Više od 385 tisuća puta na YouTubeu je pregledano gostovanje Davora Domazeta Loše, umirovljenog admirala Hrvatske vojske, u Podcastu Velebit (arhivirano ovdje). Tijekom dvosatnog razgovora s voditeljem Markom Juričem, Domazet Lošo ponavlja teze ruskih propagandista vezanih za rat u Ukrajini, iznoseći više činjenično netočnih i neutemeljenih tvrdnji.
Domazet Lošo poznat je po širenju dezinformacija i propagiranju različitih teorija zavjere, o čemu smo na Faktografu pisali u više navrata. U svom gostovanju u Podcastu Velebit, Domazet Lošo tvrdi da krivnju za rat u Ukrajini snosi “okultna oligarhija Zapada” koja je, kako kaže Domazet Lošo, nastala u Veneciji pa preko Engleske došla u SAD.
Ovakvo uvjerenje Domazet Lošo elaborira reciklirajući činjenično neutemeljene tvrdnje ruskih propagandista. U nastavku teksta analizirat ćemo točnost i utemeljenost tvrdnji ovog umirovljenog admirala, koji je tijekom mandata predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bio i član Vijeća za domovinsku sigurnost (iz kojeg je izbačen nakon što je javno zaprijetio vojnim napadom na Sloveniju).
“Invazije na Ukrajinu nema. Ima nešto što se zove specijalna operacija za zaštitu Donbasa, kako su je nazvali i Rusi”, tvrdi Domazet Lošo.
Suprotno tvrdnjama Domazeta Loše, neupitna je činjenica da je ruska vojska ušla na teritorij Ukrajine (dakle, izvršila invaziju na susjednu državu) i da napada gradove diljem Ukrajine pa je i prostim okom vidljivo da se ne radi o operaciji zaštite ruskog stanovništva na području Donbasa. Također, ne postoje podaci na kojima bi se mogle utemeljiti ruske tvrdnje da Ukrajinci provode sustavno zlostavljanje ili čak genocid nad Rusima u Donbasu (1, 2, 3).
“Kad je krenula zapovjedno-stožerna-ratna vježba iz bio-ratovanja zvana koronavirus i pandemija sam rekao da će ona prestati na način da će biti rat. Jer mora biti rat”, kaže Domazet Lošo.
Suprotno tvrdnjama Domazeta Loše, još nije sa stopostotnom sigurnošću utvrđeno kako je nastao novi koronavirus. Iako postoje indicije koje ukazuju kako je moguće da je bilo riječ o “curenju” patogena iz laboratorija, većina znanstvenika smatra da je virus nastao prirodnim putem, zoonozom tj. “skokom” sa životinje na čovjeka. U veljači su objavljene tri još nerecenzirane studije u kojima se tvrdi da je virus nastao u prirodi.
Novi koronavirus, dakle, nije biološko oružje, a nije točno ni da je pandemija prestala. U Hrvatskoj je 16. ožujka objavljeno da je u proteklih 24 sata zabilježeno 2.659 novih slučajeva Covida-19, a preminulo je 10 osoba. Zbog Covida-19 na bolničkom liječenju je 16. ožujka ukupno 712 pacijenata, od kojih je 44 na respiratoru.
“Gledatelji će danas čuti, već ima u medijima, poglavito o ovim laboratorijima za biološko ratovanje, kojih je bilo 30 u Ukrajini”, kaže Domazet Lošo.
Kao što je Faktograf već pisao, ruske optužbe da u Ukrajini postoje laboratoriji u kojima se proizvodi biološko oružje nemaju utemeljenje u činjenicama (1, 2). Točno je da u Ukrajini postoje biološki laboratoriji, tj. laboratoriji za istraživanje patogena, kao i da postoji partnerski istraživački projekt između SAD-a i Ukrajine, uz suradnju Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Upravo je WHO upozorio Ukrajince da bi trebali uništiti potencijalno opasne patogene u svojim laboratorijima kako bi se izbjegla opasnost da zbog rata dođe do “curenja” opasnih virusa ili bakterija u okoliš. Međutim, ne postoje baš nikakvi dokazi da se u predmetnim laboratorijima radilo na razvoju biološkog oružja koje bi trebalo biti upotrebljeno protiv Rusije.
“U Ukrajini je 2014. izvršen državni udar s elementima nacističkih skupina, sljedbenika Stepana Bendera i od tada, od toga spomenici Benderu rastu kao gljive poslije kiše”, kaže Domazet Lošo.
Najprije treba reći da se ukrajinski nacistički kolaborator iz Drugog svjetskog rata zove Stepan Bandera (a ne Bender, kako ga netočno naziva Domazet Lošo). Kao što smo već pisali, poznato je da Ukrajina ima problem s ekstremnim nacionalizmom, tj. da u toj državi postoje neonacističke skupine koje se pozivaju na Banderu i njegovo političko naslijeđe. Međutim, radi se o marginalnom dijelu ukrajinskog društva, što jasno pokazuju rezultati ukrajinskih parlamentarnih izbora iz 2019. godine, na kojima je ekstremna desnica dobila oko 2 posto glasova.
Točno je i da su ukrajinski ekstremni desničari sudjelovali u prosvjedima 2014. godine (kasnije prozvanima “Revolucijom dostojanstva”), kada je srušena proruska vlast Viktora Janukoviča. Prosvjedi na Maidanu, trgu u ukrajinskom glavnom gradu Kijevu, izbili su nakon što je Janukovič odbio potpisati sporazum o pridruživanju i suradnji s Europskom unijom, okrenuvši se umjesto toga Rusiji, uz najavu uključenja Ukrajine u Euroazijsku ekonomsku uniju.
Takva Janukovičeva odluka rezultirala je izbijanjem prosvjeda u studenom 2013. godine. Točno je da su se u prosvjede uključili i ukrajinski ekstremni desničari, kao i da su prosvjednici i pripadnici opozicije imali podršku iz Europske unije i SAD-a.
To, međutim, ne znači da je Zapad u Ukrajini proveo državni udar, kao što tvrde ruski propagandisti, a ponavlja Domazet Lošo. Činjenica je da su prosvjedi protiv Janukoviča okupili desetke tisuća ljudi i da se Janukovičeva vlast urušila zbog policijskog nasilja nad prosvjednicima. U sukobima početkom 2014. godine ubijeno je 108 prosvjednika i 13 policajaca. Međunarodni kazneni sud je 2015. objavio izvještaj u kojem je konstatirao da su ukrajinske vlasti “aktivno promicale ili ohrabrivale” nasilje nad prosvjednicima, tj. da je za nasilje na ulicama kriv Janukovičev režim. Ista konstatacija stoji i u izvještaju UN-ovog povjerenika za ljudska prava.
“To je u 9. stoljeću bila Kijevska Rusija. Svi Rusi smatraju Kijev ocem svih ruskih gradova. […] Kijev nikada nije bio ukrajinski. Nikada”, kaže Domazet Lošo.
Interpretaciju povijesti kakvu gledateljima Podcasta Velebit nudi Domazet Lošo javno je zastupao i ruski predsjednik Vladimir Putin, u eseju objavljenom 2021. godine naslovljenom “O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca”.
Kijev je, naime, između 9. i 13. stoljeća bio prijestolnica Kijevske Rusi, koja se prostirala dijelovima teritorija današnje Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Međutim, tumačenje da je Kijevska Rus’ bila tek država preteča Rusije ne uzima u obzir relevantan povijesni kontekst.
Naime, nacionalni identiteti u današnjem obliku nisu postojali do 18. stoljeća, kada su se svijetom proširili nacionalistički pokreti nošeni idejom ustanovljavanja nacionalnih država. U tom smislu žitelji Kijevske Rusi nisu bili ni Rusi, ni Ukrajinci, ni Bjelorusi, nego njihovi zajednički preci.
“Ne možete vi u Ukrajini donijeti zakon i ustav kojima zabranjujete ruski jezik”, kaže Domazet Lošo.
Nije točno da je ruski jezik u Ukrajini zabranjen, ali činjenica je da je 2019. godine donesen zakon na čiju problematičnost nije upozoravala samo Rusija, već i Venecijanska komisija Vijeća Europe, kao i organizacija Human Rights Watch.
Predmetnim zakonom odlučeno je da je u javnim službama obvezno korištenje ukrajinskog jezika, a obveza objavljivanja na ukrajinskom nametnuta je i svim medijima u državi. Zakon je donesen tijekom mandata bivšeg ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka, a protivio mu se i aktualni predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski.
Činjenica je da je takvo zakonsko rješenje diskriminatorno prema mnogim Ukrajincima kojima je prvi jezik ruski, među kojima su i mnogi koji se ne identificiraju kao Rusi (među takvima je i ukrajinski predsjednik Zelenski). Kritičari ovog zakona upozoravali su da diskriminira govornike drugih jezika u Ukrajini, kao i da će zakonsko nametanje ukrajinskog kao jedinog jezika koji bi se trebao govoriti u javnom prostoru doprinijeti jačanju nacionalističkih sentimenata kako među Ukrajincima, tako i među ukrajinskim Rusima.
“Jeste vidjeli kakvi su naši izbjeglice bili? Prljavi, ranjeni, bez ičega, uplakani, suze… A pogledajte ove izbjeglice. Jel vi znate da postoji nešto što se zove glumci za krize. Tko je to razvio? Hollywood. Imate glumce za krize, koji se pojavljuju na više mjesta. […] Pogledajte ukrajinske izbjeglice, u odnosu na naše iz Domovinskog rata: frizure, obučeni svi, nikome ništa ne fali, idu van”, kaže Domazet Lošo.
Točno je da “glumci za krize” (eng. crisis actor) postoje, ali na sa svrhom o kojoj govori Domazet Lošo. “Glumac za krize” je termin kojim se opisuju glumci angažirani da glume žrtve katastrofe u vježbama hitnih službi (policije, vatrogasaca i hitnih medicinskih službi).
Međutim, američki teoretičari zavjere popularizirali su ovaj termin pokušavajući u njega upisati novo značenje, tj. proglašavajući određene nasilne događaje lažnima ili izrežiranima. Najpopularniji takav slučaj odnosi se na notornog američkog teoretičara zavjere Alexa Jonesa, vlasnika notornog InfoWarsa, koji je tvrdio da se pucnjava u američkoj školi Sandy Hook (u kojoj je 2012. ubijeno 26 ljudi) nije doista dogodila, a žrtve prikazane na snimkama i fotografijama događaja opisao je kao “glumce za krize”.
Jonesova tvrdnja je, naravno, bila lažna, isto kao i ostale slične tvrdnje (vezane npr. uz bombaški napad na Bostonski maraton 2013. godine). Jednako neutemeljene su i tvrdnje Domazeta Loše; ruska agresija na Ukrajinu je stvarna, ostavlja za sobom stvarne civilne žrtve i stvarne izbjeglice. Iz Ukrajine je od početka ruske agresije izbjeglo oko tri milijuna ljudi, a procjenjuje se da bi zbog rata iz Ukrajine ukupno moglo izbjeći oko deset milijuna ljudi.
