Do kraja iduće godine država planira reformirati sustav naknada za vrijeme nezaposlenosti koje trenutno koristi nepunih 22 tisuće nezaposlenih osoba. Prema planovima, izmjene Zakona o tržištu rada nezaposlenima bi trebale osigurati adekvatniju naknadu.
Kao podloga za te novine trebala bi poslužiti opsežna Analiza adekvatnosti novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti što ju je za Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, odnosno Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ), izradio Ekonomski institut Zagreb (EIZ).
Taj dokument, kojeg smo dobili na uvid, naručitelju je dostavljen prije gotovo godinu dana, zajedno s preporukama za zakonodavne izmjene. No, iako je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u javnost izašlo s obrascem prethodne procjene za donošenje tog zakona, detalja izmjena, osim najave potencijalnog rasta naknada za vrijeme nezaposlenosti, ali i porasta broja nezaposlenih koji bi na njih ostvarili pravo, nema.
Naknade prima oko 20 posto prijavljenih nezaposlenih
Novčanom naknadom za vrijeme nezaposlenosti lani je bilo obuhvaćeno svega oko 20 posto nezaposlenih osoba prijavljenih u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ).
„Ova činjenica upućuje na zaključak da su uvjeti za ostvarivanje prava za vrijeme nezaposlenosti propisani važećim Zakonom strogi i ograničavajući te je stoga nužno preispitati iste. Pritom treba voditi računa o ravnoteži između visine novčane naknade i motiviranosti nezaposlene osobe za aktivnim traženjem posla i povratkom u svijet rada“, navodi Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Da bi nezaposlena osoba ostvarila pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti treba imati najmanje devet mjeseci staža u posljednja 24 mjeseca prije prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja samostalne djelatnosti. Ovisno o prikupljenom stažu, naknadu može koristiti od 90 do 450 dana. Izuzetak od tog pravila su radnici koji bez posla ostanu nakon 32 godine staža pod uvjetom da im je do ispunjenja uvjeta dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu preostalo pet godina. Oni novčanu naknadu mogu primati do ponovnog zaposlenja ili prelaska u mirovinu.
U prvih 90 dana korištenja novčana naknada za nezaposlenost iznosi 60 posto osnovice, a za preostalo vrijeme 30 posto osnovice. Osnovicu za radnika ili službenika koji je ostao bez posla čini prosjek bruto plaće ostvaren u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo prestanku radnog odnosa, odnosno službe. U slučaju samostalne djelatnosti, riječ je o prosjeku osnovice na koju su obračunati i uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja, u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo prestanku obavljanja samostalne djelatnosti. Ako se osnovica ne može tako utvrditi, utvrđuje se u visini minimalne plaće.
Najviši iznos novčane naknade, međutim, za prvih 90 dana korištenja ne može biti viši od 70, a za preostalo vrijeme 30 posto prosječne neto plaće isplaćene u pravnim osobama. Osim toga, najniži iznos naknade ne smije biti niži od 50 posto iznosa minimalne plaće umanjene za doprinose za obvezna osiguranja. Na novčanu nakladu, osim toga, nema pravo osoba u slučaju sporazumnog otkaza ugovora o radu.
Zbog svih kriterija, prema Analizi EIZ-a, zemlja smo s najstrožim kriterijima za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u Europi.
Prosječna naknada 371 euro
Lani je najviši iznos naknade za vrijeme nezaposlenosti iznosio 662 eura, dok je prosječno isplaćena naknada bila 371 eura. Prosječan korisnik novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti je žena (60,5 posto) u dobi od 25 do 54 godine (68,9 posto) sa srednjoškolskom razinom obrazovanja (64,3 posto). U pravilu, naknadu za vrijeme nezaposlenosti koriste kratkotrajno nezaposlene osobe.
Nova pravila na tržištu rada, barem kada je riječ o novčanoj naknadi za vrijeme nezaposlenosti, međutim, već su trebala biti poznata. Vlada je još prije tri godine najavila tu reformu Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, a izmjene tog zakona su i jedno od mjerila za dodjelu sredstava iz mehanizma za oporavak i otpornost. Zakon je trebao biti upućen u proceduru ljetos, ali je njegovo donošenje prolongirano za kraj 2024. godine.
Na naš upit zbog čega je došlo do odgode donošenja izmjena i dopuna Zakona o tržištu rada, iz resornog ministarstva navode kako je riječ o propisu koji uređuje složenu pravnu materiju koja se odnosi na nezaposlene osobe kao izuzeto ranjivu skupinu.
Apsurdno objašnjenje odgađanja
„U okolnostima dinamičnog tržišta rada i promijenjenih trendova na tržištu rada kojima svjedočimo posljednjih godina, ocijenjeno je da je potrebno dodatno sagledati sve aspekte ključne za izmjene i dopune ovoga Zakona, u smislu dodatnog analiziranja i sagledavanja svrsishodnosti pojedinih odredbi. Naime, nesporno je da novčana naknada za vrijeme nezaposlenosti, kao materijalno pravna zaštita, mora biti adekvatna kako bi štitila nezaposlene osobe od posljedica nezaposlenosti. Stoga je prolongiran rok za donošenje Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada na III. kvartal 2024. godine“, objašnjavaju iz resornog ministarstva.
Analizi adekvatnosti novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti koju je izradio EIZ kao i preporuke za zakonodavne izmjene, dakle, Ministarstvu su isporučene pred gotovo godinu dana. Unatoč tome, nije bilo dovoljno vremena da se do danas pripreme zakonske izmjene. Ministarstvo u najavi zakonskih izmjena tek navodi kako je preporuka EIZ-a da se povećaju naknade nakon tri mjeseca nezaposlenosti, ali i da se ublaže uvjeti za njezino ostvarivanje.
Međutim, analiza EIZ-a, kao i preporuke koje su dane daleko su dublje od te rečenice.
„Međunarodne usporedbe pokazuju da je Hrvatska zemlja s najstrožim kriterijima za ostvarivanje prava na novčanu naknadu, što za posljedicu ima relativno mali udio korisnika novčane naknade u ukupnom broju nezaposlenih“, među ostalim stoji u Analizi EIZ-a.
Preporuke EIZ-a
Istraživači EIZ-a Ministarstvu su dali sedam preporuka za zakonodavne promjene. Prije svega predlažu povećanje iznosa novčane naknade za razdoblje od 91. do 270. dana nezaposlenosti sa sadašnjih 30 na 45 posto osnovice (pri čemu iznos naknade ne može biti viši od 50 posto prosječne neto plaće po zaposlenim u pravnim osobama).
Kako je pokazala analiza, Hrvatska u odnosu na druge zemlje Europske unije ima nisku adekvatnosti novčane naknade nakon tri mjeseca nezaposlenosti.
„Također, iznos prosječne i maksimalne moguće isplaćene naknade nakon 90 dana u Hrvatskoj stagnira u zadnjem desetljeću, čime se ne prate povoljna kretanja na tržištu rada, za razliku od naknade za prvih 90 dana“, navodi EIZ dodajući kako je komparativna analiza pokazala kako druge zemlje u prosjeku imaju manje izražene skokove u iznosima novčane naknade što „omogućava korisnicima dovoljno vremena za traženje odgovarajućeg posla i olakšava prilagodbu potrošnje i kućnog budžeta“.
Uloga sustava novčanih naknada, kako se navodi, mora biti djelomično socijalnog karaktera, ali treba osigurati i odgovarajuće „uparivanje ponude i potražnje na tržištu rada“. Postupak zapošljavanja, naime, i kod visoko motiviranih tražitelja posla može trajati duže od tri mjeseca.
Ekonomski institut Zagreb, nadalje, predlaže da se olabave uvjeti prethodnog radnog iskustva za ostvarivanje prava na naknadu. To se odnosi na mlade do 30 godina života koji su zbog nedostatka prethodnog iskustva često u nepovoljnijem položaju na tržištu rada, a osim toga izloženiji su kratkotrajnim ugovorima. Slovenija, primjerice, za mlade do 30 godina kao uvjet prethodnog rada ima šest mjeseci u posljednje dvije godine te se i Hrvatskoj predlaže da razmotri takvu mogućnost.
Prema sadašnjim zakonskim uvjetima, osoba koja se zaposli u nepunom radnom vremenu, a to mogu biti i dva sata dnevno, smatra se zaposlenom i gubi pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Prihvate li se preporuke EIZ-a, to se u budućnosti neće događati, već će osoba koja se zaposlila u nepunom radom vremenu moći nastaviti primati novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, ali u njenom najnižem propisanom iznosu.
Analiza plaćena iz NPOO-a
Ubuduće, posluša li Ministarstvo preporuke stručnjaka, kratkotrajni rad (do tri mjeseca) ne bi ukidao prethodno pravo na novčanu naknadu, već bi radnik zadržao pravo na naknadu utvrđenu prije kratkotrajnog zaposlenja. Što to u praksi znači? Primjerice, radnik koji nakon sedam godina staža ostane bez posla ima pravo na naknadu 270 dana, odnosno devet mjeseci. U slučaju da je nakon pet mjeseci nezaposlenosti ta osoba zaposlena na tri mjeseca i nakon toga ostala bez posla, imala bi pravo koristiti preostala četiri mjeseca naknade. Čak i onda kada je riječ o sporazumnom raskidu radnog odnosa.
Slovenija, Austrija, Slovačka, Portugal neke su od zemalja u kojima pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti nije vezano uz oblik prekida radnog odnosa. To znači da na naknadu ima pravo i radnik koji je sporazumom s poslodavcem raskinuo radni odnos. Kako mogući smjer reforme sustava novčane naknade predlaže se i liberalizacija uvjeta za naknadu u pogledu uvjeta prestanka radnog odnosa. Ta se mogućnost predlaže i zbog radnika koji su dobili otkaz, ali ne mogu ostvariti pravo na naknadu jer im je radni odnos prije tog prekinut na način kojim se ne ostvaruje pravo na novčanu naknadu.
Stručnjaci, među ostalim, predlažu i da se omogući pravo na stjecanje novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti i obrtnicima, odnosno osobama čiji obrti, trgovačka društva ili pravna osoba nisu bili aktivni duže vrijeme. Obrtnici, kao i sva slobodna zanimanja te osobe koje imaju više od 25 posto udjela u trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj osobi, u slučaju ostanka bez posla sada nemaju pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.
EIZ-ovi stručnjaci, osim toga, smatraju kako bi trebalo povećati iznos stope posebnog doprinosa za pomorce u međunarodnoj plovidbi sa sadašnjih 1,7 na najmanje 3,4 posto.
Doprinos za nezaposlenost od 1,7 posto (osim za pomorce u međunarodnoj plovidbi) ukinut je poreznom reformom 2018. godine. Zbog specifičnosti pomoraca u međunarodnoj plovidbi oni ga i dalje plaćaju, no analiza pokazuje kako je u periodu od 2015. do 2021. godine iznos naknada temeljem sklopljenih ugovora o osiguranju članova posade u međunarodnoj plovidbi bio 6,6 puta veći od prikupljenih doprinosa.
Izmjene i dopune Zakona o tržištu rada trebale bi uvažiti prijedloge koje su dali stručnjaci EIZ-a u Analizi koja je, prema izvještaju o poslovanju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, plaćena 62,7 tisuća eura (472,5 tisuća kuna) iz sredstava NPOO-a. Prema tom dokumentu, sustav naknade za vrijeme nezaposlenosti dobro bi trebalo „protresti“. Hrvatska, u usporedbi s ostalim EU zemljama, izdvaja relativno manje za naknade za nezaposlenost, kriteriji za njeno ostvarivanje su strogi, iznos naknade nakon tri mjeseca nezaposlenosti je relativno neizdašan, a „relativna fiskalna pozicija ostavlja mjesta za izdašnija osiguranja“.