Pod povećalom

Ustavni sud: Izostanak dogovora Milanović – Plenković oko Gaze nije sustavni problem

Saborski zastupnik SDP-a Arsen Bauk pisao je u studenom Ustavnom sudu, upozorivši ga da stav Hrvatske u UN-u nije bio usuglašen između predsjednika države i predsjednika Vlade te da je time prekršen Ustav.
foto HINA/ Miroslav LELAS/ lm

Ustavni sud smatra kako nema potrebe da reagira posebnim izvještajem prema Saboru zbog načina donošenja odluke o glasanju predstavnika Republike Hrvatske o Rezoluciji UN-a o Gazi na sjednici Opće skupštine UN-a 27. listopada prošle godine.

Saborski zastupnik SDP-a Arsen Bauk pisao je u studenom Ustavnom sudu, upozorivši ga da stav Hrvatske u UN-u nije bio usuglašen između predsjednika države i predsjednika Vlade te da je time prekršen članak 99. Ustava u kojem, među ostalim, stoji da predsjednik države i premijer “surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike”.

Hrvatska je pri glasanju o Rezoluciji o zaštiti civila i poštivanju pravnih i humanitarnih obaveza bila jedna od 14 država koje su glasale protiv UN-ovog dokumenta. Rezolucijom se pozivalo na zaštitu civila, pridržavanje humanitarnog prava u sukobu između Hamasa i Izraela i „trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje“ zbog situacije u Gazi.

Predsjednik Zoran Milanović tada je ustvrdio da nije bio konzultiran oko toga kako će glasati hrvatski veleposlanik pri UN-u Ivan Šimonović, da je odluka donesena „prijevarno i prijetvorno“ njemu iza leđa. Suprotno hrvatskom stavu kojeg je u UN-u progurala Vlada, Milanović je smatrao da je Hrvatska trebala biti suzdržana.

Bauk se zbog toga obratio Ustavnom sudu s prijedlogom da Sud iskoristi svoje ovlasti i izradi posebni izvještaj o uočenim pojavama neustavnosti i o tome informira Sabor na temelju članka 104. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Time bi se, smatra Bauk, utjecalo na to da se kreiranje vanjske politike na relaciji Pantovčak-Banski dvori vrati u okviru članka 99. Ustava, odnosno suradnje u kreiranju vanjske politike.

U odgovoru kojeg potpisuje Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, stoji da Ustavni sud u konkretnom slučaju nije našao elemente „sustavne pojave s obilježjima ozbiljnog strukturalnog poremećaja odnosno disfunkcije u pravnom poretku“ te da stoga nema uvjeta za posebnim obraćanjem Saboru.

Stav Ustavnog suda donesen je još 17. siječnja, ali je javno objavljen na stranicama Suda gotovo mjesec dana kasnije, 13. veljače.

Bauk: Glasanje u UN-u nije izoliran slučaj

Da bi opisao kako nije bilo konzultacija oko glasanja o Rezolucije UN-a, Bauk se u pismu Ustavnom sudu pozvao na izjave predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, a posebno je istaknuo istup premijerovog savjetnika Mate Granića, bivšeg ministra vanjskih poslova u vrijeme Franje Tuđmana.

Na pitanje novinarke N1 televizije je li premijer Plenković trebao konzultirati predsjednika Milanovića Granić je rekao „da je po Ustavu trebao, ali da znamo kakva je kohabitacija i da u ovim trenucima nema gubljenja vremena“.

„Ovako prenesena izjava može ukazivati na to da su u Vladi bili svjesni ustavnog položaja Predsjednika Republike, svojih obaveza, kao i to da su bili svjesni da rade mimo Ustava. Time se može stvoriti dojam da Vlada postupa po onoj poznatoj da se ne treba držati Ustava k’o pijan plota“, navodi Bauk u pismu Ustavnom sudu.

Zastupnik SDP-a, ujedno i član saborskog Odbora za vanjsku politiku i Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, naglašava da slučaj glasanja u UN-u nije izolirani slučaj izostanka suradnje u oblikovanju i provođenju vanjske politike. Kao još jedan primjer, spominje i „znatan broj upražnjenih veleposlaničkih mjesta“, ali bez podrobnijeg objašnjenja.

Ustavni sud nakon svega zaključuje da nema osnove za postupanjem prema Saboru, odnosno da je, pojednostavljeno, slučaj glasanja u UN-u samo pojedinačan slučaj, i da nije riječ o sustavnoj praksi kojom bi se kršio članak 99. Ustava. Na ovlaš umetnutu Baukovu napomenu oko izostanka dogovora oko veleposlanika, Ustavni se ni ne osvrće.

Problem dogovaranja oko veleposlanika i drugih hrvatskih diplomatskih predstavnika u inozemstvu, povlači se od početka mandata predsjednika Milanovića. Dogovori na relaciji Pantovčak-Banski dvori teku sporo ili nikako, uz konstantne međusobne optužbe da ona druga strana blokira dogovor.

Indikativno je pismo predsjednika Milanovića kojeg je 22. prosinca 2022. godine uputio premijeru Plenkoviću, a s čijim je sadržajem Ured predsjednika upoznao javnost u ožujku 2023. godine. U pismu, za koje se tvrdi da je sedmo u proteklih godinu dana upućeno premijeru, Milanović ponovno traži sastanak s predsjednikom Vlade kako bi se riješili problemi neusklađenog djelovanja na područjima vanjske politike, obrane i nacionalne sigurnosti.

Problemi s veleposlanicima

U dijelu o vanjskoj politici, uz tvrdnju da „Vlada u ime Republike Hrvatske povremeno preuzima određene inicijative i obaveze bez našeg prethodnog razgovora i pokušaja zauzimanja zajedničkog stava“, Milanović upozorava i na probleme s veleposlanicima.

„Zbog izostanka komunikacije i dogovora ne vršimo rotaciju ni popunu upražnjenih mjesta šefova diplomatskih i drugih predstavništava Republike Hrvatske u inozemstvu, pa zato na današnji dan imamo 4 prazna mjesta, dok je čak 45 šefova predstavništava na dužnosti duže od uobičajenog mandata od četiri godine, pri čemu su neki ušli u osmu godinu mandata. Napominjem da u 2023. godini ističe uobičajeni mandat za još 36 šefova predstavništava pa će se broj onih koji obavljaju dužnost izvan uobičajenog mandata popeti na 81 od ukupno 88“, piše Milanović.

Zanimalo nas je je li došlo do nekog pomaka u ovih četrnaest mjeseci. Pregledali smo Narodne novine od 22. prosinca 2022. do 13. veljače ove godine kako bi ustanovili je li i koliko bilo imenovanja i opoziva u hrvatskoj diplomaciji, a za što su potrebni supotpisi predsjednika države i Vlade.

Nismo našli ni jedno imenovanje veleposlanika. Bio je samo jedan opoziv. Većina odluka ticala se počasnih konzula. Imenovano je 12 počasnih konzula, a opozvano njih 6. Nismo pronašli ni jedno otvaranje generalnog konzulata ili novog veleposlanstva.

Premijer Plenković na objavu Milanovićevog pisma u medijima reagirao je vrlo burno. Poručio je da do kraja mandata ove vlade neće biti političke suradnje s predsjednikom države. Što se tiče dijela o vanjskoj politici, Plenković je odgovorio da upravo Milanović poduzima samostalne korake u vanjskoj politici. Podsjetio je na njegove stavove oko Ukrajine i prijetnje blokadom ulaska Švedske i Finske u NATO dok se ne riješi pitanje izbornog zakona u BiH. Plenković nije demantirao brojke o veleposlanicima kojima je istekao mandat ili koji su gotovo u duplom mandatu, samo je rekao da je Ministarstvo vanjskih poslova uputilo Uredu predsjednika niz prijedloga za imenovanja, ali da sve stoji.

Međusobna prozivanja nastavila su se i kroz čitavu 2023. godinu. Iako je u kolovozu, u “vrijeme kiselih krastavaca”, puštena informacija da napokon kreću razgovori o veleposlanicima, sve je istovremeno stavljeno pod upitnik. Prema tada objavljenim podacima, Hrvatska nema veleposlanika u Litvi, Vatikanu i Francuskoj, a mandat veleposlanicima odavno je istekao u SAD-u, Indiji, Iraku, Slovačkoj, Italiji, Finskoj, Velikoj Britaniji, Crnoj Gori, Kataru, pri NATO-u…

Prema Programu Vlade za mandat 2020-2024 i Provedbenom programu Ministarstva vanjskih i europskih poslova za razdoblje 2021-2024 u planu je i otvaranje hrvatskog veleposlanstva u Etiopiji „radi boljeg praćenja zbivanja u Africi i razvoja odnosa i dijaloga s Afričkom unijom, kao i boljeg pozicioniranja Hrvatske u Africi, najbrže rastućem kontinentu s velikim potencijalom za hrvatske izvoznike“. Nema podataka koliko se u tome odmaknulo.

Sve to zastupnik Bauk nije specificirao u obraćanju Ustavnom sudu. Istodobno, Ustavni sud nije našao potrebnim da nakon napomene o problemima s veleposlanicima sam istraži pojedinosti.

Neslaganje i oko Ukrajine, Rusije, EU…

Značajnih razlika u stavovima Milanovića i Plenkovića bilo je i oko politike prema Ukrajini.

Milanović se protivio slanju oružja u Ukrajinu. Zalagao se isključivo za humanitarnu pomoć, ali hrvatska službena vanjska politika kreirana u Banskim dvorima i na Zrinjevcu, snažno je podržala ukrajinsku obranu protiv Rusije. Poslano je 14 transportnih helikoptera, primljeni su ukrajinski ranjenici, omogućen je transport ukrajinskog žita preko Hrvatske, organizirana je i donatorska konferencija o razminiranju. Hrvatska je poslala i veću količinu oružja poput pješačkog naoružanja i municije, topova i protutenkovskih oruđa.

Vrhunac razmimoilaženja oko Ukrajine bilo je Milanovićevo odbijanje davanja suglasnosti za obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj 2022. godine. Tvrdio je da nije u skladu ni s hrvatskim ustavom ni europskim ugovorom, ali je rekao da će se s tim usuglasiti ako Sabor dvotrećinskom većinom donese takvu odluku. Zamjerao je što je ta inicijativa prema njemu išla od tadašnjeg ministra obrane Marija Banožića, a ne od Vlade ili Sabora, kako predviđa Ustav. Zamjerio je, među ostalim, i što u predloženom planu nema konkretnih aktivnosti koje bi pripadnici ukrajinske vojske provodili u Hrvatskoj. Osim toga, Milanović je objasnio da ne podržava tu ideju zato što je protiv toga da se Hrvatska „upetljava u rat“ u Ukrajini više nego što treba.

Vlada je ipak usvojila i poslala Saboru na odlučivanje prijedlog odluke o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u misiji Europske unije za vojnu pomoć za potporu Ukrajini „European Union Military Assistance Mission – Ukraine“ (EUMAM), u okviru koje je predviđena i obuka ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Na kraju, odluka nije dobila potrebnu dvotrećinsku saborsku većinu i nije prošla. Zbog toga Plenković do današnjeg dana periodično proziva dio opozicije, ali i predsjednika Milanovića za proruske stavove.

Milanović se, istovremeno, protivio sankcijama EU protiv Rusije nazivajući ih totalnom glupošću, a kritizirao je i odnos EU prema Mađarskoj koja ima problema s vladavinom prava.

Politika Vlade, s druge strane, podržava sankcije i slijedi odluke EU o političkim i gospodarskim sankcijama prema Rusiji kao i uskratu sredstava Mađarskoj iz EU fondova zbog ugrožavanja vladavine prava u toj zemlji.

Inače, Ustavni sud samo u posebnim slučajevima reagira izvještajem prema Saboru kako bi upozorio na sustavni problem neustavnosti i zakonitosti. Jedno od najpoznatijih izvještaja Ustavnog suda bio je onaj o nejednakoj težini biračkog glasa u izbornim jedinicama iz 2010. godine. Sabor je taj izvještaj Ustavnog suda godinama ignorirao i nije donio izmjene Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor kojim bi se nerazmjer u težini biračkog prava ukinuo ili barem ublažio. Stoga je Ustavni sud o tom problemu ponovno odlučivao i u veljači 2023. godine ukinuo Zakon o izbornim jedinicama. Dao je rok Saboru da do 1. listopada uskladi zakonske odredbe s Ustavom, što je Sabor napokon i učinio 28. rujna, punih 13 godina nakon upozorenja Ustavnog suda.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.