Društvenim mrežama već neko vrijeme kruže netočne i neprovjerene tvrdnje o gospodarenju i zbrinjavanju vozila čiji se životni vijek bliži kraju, ali i o novim modelima koji bi ih jednom trebali zamijeniti (1, 2, 3). Zajednička poveznica tih dezinformacija je skeptičnost prema zelenim politikama i mjerama koje se poduzimaju kako bi se smanjio učinak čovjeka na okoliš. Tako u posljednje vrijeme, kako u stranom (1, 2, 3), tako i domaćem digitalnom okruženju, kruži netočna informacija da Europska unija, zbog ekoloških razloga, namjerava ukinuti mogućnost popravka starijih automobila.
“Europska unija predlaže zabranu popravaka automobila starijih od 15 godina.
Europska unija predlaže kontroverzni zakon kojim bi se učinkovito zabranilo pravo na popravak za vozila starija od 15 godina. Prema Europskoj komisiji, cilj je “obnoviti vozni park i potaknuti Europljane na kupnju novih, ekološki prihvatljivih vozila”. Na taj način tjerajući pojedince da kupuju novije automobile, i to češće…”, stoji u statusu objavljenom 28. veljače 2024. godine (arhiviran ovdje).
Korisnik je tu informaciju potkrijepio linkom na članak s britanskog portala The Expose, ranije poznatog po širenju dezinformacija (1, 2, 3).
EK nije iznijela prijedlog zabrane popravaka automobila starijih od 15 godina
Točno je da Europska unija, odnosno njeno izvršno tijelo, Europska komisija, želi donijeti promjene u načinu gospodarenju otpadnim vozilima. Međutim, zabrana popravka vozila bilo koje dobi nije na njenoj agendi. Komisija je u srpnju prošle godine predložila zajedničku reviziju Direktive o otpadnim vozilima i Direktive o homologaciji tipa vozila jer su “potrebna znatna poboljšanja kako bi se potaknuo prelazak automobilskog sektora na kružno gospodarstvo” (model proizvodnje i potrošnje koji uključuje dijeljenje, posudbu, ponovno korištenje, popravljanje, obnavljanje i reciklažu proizvoda).
Europska komisija objašnjava da bi se time smanjio “ekološki otisak povezan s proizvodnjom vozila i njihovom obradom na kraju njihova životnog vijeka te ojačala održivost automobilske industrije i industrije recikliranja u Europi”.
Glasnogovornik Europske komisije u čijoj su nadležnosti pitanja okoliša, pomorstva i prometa, Adalbert Jahnz, objasnio je Faktografu da je tvrdnja o zabrani popravka starijih vozila potpuno neutemeljena te da je uočio velik broj takvih dezinformacija. “Konkretno, Komisija je predložila reviziju regulacije o otpadnim vozilima – kako bismo poboljšali način na koji postupamo s automobilima koji su uništeni ili se više ne mogu popraviti, kako bismo izbjegli onečišćenje okoliša i rasipanje dragocjenih sirovina. Nažalost, u mnogim državama članicama društvenim mrežama kruže netočne informacije o ovom prijedlogu”, odgovorio je Jahnz i dodao kako Komisija nije iznijela nikakav prijedlog zabrane popravaka automobila starijih od 15 godina (ili bilo koje dobi).
“Zalažemo se za to da se automobili mogu popraviti i biti popravljivi, a zapravo bi neki dijelovi prijedloga o otpadnim vozilima pomogli da se automobili lakše popravljaju u budućnosti. Na primjer, to bi značilo da bi proizvođači automobila morali dati detaljne upute za zamjenu i uklanjanje dijelova i komponenti”, tvrdi glasnogovornik Komisije.
Osim toga, točna objašnjenja prijedloga novih regulacija o otpadnim vozilima ranije su iznijeli i domaći mediji. Početkom veljače Tportal je pisao kako “kruže glasine da će EU zabraniti popravak auta starijih od 15 godina”, ali da je EU demantirala takvo tumačenje. “Ništa u ovom prijedlogu ne sprečava vlasnika da ima pravo na popravak automobila, bez obzira na njegovu starost”, pisao je Tportal, citirajući predstavništvo EU-a u Njemačkoj.
Otpadnim vozilima ne postupa se na optimalan način
Inače, otpadna vozila (engleski end-of-life vehicles, ELV) odnose se na ona vozila koja nisu popravljiva i čiji je životni vijek završio. Otpadna vozila nisu isto što i rabljena, a Europska unija ne definira vozilo kao otpadno na temelju njegove starosti, tipa, marke, modela, podrijetla ili oblika vlasništva.
Direktivom EU o otpadnim vozilima, donesenom u rujnu 2020. godine, “utvrđuju se mjere koje prvenstveno imaju za cilj sprečavanje otpada od vozila i, dodatno, ponovnu uporabu, recikliranje i ostale oblike oporabe otpadnih vozila i njihovih komponenti kako bi se smanjilo zbrinjavanje otpada, kao i unapređenje djelovanja na okoliš svih gospodarskih subjekata koji se bave vozilima tijekom radnog vijeka vozila, a posebno subjekata neposredno uključenih u obradu otpadnih vozila”.
Otkad je ova Direktiva uvedena, napravljeno je nekoliko dopuna. Revizija te Direktive pokrenuta je 2021. godine, što je rezultiralo prijedlogom nove 2023. godine. EU pri tome upozorava kako se vozilima na kraju životnog vijeka ne postupa na optimalan način, što dovodi do gubitka resursa i zagađenja. Industrija proizvodnje automobila uvelike se oslanja na opskrbu primarnim sirovinama (čelik, aluminij, bakar, plastika), a troši samo manje količine recikliranih materijala. Obradom otpadnih vozila dobila bi se određena količina sirovina.
Jedan od problema je i taj što “otprilike 3,5 milijuna vozila svake godine netragom nestane s cesta EU” – i izvozi se ili se ilegalno odlaže. Više od 800 tisuća rabljenih vozila godišnje se izveze iz EU-a, uglavnom u Afriku. Europska komisija ističe da su mnoga od tih vozila, s obzirom na njihovu starost, vrlo zagađujuća i opasna (uzrokuju smrtne slučajeve u prometu). Izvoz takvih vozila već je zabranjen na EU razini, ali će nova regulativa osigurati da se samo visokokvalitetna, tehnički ispravna europska vozila izvoze potrošačima u trećim zemljama.
Izazovi klimatskih politika
Klimatska kriza potaknula je države i zajednice država, poput EU-a, na donošenje strategija i regulacija koje bi umanjile utjecaj čovjeka na okoliš. Velik otpor tome, razumljivo, pružaju skupine građana na koje će se te regulacije direktno odraziti. Neke grane industrije doći će na rub propasti ili će biti prisiljene drastično izmijeniti način poslovanja, što sa sobom vuče nestajanje određenih radnih mjesta, veće životne troškove i promjenu svakodnevice. Tu se uklapa i strah građana, prvenstveno onih niže platežne moći, od tranzicije na ekološki prihvatljivija vozila.
Kako je prošle godine izvijestio EURACTIV, pojedine članice EU-a izrazile su protivljenje zabrani prodaje novih automobila na benzin i dizel od 2035. godine. Kao jedan od primarnih razloga Bugarska je navela siromaštvo svojih građana. “Najosjetljivija pitanja za zemlju u vezi s dekarbonizacijom u prometnom sektoru ostaju relativno visoka cijena električnih vozila u pozadini iznimno niskih prihoda stanovništva u zemlji, kao i nedostatak razvijene infrastrukture za punjenje”, rekli su iz bugarske vlade za EURACTIV.
Prema prošlogodišnjim podacima Europskog udruženja proizvođača automobila (ACEA), prosječna starost automobila u Europskoj uniji iznosi 12 godina, a unutar samog bloka postoje velike razlike. Grčka i Estonija imaju najstarije vozne parkove, s vozilima starim gotovo 17 godina. Najnoviji osobni automobili nalaze se u Luksemburgu (7,6 godina). Stoga nije čudno što se dezinformacija o zabrani popravka starih automobila primila na plodno tlo.
Strah građana da će se klimatske politike odraziti na njihovu financijsku situaciju i svakodnevicu, odnosno da će produbiti društvene nejednakosti, nije neopravdan. Međutim, građani imaju pravo dobiti točne i provjerene informacije o tome, a među njima nije tvrdnja koju smo u ovom članku analizirali.
