Pod povećalom

Kad uđe u zonu eura, Hrvatska može očekivati blagi rast cijena

Pixabay

Hrvatska je u petak službeno ušla u Europski tečajni mehanizam II u kojem ćemo biti minimalno dvije, a prema procjeni koju je iznio premijer Andrej Plenković, vjerojatnije tri godine, nakon čega bi se moglo očekivati i formalno uvođenje eura.

U prijelaznom razdoblju mora se voditi računa da ispunimo kriterije iz Maastrichta, odnosno kriterije nominalne konvergencije, a to su stabilnost tečaja, stabilnost cijena, stabilnost kamatnih stopa, uz dva važna indikatora koja se tiču javnih financija – deficit proračuna i javni dug, pobrojao je premijer na sjednici Nacionalnog vijeća za uvođenje eura.

Guverner HNB-a Boris Vujčić naglasio je kako to znači da smo od jeseni članica bankovne unije, odnosno oni preuzimaju nadzor nad hrvatskim bankama.

„To znači da ćemo imati našeg predstavnika u središnjem supervizorskom tijelu s istim pravima i obvezama kao i ostale članice eurozone“, rekao je Vujčić, dodavši kako time ulazimo i u sustav zajedničke sanacije banaka na razini Europe. Kao pozitivne posljedice, Vučić je naglasio dodatni pad kamatnih stopa.

Kao referentni tečaj uzet je tečaj na dan primanja Hrvatske u Europski tečajni mehanizam II, a koji je prošlog petka bio 7,53450 kuna za 1 euro. To, međutim, ne mora biti i konačni tečaj po kojem će se naposljetku obaviti zamjena.

Za jesen je najavljeno donošenje Nacionalnog plana zamjene kune eurom koji definira podatke i odgovornost pojedinih dionika i, što je naročito bitno, pripreme za dvojno iskazivanje cijena i zaštitu potrošača te postupak konverzije kune u euro.

Najveći dio građana je za uvođenje eura, ali se boje da će posljedice biti negativne

Vlada kao svoj veliki uspjeh smatra ulazak u mehanizam bez obzira na posljedice koronakrize, međutim kakav je stav građana prema zamjeni valute?

Zadnje istraživanje javnog mijenja o uvođenju eura provedeno je za HNB u ožujku ove godine.

Najveći dio ispitanika – njih 41 posto – reklo je da su za uvođenje eura, 18 posto ispitanih se protivi, a 31 posto daje uvjetno pozitivan odgovor. Premoćnih 60 posto njih kao uvjet navodi „zadržavanje istog ili poboljšanje životnog standarda“.

Oko trećine ispitanika, preciznije njih 31 posto, smatralo je da će učinci uvođenja eura biti negativni, ali taj je postotak u padu u odnosu na prijašnja istraživanja. Njima treba pribrojiti i 8 posto onih koji smatraju da će učinci biti izrazito negativni.

Blago je narastao broj onih koji smatraju da će učinci biti neutralni (27,1 posto) te  broj onih koji smatraju da će učinci biti pozitivni (25,8 posto).

Raste, međutim, i strah onih koji kao najveći rizik vide rast cijena – dok je takvih prošle godine bilo 39,7 posto, sada ih je 42,8 posto.

 

Većina (44 posto), ipak, očekuje da će taj rast cijena biti blagi, dok ih 34,8 posto očekuje značajan rast.

Iskustva zemalja koja su ranije uvodila euro – cijene su rasle, ali blago

Da se u Hrvatskoj može očekivati samo blagi porast cijena zbog prelaska na euro zaključuje se prema iskustvima drugih zemalja kada su uvodile euro. Kao što je Faktograf ranije pisao, iskustva starih, ali i novijih članica Europske unije, pokazuju da  je učinak konverzije nacionalnih valuta u euro na rast potrošačkih cijena u pravilu bio blag i jednokratan.

„Tako je prema ocjeni Eurostata učinak konverzije nacionalnih valuta u euro u siječnju 2002. na ukupni HIPC (harmonizirani indeks potrošačkih cijena) za europodručje kao cjelinu iznosio između 0,1 i 0,3 postotna boda. Nadalje, gornja granica učinka konverzije na ukupni HIPC u novim zemljama članicama, prema ocjeni Eurostata, također nije prelazila 0,3 postotna boda“, navodi Andreja Pufnik, u znanstvenom radu „Učinci uvođenja eura na kretanje potrošačkih cijena i percepcije inflacije: pregled dosadašnjih iskustava i ocjena mogućih učinaka u Hrvatskoj“.

Procjene za Hrvatsku, a na osnovu iskustava ostalih zemalja, kazuju da bi učinak konverzije u Hrvatskoj mogao iznositi oko 0,20 postotnih bodova na povećanje indeksa potrošačkih cijena (IPC), odnosno oko 0,37 postotnih bodova na HIPC u periodu od pola godine prije i nakon konverzije.

Rast cijena usluga i smještaja

„Konverzija bi mogla imati izraženiji učinak na ukupnu inflaciju mjerenu HIPC-om, ponajviše zbog većeg udjela usluga smještaja u tom indeksu“, navodi Pufnik ističući kako se ocjenjuje da bi najveći doprinos ukupnom porastu cijena zbog konverzije mogle dati usluge smještaja i ugostiteljske usluge (u slučaju HIPC-a), odnosno rekreativne i kulturne usluge te ugostiteljske usluge (u slučaju IPC-a).

Pritom, uvođenje eura moglo bi više pogoditi građane s višim dohotkom jer je „udio dobara i usluga čije bi cijene mogle znatno porasti, poput ugostiteljskih usluga, rekreativnih i kulturnih usluga, vozila – u njihovoj potrošačkoj košarici veći. S druge strane, konverzija u euro u manjoj bi mjeri mogla utjecati na poskupljenje košarice dobara i usluga koju kupuju građani s nižom razinom dohotka, primjerice umirovljenici ili nezaposleni“. Tako bi prosječnom kućanstvu euro doprinos porastu cijena iznosio 0,19 postotnih bodova. No, ako je nositelj kućanstva fizički radnik doprinos bi bio 0,18 postotnih bodova, nefizički radnik – 0,25 postotnih bodova, samozaposleni – 0,21 postotni bod, nezaposleni ili umirovljenik – 0,16 postotnih bodova.

Prelazak s nacionalne valute na euro u najvećem broju članica EU najčešće je potaknuo rast cijena u restoranima i kafićima, ali i uslužnim djelatnostima poput frizerskih usluga i usluga centara za uljepšavanje. Značajniji mjesečni rast cijena u restoranima nakon konverzije zabilježen je u većini starih zemalja eurozone, a najizraženiji je bio u Nizozemskoj (3,5 posto), Njemačkoj (2,2 posto) i Finskoj (2 posto), dok su te cijene u Austriji, Belgiji i Grčkoj rasle blago – od 0,2 do 0,5 posto.

Susjednu Sloveniju prelaskom na euro, osim ugostiteljskih usluga, najviše je iznenadio rast postolarskih usluga, servisa kućanskih aparata, prijevoza, ali i rekreativnih i sportskih usluga. U Slovačkoj su, pak, najviše rasle cijene hrane i bezalkoholnih pića, prijevoza, medicinskih proizvoda, usluge pomoći u domaćinstvu, popravci i održavanje stambenih objekata. Finska je, primjerice, jedina zemlja u kojoj su, među ostalim, rasle cijene voća te odvoza smeća, dok je specifičnost Litve rast cijena u kantinama te najma stanova…

Građani Hrvatske, baš kao što su to i građani drugih članica Europske unije, osjetit će, dakle, na kućnim budžetima ulazak na zajedničko monetarno tržište. Hoće li se sadašnje projekcije pokazati točnima i kakvi će biti inflatorni učinci, tek će se vidjeti s uvođenjem eura.

Što će se događati s plaćama – za sada procjena nema. No, kao i u slučaju cijena usluga i dobara i tu će ključan biti tečaj po kojem će se konverzija obaviti, odnosno nužno je da tečaj konverzije odražava stvarne tržišne odnose. On će biti određen šest mjeseci prije uvođenja eura kao službene valute. Plaće, kao i cijene usluga i dobara preračunavat će se prema tom fiksnom tečaju zamjene valute. To vrijedi i za sve kredite, kao i depozite, odnosno štednju u nacionalnoj valuti. Pritom, postojeće ugovore koje građani imaju s bankama neće trebati mijenjati. Prihvaćanje eura kao valute anulirat će valutni rizik, smanjit će se kamatne stope i nestat će transakcijski troškovi poput mjenjačkih troškova koji sada postoje u zamjeni kuna za eure i obrnuto.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.