Svijet se u četvrtak ujutro 24. veljače probudio uz vijesti da je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu.
Osim na ulicama rat, onaj propagandni, vodi se i na društvenim mrežama, medijima, u Telegram grupama, na stranicama Wikipedije, a u vječnoj utrci za klikovima i što bržom proizvodnjom sadržaja, dezinformacije i neprovjerene informacije probijaju se i u mainstream medije. Društvene mreže omogućile brzu diseminaciju informacija, ali u isto vrijeme izloženi smo mnoštvu propagande, dezinformacija i misinformacija s obje strane.
S jedne strane je narativ koji pokušava nametnuti Rusija, a koja odbija uopće priznati da se u Ukrajini vodi rat i tvrdi da se radi o “posebnoj vojnoj operaciji” s ciljem oslobađanja Ukrajine od nacizma. S druge strane je narativ koji propagiraju Ukrajinci, a koji vješto koriste poziciju žrtve ruske agresije kako bi odašiljali poruke čiji je cilj podići moral ukrajinskim građanima i borcima te osigurati podršku međunarodne zajednice.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Nakon dva tjedna rata, nema nikakve dvojbe da Ukrajina pobjeđuje u borbi koja se vodi na informacijskom polju. Skoro čitav svijet demonstrira solidarnost s Ukrajincima: u općoj skupštini UN-a je za rezoluciju kojom je osuđena ruska agresija glasala 141 zemlja (Rusiju su podržale samo Bjelorusija, Eritreja, Sirija i Sjeverna Koreja, a 35 zemalja bilo je suzdržano), Rusiji su nametnute oštre međunarodne sankcije, a Europska unija najavila je da će ubrzano raditi na smanjenju ovisnosti o ruskim fosilnim energentima.
Dezinformacije iz Ukrajine
“Ukrajina je vjerojatno dobila svog prvog asa od Drugog svjetskog rata. Ovo je anonimni pilot MiGa-29, koji je dobio nadimak ‘Duh Kijeva’. U prvih 30 sati ruske invazije u veljači 2022. srušio je šest ruskih vojnih aviona”, pisalo je u videu koji je objavljen na službenom Twitter profilu Ukrajine. Vijest o ‘Duhu Kijeva’ objavili su brojni svjetski i hrvatski mediji. Međutim, on nikada nije postojao.
“Ove vijesti koje smo objavili o ratu u Ukrajini nisu bile točne”, naslov je Indexova članka u kojem su popisali neke od dezinformacija i neprovjerenih informacija koje su u vrtlogu rata objavili, kao i brojni drugi mediji, ne samo naši. Osim ‘Duha Kijeva’, među vijestima se nalazi i oklopnjak koji je pregazio automobil (ispostavilo se da je vjerojatno ukrajinski), kao i Zmijski otok – vojnici ondje nisu ubijeni, već zarobljeni.
Samo je vijest o ‘Duhu Kijeva’ imala ogroman doseg – video je na Twitteru imao više od 9,3 milijuna pregleda, pilot je spomenut u tisućama Facebook grupa. Na YouTubeu su videi koji su promovirali ukrajinskog pilota imali više od 6,5 milijuna pregleda, a oni na TikToku s heštegom #ghostofkyiv više od 200 milijuna.
Prema audio snimci koju je objavila ukrajinska Pravda i koju su potvrdili ukrajinski dužnosnici, 13 pripadnika granične straže na Zmijskom otoku dan je zastrašujuć ultimatum – predajte se ili se pripremite na napad. Umjesto predaje Ukrajinci su odgovorili s nizom uvreda i psovki prije nego su bili ubijeni. Nakon što je ova razmjena postala viralna na društvenim mrežama i sam ukrajinski predsjednik osobno je objavio da su pripadnici granične straže ubijeni i rekao da će svi biti odlikovani kao Junaci Ukrajine. Međutim, samo nekoliko dana nakon ove objave Ukrajinci su na službenoj Facebook stranici ipak napisali da su stražari živi i da su ih Rusi zarobili.
Prvi red za tragediju
Stotine tisuće Ukrajinaca koriste društvene mreže – Facebook, Instagram, TikTok, Twitter, Telegram – za kritiziranje Rusa, invazije i rata, poticanje morala među Ukrajincima i ukazivanje na sve što se događa tijekom rata koji pratimo uživo, pa čak i za dokumentiranje za potencijalna suđenja zbog ratnih zločina.
“Ne možemo isključiti i da s ukrajinske strane dolaze dezinformacije. Nalazimo se usred rata i informacija je u ratu jedan od ključnih faktora. Već smo vidjeli nekoliko primjera poput ‘Duha Kijeva’, Zmijskog otoka ili videa Palestinke Ahed Tamimi koja se usprotivila izraelskom vojniku, a koji je predstavljen kao suprotstavljanje djevojčice iz Ukrajine ruskom vojniku”, kaže za Faktograf Valentina Šapovalova, doktorandica na Sveučilištu u Kopenhagenu, koja se bavi dezinformacijama i medijima s posebnim naglaskom na Rusiju.
“Teško je reći je li diseminacija takvih videa i fotografija organizirana od strane ukrajinske vlade. Veliki broj dezinformacija se stvara i diseminira odozdo – ljudi na društvenim mrežama vide video, distribuiraju ga i on postane viralan. Jedan primjer je onaj Ahed Tamimi. Narativi koje ja vidim na društvenim mrežama u Ukrajini u velikoj mjeri služe jačanju morala među Ukrajincima. I tradicionalni mediji i društvene mreže promoviraju narativ ‘Davida protiv Golijata’. Također primjećujem da se u ukrajinskim medijima za opisivanje ruske vojske često koriste riječi poput ‘terorist’ i ‘napadač'”, dodaje.
Ukrajina videa zasigurno koristi za ratnu propagandu, demoraliziranje ruskih vojnika i informiranja Rusa koji ne znaju što se događa ili prosvjeduju protiv rata. Infodemija i dezinformacije koje dolaze i sa službenih ukrajinskih kanala dovode do toga da ne znamo cijelu priču ili istinu iza nekih ratnih narativa, poput navodnog plana atentata na ukrajinskog predsjednika, čak iako službeni kanali i mediji dijele tu informaciju.
Na službenim ukrajinskim računima na društvenim mrežama također su objavljeni deseci videa na kojima su prikazani navodni ruski ratni zatvorenici koji zovu svoje obitelji ili govore protiv rata, zbog čega su neki čak potegnuli pitanje krši li Ukrajina članak 13 Ženevske konvencije zbog snimanja i dijeljenja tih videa. Ovakvi videi se koriste za provokacije ruske strane i dizanje morala ukrajinskih vojnika i boraca, ali i poticanje sumnje kod Rusa u “specijalnu vojnu operaciju”. Tako je u ruskom gradu Ulan-Ude jedna majka sama prosvjedovala (članak na ruskom) noseći transparent s natpisom “Ne ratu” jer je na jednom videu prepoznala svoga sina, iako su mnogi smatrali da je video lažan i dio ukrajinske propagandne kampanje.
Brendiranje predsjednika
Veliku ulogu ima i ukrajinski predsjednik Zelenski kojemu kao bivšem glumcu i zabavljaču javni nastupi nisu strani. Zelenski je, kako kaže Šapovalova, “bio ključan u jačanju morala i postao je lice ukrajinskog otpora”. Ona ističe da prije rata podrška ukrajinskom predsjedniku nije bila toliko velika, dok je sada portretiran kao “veoma herojska figura koja stoji uz svoj narod”. On svaki dan šalje poruke ili drži govore kojima se obraća i Ukrajincima i međunarodnoj zajednici i koji često postanu viralni.
Od videa i fotografija razrušenih gradova, do stajanja Ukrajinaca ispred tenkova, staklenki krastavaca koje s neba skidaju dronove (iako ovaj dron vjerojatno nije bio ruski, već od lopova koji su htjeli iskoristiti situaciju), svijet pomno prati svaki komadić informacije koji dolazi iz Ukrajine. Michael Colborne s portala Bellingcat koji nekoliko godina istražuje pokret Azov, za Faktograf je kazao da se u Ukrajini društveni mediji koriste jako učinkovito.
“Od kreiranja internetskih stranica gdje Rusi mogu provjeriti jesu li njihovi članovi obitelji uhvaćeni ili ubijeni u Ukrajini do efektivnih kratkih videa Zelenskog Ukrajincima i ostatku svijeta, PR strategija Ukrajine je jako dobro odrađena. Rusija je, s druge strane, morala pribjeći lažnim fotografijama i videima loše kvalitete, neuvjerljivim narativima i sličnome da pokuša opravdati invaziju”, kaže Colborne.
Narativi
Šapovalova kao glavne narative koji dolaze s ruske strane izdvaja onaj o opisivanju Ukrajine kao nacističke države i ukrajinske Vlade kao nacističke vlade, kao i marionetske vlade koju je postavio zapad te narativ o mirovnoj misiji Rusije čiji je cilj denacifikacija i demilitarizacija Ukrajine. “Zašto to Rusija ne zove invazijom, već ‘specijalnom vojnom operacijom’, to je povezano s tim trećim velikim narativom da Rusija nije napravila invaziju, već da se radi o mirovnoj misiji”, dodaje.
Colborne smatra da je glavni narativ za opravdanje invazije “nelegitimna mješavina razloga koji naglašavaju činjenicu da je Kremlj postepeno izgubio utjecaj nad Ukrajinom i naivno misli da ga može vratiti. Narativ o ‘demilitarizaciji’ i ‘denacifikaciji’ posebno je apsurdan i ahistorijski. Narativ Ukrajine je s druge strane, naravno, jasniji i za razliku od onog ruskog – korespondira sa stvarnošću”, kaže Colborne.
Šapovalova dodaje da Rusija pokušava stvoriti konfuziju i mnoštvo narativa da “ljudi budu potpuno zbunjeni o tome što se uistinu događa. Kao što Rusija pokušava monopolizirati svoju stranu priče, Ukrajina pokušava napraviti isto”.
Ističe i da Putin dobro koristi povijest. “Nije slučajnost da on koristi povijesni kontekst Drugog svjetskog rata i Velikog domovinskog rata (velikaja otečestvenaja vojna), kako se on naziva u Rusiji. Izjednačavanje Rusije sa Sovjetskim savezom, što Putin radi otkako je 2000. došao na vlast, nije slučajnost”, pojašnjava Šapovalova.
Što se tiče usporedbe Rusije s carstvom i te linije rezoniranja, Šapovalova navedeno povezuje s tradicionalnim vrijednostima za koje kaže da od 2012. godine izbijaju u prvi plan: “Veliki dio ovog diskursa o tradicionalnim vrijednostima jest pozicioniranje Rusije protiv zapada – da Rusija podržava tradicionalne vrijednosti, dok zapad podržava liberalne vrijednosti koje propadaju.”
Stanje u Rusiji
Uz propagandni rat koji Rusija vodi na stranom terenu, na domaćem jača pritisak na nezavisne medije i građane koji prosvjeduju protiv rata. Iako džepovi otpora postoje, pa je tako veliki broj Rusa uhićen ili novčano kažnjen zbog sudjelovanja u antiratnim prosvjedima, manevarski prostor za disonantne glasove je značajno sužen.
U Rusiji su zabranjeni Facebook i Twitter te je donesen novi zakon u kojem je navedeno da bilo tko objavi “lažne vijesti” o ratu u Ukrajini može dobiti i do 15 godina u zatvoru. “Lažnom viješću” se pritom smatra i samo nazivanje rata u Ukrajini – ratom. Većina medija i novinara u Rusiji su ili prestali radili ili ne objavljuju vijesti o ratu; neki vijesti i članke objavljuju bez potpisa i datiranja kako bi zaštitili novinare.
Jedan od rijetkih ruskih nezavisnih medija Novaja Gazeta je na svojim računima na društvenim mrežama objavila da zbog promjene zakona sa svojih stranica i društvenih mreža miču sve objave koje se tiču rata te da zaključavaju komentare kako bi zaštitili čitatelje. Dodali su da će nastaviti izvještavati o posljedicama invazije s kojima se Rusija suočava, poput rastuće ekonomske krize i progona disidenata.
Recimo, u ovoj fotogaleriji objavljenoj u Novaji Gazeti nema nikakvog spomena rata. Naslovljena samo Moskva, Sankt Peterburg i drugi gradovi Rusije prikazuje prosvjednike na anti-ratnim prosvjedima. S radom su prestali u TV Kiša (Dožd’) i radio stanica ‘Eho Moskvy’, kao i niz malih nezavisnih medija i televizijskih stanica u drugim gradovima u Rusiji. Prema jednom izvještaju iz Rusije je pobjeglo više od 150 novinara, a ponegdje i gotovo cijele redakcije, poput Meduzine.
Europska unija je, s druge strane,”zbog dezinformacija o ratu u Ukrajini koji su širili“, zabranila RT i Sputnik. U svom priopćenju o toj zabrani, International Press Institute (IPI) piše da nema sumnje da postoji potreba za adresiranjem širenja dezinformacija i propagande. Međutim, ističu da je odluka o zabrani nekog medija uvijek jako ozbiljna i treba ju pažljivo razmotriti.
“Čak i u periodima informacijskog ratovanja istina je da najbolji način za borbu s dezinformacijama koje podržavaju države nije putem zabrana ili cenzura, već poticanja profesionalnog i pluralističkog medijskog krajolika”, piše IPI i dodaje da bi fokus trebao biti na ulaganju u održive i dugoročne obrambene mehanizme za sve oblike propagande.
“Prije invazije u Rusiji su postojali nezavisni glasovi i mediji. Ljudi su koristili društvene mreže i bili bar u nekoj mjeri kritični prema vlasti. Država sada vrlo aktivno ograničava pristup bilo kakvim informacijama koje kritiziraju vladajuće. Uz sve to, tu je novi zakon zbog čega ljudi riskiraju 15 godina zatvora ako šire ‘dezinformacije’ koje nisu u skladu s državnim narativom o ‘specijalnoj vojnoj operaciji’. Država radi puno toga da monopolizira informacije i koji narativi se šire”, kaže Šapovalova i dodaje da je jako teško predvidjeti koje trendove možemo očekivati u budućnosti. Međutim, smatra da je Rusija učinila puno da se izolira i “da ćemo u budućnosti vidjeti puno daljnje izolacije”.
“Nećemo imati veliki pristup nezavisnim glasovima u Rusiji”, zaključuje.