“Prodana naša mala Hrvatska za šaku Judinih eura i komadić izgubljenog obraza“, tako je na TikToku reagirao saborski zastupnik Marin Miletić kada je sredinom svibnja Europsko vijeće donijelo niz zakonodavnih akata u cilju reforme upravljanja migracijama i azilom. Zastupnik Mosta svojim je pratiteljima govorio, dok se snimao šećući od zagrebačkog glavnog trga Radićevom ulicom, kako je zbog svega toga imao “tešku noć”.
“Čitam dokument Europske komisije o planu s ilegalnim i legalnim migrantima. Čitam kako je slomljen otpor ljudi koji su otpor pokušali eliti pružiti u bruxelleskoj kuli Mordora. Čitam kako su naši vladajući pristali biti jedna od pet država Europe koja će primati 30.000 ilegalnih migranata koje drugi neće, koje drugi odbiju. Kakva ekipa… Čitam s tugom i nevjericom kako su naši vladajući pristali na ugovor da za svakog migranta kojeg odbijemo plaćamo 20.000‼️ eura (po svakom čovjeku) u zajedničku blagajnu (EU)ropske unije”, stoji u opisu Miletićevog TikTok videa (arhiviran ovdje).
Miletić se u svom hodajućem izlaganju pozvao na članak iz Večernjeg lista koji je objavljen 15. svibnja 2024. godine, dan nakon što je Vijeće usvojilo paket zakona poznatiji kao Pakt EU-a o migracijama i azilu. Miletić je kopiju novinske stranice umetnuo u video, međutim veoma selektivno je taj tekst citirao, k tome, s pogrešnim tumačenjima.
Nije naveo koji je dokument Europske komisije navodno čitao niti ga je priložio u svom video-uratku.
Ono što stoji u dokumentima Europske unije, a tiče se migracija i azila, razlikuje se od onoga što Miletić tvrdi.
Svoje je tumačenje novog EU pakta zastupnik širio i na Facebooku, a sličan su sadržaj potom prenosili i dugi korisnici (1, 2).
30 tisuća ukupni je kapacitet EU-a za smještaj prilikom postupaka na granici
Potreba za reformiranjem pravila Europske unije o migracijama i azilu pojavila se 2015. godine kao odgovor na intenzivnije dolaske tražitelja azila iz ratom i konfliktom zahvaćenih trećih država (primarno Sirija, Afganistan, Libija i Eritreja). Zemlje na vanjskim granicama bloka zahtijevale su pravedniju raspodjelu odgovornosti za pristigle tražitelje azila pa su se godinama vodili pregovori kako da im se olakša. S druge strane, glasne su bile i zemlje čije vlade decidirano odbijaju bilo kakvu varijantu prihvata migranata i izbjeglica.
Europska unija je kroz nedavnu izmjenu niza zakonodavnih akata pokušala pomiriti sve strane i osmisliti model po kojem će se raspodijeliti odgovornosti u primanju tražitelja azila i obrađivanju njihovih zahtjeva.
Postoje dvije odrednice Pakta u kojima se u kontekstu prihvata migranata i izbjeglica spominje kvota od 30 tisuća. Radi se o različitim situacijama, a Miletić ih je, izgleda, strpao pod istu.
Jedna se tiče obveznih postupaka na granici koji bi se provodili na vanjskim granicama EU-a. Taj se postupak primjenjuje na posebne kategorije podnositelja zahtjeva (“osobe koje predstavljaju sigurnosni rizik, koje obmanjuju nadležna tijela pružanjem lažnih informacija ili uskraćivanjem informacija ili koje dolaze iz zemalja s niskom stopom priznavanja”) kako bi se brzo donijelo procjenu može li osoba uopće ući u proceduru traženja azila ili će biti deportirana.
Pri primjeni postupka na granici za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, države članice trebale bi osigurati da se poduzmu potrebne mjere za smještaj tražitelja. Radit će se o prihvatnim objektima (kampovima) koji bi trebali biti na granicama, u njihovoj blizini ili na tranzitnim područjima, jer, prema uputama EU-a, “osobama na koje se primjenjuje postupak azila na granici nije dopušten ulazak na državno područje države članice”.
U dokumentima koje je Faktograf pregledao nigdje se izričito ne navodi o kojim je članicama riječ, dok neki mediji navode da su to Grčka, Italija, Malta, Španjolska, Cipar i Hrvatska. Miletić također nije naveo kojih je to pet država u čijem je društvu i Hrvatska.
U svakoj se državi članici uspostavlja odgovarajući kapacitet, u smislu prihvata i ljudskih resursa, za razmatranje određenog broja zahtjeva u bilo kojem trenutku u okviru postupka na granici. Na razini EU-a taj je kapacitet 30 tisuća, a koliki će biti kapacitet Hrvatske još nije službeno poznato.
U travnju je Jutarnji list “neslužbeno saznao” da bi Hrvatskoj bila dodijeljena kvota od 1 500 migranata (1, 2). Odgovarajući kapacitet svake države članice utvrdit će se na temelju formule kojom se uzima u obzir “broj nezakonitih prelazaka granice, dolasci nakon operacija traganja i spašavanja, zabrane ulaska tijekom trogodišnjeg razdoblja”. Jutarnji list je pisao da se kvota uvodi “sukladno njenom BDP-u i broju stanovnika”, no radi se o drugoj situaciji definiranoj Paktom koju ćemo pojasniti kasnije u tekstu.
Kad se odredi smještajni kapacitet kampova pojedine članice, odredit će se najveći mogući godišnji broj provjera koje bi država članica trebala obaviti u postupku na granici, “koji bi bio četiri puta veći od odgovarajućeg kapaciteta te države članice”. Ukoliko bi Hrvatska imala procijenjeni kapacitet 1 500, kao što to navodi Jutarnji list, tada bi godišnje procjenjivala 6 000 migranata. S obzirom na to da se radi o proceduri u kojoj se obrađuju osobe s poprilično niskim šansama za pokretanje zahtjeva za azilom, broj osoba koje će “ostati” u Hrvatskoj mogao bi biti i puno manji.
“30 tisuća migranata koje drugi odbiju mi ćemo primati, vjerojatno u kampu negdje na Banovini”, govorio je Miletić dok se snimao za TikTok.
Međutim, Miletić ne samo da je uporno ponavljao 30 tisuća kako bi mu pratitelji dobili dojam da će Hrvatska “primiti” baš toliko ljudi, nego je i netočno utvrdio da su to “migranti koje drugi odbiju”.
U ovoj se situaciji ne radi o dugotrajnom primanju migranata, nego tek o prvom od mnogih u nizu postupaka koji su vezani uz traženje međunarodne zaštite. Svrha je tog postupka da se u kratkom vremenu (12-16 tjedana) riješe “jednostavniji” slučajevi, odnosno iz procedure eliminiraju osobe za koje EU smatra da nemaju osnove za tražiti/dobiti azil. Ta procedura ne predviđa dopuštanje ulazaka na teritorij države članice.
Ne radi se također ni o primanju “odbačenih” migranata jer će u ovoj proceduri Hrvatska, kao granična država, biti ta koja “odbacuje”, odnosno vršit će predselekciju tko može nastaviti s procedurom traženja azila, a tko će biti odbijen i deportiran po kratkom postupku.
Mehanizam solidarnosti predviđa 30 tisuća relokacija migranata na razini cijele EU
Druga se situacija tiče migranata i izbjeglica kojima je odobreno pokretanje zahtjeva za azilom, a može se čak raditi i o osobama koje su neku razinu međunarodne zaštite već dobile. Tu se primjenjuje mehanizam obvezujuće solidarnosti. Taj će se mehanizam uspostaviti “radi postizanja ravnoteže u postojećem sustavu, u kojem je nekoliko država članica odgovorno za veliku većinu zahtjeva za azil” i on bi trebao dovesti do “pravednije raspodjele odgovornosti”.
Večernji list, na koji se Miletić poziva, bavio se tim dijelom Pakta. U članku su istaknuta dva aspekta “kojima će EU odgovarati na povećanje broja migranata i tražitelja azila – solidarnost među državama članicama i bolje kontrole migranata koji ulaze u EU”. Miletić se fokusirao uglavnom na prvi aspekt, sugerirajući da će Hrvatska, na temelju novog Pakta EU-a o migracijama i azilu, primati 30 tisuća migranata godišnje.
Kako smo pisali u travnju ove godine, kada je Europski parlament odobrio Pakt o migracijama i azilu, glavni je fokus ovih reformi, kojima je trebalo deset godina da se donesu, pitanje odgovornosti za tražitelje azila kada stignu na teritorij Europske unije. Zbog toga će se unutar cijelog bloka uspostaviti “mehanizam obvezujuće solidarnosti” prema kojem će “rasterećenije” države članice pomagati članicama koje su jače izložene migracijskom pritisku tako što će tražitelje azila premještati na svoje državno područje, davati financijski doprinos ili pružati operativnu i tehničku potporu. Moguća je i kombinacija navedenih mjera.
“Druge države u EU moći će birati hoće li prihvatiti dio migranata na svoj teritorij ili pak će u zajednički fond uplatiti 20 tisuća eura po svakom migrantu kojeg odbiju primiti. Treća je opcija financiranje ‘operativne i tehničke podrške’. Drugim riječima, zemlje članice EU-a vagat će između prihvaćanja migranata iz drugih, preopterećenih zemalja članica EU-a ili pak uplaćivanja u zajedničke fondove Unije. Prvi planovi govorili su o 30 tisuća relokacija azilanata godišnje”, tako mehanizam obvezujuće solidarnosti objašnjava Večernji list.
Dok Večernji list nije jasno naznačio odnosi li se 30 tisuća relokacija na cijelu EU ili na pojedinu zemlju, Miletić se, po svemu sudeći, odlučio za potonje tumačenje.
“Relokacija” ili “premještanje” termin je kojim se u dokumentima EU-a označava “transfer tražitelja ili korisnika međunarodne zaštite s državnog područja države članice korisnice na državno područje države članice koja daje doprinos”. Pri tome “država članica korisnica” označuje državu koja je pod migracijskim pritiskom i ostvaruje korist od solidarnih doprinosa, a “država članica koja daje doprinos” znači državu članicu koja daje solidarne doprinose u korist države članice korisnice.
Miletić je u svojoj TikTok objavi rekao i kako je čitao “dokument Europske komisije”, ne navodeći o kojem se točno dokumentu radi. U nekoliko javno dostupnih dokumenata i informativnih priloga Europske unije (1, 2, 3) može se pročitati da će Europska komisija godišnje utvrđivati ukupne potrebe premještanja i financijske doprinose, a da su minimalni pragovi na razini Unije 30 tisuća preseljenja te 600 milijuna eura u godišnjoj “pričuvi za solidarnost”.
Iznos od 20 tisuća eura kojima će država članica kompenzirati neprihvaćanje svakog pojedinog migranta nije naveden niti u jednom dokumentu EU-a. Kako je objasnio Demagog, poljski portal za provjeru činjenica, do te se cifre došlo dijeljenjem 600 milijuna (godišnja pričuva cijele Unije za solidarnost) s 30 tisuća (godišnji broj relokacija). No, ti brojevi nisu konačni.
Komisija može utvrditi veće brojčane vrijednosti (u iznimnim slučajevima i manje) za premještanja i financijske doprinose, kao i druge oblike solidarnosti, “ovisno o potrebi za takvim mjerama koja proizlazi iz specifičnih izazova u području migracija u dotičnoj državi članici”.
Kako bismo do kraja otklonili nedoumicu, zatražili smo glasnogovornike Europske komisije da nam pojasne odnosi li se 30 tisuća relokacija na pojedinu članicu ili na ukupni broj unutar Europske unije. U pisanom odgovoru su nam potvrdili da se 30 tisuća relokacija odnosi na ukupan broj na razini EU-a.
Dakle, radi se o 30 tisuća ljudi (ako Komisija ne odredi drugačije) koje godišnje treba “prihvatiti” i rasporediti po teritoriju od 4 milijuna kilometara kvadratnih i zajednici država koja broji preko 448 milijuna stanovnika. Države koje ne žele prihvatiti tražitelje azila mogu odabrati neku drugu mjeru, plaćanje ili operativnu pomoć, zbog čega EU, kad s javnošću komunicira o ovoj temi, ističe da je solidarnost obavezna, ali i fleksibilna.
Komisija je objasnila Faktografu da će se godišnja raspodjela odgovornosti za svaku državu članicu određivati na temelju broja stanovnika i BDP-a države članice. Nismo dobili odgovor na pitanje imaju li već projekcije o obavezama i broju tražitelja azila koji će biti dodijeljen svakoj članici (uključujući i Hrvatsku), ali nam je naglašeno da do primjene Pakta ima još dvije godine.
“U lipnju ove godine Komisija će predstaviti zajednički provedbeni plan koji će odrediti put naprijed s rasporedom, vremenskim okvirom i prekretnicama za EU i nacionalno djelovanje. Zajednički provedbeni plan identificirat će nedostatke i operativne korake potrebne kako bi se osiguralo da sve države članice uspostave zakonske i operativne sposobnosti potrebne za uspješan početak primjene novog zakonodavstva do 2026. godine, što će biti bolje navedeno u nacionalnim provedbenim planovima država članica”, pojasnili su iz Komisije.
EU jača nadzor nad tražiteljima azila, a Miletić ističe ugrozu sigurnosti
Mostovac zatim navodi podatke o broju migranata koji su prošle godine stigli u Europsku uniju:
“Samo prošle godine 3,5 milijuna migranata ušlo u Europsku uniju, a dodatno 1 milijun ilegalno za što postoje podaci. Kažu da je nekima istekla viza, ali velik broj njih je probio granicu potpuno ilegalno”.
Dok brojeve koji stoje u tekstu Večernjeg lista, ali i stranih medija (1, 2), navodi točno, tvrdnje o ilegalnim ulascima i vizama je obrnuo. Mediji nisu napisali kako je “nekima istekla viza”, nego kako većinu ulazaka koje se formalno evidentira kao ilegalne, čine oni s isteklom vizom. Večernji je list napisao da je prošle godine u EU stiglo “3,5 milijuna migranata legalno” te da je “oko milijun njih to pak napravilo ilegalno, no većinom time što su prekoračili trajanje viza”. Taj je dnevnik također naglasio da se EU Pakt “odnosi konkretno na one koji su ilegalno stigli u EU prelazeći granice ili pak pristizanjem brodovima na obale zemalja, a kojih je u 2023. bilo oko 300 tisuća”.
Iznošenjem tih podataka u članku Večernjeg lista otvorena je tema koje se Miletić uopće nije dotaknuo – jača kontrola tražitelja azila. U tekstu stoji da će se na vanjskim granicama EU-a provesti dubinska provjera identiteta migranata, “čak i djece stare šest godina”. “Ti će se rezultati pohranjivati u novoj bazi podataka Eurodac. Ta bi provjera trebala utvrditi i to predstavlja li ta osoba zdravstveni ili sigurnosni rizik te ima li šanse dobiti azil u EU”, navodi Večernji list.
Kako je Faktograf ranije pisao, snažnija kontrola ljudi u pokretu zabrinula je brojne organizacije koje se zalažu za ljudska prava. Među problematičnim točkama Pakta je ona koja predviđa da se ljude u budućnosti brže deportira u zemlje porijekla ili tranzitne zemlje koje su označene kao sigurne, a u stvarnosti to nužno nisu. Uz to, prisutna je zabrinutost oko povrede privatnosti tražitelja azila i invazivnog digitalnog nadzora. Koalicija europskih udruženja i organizacija (među njima Amnesty International, Access Now, Privacy International i drugi), okupljena oko inicijative “Zaštita, a ne nadzor” kaže da novi pakt predstavlja “opasan režim nadzora nad migrantima”.
“Kako će se na granicama i u pritvorskim centrima primjenjivati sve više nametljive tehnologije, osobni podaci ljudi skupljat će se masovno i razmjenjivati između policijskih snaga diljem EU-a i biometrijski identifikacijski sustavi koristit će se za praćenje kretanja ljudi i pojačati policijski nadzor nad migrantima bez dokumenata”, stoji u priopćenju inicijative Zaštita, a ne nadzor.
Međutim Mostov TikToker ne samo da zanemaruje odredbe Pakta koje se tiču pojačane kontrole, nego ističe klasičnu antiimigrantsku mantru o ugrozi sigurnosti domaćeg stanovništva:
“Nećemo dopustiti da nas preplave ljudi za koje ne znamo tko su oni, što rade, kakve su im namjere. Nećemo dovesti u ugrozu sigurnost naše zemlje, našeg naroda, naših obitelji, naših žena, naše djece, naših kćeri”.
EU ranije nije imala usklađene postupke provjere i registracije tražitelja azila, a to će se promijeniti implementacijom Pakta. Time će na razini bloka cirkulirati veći broj njihovih osobnih podataka. Kako stoji u EU Uredbi o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama, tijekom dubinske provjere državljani trećih zemalja dužni su: navesti svoje ime, datum rođenja, spol i državljanstvo te, ako su dostupni, pružiti dokumente i informacije kojima se ti podaci dokazuju. Uz to, trebaju pružiti biometrijske podatke, odnosno otiske prstiju i lica. “Državljani trećih zemalja podvrgnuti dubinskoj provjeri na temelju članka 5. ili 7. prolaze sigurnosnu provjeru kako bi se utvrdilo bi li mogli predstavljati prijetnju unutarnjoj sigurnosti. Ta sigurnosna provjera može uključivati i državljane trećih zemalja i predmete koje posjeduju”, navodi se u Uredbi.
Dakle, čak i da tražitelj azila nije kooperativan tijekom dubinske provjere, odnosno ako pokuša iznijeti netočne podatke, EU će na raspolaganju imati druge metode provjere, što se vidi iz činjenice da će službenicima biti dostupne privatne stvari migranata, primjerice novčanik ili mobilni uređaj. Pored toga, njihovi se podaci mogu čuvati u objedinjenoj bazi podataka do 10 godina, a pristupiti im mogu policijske vlasti i druge institucije svake članice. Iz tog je razloga neutemeljena Miletićeva ocjena da “nam dolaze ljudi za koje ne znamo tko su”.
Tema europarlamentarnih izbora
Do implementacije zakonodavnog paketa o migracijama i azilu ostaje još dvije godine unutar kojih države članice moraju prilagoditi svoje zakonodavstvo. Neizvjesno je kako će se reforme provesti i hoće li ih sve članice ispoštovati do kraja.
Očekivano, Poljska i Mađarska, gorljive kritičarke prihvata migranata i izbjeglica, glasale su protiv cijelog paketa zakona. Otkako je reforma predstavljena 2020. godine, te su dvije zemlje dosljedno odbacivale model “obavezne solidarnosti”, opravdavajući to tvrdnjom da će ih EU prisiliti da prihvate migrante protiv svoje volje. Češka i Slovačka, odlučile su biti suzdržane u većini dokumenata, dok je Austrija glasala protiv jedne. Hrvatska je podržala svih deset zakonskih izmjena.
Nakon što je Pakt izglasan i odobren, skupina od 15 država članica, predvođena Danskom, objavila je zajednički poziv za razvoj “outsourcinga politike migracije i azila”, odnosno sklapanje dogovora o prihvatu i vraćanju migranata sa zemljama izvan EU-a koje se nalaze duž migrantskih ruta. Nisu izrazili neslaganje s novim paktom, ali smatraju da EU treba poduzeti puno više.
Odobrenje reformi europskog zakonodavstva o migracijama i azilu dolazi tik pred europske izbore, koji će se održati od 6. do 9. lipnja 2024. godine, a kampanja se dobrim dijelom fokusira na temu migracija. Prema nekim analizama, EU je požurila s donošenjem novog pakta prije izbora, kako bi suzbili porast antiimigrantskog raspoloženja koje ide pod ruku s popularnosti krajnje desnih stranaka.
Krajnja europska desnica želi stroža pravila i jaču zaštitu granica. Odbacuje mehanizam obvezujuće solidarnosti i bliska joj je ideja “outsourcinga”, odnosno da se migrante i izbjeglice uopće ne pušta na europsko tlo, ni pod cijenu spašavanja života. Krajnja ljevica, s druge strane, smatra da su prijedlozi zakona prestrogi te da označavaju napuštanje “europskih vrijednosti” suosjećanja i ljudskog dostojanstva, a pritom desnici daju veći manevar u relativiziranju i snižavanju ljudskih prava. Ljevica smatra da se novi pakt treba poništiti.
Mostova antiimigrantska retorika i neutemeljene tvrdnje
I na domaćem su terenu migracije jedna od najvažnijih tema europskih izbora, a Miletićev Most, koji na njih izlazi s dvije krajnje desne stranke Hrvatskim suverenistima i HSP-om, sličnih je pogleda kao i ostatak europske krajnje desnice.
U Mostu smatraju da europski sporazum o azilu i migracijama nije dobar “jer ga Hrvatska ne može ispuniti” i jer za “prihvat migranata nemamo dovoljno kapaciteta, a ni novca da nekom drugom platimo da ih smjesti”. Zvonimir Troskot, kandidat na Mostovoj listi, rekao je za HRT kako zagovaraju “slanje vojske na granicu koja bi pomogla policiji koja radi odličan posao”.
Ta stranka već neko vrijeme koristi oštru retoriku protiv migranata i stranih radnika (1, 2, 3, 4) pokušavajući u javni prostor unijeti paniku i strah. Mostovac Nikola Grmoja je u predizbornoj debati prije nedavnih parlamentarnih izbora potencirao temu “zamjene stanovništva”. Radi se o teoriji zavjere koju zagovaraju ekstremni desničari i nacionalisti diljem zapadnog svijeta prema kojoj nevidljive globalne elite imaju tajni plan da iskorijene bijelo stanovništvo u Europi i SAD-u.
Miletić je ranije na TikToku iznosio neutemeljene tvrdnje da migranti “preplavljuju” Zagreb prema navodnom planu o “zamjeni stanovništva”, a koji provodi premijer Andrej Plenković. Miletić je također bio među korisnicima društvenih mreža koji su širili lažnu priču o pokušaju otmice djeteta na području Čavla. Suprotno tvrdnjama na mrežama, policija je utvrdila da se nije radilo o pokušaju otmice te da u taj događaj nisu bili uključeni ilegalni migranti (1, 2).
Tvrdnje o sigurnosnoj ugrozi od strane migranata ranije je opovrgnula i hrvatska vlada. Kada je u studenom prošle godine Saboru uputila Izvješće o stanju ilegalnih migracija na području Republike Hrvatske za razdoblje od ulaska Republike Hrvatske u schengenski prostor, osvrnula se i na tvrdnje o navodnim prekršajima migranata koji ulaze na hrvatski teritorij: “Uočen je određeni broj prijava građana koji prijavljuju prisutnost ili kretanje migranata. Međutim, podaci iz baza podataka Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju da su migranti zanemarivi u brojci delikata te da ni u kom slučaju nije narušeno stanje sigurnosti na tome području. Iz navedenih podataka razumljivo je da prisutnost migranata može stvoriti osjećaj nesigurnosti i straha, ali u odnosu na stvarnu sigurnosnu prijetnju, pokazatelji ukazuju da su strahovi neutemeljeni”.
Neutemeljene su i Miletićeve tvrdnje da će Hrvatska zbog najnovijeg EU Pakta primati 30 tisuća migranata godišnje te da će to predstavljati “ugrozu” za hrvatske građane.
