Dogodilo se ono čega se konzervativci već dugo plaše, a to je da će mladi dignuti glas protiv njih. Oni u dobi između 18 i 29 godina, najmlađi s pravom glasa iz generacije Z, na upravo održanim američkim međuizborima glasali su u puno većem broju od očekivanog i pomutili ambiciozne planove Republikanskoj stranci.
Pripadnici Gen Z pokazali su tako da prije svega ne pristaju na ukidanje prava na pobačaj koje zagovaraju republikanci i koje je američki Vrhovni sud ohrabrio kontroverznom presudom iz lipnja ove godine.
Pobačaj se tako (ne)očekivano vratio u središte javne rasprave nakon što je kao tema proteklih mjeseci bivao potisnut u stranu zbog inflacije, poskupljenja, kriminala i međunarodnih kriza poput rata u Ukrajini ili složenih američko-kineskih odnosa.
Dok Demokratska stranka predsjednika Joe Bidena ishod izbora predstavlja kao pristojnu pobjedu, republikanci se jako ljute i traže krivca za njihov slab rezultat, međusobno se glođu i upiru prstom, a osobito im teško pada što nisu simpatični jednoj vrlo važnoj i sve brojnijoj skupini birača – mladim neudanim ženama.
Krive su neudane žene
Američki konzervativni mediji opalili su ovih dana po neudanim ženama do te mjere da bi netko neupućen mogao pomisliti kako zapravo gleda epizodu iz serijala “Sluškinjina priča.” Najglasnije je odjeknuo komentar voditelja Fox Newsa Jessea Wattersa koji je ponudio jednostavno rješenje – udaja. “Jednom kada se udaju, žene glasaju za republikance,” kaže Watters i iznosi prijedlog kako rIješiti sve to oko tih koje još nisu u braku -“Te se dame trebaju udati, vrijeme je da se zaljube i smire, stoga hajde momci, stavite im prstenje.”
Ako pitate vašeg prijatelja konzervativca, ili momke koji ponekad kleče na Jelačić placu, reći će vam vjerojatno da Watters ima potpuno pravo, dok bi s druge strane neki progresivac mogao ustvrditi da ga prilično zabrinjava stav neoženjenih momaka.
Prema CNN-ovim izlaznim anketama na američkim izborima, naime, pokazalo se da se neudane i neoženjeni prilično razlikuju u političkim stavovima, dok je kod onih u braku situacija nešto stabilnija (vidi grafikon ispod).
Situacija je naravno puno kompleksnija i teško prikaziva kroz tek nekoliko grafikona i podataka, no većina analitičara sa svih strana političkog spektra slaže se da je pitanje dostupnosti pobačaja bilo jedno od presudnih na ovim izborima.
“Pobačaj je bio važan faktor”, priznala je razočarano i Kayleigh McEnany, bivša bliska suradnica Donalda Trumpa, no ona se nada da će rasprava o tom pitanju vremenom jenjavati i tako dati novu šansu republikancima.
Mladi odlučili pobjednike
Komentatori instituta Brookings, za kojeg se smatra da zastupa centrističke stavove, ističu pravo na pobačaj kao ključni detalj koji su svi zanemarili i podsjećaju da su žene, nakon presude Vrhovnog suda o poništavanju Roe v. Wade, u nekim saveznim državama u velikom broju pojačale aktivnosti i registrirale se kako bi bile sigurne da mogu glasati na jesenskim izborima.
Mnoge studentice i studenti strpljivo su satima čekali na dan izbora u redovima pred biračkim mjestima, dok su u izbornim jedinicama gdje su se vodile tijesne bitke odlučili, ocjenjuje NBC News, glasovi mladih Hispanoamerikanaca i Afroamerikanaca koji su u znatnoj mjeri podržali kandidate Demokratske stranke.
U Arizoni, primjerice, jednoj od najvažnijih saveznih država koja je u ovim međuizborima mogla donijeti presudnu prevagu jednoj ili drugoj stranci, mladi Hispanoamerikanci čine sve veći dio biračkog tijela i za sada uglavnom glasaju za demokrate.
Za njih je dostupnost pobačaja, kao i za Afroamerikanke, vrlo važna jer su u toj populaciji neželjene trudnoće češće nego u bjelkinja (vidi grafikon dolje).
Neželjene trudnoće u SAD, usporedba za Afroamerikanke, Hispanoamerikanke i bjelkinje – izvor BioMed Central
Sraz neudatih i neoženjenih
Iako rasprave o ograničavanju prava na pobačaj često doživljavamo kao ideološka, politička ili identitetska pitanja (poput – ako si katolik onda trebaš biti protiv pobačaja), radi se zapravo o relativno jednostavnim životnim situacijama. Žene nemaju izbora nego da dobar dio života razmišljaju o reprodukciji, objašnjava analitičar instituta Brookings, zaključujući da je trudnoća velika odluka i odgovornost, bez obzira na to što smo u naprednom 21. stoljeću. Ne treba se čuditi zašto žene sve rasprave oko pobačaja doživljavaju puno ozbiljnije nego muškarci.
Rodne razlike po ovom i mnogim drugim pitanjima dodatno će zakomplicirati i velika promjena u obrazovanju koja već značajno mijenja budućnost radnih mjesta, obitelji, braka i strukture društva.
Na američkim sveučilištima, naime, žene su brojnije (na dva studenta dolaze tri studentice) i uspješnije (češće diplomiraju), a nakon stjecanja visoke stručne spreme sve teže nalaze partnera za vezu i eventualni brak jer nisu voljne provesti život s nekim tko je nižeg obrazovanja i radi za manju plaću.
Takva situacija, koja se naravno ne događa samo u Sjedinjenim Državama, sve više postaje bitan faktor u demokratskim procesima jer se zapravo mijenjaju životne navike i potrebe glasača.
Prema detaljnim istraživanjima koja iz godine u godinu provodi Gallup, broj onih koji smatraju da pobačaj treba biti legalan prilično se povećao u protekle dvije godine i na najvišim je razinama u posljednjih dvadesetak godina. Sukladno tim pokazateljima, anketama i grafikonima dalo bi se zaključiti da u Sjedinjenim Državama većina građana želi legalnost pobačaja. Jedina demografska skupina koja ide u suprotnom smjeru i sve se više protivi pobačaju su, prema istom istraživanju, stariji muškarci, oni iznad pedesete.
U cijeloj Americi republikanci su u ukupnom zbroju zapravo vjerojatno dobili više glasova nego demokrati (glasovi se još zbrajaju i rezultati nisu službeni i konačni), međutim, analize neprestance upozoravaju kako su demokrati dobro prošli samo zahvaljujući glasovima mladih.
Iako su savezne države Kalifornija, Michigan i Vermont referendumski glasale da se pravo na pobačaj umetne i u njihove ustave, a Kentucky i Montana su odbile neke protu-pobačajne zakone, i dalje vrijede zabrane u 13 država dok se u barem još toliko njih vode mukotrpne pravne bitke.
Koju bolnicu zaobići?
Za očekivati je da će pobačaj biti velika tema i na sljedećim američkim izborima za dvije godine, kada se biraju predsjednik, te ponovno članovi Zastupničkog doma i dio Senata.
Do tada će političke stranke razvijati nove strategije, a mnoge žene koje požele prekinuti neželjenu trudnoću i dalje će, ako uopće imaju dovoljno novca, putovati u neku daleku saveznu državu, inozemstvo ili potražiti nekoga tko sve obavlja ilegalno.
Neki su ginekolozi u konzervativnijim državama, pozivajući se upravo na priziv savjesti, nastavili pružati usluge pacijenticama i nakon uvođenja striktnih zabrana pobačaja, poput Alana Braida iz Teksasa.
“Vjerujem da je pobačaj osnovno pravo u zdravstvenoj zaštiti, počeo sam raditi 1972. godine kada prekid trudnoće nije bio dozvoljen i vidio sam kako su tri tinejdžerice umrle od posljedica ilegalnih pobačaja,” ispričao je Braid koji se nakon novih restrikcija u Teksasu osjeća kao da se, kaže, vratio pedeset godina unatrag. On je odlučio kliniku preseliti u druge države jer mu u Teksasu prijete kazne i tužbe.
Ni u državama u kojima zakoni nisu tako striktni, pobačaj nije lako obaviti jer, upozoravaju aktivisti, mnoge su bolnice u sustavima vezanima na vjerske institucije te nerado pomažu pacijenticama koje često nemaju pojma o stavovima bolničkog osoblja. Čitavi lanci bolnica i klinika su zapravo u katoličkom sustavu. Primjerice u državi Washington, u kojoj je pobačaj inače legalan, više od trećine bolničkih kreveta u akutnoj njezi zapravo potpada pod katoličku zdravstvenu mrežu. Stoga aktivisti koji se zalažu za prava žena na pobačaj zahtijevaju od zdravstvenih ustanova da ne zavaravaju pacijentice, nego transparentno objave koga će primiti, a koga neće te koje zahvate obavljaju, a koje ne.
Nema doktora
Američke odluke o pobačaju vrlo su važne jer odjekuju cijelim svijetom i naslućuju u kojem smjeru bi se rasprave mogle razvijati u budućnosti. Riječ je tu i o izdašnom financiranju kampanja koje se prelijevaju u druge države, među ostalim i one europske. Konzervativne institucije iz mnogih zemalja blisko su povezane, prilično novca za pro-life kampanje stiže u Europu iz Sjedinjenih Država i Rusije, a osobit pritisak vrši se na pojedine klinike i specijaliste kako bi ih se natjeralo da prestanu s pružanjem usluge medicinski potpomognutog prekida trudnoće.
Samo u glavnom talijanskom gradu Rimu, primjerice, četiri od pet ginekologa ne želi imati nikakve veze s pobačajima i u tijeku je, kaže ginekologinja i političarka Elisabetta Canitano, preuzimanje čitavog zdravstvenog sustava od strane katoličke crkve.
“U regiji Lazio, primjerice, cijeli sustav prenatalne dijagnostike je pod kontrolom crkve pa tamo više niti nema sekularne ginekološke klinike,” tvrdi Canitano.
I u Njemačkoj pobačaj postaje manje pristupačan jer nema dovoljno doktora i klinika koji imaju uvjete i želje obavljati zahvate, tako da Njemice nerijetko moraju, u slučajevima kada lokalni specijalisti odu u mirovinu, putovati u udaljena mjesta i tamo potražiti medicinsku pomoć.
U Švedskoj, pak, gdje su na nedavnim izborima pobijedile desnije stranke, pobačaj se češće pojavljuje kao tema u javnim raspravama jer neki političari hrabrije istupaju sa stavovima da bi nekako trebalo smanjiti broj pobačaja.
S obzirom na velike razlike u zakonskoj regulaciji pobačaja u državama EU, od rigoroznih Malte i Poljske gdje su na snazi pune zabrane, preko Španjolske gdje ograničavaju pro-life prosvjednicima uporno stajanje ispred medicinskih ustanova, pobačaj će i u Europi i Americi biti tema oko koje će se prosvjedovati i svađati u nadolazećim mjesecima, godinama i predizbornim kampanjama.
Neki će možda ponekad i izbjegavati govoriti o tome, kao recimo Donald Trump koji se u objavi nove predsjedničke kandidature pobačajem nije bavio. No čak i da nikad više ne zucne ni “p” od pobačaja, ostat će heroj pro-life pokreta jer je upravo za njegovog predsjednikovanja imenovano dovoljno konzervativnih sudaca Vrhovnog suda za rušenje Roe v. Wade presude.
