Nakon gotovo dva tjedna pregovora u Dubaiju, u sklopu UN-ove klimatske konferencije COP28, te nekoliko odbijenih nacrta dogovora, svjetski dužnosnici dogovorili su se oko teksta u kojem se prvi puta spominje napuštanje fosilnih goriva.
U tekstu sporazuma koji su objavili Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) navodi se formulacija u kojoj se zemlje poziva na “prelazak s fosilnih goriva u energetskim sustavima, na pravedan, uredan i pravičan način, ubrzavajući djelovanje u ovom kritičnom desetljeću kako bi se postigle nulte emisije do 2050. godine, u skladu sa znanošću” (1, 2, 3).
Tekst dogovora, koji je predsjedništvo COP28 na čelu sa Sultanom Al-Jaberom predstavilo u srijedu ujutro, također uključuje cilj utrostručenja kapaciteta obnovljivih izvora energije do 2030. i udvostručenje tempa ulaganja u povećanje energetske učinkovitosti tijekom istog razdoblja.
Predstavljajući dogovor, Al-Jaber ga je okarakterizirao kao povijesni trenutak te napomenuo da će njegova uspješnost ipak najviše ovisiti o tome kako će ga zemlje implementirati. Iako se zemlje poziva da se upuste u smanjenje korištenja fosilnih goriva, tekst dokumenta zapravo ne zahtijeva od njih da to uistinu i učine.
“Sada je na vama”, rekao je Al-Jaber nakon objave dogovora.
Drugim riječima, još jedna je klimatska konferencija prošla, a da se države nisu dogovorile o prestanku korištenja fosilnih goriva niti donijele konkretnije mjere koje bi ih gurnule u tom pravcu.
Bez “postupnog ukidanja”
Naime, više od sto zemalja, uključujući SAD, Kanadu i EU, tijekom konferencije zalagalo se za sporazum o postupnom ukidanju fosilnih goriva, što je scenarij koji su zemlje izvoznice nafte pokušale blokirati.
Da će u tome uspjeti dalo se naslutiti unazad nekoliko dana, kada je u prijedlogu nacrta dogovora, koji je objavljen početkom tjedna, formulacija o “postepenom ukidanju fosilnih goriva” zamijenjena sa “smanjenjem fosilnih goriva”. Promjena nacrta teksta uslijedila je nakon što je Organizacija zemalja izvoznica nafte OPEC svojim zemljama članicama sugerirala da odbiju svaki tekst dogovora koji spominje “ukidanje fosilnih goriva”, kao što je Faktograf ranije pisao.
Dogovor kojim je završila ovogodišnje konferencija naišao je na negodovanje kako klimatskih aktivista tako i nekih zemalja proizvođačica nafte (npr. Saudijska Arabija je pokušala ukloniti bilo kakve reference na fosilna goriva). Zagovaratelji klimatske akcije, pozdravljajući dogovor, ipak napominju da on ne nalaže jasnoću i brzinu te konkretne ciljeve koje je potrebno poduzeti. S druge strane, postignuti dogovor, kako navodi BBC, šalje signal da se era fosilnih goriva bliži kraju, ali istovremeno sadrži dovoljno nejasnoća koje će zemljama proizvođačima fosilnih goriva omogućiti da nastave s proizvodnjom.
“Sviđalo se to vama ili ne, postupno ukidanje fosilnih goriva je neizbježno. Nadajmo se da neće doći prekasno”, rekao je Antonio Guterres, glavni tajnik UN-a koji je uoči početka konferencije rekao da je granica od 1.5 C dostižna samo ako prestanemo koristiti fosilna goriva.
(Ne)uspješnost prijašnjih konferencija
Guetteres već godinama upozorava kako se na godišnjim UN-ovim klimatskim konferencijama ne čini dovoljno kako bi svijet ostvario ciljeve dogovorene Pariškim sporazumom.
Podsjetimo, riječ je sporazumu koji za glavni cilj postavlja zadržavanje povećanja temperature ispod 2°C s obzirom na predindustrijsko doba te donošenje mjera u svrhu ograničavanja rasta globalne prosječne temperature iznad 1,5°C s obzirom na isto razdoblje.
Potpisan je 22. travnja 2016. u New Yorku nakon što je godinu dana ranije dogovoren na COP21 u Parizu. Sporazumom je dogovoreno da države, počevši od 2020. godine i svakih pet godina nakon toga, u svojim nacionalno utvrđenim doprinosima (NDC) navode koje napore čine kako bi smanjile nacionalne emisije stakleničkih plinova.
U gotovo sedam godina koliko je prošlo od potpisivanja sporazuma, na nijednoj godišnjoj klimatskoj konferenciji države se nisu dogovorile oko napuštanja fosilnih goriva, niti su donijele mjerljive ciljeve koji bi išli u tom smjeru, iako je znanost oko njihovog utjecaja na povećanje globalne temperature poprilično jasna.
Na COP22, konferenciji koja je 2016. godine održana u Marakešu, zemlje su potvrdile svoju predanost punoj provedbi Pariškog sporazuma i dogovorile finaliziranje detaljnih pravila za njegovu provedbu u roku od dvije godine. Naredne godine, na COP23 koji je održan u njemačkom Bonnu, fokus je uglavnom bio na tehničkim stvarima oko funkcioniranja Pariškog sporazuma, a jedino obećanje o smanjenju korištenja fosilnih goriva dala je skupina od 17 zemalja (među kojima su Kanada i SAD) koje su se obvezale na postupno smanjenje energije dobivene od ugljena. Međutim, takvo se obećanje odnosilo samo na taj energent (ali ne i na naftu i plin), a zemlje koje su potpisale navedenu izjavu ukupno pokrivaju tek tri posto globalne potrošnje ugljena (1, 2).
Na COP24 koji se 2019. godine održao u poljskim Katowicama te COP25 koji se dogodine odvijao u Madridu također nisu donesene nikakve konkretne mjere koje se odnose na napuštanje fosilnih goriva, već se uglavnom raspravljalo o provedbi Pariškog sporazuma. U Katowicama je tako dogovoren pravilnik koji daje smjernice o sadržaju i formatu izvještavanja o nacionalno utvrđenim doprinosima, o zajedničkim pravilima za mjerenje i izvještavanje o emisijama stakleničkih plinova itd. Naredne godine u Madridu raspravljalo se o normama koje se odnose na tržišta ugljičnih emisija, o čemu je postignut dogovor na idućoj konferenciji (1, 2, 3).
Na COP26 u škotskom Glasgowu delegacije su ponovo potvrdile svoje namjere u ostvarenju ciljeva utvrđenih Pariškim sporazumom o ograničavanju porasta globalne prosječne temperature na znatno ispod 2°C u odnosu na predindustrijske razine. Osim toga, države su izrazile “krajnju zabrinutost” oko činjenice da su ljudske aktivnosti uzrokovale zagrijavanje za oko 1,1 °C od predindustrijskih razina do danas te naglasile hitnost djelovanja “u ovom kritičnom desetljeću”.
Međutim, i sastanak u Glasgowu je prošao bez dogovora oko konkretnih mjera, iako su se zemlje složile s odredbom koja poziva na postupno smanjenje proizvodnje energije na ugljen i postupno ukidanje “neučinkovitih” subvencija za fosilna goriva. Mnoge zemlje i nevladine organizacije izrazile su tada nezadovoljstvo budući da se zemlje nisu obvezale na postupno ukidanje, već na postupno smanjenje korištenja ugljena, bez da se to odnosi i na naftu i plin.
Naredne godine, u konačnom sporazumu prošlogodišnjeg COP27 koji se održao u egipatskom Sharm El- Sheikhu, spomenuta je “hitna potreba za dubokim, brzim i održivim smanjenjem globalnih emisija stakleničkih plinova” kako bi se globalno zagrijavanje ograničilo na 1,5 °C iznad predindustrijskih razina.
Do takve su formulacije političari došli nakon što je Izvješće o jazu u emisijama 2022. godini, koje je UNEP objavio neposredno prije konferencije, pokazalo da trenutačno važeće nacionalne politike ukazuju na porast temperature od 2,8°C do kraja stoljeća, što bi moglo dovesti do katastrofalnih posljedica za planet.
Međutim, iako se dio zemalja i tada zalagao za postupno ukidanje fosilnih goriva, zemlje proizvođačice nafte uspjele su blokirati takvu vrstu dogovora.
