novim pravilima rada EGSO-a on ne može biti članom niti jedne grupe, tako da je on jedini od svih u EGSO-u koji ne spada ni u poslodavce ni u radnike niti u civilno društvo, čime mu je suženo djelovanje“, objasnio je Ionut Sibian, jedan od 15 članova aktualne rumunjske delegacije u EGSO-u tijekom video-konferencije CROSOL-a.
„Jako je bitno da u EGSO-u budu legitimni i neovisni predstavnici civilnog društva koji će temu civilnog društva stavljati na europski stol u ovo postkoronarno vrijeme. Važno je upozoriti i da postoje oni koji ne predstavljaju interese građana, nego svojih vlada. Imamo primjer Poljske i predstavnike organizacija poput Ordo Iuris koji zastupaju interese suprotne europskim vrijednostima i koje će se pokušati progurati u novi mandat EGSO-a“, upozorio je Ionut Sibian.
Iako se navedeni slučajevi ne mogu potpuno uspoređivati s aktualnim izborom hrvatskih predstavnika civilnog društva, dobar je primjer koji pokazuje na što su sve vlade država članica EU spremne kako bi progurale neku svoju političku agendu.
Samo jedan javni poziv, a dva mandata
Među sadašnjih devet hrvatskih članova u EGSO-u, ispred organizacija civilnog društva su, pored reizabrane Lidije Pavić-Rogošić i Marina Škrabalo koja se nije iznova kandidirala i Toni Vidan koji se iznova kandidirao, ali ovoga puta nije prošao.
Oni su prvi put, temeljem javnog poziva, imenovani u EGSO u ožujku 2013., za vrijeme vlade Zorana Milanovića, da bi ih potom njegova Vlada potvrdila i na novi, puni petogodišnji mandat u srpnju 2015., bez novog javnog poziva. Vlada je tada poslušala preporuku Savjeta za razvoj civilnog društva da im se automatski produži mandat jer su „proaktivno i uspješno djelovali“, a i da su ionako prethodno već „izabrani po jasnim kriterijima, u otvorenoj i transparentnoj proceduri“.
Nove hrvatske članove u EGSO-u, Vlada premijera Plenkovića trebala bi potvrditi uskoro, možda već ovoga tjedna. Ako i kasni s imenovanjem nekoliko dana, očito je Plenkovićeva administracija na vrijeme i temeljito pripremila odabir članova iz redova civilnog društva, po mjeri i ukusu države.
* Među udrugama koje su bojkotirale glasanje je i Gong, izdavač Faktografa.
* Vlada je na sjednici 4. lipnja, bez obzira na prosvjede civilnog društva, u Europski gospodarsko-socijalni odbor imenovala članove iz RH za mandatno razdoblje od 21. rujna 2020. do 20. rujna 2025: Davora Majetića, Dragicu Martinović Džamonja, Violetu Jelić, Mariju Hanževački, Anicu Milićević Pezelj, Vilima Ribića, Danka Relića, Svjetlanu Marijon i Lidiju Pavić-Rogošić.
