Kako je turizam u Hrvatskoj počeo poprimati obrise masovnosti, djelatnosti koje se sezonski obavljaju na pomorskom dobru bilo je sve više pa su tako pedaline, suncobrani, ležaljke i štandovi postali dominantan prizor na obali.
Korisnici koncesijskih odobrenja, koja se u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama koji je u saborskoj proceduri zamjenjuju dozvolama, pritom su godinama plaćali isti iznos naknade koji propisuje uredba donesena 2004., za vrijeme vlade Ive Sanadera.
U međuvremenu, korisnicima koncesijskih odobrenja nitko nije nametnuo maksimalne cijene koje mogu odrediti za svoje usluge, pa su tako one, sa sve većom popularnošću Hrvatske kao turističke destinacije, s godinama i rasle.
Slučaj ležaljki na plaži Sakarun na Dugom otoku najbolje opisuje koliku korist od takvih sadržaja imaju privatnici koji ih nude, a koliku lokalna vlast. Dok je jednu ležaljku iznajmljivao po cijeni od 200 kuna na dan, iznajmljivač je za postavljanje 20 ležaljki Općini Sali platio svega 400 kuna naknade, i to za cijelu sezonu. Iznos je to koji se isplati s rentanjem svega nekoliko ležaljki na jedan dan. Potencijal zarade, barem u ovom slučaju, je velik.
Osim spomenutih ležaljki, koncesijska odobrenja koje propisuje uredba odnose se i na iznajmljivanje brodica, jedrilica, jet-skija, daska za jedrenje te opreme za ronjenje. Osim toga, odobrenja se daju za postavljanje ugostiteljskih terasa, štandova i kioska, prijevoz putnika i obuke plivanja i ronjenja, te za zabavne sadržaje poput aqua parkova.
Nepovezani i nepostojeći podaci
Koliko se takvih koncesijskih odobrenja izdaje, i koliko su jedinice lokalne samouprave koje se nalaze na pomorskom dobru uprihodile od koncesijskih odobrenja podaci su koje resorno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture nema objedinjene na jednom mjestu, što bi se trebalo promijeniti usvajanjem novog Zakona koji propisuje da ministarstvo pokrene jedan takav registar.
Pokušali smo stoga prikupiti te podatke od županija, budući da su upravo toj instanci gradovi i općine dužni dostaviti pisano izvješće o izvršenju godišnjeg plana upravljanja pomorskim dobrom za prethodnu godinu, s podacima o broju datih odobrenja i uprihođenim sredstvima. Isto tako, gradovi i općine dužni su i jednom godišnje županiji poslati godišnji plan upravljanja pomorskim dobrom.
Međutim, to često nije slučaj. Od šest obalnih županija kojima samo poslali upit o koncesijskim odobrenjima u periodu 2015.-2021., samo dvije (Istarska te Ličko-senjska) su nam odgovorile s potpunim podacima.
Iz Dubrovačko-neretvanske županije, čak i nakon slanja podsjetnika na naš upit, nismo dobili nikakav odgovor. Iz Splitsko-dalmatinske županije su nam odgovorili djelomično, te nas uputili na svoj servis Pomorsko je dobro.
Iz Zadarske županije su nam također odgovorili s nepotpunim podacima, nakon čega su se oglušili na dodatni upit. Šibensko-kninska županija pak uopće nema podatke za period od 2015. do 2019. godine., odnosno, poslali su nam samo one koji se odnose na 2020. i 2021. godinu.
Tražili smo ih pojašnjenje zašto je to tako, budući da je obveza grada/općine jednom godišnje predati izvješće, međutim, odgovor na taj dodatni upit nismo dobili. Prvo nam je rečeno da su izvješća od ranijih godina arhivirana, a postupak vađenja predmeta iz arhive zahtjeva određeno vrijeme, no da svakako možemo dobiti podatke ako nam trebaju. Tek kasnije nam je rečeno da podataka zapravo nema.
Nepotvrđivanje plana i nelogičnosti
Zatražili smo navedene podatke od županija jer smo htjeli procijeniti u kolikoj mjeri se obala kroz godine “nakrcavala” djelatnostima na pomorskom dobru, odnosno, je li se broj koncesijskih odobrenja povećavao s godinama. Budući da nismo dobili podatke od svih županija, mogućnost bilo kakve ozbiljnije analize svedena je na minimum.
Ipak, neke je stvari lako zaključiti – u nekim su se županijama evidencije vodile detaljnije, dok je u drugima izostao taj dio transparentnosti. Isto tako, neke su općine i gradovi davali koncesijska odobrenja, bez da su dostavljale planove upravljanja pomorskim dobrom županijama, koje, inače, treba odobriti županija.
Zadarska županija dostavila nam je podatke koje se odnose na period 2018-2021. godine.
Iz izvješća o koncesijskim odobrenjima vidljivo je kako općine Sali, Pašman i Posedarje uopće nisu dostavile ni izvješća o uprihođenim sredstvima, niti godišnje planove upravljanja pomorskim dobrom. Osim toga, izvješća nisu dostavili Obrovac, Pag, Nin, Jasenice, Kolan, Novigrad, Povljana, Privlaka, Ražanac, Starigrad, Sv.Filip i Jakov, Vrsi.
Drugim riječima, od 26 JLS, njih 15 nije dostavilo izvješća.
Sali, Posedarje i Povljana ni naredne, 2019. godine nisu dostavile izvješća, s tim da općina Sali i ovaj put nije podnijela godišnji plan upravljanja. Istu je praksu ta općina na Dugom otoku nastavila i u narednoj 2020. godini, kada sedam od 26 JLS ponovo ne šalje županiji planove. U 2021. godini broj općina koje nisu poslali izvješća popeo se na 10, iako su jedino te godine sve JLS predale planove.
Od svih podataka koje smo prikupili od regionalnih vlasti, Zadarska je županija tako imala najveće rupe u podacima.
Nadalje, u nekim drugim izvješćima, primjerice onom od Ličko-senjske županije na čijem se pomorskom dobru nalaze Grad Senj te općine Novalja i Karlobag, pronašli samo određene nejasnoće.
Za Općinu Karlobag u županijskom se izvješću navodi da je 2021. godine izdala nula koncesijskih odobrenja, a od istih ostvarila prihod od gotovo 50.000 kuna. Za godinu ranije navodi se kako je općina izdala dva koncesijska odobrenja, no da je od njih uprihodila nula kuna. Poslali smo općini upit kako je to moguće te ih tražili da nam pojasne nelogičnosti, međutim, odgovor nismo dobili.
Rast prihoda
Najviše je od koncesijskih odobrenja u Ličko-senjskoj županiji uprihodila Općina Novalja.
Unazad šest godina, u općinski je proračun na račun sezonskih djelatnosti na pomorskom dobru leglo približno 4,3 milijuna kuna. Osim toga, u Novalji se kroz godine broj izdanih koncesijskih odobrenja smanjivao; 2015. godine su ih imali 59, dok su u 2021. godini izdali 31.
U Gradu Senju, koji je od 2015. do 2021. godine ukupno uprihodio oko 1,1 milijun kuna, to nije bio slučaj jer je broj koncesija, s izuzetkom 2020. godine, rastao – 2015. godine ih je bilo 12, a 2021. njih 24.
Primorsko-goranska županija za godine 2015. i 2016. ne posjeduje brojke o odobrenjima, već podatke koje se odnose na ukupne prihode od izdavanja istih.
Od 20 jedinica lokalne samouprave koje se nalaze u toj županiji, samo su tri općine zaradile više od tadašnjih milijun kuna – Mali Lošinj, Opatija te Baška. Te su jedinice lokalne samouprave i u narednim godinama ostvarivale slične iznose, s tim da se tom klubu JLS koje zarađuju preko milijun kuna od koncesijskih odobrenja približio i Krk.
Iako je broj izdanih koncesijskih odobrenja kroz godine u pojedinim JLS rastao, na razini županije on se smanjivao. Godine 2017. izdano ih je ukupno 707, a naredne čak 769, dok je 2019. godine izdano 726 odobrenja. Taj se broj smanjio na 618 u 2020., a u 2021. on je iznosio 681. Ukupan prihod jedinica lokalne samouprave pritom je ostao uglavnom isti i kretao se oko cifre od 10 milijuna kuna.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji broj izdanih odobrenja je narastao s 597 u 2015. godini na 1161 u 2021. godini, a svih tih godina naviše ih je imala Općina Baška Voda (u 2021. čak 161.). Najviše prihoda od koncesijskih odobrenja imala je Općina Bol, s izuzetkom koji se odnosi na 2015. godinu te 2021., kada je najviše uprihodio Grad Split.
Posljednji podaci, oni za 2021. godinu, govore da se u toj županiji od koncesijskih odobrenja uprihodilo 13,6 milijuna kuna, a rekord u šestogodišnjem periodu dogodilo se 2019. godine sa 17 milijuna kuna.
Puno manje prihode od koncesijskih odobrenja ostvarile se općine i gradovi u Šibensko-kninskoj županiji, iako za tu županiju imamo podatke koji se odnose samo na periodu od dvije godine.
U 2020. godini uprihođeno je 2,8 milijuna kuna s 414 izdanih koncesijskih odobrenja, dok je naredne godine taj iznos iznosio 3,6 milijuna kuna za 482 izdanih koncesijskih odobrenja. Najviše ih se odnosi na Vodice (166 koncesijskih odobrenja).
Među 19 gradova i općina u Istarskoj županiji, najuspješniji po pitanju prihoda kroz sve godine bili su Medulin te Rovinj, ujedno i jedini koji su kroz promatrani period uspjeli uprihoditi višemilijunske iznose. Broj izdanih koncesijskih odobrenja nije se znatnije mijenjao (kretao se oko 500), kao i ukupan prihod koji na razini županije iznosi u prosjeku oko 7 milijuna kuna.
Žalbe
Novitet je zakona da se koncesijska odobrenja neće dijeliti, odnosno, o njima se neće odlučivati redoslijedom zaprimanja zahtjeva. Ona se zamjenjuju dozvolama koje se daju na rok od četiri godine, a koje će se dobivati preko natječaja.
U obrazloženju nacrta Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama navodi se kako su iznosi naknada bili fiksno propisani pa su tako za pojedine lokacije oni bili značajno preniski dok su na drugim lokacijama bili previsoki.
Dosadašnji sustav, navodi se u obrazloženju prijedloga zakona, nije osigurao tržišno natjecanje niti gospodarsku valorizaciju pomorskog dobra te je opterećivao nadležno tijelo za rješavanje po žalbama i Upravne sudove. Žalbe i pritužbe su se odnosile na sumnje u pristranost vijeća koje dodjeljuje koncesije te pogodovanje, navodi se u objašnjenju prijedloga zakona. Kako su se koncesijska odobrenja davala, u pravilu, na jednu godinu, osobe koje bi pokrenule postupak po žalbi ne bi imale koristi od rješenja ili presude u njihovu korist budući da bi sezona već prošla.
Upitali smo resorno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture koliko je takvih žalbi kroz godine bilo, no odgovorili su nam samo podacima za 2022. Ove je godine tako zaprimljena 91 žalba od kojih je osam odbijeno, a niti jedna nije usvojena.
Prije drugog čitanja
Dio iz prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji je izazvao najviše reakcija u javnosti jest onaj koji se odnosi na podjelu plaža na javne plaže, plaže hotela i kampova te plaže posebne namjene.
Naime, prema prijedlogu zakona, hoteli, kampovi i turistička naselja neće moći zabraniti pristup plažama, ali na onim dijelovima koje će koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti moći će djelomično ograničiti pristup općoj javnosti. Ovisno o lokaciji, koncesionar će moći koristiti 70 posto kopnenog i 50 posto morskog dijela plaže u nenaseljenom području, odnosno 50 posto kopnenog i 30 posto morskog dijela unutar naselja. Članak 84. koji se odnosi na plaže ispred hotela, kampa i turističkog naselja, također navodi kako su te plaže povezane s turističkim sadržajem izvan pomorskog dobra u funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu.
Dio javnosti smatra da kako se u tom slučaju radi praktički o privatizaciji pomorskog dobra.
Iz inicijative “Javno je dobro”, koja je ujedno i organizator prosvjeda zakazanog za 2. veljače u Zagrebu, poručuju kako su hoteli, kampovi i turistička naselja privatno vlasništvo, dok su plaže opće dobro, zbog čega se i ne mogu povezivati u jednu funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu.
Zbog takve zakonske odredbe, predstavnici inicijative smatraju da bi privatna osoba dugoročno mogla zakupiti plažu, te sve (uglavnom male obrtnike i poduzetnike, često obiteljskog tipa i iz lokalnog stanovništva) potjerati ili zahtijevati skupe potkoncesije, za što smatraju da je poticanje monopolizacije.
Oporba koja traži povlačenje zakona tvrdi kako će otežati građanima pristup plažama te da mu je fokus na gospodarskom aspektu, a ne na zaštiti pomorskog dobra. Ministar Oleg Butković, pak, tvrdi kako usvajanjem novog zakona neće doći ni do privatizacije, niti do ograđivanja plaža. Zakonske odredbe koje se odnose na taj dio do drugog čitanja u Saboru trebale bi se dodatno pojasniti.
Iako se od vladajućih ovih dana mogla čuti optužba na račun oporbe koja je imala priliku mijenjati zakon, ali to nije napravila, činjenica je da su iz HDZ-a također nekoliko puta najavljivali izmjene.
Aktualni ministar graditeljstva Branko Bačić još je 2009. godine kada je obnašao funkciju državnog tajnika za more najavio kako će uputiti u proceduru Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, sve kako bi se ubrzao postupak određivanja granica pomorskog dobra. Slično je 2018. godine obećala i HDZ-ova vlada koja je najavila da prijedlog zakona koji pripremaju predviđa mini legalizaciju kojoj bi tisuću objekata na pomorskom dobru na Jadranu, poput mulova, “mandrača”, riva bilo podvrgnuto, dok bi se kuće za odmor i slični objekti na pomorskom dobru trebali rušiti.
O problemima koji su se godinama vukli sa zastarjelim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, te o devastaciji i betonizaciji jadranske obale Faktograf je pisao u ovom tekstu.
