Pod povećalom

Energetsko siromaštvo: vaučeri kojima se hvali Vlada nisu dovoljni

Zbog višeslojnosti problema, Pravobraniteljica ističe kako je potrebno donošenje točne definicije te uspostava sustava njegova praćenja.
energetsko siromaštvo
Ilustracija:Faktograf

Hoće li Vladin paket mjera za ublažavanje rasta cijena energenata uspjeti zaštiti građane koji su u riziku od energetskog siromaštva? Paket “težak” 4.8 milijarde kuna trebao bi limitirati rast cijena električne energije na 9,6 posto te plina na najviše do 20 posto, i to putem sniženja stope PDV-a na plin i određene poljoprivredne proizvode, subvencija na cijenu plina za kućanstva, promjene u sustavu naknada socijalno ugroženima te jednokratne naknade za umirovljenike.

Mjere, čije je provođenje počelo početkom travnja i bit će na snazi sve do 31. ožujka iduće godine, osmišljene su i javnosti predstavljene neposredno prije početka ruske invazije na Ukrajinu koja je europsko tržište energentima, uvelike ovisno o ruskom plinu, učinilo još neizvjesnijim.

Dok nam iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja kažu kako Vlada čini sve kako bi umanjila cjenovni udar na građane, stručnjaci koji se bave temom energetskog siromaštva naglašavaju kako je Hrvatska propustila donijeti definiciju i uspostaviti kriterije kojima bi se odredilo tko je točno u riziku od energetskog siromaštva, te da navedene mjere predstavljaju samo gašenje požara, a ne rješavanje sistemskog problema.

Skupe i još skuplje režije

Činjenica je da je dio građana i prije ovogodišnjeg poskupljenja energenata teško podmirivao troškove režija. Uzevši u obzir da inflatorni udar neće biti kratkog vijeka, za pretpostaviti je da će im to biti sve teže.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2019. godine 6.6 posto kućanstava nije bilo u mogućnosti priuštiti si adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima, dok se u 2020. taj postotak smanjio na 5.7.

Prema pisanju Novog lista, u prošloj je godini u Hrvatskoj zbog neplaćanja računa privremeno bez struje ostalo 30.776 kućanstva, što je povećanje od 11 posto u odnosu na 2020. godinu.

Kako u svom najnovijem izvješću za 2021. godinu navodi Pučka pravobraniteljica, zbog neplaćanja računa zagrebačkoj Gradskoj plinari bilo je 2.759 zahtjeva za obustavom (1 posto ukupnog broja kupaca kućanstava), 336 sporazuma o obročnoj otplati te 1.500 odgoda plaćanja. 

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Anamari Majandžić iz Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR) koja se bavi temom energetskog siromaštva kaže kako će mjere koje je vlada donijela kratkoročno donijeti olakšanje za proračune kućanstava, poduzetnika i poljoprivrednika, no kako se one nikako ne mogu identificirati kao trajno i održivo rješenje.

“Hrvatskoj, kao jednoj od država članica EU, iz Fonda za oporavak i otpornost osigurana su značajna sredstva iz kojih su se između ostaloga mogle financirati i mjere uključive energetske tranzicije, no sredstva će u području energetike biti utrošena na projekte koji građanima neće olakšati prelazak na obnovljive izvore energije, niti će ih u ikojoj mjeri osnažiti i učiniti energetski neovisnijima. Umjesto toga, Vlada je kao odgovor na povećanje cijene energenata najavila niz ‘reformskih’ mjera koje se ponovno svode na vaučere”, kaže Majandžić.

Dodaje kako je u prijedlogu mjera Vlada zanemarila kategoriju energetski siromašnih kućanstava koja nisu i ne moraju nužno korespondirati s kategorijom ugroženih kupaca energenata.

Status ugroženog kupca

Energetski siromašne građane država definira kroz status ugroženog kupca.

Izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi Vlada je 2015. godine otvorila prostor za uvođenje vaučera za podmirenje troškova električne energije. Ranijim izmjenama Zakona o energiji definiran je status ugroženog kupca – onaj kojem je utvrđeno stanje ugroženog socijalnog statusa te koji ima određeni stupanj invaliditeta te osobe s posebnim potrebama, odnosno lošeg zdravstvenog stanja kojima ograničenje i obustava energije može dodatno ugroziti zdravlje.

Nakon izmjena i dopuna Zakona o socijalnoj skrbi, te potpisivanja sporazuma s opskrbljivačima električnom energijom, Vlada je donijela i Uredbu o mjesečnom iznosu naknade za ugroženog kupca energenata, načinu sudjelovanja u podmirenju troškova energenata korisnika naknade i postupanju nadležnih centara za socijalnu skrb.

Sredstva za naknadu osiguravaju se iz tzv. solidarne naknade koju uplaćuju kupci električne energije iz kategorije kućanstva, u iznosu od 0,03 kune za svaki kWh potrošene električne energije.

Pravo na subvenciju cijene električne energije ostvaruje se temeljem rješenja nadležnog centra za socijalnu skrb, a korisnik vaučera ima pravo na nju dok mu ne prestane pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata.

Osim toga, Zakonom o socijalnoj skrbi definira se i pravo na naknadu za troškove ogrjeva, na koju pravo imaju kućanstvo ili samac koji je korisnik zajamčene minimalne naknade koji se grije na drva i to tako da mu se jednom godišnje osiguraju tri kubna metra drva ili odobri novčani iznos za podmirenje tog troška u visini koju odredi jedinica regionalne samouprave.*

Naknada koja je prije iznosila 200 kuna, nakon Vladine intervencije iznosi 400 kuna. Korištenje vaučera proširuje se i na korisnike nacionalne naknade za starije osobe, a pravo na njih po novom imaju i nezaposleni branitelji te korisnici novčane naknade za civilne stradalnike.

Iako je Vlada najavila kako će se vaučeri moći koristiti i za plin, još nije izmijenjena Uredba kojom je regulirano to pravo.

Mjere su nedovoljne

Prema podacima dostupnim u izvješću Pravobraniteljice, u 2021. godini 63.529 korisnika primalo je naknadu za ugrožene kupce energenata, dok ih je godinu ranije, 2020., bilo nešto manje – 58.304.

Majandžić iz DOOR-a kaže kako za mjeru, koja je uvedena 2015. godine kao odgovor na problem s podmirivanjem troškova energije, zapravo nema nikakvih podataka o uspješnosti te o potencijalnom broju dodatnih korisnika.

“Drugim riječima ‘reformska’ mjera u obliku vaučera ne samo da nije izravna pomoć države ugroženim kupcima energenata, već je dodatni teret krajnjim kupcima iz kategorije kućanstava, s obzirom da se financira sredstvima koje građani – ionako opterećeni visokim troškovima električne energije – financiraju u obliku solidarne naknade te sve tvori začarani krug problema i izazova. Fokus rješenja bi trebao biti stavljen na građane, s ciljem postupnog prijelaza od građana pogođenih energetskim siromaštvom (consumer) prema građanima koji su informirani potrošači i kasnije potrošači s vlastitom proizvodnjom (prosumer)”, kaže Majandžić.

Dodaje kako mjere koje ciljaju na samo ona kućanstva koja već primaju neki vid pomoći iz sustava socijalne skrbi govore o tome da Vlada zanemaruje sve one kategorije građana koje si ne mogu osigurati podmirivanje elementarnih energetskih usluga, a nisu u sustavu.

“Ranjive skupine građana poput jednoroditeljskih obitelji, umirovljenika, radnika koji primaju minimalnu plaću, građana koji žive ispod granice siromaštva, u većoj mjeri nisu obuhvaćene reformskim mjerama Vlade”, kaže.

Nepostojanje definicija

Energetsko siromaštvo može se opisati kao kombinacija više faktora, kao što su niski prihodi, visoki rashodi za energiju te niska energetska učinkovitost u kućanstvu. U dokumentima Europske unije u kojima se adresira ovaj problem često se spominje definicija prema kojoj je kućanstvo u riziku od energetskog siromaštva ako troškovi za energiju predstavljaju više od 10 posto prihoda kućanstva.

Osim niskih prihoda, s pojmom energetskog siromaštva povezuje se i energetski neučinkoviti stambeni fond i kućanski uređaji. Zbog višeslojnosti tog problema, Pravobraniteljica ističe kako je potrebno donošenje točne definicije te uspostava sustava njegova praćenja.

“Tijekom 2021. godine nastavili smo zaprimati pritužbe vezano uz dostupnost energenata i probleme s podmirivanjem računa, odnosno uz dostupnost mreže. RH nema definiciju energetskog siromaštva, a njegovim se suzbijanjem i posljedicama pristupa međusektorski u okviru politika i propisa o energetici, gradnji i socijalnoj skrbi, što mnogima otežava snalaženje i ostvarivanje prava. Energetsko siromaštvo je situacija u kojoj kućanstva nemaju mogućnosti pristupa osnovnim energentima za osiguravanje topline, hlađenja, rasvjete te energije potrebne za napajanje kućanskih uređaja”, stoji u izvješću. 

Definicija energetskog siromaštva čeka jedinstvene kriterije i metodologiju praćenja na razini EU

U Strategiji energetskog razvoja koja je usvojena u veljači 2020. ističe se kako je potrebno izraditi te usvojiti sveobuhvatni Program za suzbijanje energetskog siromaštva koji bi podrazumijevao jedinstveni model za podmirivanje troškova za energiju energetski siromašnim kućanstvima, energetsko savjetovanje za energetski siromašna kućanstva te mjere energetske obnove i poboljšanja energetske učinkovitosti u energetski siromašnim kućanstvima.

Usvajanje i provedbu sveobuhvatnog Programa za suzbijanje energetskog siromaštva predviđaju i Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. te Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan.

Takav program, pak, u Hrvatskoj još nije na vidiku.

Upitali smo Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kada planira donijeti jasnu sveobuhvatnu definiciju energetskog siromaštva te kriterije njegova praćenja. Odgovorili su nam kako oni građani koji ne mogu privremeno ili trajno plaćati račune za električnu energiju, grijanje i toplu vodu spadaju u kategoriju ugroženih kupaca, sukladno kriterijima iz područja socijalne skrbi te kako Vlada ima niz mjera koje preveniraju energetsko siromaštvo, uključujući i one nedavno donesene s ciljem smanjenja udara rasta cijene energenata.

“Kako bi se preveniralo energetsko siromaštvo, na razini Europske unije pokrenula se inicijativa za jasno definiranje elemenata energetskog siromaštva te osnivanje socijalnog fonda za pomoć građanima u cilju prevencije. Definicija energetskog siromaštva moći će se dati kad se uspostave jedinstveni kriteriji i metodologija praćenja na razini Europske unije”, odgovor je koji smo dobili.

Riječ je o inicijativi The Energy Poverty Advisory Hub (EPAH), u okviru koje su razrađeni indikatori za mjerenje energetskog siromaštva – četiri primarna (zaostali računi za režije, niska apsolutna potrošnja energije, visok udio potrošnje energije u prihodima te nemogućnost održavanja doma adekvatno toplim), te 24 sekundarna indikatora. Kako nam kažu u DOOR-u, podaci za sekundarne indikatore su nedostatni – za osam njih ne postoje nikakvi pokazatelji na razini Hrvatske.

“I dalje je na nacionalnim vladama da definiraju energetskog siromaštvo u RH, da koriste EPAH indikatore te kreiraju nacionalne kriterije energetskog siromaštva, baš zato što svaki pristup drugačije identificira energetski siromašne, što naglašava političke implikacije metričkog dizajna. Drugačije razumijevanje o tome tko su energetski siromašni i zašto su siromašni dovest će do različitih političkih odluka”, kaže nam Majundžić iz DOOR-a.

Energetska obnova

Osim novčanih naknada usmjerenih ka najugroženijim skupinama, dugoročnije rješenje uključuje energetsku obnovu stambenog fonda.

U sklopu programa energetske obnove kojeg provodi Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost bio je objavljen tek jedan Javni poziv za financiranje energetske obnove obiteljskih kuća za ranjive skupine građana u opasnosti od energetskog siromaštva. Od 88 prihvaćenih prijava, do kraja siječnja 2022. godine, prema podacima kojima raspolaže Pravobraniteljica, završeno je 59 projekata.

Energetska obnova zgrada u Hrvatskoj ide sporo – registrirana stopa obnove fonda zgrada je 0.7% ili tek 1,35 milijuna m² godišnje. Tempo bi se u narednih deset godina trebao ubrzati budući da si je Vlada za cilj postavila povećanje trenutne stope na 3 posto, odnosno, na 30 milijuna m² energetski obnovljenih zgrada do 2030. godine.

Taj je cilj predstavljen prilikom donošenja paketa programa kojima se definiraju pravila energetske obnove zgrada u Hrvatskoj za razdoblje do 2030. godine, u sklopu kojeg je donesen i Program suzbijanja energetskog siromaštva u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi. Program se odnosi na 387 zgrada kojima raspolaže i upravlja Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje, u kojima stanovnici nisu u mogućnosti sudjelovati u financiranju nužnih popravaka, a posebno u energetskoj obnovi.

S obzirom na kompleksnost problematike energetskog siromaštva, u Programu se ističe kako se tim dokumentom ne daje definicija energetskog siromaštva.

Međutim, u istom dokumentu stoji kako, iako nema jedinstvene definicije ni na razini EU, to ujedno “ne predstavlja prepreku državama članicama da same definiraju energetsko siromaštvo i/ili da definiraju kriterije prihvatljivosti kućanstava za provedbu mjera suzbijanja energetskog siromaštva”.

 

 

Facebook
Twitter
Live blog
Dezinformacije o koronavirusu

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.