Jesu li Covid potvrde “dozvole za ubijanje” stavljene u ruke liječnicima? Faktografu je, naime, stigao upit vezano za tezu koju molekularni biolog Gordan Lauc navodno dokazuje istraživanjem Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo objavljenim u siječnju. Lauc, ukratko tvrdi da rezultati tog ispitivanja pokazuju kako cijepljeni zdravstveni radnici šire Covid, jer se ne moraju testirati.
Ispitivanje o kojemu je riječ doista, kako navodi Lauc, pokazuje da je “11% zdravstvenih djelatnika cijepljenih s dvije doze je bilo zaraženo” u periodu testiranja, kao i 5,7% onih s booster dozom. Lauc se prilikom izricanja ove optužbe ograđuje na sljedeći način:
To znači da je praktično svaki hospitalizirani pacijent tijekom nekoliko dana sigurno došao u kontakt s barem jednim zaraženim cijepljenim zdravstvenim djelatnikom koji se nije morao testirati samo zato što je imao covid-potvrdu. Covid-potvrde u bolnicama su doslovno „dozvola za ubijanje“… Nemojte me pogrešno shvatiti, nisu krivi zdravstveni djelatnici, krive su covid-potvrde…
Naš čitatelj je to razumio drugačije. Zanimalo ga je sljedeće:
Prof. Lauc u zadnje vrijeme konstantno protura tezu da su cijepljeni zdravstveni radnici krivi za širenje virusa SARS-CoV-2 u bolnicama, te da većina COVID-pacijenata nisu u bolnici primarno zbog COVID-a, već da se radi o pacijentima koji su iz drugih razloga hospitalizirani, pa tamo ‘pokupili koronu’. Primjer jedne takve objave koja vrvi tendencioznim tumačenjima i teorijama zavjere o nekakvim lobijima:
https://archive.li/YCadC#selection-929.0-934.0
Bilo bi dobro da se te informacije provjere: Tumačenje studije može se provjeriti s HZJZ-om i njenim autorima, a podaci o hospitalizacijama, jesu li COVID-pacijenti došli “izvana”, preko LOM-a i hitnog prijema, ili uslijed premještaja unutar bolnice, mogu se provjeriti u bolnicama ili zamoliti HUBOL i HLK za pomoć i podatke. Poznanik liječnik tvrdi da u njihovoj bolnici COVID-pacijenti potječu “izvana”, najčešće iz hitnog prijema, što govori protiv tvrdnje da je COVID nozokomikalna infekcija.
Sličan primjer: https://archive.li/BDQvg
Prof. Trobonjača se ogradio od takvog tumačenja njegovih izjava.
https://archive.li/4cNE1
Tragom upita, obratili smo se ne samo HZJZ-u, koji je provodio testiranje radnika, već i Ministarstvu zdravstva te strukovnim udruženjima liječnika, Hrvatskoj udruzi bolničkih liječnika te Hrvatskoj liječničkoj komori.
Odbijenica Ministarstva i HZJZ-a
HLK nam je odmah odgovorila, no nešto smo dulje čekali na odgovor Ministarstva zdravstva. Naime, u odgovoru Faktografu HLK je naveo kako su bolnice nakon implementacije Covid potvrda dostavile podatke o intrahospitalnim infekcijama Covidom. Prema informacijama kojima raspolaže Komora, optužbe na račun liječnika – da su ubojice – nemaju temelja. Objasnili su i zašto ni istraživanje HZJZ-a ne dokazuje tezu na kojoj Lauc insistira, no upozorili su nas da Ministarstvo raspolaže konkretnijim podacima.
Brojčane pokazatelje o pacijentima koji su zaraženi primljeni putem hitnog prijema ili obiteljskih liječnika i o pacijentima koji su se zarazili u samoj bolnici zbog intrahospitalnog prijenosa zaraze, vjerojatno ima Ministarstvo zdravstva. Naime, bolnice su prošle jeseni takve podatke morale slati MIZ-u.
Međutim, kada smo zatražili te podatke od Ministarstva, nakon više tjedana nam je stigla odbijenica. Podrobno su nam objasnili definiciju bolničke infekcije prema Pravilniku o suzbijanju bolničkih infekcija („Narodne novine“, broj 85/12 i 129/13.). Nabrojali su zatim stavke izvješća o nozokomijalnim infekcijama, prilagođenih metodologiji Europskog centra za kontrolu bolesti, samo da bi nam odgovorili kako nam neće ustupiti podatke o intrahospitalno zarađenom Covidu.
[P]odaci koje tražite ne prikupljaju [se] kroz gore navedena izvješća, s obzirom da zbog specifičnosti infekcije bolesti COVID-19 nije moguće jednoznačno utvrditi u kojem trenutku je pojedina osoba zaražena odnosno je li se osoba zarazila tijekom boravka u bolnici ili je postala pozitivna, a već je bila u razdoblju inkubacije tijekom prijema.
Budući da podatke nemamo, kao ni odgovor HZJZ-a koji nije komentirao Laucove interpretacije, možemo se osloniti tek na riječ profesije, odnosno Liječničke komore koja se zaista potrudila oko odgovora.
HLK: Nedostaju nam podaci o količini virusa
A HLK smatra da se iz navedenog HZJZ istraživanja ne može donositi “bilo kakve detaljnije zaključke na razini većoj od deskriptivne statistike”.
U metodologiji HZJZ-ovog istraživanja piše samo da su proglašeni pozitivni rezultati. No, uz njih bi trebali biti dostupne i podaci o CT (cycle threshold) vrijednostima, odnosno broju ciklusa umnažanja potrebnih da PCR test otkrije virus.
Broj ciklusa, nastavlja HLK, daje procjenu koliko virusa je vjerojatno bilo prisutno u uzorku i zato je pokazatelj visoke prenosivosti/zaraznosti virusa. Kod manjeg broja ciklusa potrebnog za detekciju virusa može se pretpostaviti da je virusa u uzorku bilo više, odnosno da je nositelj virusa bio više zarazan. Osim toga, različiti laboratoriji imaju i različite metode PCR testiranja pa mogu rezultirati različitim CT vrijednostima.
Zato se, po njima, iz udjela pozitivnih zdravstvenih djelatnika na PCR testu ne može “nikako zaključiti, a bez korištenja i prije navedenih laboratorijskih pokazatelja, koliko je djelatnika imalo virus koji se mogao prenijeti”.
Izolacija virusa na staničnim kulturama
Nadalje, Komora napominje da je izolacija virusa na staničnim kulturama jedini točan laboratorijski pokazatelj prenosivosti virusa.
“Za sada rezultati za ovaj laboratorijski pokazatelj nisu objavljeni u sklopu HZJZ-ovog istraživanja, premda je u metodologiji istraživanja bilo navedeno da će ‘HZJZ u slučaju malog broja pozitivnih ispitanika, razmotriti mogućnost uzgoja staničnih kultura za pozitivne uzorke, radi analize razlike u pozitivitetu između dvije grupe ispitanika'”, napominje HLK.
Naglašavajući važnost ovog kriterija, Komora se poziva na istraživanje koje je objavljeno u časopisu Nature Communications. Napomenimo da razlika u broju ciklusa nije dramatična, između 1,3 za Pfizerovo i 3,8 za Modernino cjepivo, a najveća je kod reinfekcija. U odnosu na necijepljene osobe, detekcija virusa će se kod reinfekcije dogoditi prosječno četiri ciklusa umnažanja kasnije.
“Slična istraživanja objavljivana su i ranije i jasno su utvrdila razliku mogućnosti prijenosa virusa kod cijepljenih i necijepljenih osoba, upravo zbog različite količine i vijabilnosti (sposobnosti za preživljavanje) virusa. Sva ta istraživanja, pa tako i ovo posljednje iz Naturea, pokazala su kako su mogućnosti prijenosa manje kod cijepljenih pojedinaca”, navodi HLK.
To, tvrde, dokazuje i ovo istraživanje HZJZ-a.
“Jedini zaključci koji se mogu izvesti iz HZJZ-ovog istraživanja su da je rizik PCR pozitiviteta (što istovremeno ne znači i mogućnost prijenosa virusa!) višestruko manji kod cijepljenih, te da je rizik višestruko manji kod onih koji su cijepljeni s tri doze. Sve ostalo je ili manjak znanja o metodologiji istraživanja, patogenezi, prijenosu virusa, tumačenju laboratorijskih testova i znanstvenih spoznaja ili namjerno uznemiravanje javnosti lažnim vijestima”, stoji u odgovoru Komore.
Istraživanja
Istraživanja o nozokomijalnim Covid infekcijama u drugim zemljama koja uzimaju više važnih parametara u obzir, a na koja nas upućuje HLK, doista govore o relativno niskom udjelu pacijenata zaraženih u bolnicama [1, 2, 3].
Prema HLK, najčešći razlozi intrahospitalnog prijenosa infekcije sljedeći:
1. negativan test prilikom ulaska u bolnicu star 48 ili 72 sata, dok je pacijent zapravo već bio u inkubaciji prilikom prijema u bolnicu
2. infrastruktura bolnica s višekrevetnim sobama i često i odjelima koji imaju zajedničke kupaonice u kojima jedan pacijent može zaraziti sve u sobi ili druge pacijente na odjelu.
Znanstvenici više britanskih sveučilišta prikupili su podatke za veći dio prve godine pandemije, odnosno do početka kolovoza 2020. (Lancet). Utvrdili su, među ostalim, da su bolnice koje pružaju opću i akutnu njegu pacijenata imale najmanje nozokomijalnih infekcija. Najviše ih je bilo u bolnicama za njegu starijih osoba te onima za brigu o mentalno oboljelima.
Između 7 i 15 posto prije početka cijepljenja
Promatrali su datume prijema u bolnicu i nastupanje simptoma. Procijenili su da se između 7 i 15 posto pacijenata s Covid-19 u 314 britanskih bolnica zarazilo nakon prijema u bolnicu, odnosno njih 5.699 do 11.862 od ukupno 82.624.
Na žalost, ova istraživanja ne odgovaraju direktno na pitanja vezana za Covid potvrde. Odnose se na prvu godinu pandemije kada cjepiva nisu bila u optjecaju, a i varijante u optjecaju širile su se sporije. No, mogla bi se promatrati u kombinaciji s podacima o donekle smanjenom prijenosu virusa zahvaljujući cjepivima. Covid potvrde po tome ne bi trebale doprinositi broju intrahospitalnih infekcija.
Od Ministarstva zdravstva smo također očekivali sličan raspon u procjenama. No, zbog nesigurnosti u trajanje perioda inkubacije Ministarstvo je odlučilo ne izlaziti s podacima u javnost.
Važnost omikrona za Covid potvrde
Što se tiče istraživanja HZJZ-a, HLK nadalje podsjeća da je važno i kada je provedeno. Krajem 2021. godine u hrvatskim su se bolnicama za prevlast borile dvije varijante virusa s različitim karakteristikama. Kopnjela je delta, s težim posljedicama i duljim periodom inkubacije, a omikron se razmahivao – zarazniji, ali blaži, s kraćim periodom inkubacije.
“[K]asnije [je] utvrđeno da omikron izbjegava cijepni imunitet i da je kod ove varijante Covid potvrda manje značajna u smanjenju prenosivosti”, ističe Komora. Pritom zagovaraju i da se prema tim saznanjima prilagođavaju odluke na Ksaveru.
“Covid potvrde su administrativni mehanizam iza kojeg stoji politička odluka. Istina je da su se s dolaskom omikrona promijenili i epidemiološki pokazatelji te karakteristike prenosivosti virusa, ali to nije i ne može biti argument za nazivanje potvrda dozvolom za ubijanje i slično. Moramo po tisuću i prvi put upozoriti da je od izrazite važnosti da donositelji odluka svoje odluke donose u suradnji sa strukom i da to čine sukladno najnovijim spoznajama znanosti, uz nužne brze prilagodbe”, naglašavaju u HLK.
Testiranje
Međutim, prilikom zadnjeg labavljenja pravila za populaciju, zdravstveni radnici nisu izuzeti od pokazivanja Covid potvrda. Pritom, važno je podsjetiti kako cijepljenje – koje omogućuje najdulje trajanje potvrde – ne izuzima zdravstvene radnike od ostalih epidemioloških mjera. Mnoge od njih provode se ne samo zbog Covida već i drugih bolesti. Zdravstveni radnici nisu izuzeti ni od testiranja.
“Zdravstveni djelatnici koji su bili u bliskom kontaktu s Covid pozitivnom osobom (čak i ako su cijepljeni) se testiraju odmah iza kontakta te 7. i 14. dan nakon kontakta uz obvezu nošenja N95/FFP2 maske ili u slučaju razvoja simptoma, a svi ostali se testiraju 2-3 puta tjedno. Eventualno se prema individualnoj procjeni testiraju češće”, naveo je HZJZ u listopadu prošle godine, ubrzo nakon uvođenja obveznih Covid potvrda u zdravstvo.
Izuzeće od potrebe za testiranjem postoji za osobe koje su preboljele COVID-19 ili su potpuno cijepljene, a nemaju simptome bolesti i nisu bile u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom.
Luetić: To je opasna laž
S Laucovim komentarima već se u uvodniku Liječničkih novina polemički obračunao Krešimir Luetić, šef Hrvatske liječničke komore. U tekstu se osvrće i na izjavu zastupnika Mosta, Nine Raspudića, koji je ustvrdio da je sporno istraživanje HZJZ-a pokazalo da su stotine cijepljenih medicinskih djelatnika unosile “Covid u bolnice mjesecima i posljedica je sigurno par tisuća smrti”. Da su liječnici odgovorni za tolike smrti je, piše Luetić, “apsolutna neistina, preciznije rečeno opasna laž”.
Podsjeća da je hrvatska javnost već svjedočila napadima na liječnike, a “gotovo svakodnevno dobivamo nove informacije o podnesenim anonimnim ili neanonimnim kaznenim prijavama protiv liječnika, o maltretiranjima svakakve vrste”. Za visoku smrtnost od Covida u Hrvatskoj, zaključuje u tekstu, nisu odgovorni liječnici.
[T]ri su najvažnija razloga: relativno niska cijepljenost i obuhvat cijepljenja prema dobnim skupinama, epidemiološke mjere među najblažima u EU i slabo pridržavanje važećih mjera. U sve tri kategorije stojimo prilično loše.
ISPRAVAK: U ovom članku izvorno je bilo netočno navedeno da je Gordan Lauc mikrobiolog, umjesto molekularni biolog.
