Razotkriveno

U Agendi 2030. nema ‘socijalne kartice’ preko koje će vas država kontrolirati

Na Facebooku se širi netočna informacija o "socijalnoj kartici" koja je navodno dio UN-ove agende kontrole stanovništva.
Stock (Pixabay)

Na Facebooku se pojavila netočna tvrdnja da se preko UN-ove Agende održivog razvoja do 2030. godine uvodi “socijalna kartica” preko koje će vas jednim pritiskom na gumb moći ostaviti gladnima “ako ne budete slušali i radili kako oni traže”.

“Socijalna kartica – dio agende transformacije svijeta UN 2030.”, stoji u naslovu statusa privatnog korisnika Facebooka koji je od 25. kolovoza prikupio 188 dijeljenja, 88 komentara i 642 ostale reakcije.

Što je UN-ova Agenda održivog razvoja do 2030.?

UN-ova Agenda održivog razvoja do 2030. godine, kao što je Faktograf ranije pisao, je dokument koji sadrži 17 ciljeva, a usvojen je u rujnu 2015. godine.

Ciljevi UN-ove agende održivog razvoja su sljedeći: eliminirati siromaštvo i glad, unaprijediti zdravstveni sustav prvenstveno kroz bolju procijepljenost, veća kvaliteta obrazovanja, rodna ravnopravnost, pristup čistoj vodi, priuštiva i čista energija, pošteno plaćen rad i ekonomski rast, inovativan pristup industriji i infrastrukturi, smanjenje nejednakosti, održivi gradovi i zajednice, odgovorna proizvodnja i potrošnja, suočavanje s klimatskom krizom, očuvanja života pod vodom i na zemlji, mir, pravednost i jake institucije, te zajedničko djelovanje. Objedinjeni cilj UN-ove agende je, dakle, poboljšati kvalitetu života svih stanovnika Zemlje.

No, niti u 17 ključnih, ali ni u proširenom popisu ciljeva, ne navodi se uvođenje bilo kakve “socijalne kartice”, kao što piše u statusu.

Većina cijena formira se na tržištu

“Država povećava direktno ili indirektno cijene energije i hrane. Tako da će većini građana biti nemoguće to plaćati”, stoji u nastavku statusa na Facebooku.

Autor statusa ne navodi koja to konkretno država “direktno ili indirektno povećava cijene energije i hrane”. No, zbog spominjanja UN-ove Agende 2030, a UN je međunarodna organizacija koja okuplja 193 države, može se pretpostaviti da autor misli na sve države. No da bi to bilo točno, morala bi postojati neka mreža i plan svih čelnika svih tih država. Nema dokaza da takav plan doista postoji.

S druge strane, različite države imaju različite političke prakse koje na različiti način utječu na cijene pa je netočno zaključiti da “država povećava direktno ili indirektno cijene energije i hrane”. Većina cijena globalnih proizvoda formira se na svjetskim tržištima, kroz odnos ponude i potražnje. Dok porezima i trošarinama države zaista utječu na rast cijena proizvoda, pa i hrane i energije, drugim politikama ih i smanjuju, kao što su npr. subvencije na poljoprivrednu proizvodnju.

Rekordna inflacija u nekoliko desetaka godina

Nepobitna je činjenica da je većina država svijeta posljednjih mjeseci zabilježilo visoke razine inflacije, odnosno porasta cijena. Tako je u SAD-u ona u lipnju iznosila 9,5 posto, u EU je ona u srpnju iznosila 9,8 posto, a u Hrvatskoj u istom mjesecu je bila 12,3 posto. Međunarodni monetarni fond za ovu godinu očekuje inflaciju od 6,6 posto u razvijenim ekonomijama te 9,5 posto u zemljama u razvoju.

No, netočan je navod iz statusa da je “država” odgovorna za trenutno povećanje cijena energije i hrane. Razloga za trenutnu inflaciju ima mnoštvo, a gotovo svi se odnose na međunarodna tržišta, na koja bilo koja pojedinačna država teško može utjecati.

Trenutačni rast cijena uzrokovan je nizom faktora, među kojima su najvažniji tržišni poremećaji zbog epidemioloških mjera kojima se suzbijalo širenje Covida-19 te rat u Ukrajini. Značajan utjecaj na cijene energije imaju i klimatske promjene. Ovogodišnja velika suša dovela je do pada vodostaja rijeka diljem Europe i svijeta, što utječe na proizvodne kapacitete hidroelektrana, ali i nuklearnih elektrana čiji se reaktori često hlade upravo vodom iz rijeka.

BBC navodi da su neki od razloga za inflaciju više cijene plina, do kojih je došlo jer je 2020. naglo pala potražnja, a zatim i proizvodnja, da bi se već u 2021. godini globalno gospodarstvo krenulo oporavljati brže od očekivanog pa odjednom na tržištu nije bilo dovoljno energenata. Na to se još nadovezao i rat u Ukrajini koji je situaciju samo pogoršao.

Cijene hrane u svijetu su, osim zbog poremećaja u opskrbi ruskim i ukrajinskim žitaricama, porasle zbog loših vremenskih uvjeta i lošije žetve te naravno skuplje energije, dok su cijene vozila porasle zbog smanjene isporuke mikročipova tijekom pandemije koronavirusa. Porasle su i cijene mnogih drugih proizvoda, uključujući i rijetke metale i namještaja, a dijelom je to bilo zbog problema u isporuci tijekom pandemije koronavirusa.

Kao što vidimo, cijeli je niz razloga doveo do trenutne inflacije u svijetu, a na malo njih su države pojedinačno mogle utjecati.

“Social card” se u Agendi 2030. ne spominje

“Onda će država subvencionirati i ‘pomoći’ građanima da prežive. Svaki građanin dobiti će “Socijal card”. Kad ne budete slušali i radili kako oni traže, pritiskom na gumb postati ćete gladni. To se zove bezuvjetna kontrola ovaca” [sic], navodi se u statusu na Facebooku.

Činjenica je da zbog rekordne inflacije, odnosno rasta cijena u svijetu, milijunima najugroženijih stanovnika prijeti glad i siromaštvo. No za razliku od statusa u kojem se sugerira kako je to bio prvotni plan Agende 2030, a kako bi se onda ljude držalo u pokornosti ucjenjivanjem socijalnom pomoći, na stranicama UN-a se ističe kako je pandemija koronavirusa okrenula trend smanjenja siromaštva jer se brojka onih koji žive u ekstremnom siromaštvu povećala prvi puta u 25 godina, dok rastuća inflacija i rat u Ukrajini dodatno sprječavaju napredak. I to se jasno navodi kao negativan, a ne pozitivan trend.

U izvještaju iz 2022. o ispunjavanju ciljeva iz plana do 2030. godine stoji kako je pretpandemijska procjena bila da će broj stanovnika Zemlje koji žive s manje od 1,90 dolara na dan 2020. godine pasti na 621 milijun, no nova procjena je da je on, suprotno ciljevima, porastao na 713 milijuna. Kao utjecaj pandemije, ali i inflacije i rata u Ukrajini, procjena se za 2022. godinu povećala s 581 milijuna ljudi prije pandemije, na sadašnjih 656 milijuna ljudi.

Negativno se ocjenjuje i činjenica da je pandemijska 2020. donijela i prvo povećanje broja radnika koji žive u ekstremnom siromaštvu u 20 godina, kao i rast nejednakosti u svijetu.

“Socijal card” ili kako bi se ispravno na engleskom napisalo “social card” i njegovo uvođenje ne spominje se nigdje niti u izvornom dokumentu o Agendi 2030, kao niti u izvješću o ispunjavanju ciljeva iz 2022. godine. A sudeći prema statusu, to bi značilo davanje socijalne pomoći najsiromašnijima i ugroženim skupinama, što je normalna praksa država već desetljećima i način na koji se njima olakšava život i pokušava ih se čvršće integrirati u društvo. Novi bi moment, vjerojatno, u isplati socijalne pomoći bio da ugroženi dobivaju (kreditne) kartice preko kojih bi im se ta pomoć isplaćivala.

No, u Agendi 2030. nema niti spomena cilja da se broj siromašnih, kojima bi takva pomoć bila potrebna, poveća na kompletno stanovništvo nekih (ili svih) država, ili da se ukine svaki drugi oblik stjecanja prihoda pa država stanovnike jednostavnim “pritiskom na gumb” može ostaviti gladnima, odnosno bez bilo kakvog prihoda, kao što se sugerira iz statusa.

Zaključno, navod da se UN-ovom Agendom 2030. uvodi “socijalna kartica” putem koje će vas država moći kontrolirati, tj. ostaviti bez svih prihoda i hrane – je netočan.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.