Minimalnu plaću, koja trenutno iznosi 4.250 kuna bruto, odnosno 3.400 kuna neto, u prvom kvartalu primalo je nešto više od 52 tisuće radnika ili 4,73 posto svih zaposlenih u zemlji.
Prema podacima Vlade, broj radnika koji su prijavljeni na minimalnu plaću je u porastu. Tako je u prvom kvartalu prosječan broj radnika na minimalnoj plaći porastao za šest tisuća u odnosu na prosinac 2020. godine. Preciznije, u prosincu je na minimalcu bilo nešto manje od 46 tisuća radnika ili 4,22 posto svih zaposlenih. Usporedbe radi, 2018. godine je minimalnu plaću primalo oko 37 tisuća radnika.
Prošlu, ali i ovu godinu obilježila je kriza izazvana pandemijom bolesti Covid-19 pa ne čudi da je došlo do porasta broja radnika koji primaju minimalnu plaću, koja je mnogima osigurana kroz potpore države za očuvanje radnih mjesta.
Hrvatski minimalac među najnižima u EU
Iako je u posljednjih pet godina iznos minimalca u Hrvatskoj rastao više od 36 posto, on je i dalje među najnižima u Europskoj uniji. Priznaje to i sama Vlada u obrazloženju izmjena i dopuna Zakona o minimalnoj plaći koji se nalazi u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i od kojeg Vlada očekuje da će u primjeni biti od studenog ove godine. Niži iznos minimalne plaće od Hrvatske imaju samo Mađarska, Litva, Rumunjska i Bugarska.
Prema podacima Eurofounda, Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, minimalna plaća u Hrvatskoj trenutno iznosi 563 eura. Litvanskim radnicima zagarantiran je minimalac od 500 eura, rumunjskim od 472 eura, mađarskim od 467 eura dok je Bugarska s minimalnom plaćom od 332 eura na dnu ljestvice (1, 2).
Minimalna plaća niža od 600 eura bilježi se još u Češkoj (579 eura) i Estoniji (584 eura) dok je najviša minimalna plaća od 2.202 eura zagarantirana u Luksemburgu.
Zabrana ugovaranja minimalca u neto iznosu
Činjenicu da je Hrvatska po visini minimalne plaće i dalje na dnu Europe ističe i Vlada kao razlog da se zakonodavno minimalac bolje uredi te time moguće i poveća. Samim zakonom iznos minimalne plaće nije uređen, već ga Vlada propisuje Uredbom nakon konzultacija sa socijalnim partnerima, odnosno sindikatima i poslodavcima. No, ta propisana minimalna plaća može biti umanjena pet posto samo u slučaju da je to umanjenje ugovoreno kolektivnim ugovorom.
Iako je krovnim zakonom na tržištu rada – Zakonom o radu – propisano da se plaća ugovara u bruto iznosu to nije priječilo poslodavce da s radnicima potpisuju ugovore u kojima se plaća određuje u neto iznosu. Ti radnici, primjerice, nisu imali nikakve koristi od poreznih rasterećenja jer bi njihova plaća ostajala ista. Osim toga, takav radnik ne bi na plaći osjetio dodatke za, primjerice, prekovremeni rad, rad blagdanima, praznicima. Posebno je to pogađalo radnike s najnižim primanjima.
Kada je riječ o minimalnoj plaći, ubuduće će se zabraniti njeno ugovaranje u neto iznosu. Drugim riječima, poslodavac s radnikom treba ugovoriti isplatu minimalca u bruto iznosu od 4.250 kuna, a ne 3.400 kuna koliko se radniku isplaćuje na račun. Poslodavcu koji to ne učini prijeti kazna od 60 do 100 tisuća kuna.
Jednaka kazna prijeti i poslodavcima koji radnicima isplaćuju primanja niža od propisane minimalne plaće, ali i onima koji su s radnicima potpisivali sporazume da se odriču isplate minimalne plaće. Takva praksa zakidanja radnika sada se zabranjuje, a ako poslodavac i radnik sklope sporazum kojim se radnik odriče minimalne plaće, takav ugovor će biti ništetan.
Česti slučajevi rada za manje od minimalca
Kako navodi Vlada u obrazloženju zakonskih izmjena, prema podacima Državnog inspektorata značajan udio prekršajnih postupaka otpada na neisplatu zakonom propisane minimalne plaće radnicima. Tijekom prošle godine inspektori su otkrili da poslodavci za 1.689 radnika nisu isplatili ni minimalnu plaću te su podnijeli optužne prijedloge zbog sumnje na počinjenje 318 prekršaja iz Zakona o minimalnoj plaći.
„Evidentirane su i teškoće u provedbi propisa i nadzoru nad njihovom primjenom ako se plaća ugovara u neto iznosu, a određena specifična problematika nastaje i uslijed činjenice da ni u jednom važećem propisu nije izrijekom zabranjeno odreći se od isplate minimalne plaće“, navodi Vlada obrazlažući zbog čega se ide sa zabranom ugovaranja plaće u neto iznosu, kao i odricanja od isplate minimalne plaće.
Te promjene, ali i jasnije definiranje onog što ne ulazi u minimalnu plaću trebale bi barem malo povećati plaće radnika na minimalcu. Od ranije je, naime, propisano da se dodaci za prekovremeni rad, noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom koji je zakonom određen kao neradan ne ubrajaju u iznos minimalne plaće. Izmjenama zakona u dodatke koji se moraju obračunati na plaću uključit će se i otežani uvjeti rada te dodaci iz kolektivnih ugovora.
Niti Zakon o radu, a niti Zakon o minimalnoj plaći ne propisuju iznose dodataka, odnosno povećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada nedjeljom, blagdanom i drugim danom, otežanih uvjeta rada. Ti se dodaci ugovaraju kolektivnim pregovaranjem ili utvrđuju pravilnicima o radu. Stoga je pitanje u kojoj mjeri ih uopće dobivaju radnici u poduzećima u kojima nema kolektivnih ugovora.
No, ubuduće će se prava ugovorena kolektivnim ugovorom koji je proširen na cijelu djelatnost primjenjivati kod svih poslodavaca. Trenutno se to odnosi samo na graditeljstvo, čiji je kolektivni ugovor proširen na sve poslodavce u djelatnosti.
Širenje primjene kolektivnih ugovora
Prema odredbama Zakona o radu, ministar zadužen za rad, može na prijedlog svih stranaka kolektivnog ugovora “proširiti primjenu kolektivnog ugovora, sklopljenog s udrugom poslodavaca ili udrugom poslodavaca više razine, na poslodavca koji nije član udruge poslodavca ili udruge poslodavca više razine koja je potpisnica toga kolektivnog ugovora”.
Odluku o proširenju kolektivnog ugovora na sve poslodavce, ministar donosi ako postoji javni interes za proširenje kolektivnog ugovora i ako su “kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika, na razini za koju se isti proširuje”. Ti su uvjeti u slučaju graditeljstva ispunjeni pa je kolektivni ugovor proširen i na poslodavce koji nisu članovi Hrvatske udruge poslodavaca čija je granska udruga potpisala kolektivni ugovor sa sindikatom graditeljstva.
„Ako bi poslodavac propustio isplatiti povećanja plaće kako je to ugovoreno kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu, odgovarao bi za prekršaj za koji je predviđena visoka novčana kazna“, navodi se u obrazloženju zakonskih izmjena. Novčana kazna za nepridržavanje odredbi kolektivnog ugovora iznosi 60 do 100 tisuća kuna.
U slučaju proširenja kolektivnih ugovora na cijelu djelatnost „minimalnom plaćom smatra se najmanji iznos mjesečne bruto plaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom“. To znači da minimalna plaća u djelatnostima u kojima je kolektivni ugovor proširen na sve poslodavce može biti i viša od iznosa propisanog zakonom.
Covid kriza najviše pogađa radnike s niskim plaćama
Pandemijska 2020. godina, kako ističe Eurofound, bila je teška posebno za radnike s niskim primanjima, uključujući one koji primaju minimalnu plaću. Oni su bili najizloženiji gubitku radnih mjesta i skraćenom radnom vremenu.
Eurofound podsjeća i da su u većini zemalja Europske unije tijekom pandemije uvedeni programi dohodovne potpore i potpore poduzećima. No zbog pandemije su se donositelji odluka na nacionalnim razinama (vlade i socijalni partneri uz potporu stručnjaka), suočili s „izvanrednim izazovima kada je riječ o utvrđivanju novih stopa minimalnih plaća za 2021. godinu.
Tako su tijekom prošle i ove godine u većini članica EU minimalne plaće oprezno povećavane. Pritom su neke zemlje, suočene s krizom, mijenjale ili odgađale primjenu propisa o minimalnoj plaći, dok su neke zamrzavale iznos minimalca. Hrvatska se, uz Bugarsku, Latviju, Portugal i Sloveniju striktno pridržavala „ranije najavljene obaveze“. Odnosno, Hrvatska je u skladu sa zakonskim odredbama i u prošloj i u ovoj godini povećala iznos minimalne plaće.
U tekućoj godini razinu minimalne plaće su zamrznule ili pregovore o minimalcu odgodile Belgija, Estonija, Grčka, Španjolska, Cipar. U zemljama u kojima ne postoji zakonski regulirana minimalna plaća, već se ona utvrđuje kolektivnim pregovaranjem, kako navodi Eurofound, došlo je do neznatnog učinka na kolektivno pregovaranje, ali je ono u pravilu ostalo relativno stabilno. Tako su u Austriji, Danskoj, Finskoj, Italiji te Norveškoj povećanja plaća bila umjerena.
*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
