Samo pet dana prije isteka roka za predaju izvještaja o provođenju Istanbulske konvencije, Vlada je 18. veljače usvojila taj dokument i uputila ga Vijeću Europe na evaluaciju Skupini stručnjaka za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO). Riječ je o prvom izvještaju Republike Hrvatske o tome što je država učinila u provođenju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatijoj kao Istanbulska konvencija.
Istodobno s dovršetkom Vladinog izvještaja, u Hrvatskoj je bio u tijeku i javni poziv Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike za prijavu kandidata Republike Hrvatske za članstvo u GREVIO-u.
U Hrvatskoj je Istanbulska konvencija stupila na snagu 1. listopada 2018. godine. Njezinom usvajanju prethodila je žučna kampanja desnih ultrakonzervativnih i klerikalnih snaga koje su pokušale minirati njezino donošenje zbog navodnog promicanja tzv. rodne ideologije.
Države koje su usvojile Konvenciju – trenutno ih je 35 – dužne su periodično izvještavati GREVIO kako ispunjavaju standarde zaštite žena i žrtava nasilja u obitelji. Skupina neovisnih stručnjaka potom donosi preporuke i prati njihovu primjenu.
Strateški dokumenti zapinju
Na gotovo 140 stranica Hrvatska izvještava GREVIO koje je strategije, zakone i mjere poduzela kako bi svoje propise i praksu uskladila s glavnim odredbama Istanbulske konvencije. Većina podataka već je ranije objavljena kroz godišnje preglede provođenja pojedinih strategija i akcijskih planova. Naglasak je na međuresornoj suradnji, edukaciji, prevenciji i uslugama potpore žrtvama.
Mnogi podaci odnose se samo na prve dvije godine primjene Istanbulske konvencije (2019. i 2020.), dok je samo dijelom pokrivena i prošla 2021. godina. Nerijetko, navode se i zakoni i planovi doneseni i daleko ranije, početkom 2000-ih, koji su zapravo bili na snazi i prije nego što je Hrvatska ratificirala Konvenciju.
Vlada se, među ostalim, pohvalila kako redovito od 2005. godine donosi periodičnu Nacionalnu strategiju zaštite od nasilja u obitelji i da je upravo u primjeni četvrta po redu za period od 2017. do 2022. godine.
Bez objašnjenja zašto nema Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova
Ističe i da se Nacionalni plan za ravnopravnost spolova redovito donosi još od 1997., ali Vlada ne objašnjava zašto ga nije bilo od 2016. do 2021. godine. Samo najavljuje da je u pripremi dokument za 2022-2027.
Da donošenje strateških dokumenata ipak “šteka”, dokazuje i primjer Nacionalne strategije razvoja sustava podrške žrtvama i svjedocima koji prvi put donesen za 2016-2020. Ministarstvo pravosuđa i uprave u godišnjem planu rada za 2021. kao jednu od aktivnosti navodi i donošenje novog Nacionalnog plana za 2021-2025 s pripadajućim Akcijskim planom, ali do sada ništa od toga.
Slično je i s pripremom Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja 2022-2027 kojeg još nema iako je odluku o pokretanju njegove izrade Vlada donijela još lani u kolovozu.
„Nemamo stručnjake za sklonište“
Vlada u izvještaju ističe kako su organizacije civilnog društva koje rade na zaštiti žrtava nasilja u obitelji i nasilja nad ženama ravnopravni partneri državnim i lokalnim tijelima u osmišljavanju politike i provođenju aktivnosti. Posebno se, tvrdi Vlada, to vidi u uspostavljanju i vođenju skloništa za žrtve nasilja u obitelji. Nevladine organizacije rade na terenu, a državna tijela i županije pružaju financijsku potporu.
Međutim, kad se malo zagrebu izneseni podaci, slika je donekle drugačija.
Vlada se već dvije godine hvali kako je, nakon ratificiranja Istanbulske konvencije, uspjela osnovati svih šest sigurnih kuća u županijama u kojima ih do tada nije bilo te da je njihovim aktiviranjem ispunjen cilj da u svakoj županiji bude barem jedno sklonište za besplatni smještaj žena i djece, žrtava obiteljskog nasilja. Za šest novih skloništa je iz EU fondova osigurano gotovo 55 milijuna kuna (7,3 milijuna eura).
Prema službenim podacima, danas je u Hrvatskoj ukupno 25 skloništa, od kojih 14 vode ženske udruge, pet vjerske zajednice, a šest Crveni križ ili druge ustanove. Ukupni kapacitet je 352 kreveta s prosječnom popunjenošću 60 posto.
No, prema podacima s terena, barem jedno od tih skloništa ne radi – ono u Ličko-senjskoj županiji.
U Vladinom izvještaju stoji da u Ličko-senjskoj županiji postoji sigurna kuća sa šest mjesta i da ona radi. Marijana Nahod iz udruge žena „Nit“ iz Korenice kaže da to i nije baš tako. Na poziv Ličko-senjske županije, njezina se udruga prije dvije godine uključila u projekt, nađen je siguran stan na području županije s mogućnošću prijema dvije žene i četvero djece, ali problem je nastao kod nalaženja stručnog kadra.
“Raspisivali smo već dva natječaja za socijalnog radnika ili psihologa, ali bez uspjeha. Javila se samo jedna žena, ali i ona je naknadno našla posao u Rijeci. Bez stručnog osoblja sklonište ne može raditi”, objašnjava Marijana Nahod za Faktograf.
U međuvremenu je županija kupila i kuću, ali i ona za sada stoji prazna. Stručnjaka jednostavno nema, a njihovo zapošljavanje je zakonska obaveza. Pronašli su samo asistenta za pomoć, ali on ne može raditi sam.
O svemu je korenička udruga izvijestila i Ličko-senjsku županiju i nadležno ministarstvo, a razgovaraju i s lokalnim centrom za socijalnu skrb, ali za sada bez uspjeha. Lika tako ima a nema sklonište za žrtve nasilja u obitelji.
Osim sigurnih kuća na tajnim adresama, od početka 2019. godine postoji zakonska mogućnost stambenog zbrinjavanja žrtava obiteljskog nasilja u manje razvijenim područjima Hrvatske. Sabor je krajem 2018,. nedugo nakon prihvaćanja Istanbulske konvencije, donio Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima. Novi propis, među ostalim, predviđa mogućnost da žrtve, uz preporuku centra za socijalnu skrb, dobiju na korištenje stan u slučaju da je počinitelj nasilja u obitelji pravomoćno osuđen, da žrtva nema neki drugi stan u vlasništvu i da nema dovoljno sredstava za uzdržavanje. U posljednje tri godine tako je zbrinuto ukupno 80 žena s obiteljima.
Vlada navodi i primjere razvijenijih gradova koji stambeno zbrinjavaju žrtve obiteljskog nasilja. Kao pozitivan primjer ističe Zagreb koji je u 2019. stambeno zbrinuo 13 osoba odnosno obitelji, a 2020. osigurao smještaj za dvije (!) žrtve obiteljskog nasilja.
Policajci nisu skloni dodatnim edukacijama
Zanimljiv je i dio izvještaja koji se tiče prevencije i edukacije. Značajan dio posvećen je raznim kampanjama kojima se želi utjecati na svijest javnosti o štetnosti nasilja i zaštiti žrtava.
Samo u kampanji Empatija sada, koju provodi Ministarstvo rada, utrošeno je gotovo 1,3 milijuna kuna (85 posto iz fonda EU). Cilj je bio potaknuti stvaranje takvog društvenog okruženja u kojem „žrtva nasilja aktivno traži pomoć, počinitelji prihvaćaju odgovornost, a svjedoci prijavljuju nasilje“. U okviru te kampanje promovirana je i nova 24-satna telefonska linija 116 006 za prevenciju nasilja i zaštitu žrtava.
Vlada izvještava GREVIO i o programima redovitog obrazovanja policijskih službenika i kriminalista u kojima su i programi koji se tiču nasilja i žrtava, ali koji se ne tiču isključivo nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. U toj su fazi obrazovanja, očekivano, visoke troznamenkaste brojke polaznika, jer se radi o obaveznoj nastavi. Čim se zakorači u dodatnu neobaveznu edukaciju, brojke naglo padaju. Tako je specijalistički tečaj za maloljetničku delinkvenciju i kriminalitet na štetu mladih i obitelji, 2019. godine završilo 25, a godinu kasnije samo 20 policijskih službenika.
Nešto je bolji odziv na tečaj za rukovođenje policijom u slučajevima nasilja u obitelji. Prije tri godine bilo je 173 polaznika, 2020. godine tečaj je odslušalo 99 policijskih službenika, a lani njih 137.
Odgajatelji u dječjim vrtićima, nastavnici i socijalni radnici zainteresiraniji su za dodatno usavršavanje o nasilju i ravnopravnosti spolova. Izvjestan interes postoji među sucima i državnim odvjetnicima. U dvije godine stotinjak zatvorenika prošlo je program NAS koji, među ostalim, uključuje i razumijevanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Porazne su brojke stručne edukacije liječnika (3) i medicinskih sestara (3). Nema podataka za službenike za imigraciju i azil.
Nakon što Hrvatska preda izvještaj u Strasbourg, GREVIO kreće u dugi postupak evaluacije koji bi trebao završiti 2027. godine. U međuvremenu, GREVIO o Hrvatskoj može koristiti i podatke iz drugih izvora, poput međunarodnih organizacija, drugih tijela Vijeća Europe, nacionalnih institucija za zaštitu ljudskih prava i slično.
Kao odgovor na Vladin dokument, svoj izvještaj u sjeni za GREVIO najavljuju iz Ženske mreže Hrvatske. Planiraju ga poslati u Strasbourg tijekom travnja.
Hrvatska traži osobu za GREVIO
Ministarstvo rada objavilo je 9. veljače javni poziv za prijavu kandidata koji bi željeli biti članovi Skupine stručnjaka koja nadgleda provođenje Istanbulske konvencije u državama potpisnicama.
GREVIO ima 15 članova i članica, neovisnih stručnjaka iz država koje su ratificirale Konvenciju. Iako ih predlažu vlade, oni djeluju u vlastitom svojstvu s mandatom od četiri godine s mogućnošću jednog reizbora.
U svibnju članovima iz Gruzije, Njemačke, Švedske, Norveške i Nizozemske istječe četverogodišnji mandat, pa ako netko od njih ne bude reizabran, postoji mogućnost da u GREVIO uđe ekspert ili ekspertica iz Hrvatske.
Prema pravilima koje je usvojio Odbor ministara Vijeća Europe, članove GREVIO-a bira Odbor država potpisnica Konvencije tajnim glasanjem, temeljem prijedloga matičnih država. Svaka država može predložiti do tri kandidata, od kojih se bira samo jedan.
Kandidati, među ostalim, moraju biti „osobe visokih moralnih obilježja, poznati po priznatoj stručnosti na području ljudskih prava, ravnopravnosti spolova, nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, pomoći i zaštiti žrtava ili koji imaju dokazano profesionalno iskustvo u područjima koje obuhvaća Konvencija“.
Kandidati mogu biti državni službenici, odnosno zaposlenici u javnom sektoru, ali ne mogu biti osobe koje su na poziciji donošenja vladinih politika o nasilju nad ženama i nasilju u obitelji.
Kako pravila izbora nalažu transparentan i otvoren nacionalni postupak natječaja kako bi doveo do nominacije najkvalificiranijih kandidata, pitali smo nadležno ministarstvo tko je u povjerenstvu za izbor kandidata, tko ga je imenovao i temeljem koje procedure.
Iz Ministarstva rada su nam odgovorili da će „povjerenstvo biti imenovano odlukom ministra rada i sastavljeno od predstavnika Ministarstva rada, Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva pravosuđa i uprave i Vlade Republike Hrvatske“ te da je upravo u tijeku zaprimanje prijedloga članova budućeg povjerenstva za izbor kandidata za GREVIO.
