Zastupnik Mosta Marin Miletić organizirao je 26. lipnja u Saboru okrugli stol o poukama pandemije, na koji je pozvao znanstvenike i liječnike koji su se u pandemiji profilirali kao korona-skeptici i/ili širitelji straha od cjepiva.
Na skupu “Tri godine pandemije: Što smo naučili?” govorili su Krešimir Pavelić, bivši dekan “medicinskog fakulteta” u Puli koji nikada nije školovao liječnike, bivši član Vladinog znanstvenog savjeta za Covid Gordan Lauc, predstojnik Zavoda za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, profesor Valerije Vrček, fizičar Stipe Kutleša, patologinja Ivana Pavić i Tomislav Domazet Lošo, evolucijski genetičar.
Budući da je izlaganje Domazeta Loše, zbog njegove znanstvene reputacije i sklonosti bombastičnim izjavama, ostavljeno za kraj ovoga skupa i dospjelo je do najviše medija [1, 2], u ovom tekstu ćemo se pozabaviti njegovim sadržajem.
Domazet Lošo, naime, tvrdi da su mRNA cjepiva dovela do nove transhumanističke podvrste čovjeka, za koju je ponudio i latinski naziv: homo sapiens transhumanus subspecies novo.
Antropocid
Lošina zastrašujuća upozorenja na tragu su njegovog rada predobjavljenog u srpnju 2021. godine “mRNA cjepiva: Zašto se zanemaruje biologija retropozicije?“, o kojem smo ekstenzivno pisali.
U gotovo dvije godine svijet nije dobio niti jednu eksperimentalnu potvrdu Lošine teze o integracije mRNA iz cjepiva u ljudski genom. Pritom ta potvrda nije došla usprkos krajnje velikom “bazenu” potencijalnih ispitanika, kojeg sâm Domazet Lošo procjenjuje na polovicu svjetske populacije.
Ipak, Domazet Lošo u Saboru bez pratećih dokaza izjavljuje da su mRNA cjepiva “opasna na svim razinama molekularne organizacije – DNA, mRNA i proteinska” i “razorno biološko oružje”, kojim je ljudska vrsta “ozbiljno ranjena”.
Cijepljenje je, nastavlja Domazet Lošo, “evolucijski zastrašujući događaj”, “genetičko nasilje” i jedan od “najtežih zločina u ljudskoj povijesti”, ako ne i “najveći zločin protiv pojedinaca, naroda i ljudske vrste”. Ta “masovna transfekcija kakva se na ovoj skali nikada nije dogodila na razini ljudske vrste, vjerojatno ni drugih vrsta” nas je “genetski transformirala i kakva nam je biološka perspektiva ne može se znati”.
Ta “velika transfekcija”, tvrdi Lošo, bio je “duboko traumatičan i neusporedivi događaj” i služio je kao “pokušaj transhumanističke inicijacije”, “s ciljem izvršenja antropocida”, da bi se ljudska vrsta “zamijenila novom umjetnom vrstom”, rečenom homo sapiens transhumanus subspecies novo.
Eksperiment na živim bićima
Podsjetimo da smo prilikom pisanja ranijeg članka o Lošinim tvrdnjama pokušali od njega čuti kako bi dizajnirao eksperiment za dokazivanje integracije mRNA iz cjepiva u stanice živog čovjeka. S obzirom da su L1 elementi aktivniji u stanicama embrija i u tumorima, a s obzirom na biodistribuciju nanočestica, nositelja mRNA u cjepivu, pitali smo ga smatra li bi li se trebali prikupiti uzorci kod cijepljenih osoba za koje predviđa najdramatičniji scenarij. Pitali smo može li se analizirati tumorske stanice nakon biopsije jetre ili spolne stanice cijepljenih. Zanimalo nas je i zašto takav eksperiment nije prethodio njegovom dizanju panike u javnosti. Nije odgovorio.
Godinu i pol dana kasnije, ponovili smo upit, s jednom izmjenom.
Naime, otkad smo zadnji put pisali o tome, dogodila su se dva značajnija pomaka vezana za njegovu predobjavu. Prvi je in vitro eksperiment znanstvenika sa Sveučilišta u Lundu na tumorskim stanicama jetre. Objavljen je u veljači 2022. u MDPI-jevom časopisu Current Issues in Molecular Biology i o njemu smo također pisali. Drugi je taj što je Lošin članak u svibnju 2022. također objavljen, i to u MDPI-jevom časopisu otvorenog pristupa Genes. Stoga smo ga upitali kako komentira nedavne kritike na račun MDPI-jevih časopisa otvorenog pristupa. Ni ovoga puta nismo dobili odgovor.
Objava u MDPI-ju
Ovaj izdavač se nedavno našao pod povećalom i prijetnjom da će nekim njihovim časopisima biti ukinut impact factor – “najteži” indikator kredibiliteta znanstvene publikacije. Prema pisanju Sciencea, razlog je hiperprodukcija radova, koja baca sjenu na kvalitetu časopisa i proces recenzije, a izgleda ovako:
Primarno se događa u časopisima otvorenog pristupa, a pogotovo u specijalnim izdanjima s gostujućim urednicima. Sva tri uvjeta ispunjava specijalno izdanje u kojemu je izašao Lošin rad – “Non-coding DNA in Human Health and Diseases“.
Ovome možemo dodati još par detalja. Urednici ovog specijalnog izdanja, koje je objavilo samo četiri članka, Lošini su kolege s Instituta Ruđer Bošković, molekularni biolozi Isidoro Feliciello i Đurđica Ugarković. Nije poznato tko su recenzenti rada i jesu li usko vezani za polje – što bi morali biti u kredibilnoj publikaciji – ali poznato je da je recenzija obavljena brzo:
Primljeno: 25. ožujka 2022. / revidirano: 14. travnja 2022. / prihvaćeno: 15. travnja 2022. / objavljeno: 20. travnja 2022.
Munjevita recenzija bi se mogla tumačiti dugim periodom čekanja Lošinog članka na objavu. Dostupan je, naime, od 24. srpnja 2021. No brzina svejedno upada u oči, jer je čak ispod MDPI-jevog ionako prekratkog prosjeka.
“Godine 2022. medijan vremena od podnošenja do prihvaćanja MDPI-ja iznosio je 37 dana, znatno ispod 200 dana u obitelji časopisa PLOS”, piše Science.
Iščitavanjem Lošinog članka u časopisu Genes, ali i uz pomoć analize ChatGPT-a, koji smo koristili za usporedbu objave s predobjavom iz srpnja 2021., dâ se zaključiti da je najznačajnija razlika u argumentaciji uvrštavanje upravo članka znanstvenika Sveučilišta u Lundu.
In vitro eksperiment na tumorskim stanicama
Spomenuti švedski znanstvenici, Alden et. al, podsjetimo, nisu dokazali integraciju u genom, čak ni kod “besmrtnih” stanica tumora jetre Huh7 u Petrijevoj zdjelici. Pružili su dokaz prisutnosti DNA koja je komplementarna mRNA iz cjepiva.
To eksplicitno navode i sâmi autori rada:
U ovoj fazi, ne znamo je li DNA reverzno transkribirana iz BNT162b2 integrirana u genom stanice.
No, budući da su PCR-om utvrdili postojanje DNA komplementarne onoj iz mRNA cjepiva, čije se stvaranje smatra međukorakom do ugradnje, naveli su da to izaziva zabrinutost da bi se DNA izvedena iz BNT162b2 “mogla integrirati u genom domaćina i utjecati na integritet genomske DNA, što može potencijalno posredovati genotoksične nuspojave”. Pozvali su na daljnje istraživanje.
Dva mjeseca nakon objave članka o prijepisu, članku Aldena i drugih na Current Issues in Molecular Biology pridružen je i komentar britanskog profesora farmacije Hamida Merchanta. On je izlistao četiri razloga zašto smatra da se fenomen detekcije prepisane DNA iz mRNA cjepiva, koja je demonstrirana u Petrijevoj zdjelici, “možda ne bi manifestirala klinički in vivo i zato se ne može poopćiti na zdravu populaciju”. Neke od tih razloga smo naveli u tekstu na Faktografu.
Bez potvrde in vivo podaci mogu dovesti do “zavaravajućih zaključaka”
No, ključna je razlika u tome što se tumorske stanice Huh7 abnormalno umnažaju. Mehanizam ugradnje mRNA u DNA u njima je izrazito aktivan, usporede li se sa zdravim somatskim stanicama živućeg čovjeka. Kod zdravih stanica, u velikoj većini slučajeva abnormalnosti bi trebale biti detektirane i zahvaćene stanice bi trebale uništene zahvaljujući imunološkom sustavu. Merchant poziva na istraživanje, ali zaključuje:
“[D]istribucija i transfekcija mRNA nakon injekcije u hepatocite nije nemoguća, ali će potaknuti imunološki odgovor (citotoksične T stanice i anti-spike antitijela) protiv vakcinom-transficiranih hepatocita. Taj odgovor vjerojatno će biti prolazan i vrlo specifičan prema ‘abnormalnim hepatocitima’, što će dovesti do uklanjanja transficiranih hepatocita od strane imunih stanica; stoga, reverzna transkripcija mRNA možda nije moguća in vivo. Podaci prikazani in vitro od strane Aldéna i ostalih bez ikakve in vivo validacije u odgovarajućem životinjskom modelu (na primjer, transgeni Fischer 344 Big Blue® štakori u in vivo mutacijskom testu) mogu dovesti do zavaravajućih zaključaka. Trenutni rezultati Aldéna i ostalih mogu biti štetni za opće povjerenje u mRNA terapiju ako se ne dokažu in vivo.”
Zbog sklonosti nanočestica da se nakupljaju u jetri, on smatra i da treba provjeriti sigurnost mRNA i/ili virusnih vektorskih cjepiva među posebnim populacijama. Za primjer navodi osobe s visokim rizikom od oštećenja jetre, one s postojećim jetrenim stanjima, autoimunim poremećajima jetre i bilijarnog sustava (npr. autoimuni hepatitis ili primarna bilijarna ciroza), osobe s hepatocelularnim karcinomom ili drugim oblicima raka jetre te posebno kod imunokompromitiranih osoba. Primjer su osobe s trenutnom ili prethodnom HIV infekcijom, transplantacijom organa ili one koje primaju kronične imunosupresivne terapije. Farmakovigilancija bi, naglašava, trebala utvrditi treba li se osobama s tim tipom bolesti ponuditi drugačija cjepiva poput proteinskih ili onih s inaktiviranim virusima.
Lošin članak se koristi kao referenca da se mRNA neće integrirati u genom
Zasad je Lošin članak vezan za mRNA cjepiva, prema Scopusu, citiran pet puta. Članak iz rujna 2022. iz MDPI-jevog časopisa International Journal of Molecular Sciences (IJMS) poziva se na Aldena i istraživanje o ugradnji virusne RNA u genom pacijenata s dugim Covidom, čiji autori naglašavaju da ta integracija nema nikakve veze s cjepivima. Isto tako, pohvaljuje Lošinu analizu, ali joj ništa ne dodaje, samo zaziva dodatna istraživanja na živim ispitanicima.
“Članak Globalni katastrofični biološki rizici u svijetu nakon Covida: Vrijeme je za djelovanje” grčkog mikologa i savjetnika pitanja bioterorizma Manoususa E. Kambourisa, bavi se, među ostalim, generacijama biološkog oružja. Nulta i najprimitivnija generacija bi, ukratko, bila istresanje vreće pune normalnih skakavaca na nečije usjeve zbog nanošenja štete. Sljedeće generacije su naprednije po stupnju ljudske intervencije – kroz pročišćavanje i procesuiranje, biotehnološko kreiranje, genetički inženjering i slično.
Lošin tekst je uz Aldenov naveden kao primjer potencijalnog biooružja 4. generacije, koja se tiče sintetičkih molekula. I on se ograđuje; piše da su cjepiva “navodno sposobna” promijeniti genom:
Od terapije matičnim stanicama do terapije genima (Gore, 2003) i cjepiva na bazi nukleinske kiseline (NK-) navodno sposobnih promijeniti genom primatelja (Aldén i sur., 2022; Domazet-Lošo, 2022), Generacija 4 agenasa genetičkog inženjeringa ima raznolik i dobro diferenciran niz metoda iz kojih se može birati. Među njima, optužbe ili udaljena mogućnost razvijanja oružanih, zlonamjernih verzija legitimnih terapijskih procesa i pogodnosti posebno su zabrinjavajuće.
No, iduća tri citata su posebno zanimljiva. Lošin se članak, naime, koristi kao referenca da se mRNA iz cjepiva neće integrirati u genom. I to u tri od spomenutih pet referenci.
Primjer je članak o stabilnosti nanočestica pod različitim okolišnim pritiscima prilikom transporta objavljen u časopisu Pharmaceutics. Lošin tekst o retropoziciji je referenca broj 4:
Prvo, u usporedbi s konvencionalnom genskom terapijom, nema zabrinutosti glede umetanja u genom domaćina [3,4].
Drugi primjer je članak objavljen u uglednom Frontiers in Immunology, koji kaže:
mRNA cjepiva su sigurnija i učinkovitija od cjepiva koja se temelje na DNA, budući da mRNA cjepiva ne zahtijevaju ulazak u jezgru i ne predstavljaju rizik integracije u genom domaćina (38-40).
Lošin tekst o retropoziciji je referenca broj 40. U trećem tekstu, objavljenom na MedCommu je referenca broj 6:
Drugo, mRNA cjepiva su sigurna, izbjegavajući mnoge rizike konvencionalnih cjepiva, kao što je vraćanje virulencije ili insercijska mutageneza. 6, 7
Citiran je još i u jednom MDPI časopisu otvorenog pristupa i to u kontekstu objašnjavanja liposoma. Njih Lošo, inače, niti ne spominje u svom članku.
Ništa nova
Tomislav Domazet Lošo, drugim riječima, nije uvjerio širu znanstvenu zajednicu u svoje tvrdnje da je ugradnja mRNA iz cjepiva vjerojatan, zastrašujuć povijesni događaj koji je cijepljene pretvorio u transhumanističku vrstu.
Na ruku mu ide činjenica da se eksperimenti kojima bi se dokazala prisutnost ili odsutnost DNA materijala komplementarnog onome iz cjepiva nikada nisu odigrali, što je primarno odgovornost regulatora i proizvođača cjepiva. Međutim, odgovornost za uzbunjivanje temeljem nedokazanih tvrdnji je i na samom Domazetu Loši.
Ovaj tekst dio je projekta “Dekodiranje dezinformacijskih obrazaca europskih populista” kojeg podupire European Media and Information Fund.
