Društvenim mrežama širi se vijest da je poznata njemačka negatorica holokausta Ursula Haverbeck ponovno na sudu. Podrška njenom liku i dijelu izražena je kroz relativiziranje činjenica o koncentracijskim logorima i njegovim zatvorenicima.
“Ursula Haverbeck (95) ponovo vraćena u zatvor jer zahtijeva čvrste i objektivne dokaze o ubijenih 6 mil. Ž. u 2. sv.ratu. Na upit suca jeli spremna ispričati se i isti dan može van, rekla je ‘ostajem pri svojim izjavama’, za nju je sve bio radni logor. (Odnekud mi poznato) Zgrožen sudac naredio je stražarima da je vrate u zatvor. (Inače u invalidskim kolicima)
Video iz 2015”, sadržaj je posta objavljenog 1. srpnja 2024. godine na Facebooku (arhiviran ovdje).
Post koji je podijelio domaći korisnik sadrži fotografiju Haverbeck sa sudske klupe, video u kojem ona objašnjava kako nije uvjerena da se holokaust dogodio te jednu fotografiju za koju se tvrdi da je nastala u nacističkom koncentracijskom logoru tijekom Drugog svjetskog rata (1939-1945.).
Fotografija iz logora pokazuje skupinu ljudi u i oko bazena, a na nju je umetnut natpis na engleskom jeziku:
“Ovo je originalna fotografija Židova u nacističkom koncentracijskom logoru (Novaky) tijekom Drugog svjetskog rata”.
Taj vizual već neko vrijeme kruži društvenim mrežama (1, 2), a neki korisnici ga dijele uz podrugljive opise, primjerice stavljajući riječ holokaust u navodne znakove (1, 2) ili pišući kako logor Nováky izgleda kao “mjesto gdje bi se mogla na vikend poslati djeca”. Namjera je tih komentatora očito bila negacija holokausta i plasiranje teze da su Židovi imali pristojne i ugodne životne uvjete tijekom nacističke vlasti.
Radi se o radnom logoru kojeg su vodili Slovaci
Fotografija je snimljena u radnom logoru Nováky koji se nalazi na području današnje Slovačke. U digitalnom obliku dostupna je na stranici Yad Vashema, svjetskog centra za sjećanje na holokaust, sa sjedištem u Izraelu. Ondje je dostupno još nekoliko fotografija koje prikazuju gradnju bazena (1, 2, 3, 4).
Tvrdnju koja se širi uz fotografiju ranije je provjerio fact-checking servis agencije Reuters koji je utvrdio da joj nedostaje kontekst. Fotografija zapravo prikazuje radni logor u Slovačkoj, gdje su, prema trojici povjesničara, uvjeti bili drugačiji od onih u koncentracijskim logorima kojima su upravljali nacisti.
Prema Yad Vashemu, prvi su Židovi dovedeni u radni logor Nováky kasne 1941. godine. Nováky je nastao zahvaljujući naporima Slovačkog židovskog centra, vijeća koje je uspostavila tamošnja vlada kako bi se njene politike mogle učinkovitije provoditi među Židovima, pandan njemačkom Judenratu. Slovački židovski centar, čiji su mnogi članovi surađivali s nacistima, tražio je od slovačke vlade da uspostavi logore u kojima bi Židovi mogli raditi i tako biti pošteđeni deportacije.
Logorom su upravljali slovački pripadnici Hlinke, milicije koju je osnovala pronacistička Slovačka narodna stranka, a ne pripadnici SS-a (paravojno krilo Nacističke stranke u Njemačkoj). Većina zatvorenika bili su vješti majstori i stolari koji su radili u radionicama. Uvjeti u tom logoru, piše Yad Vashem, nisu bili loši: obroci su bili primjereni, zatvorenici su imali vlastitu školu, ambulante, socijalne ustanove i kulturne aktivnosti.
Robert Rozett, povjesničar pri Yad Washemu, čiji su predmet interesa bili i radni logori, rekao je Reutersu kako Nováky, u usporedbi s uvjetima u ostalim radnim logorima u kojima su Židovi bili zatvoreni, nije bio tipičan. “Vodili su ga Slovaci, a veliki su utjecaj imali židovske vođe. To je značilo da tamo nije bio strogi režim njemačkog koncentracijskog logora nego, iako pod stražom, Židovi u logoru imali su određenu slobodu i život je imao određenu normalu”, pojasnio je.
“Židovski radnici naporno su radili, ali su mogli napustiti logor radi liječničkih posjeta, a na šabat su mogli slobodno šetati izvan logora, u lokalnom području. Bilo je raznih aktivnosti za Židove u logoru, pa stoga i bazen u Novákyu”, nastavio je.
Nováky je oslobođen u kolovozu 1944. godine tijekom Slovačkog narodnog ustanka. Preko 200 muškaraca iz logora pridružilo se pobunjenicima, a 35 ih je ubijeno u borbama.
Različiti su tipovi logora
Nacisti su se počeli okorištavati prisilnim radom ubrzo nakon dolaska na vlast. Za razliku od logora Nováky, u tipičnim radnim logorima koji su vodili nacisti, zatvorenici su bili izloženi nedostatku hrane, lijekova i odjeće, a radilo se dugo i intenzivno. Kao rezultat tih uvjeta, stope smrtnosti u radnim logorima bile su izuzetno visoke. Do kraja Drugog svjetskog rata više od 14 milijuna ljudi bilo je iskorištavano u mreži stotina radnih logora koji su se protezali diljem cijele Europe koju su okupirali nacisti.
Koncentracijski logori koje su otvarali nacisti i njihovi saveznici bili su mjesta masovnog zatočenja. Tamo se, bez suđenja zatvaralo lokalno ili strano stanovništvo na temelju pripadnosti određenoj skupini (etničkoj, vjerskoj, rasnoj ili političkoj). U nacističkoj Njemačkoj nakon 1933. godine i diljem Europe koju su kontrolirali nacisti između 1938. i 1945., koncentracijski logori postali su glavni način na koji su nacisti nametnuli svoju kontrolu.
Zatvaranje u nacističkim koncentracijskim logorima obično je bilo na neodređeno vrijeme, a brutalno postupanje, mučenje i ponižavanje bilo je uobičajeno. Zatvorenici u koncentracijskim logorima često su bili podvrgnuti prisilnom radu, mnogi su bili tako iscrpljeni do smrti. Otprilike milijun ljudi umrlo je samo u koncentracijskim logorima tijekom holokausta.
Tranzitni logori bili su logori u kojima su zatvorenici bili kratko zatočeni prije deportacije u druge nacističke logore, najčešće posljednja postaja pred logore smrti. Potonje su nacisti koristili od 1941. do 1945. za ubijanje Židova i, u manjem opsegu, Roma. U holokaustu je više od tri milijuna ljudi ubijeno u takvim logorima.
Dakle, nisu samo logori smrti bili oni u kojima su se događali masovni zločini i ubojstva. Napuštanje nekog od logora uglavnom nije značilo odlazak na slobodu, nego put u smrt. Uz to, brojni su logori bili prenamijenjeni ili su bili mješovitog karaktera.
Najpoznatiji među nacističkim logorima Auschwitz-Birkenau, uspostavljen 1940. godine na teritoriju današnje Poljske, bio je kompleks koji se sastojao od koncentracijskog logora, radnog logora i logora smrti (ubijeno 1.1 milijuna ljudi). Također, jasenovački sustav logora koji je osnovan 1941. godine u marionetskoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) bio je koncentracijski, radni, tranzitni, ali, prije svega, logor smrti.
Haverbeck je nekoliko puta osuđena zbog negiranja holokausta
Zbog nekoliko puta javno iznesenih tvrdnji da je “Auschwitz bio samo radni logor” i da se tamo “nisu dogodila nikakva masovna ubojstva”, njemačka umirovljenica koja se spominje u Facebook postu, prošlog je mjeseca ponovno osuđena. Sud u Hamburgu je “nacističku baku” Ursulu Haverbeck osudio na 16 mjeseci zatvora, a od toga će morati odslužiti godinu dana (oduzima joj se vrijeme trajanja postupka).
Ranije je bila, u nekoliko navrata, osuđivana na zatvorsku kaznu zbog negiranja nacističkih zločina, a jednom je na televiziji izjavila da je “holokaust najveća i najodrživija laž u povijesti”. Prije dvije godine njemački sud je odbacio njene žalbe osude iz 2017. i 2020. godine koje su joj izrečene zbog ponovljenih slučajeva poricanja holokausta. “Vi niste istraživačica holokausta, vi ste poricatelj holokausta”, rekao je tada predsjedavajući sudac, a prenio Deutsche Welle (DW).
Njemački zakon zabranjuje poricanje i trivijaliziranje holokausta i taj je čin kažnjiv s do pet godina zatvora.
U izvještaju i osvrtu nakon zadnjeg suđenja, DW piše kako je Haverbeck samu sebe predstavila kao žrtvu, ženu koja desetljećima govori istinu i zato ju država progoni. Sutkinja je korigirala tu njezinu tvrdnju i rekla da 95-godišnjakinja nije žrtva nego počiniteljica. “Vi ste doživjeli ovakvu starost. Tisuće djece iz Auschwitza to nije smjelo”, prenosi DW, rekla je sutkinja.
Osim što negatori holokausta poput Haverbeck dobivaju prostor javnim nastupima, pisanjem knjiga i radova, takvi sadržaji neprestano cirkuliraju digitalnim okruženjem (1, 2, 3, 4). Najnovije suđenje “nacističkoj baki” također je potaknulo novi val sadržaja u kojima se poriče holokaust.
Kako je pisao australski AAP Fact Check, Facebookom su se počele dijeliti fotografije Haverbeck, gdje je opisana kao “opasna mala dama jer govori istinu”, a holokaust kao “laž”. Na X-u se, uz fotografiju, ponavljala i njena netočna tvrdnja da je holokaust “najveća i najupornija laž u povijesti”.
Holokaust je dokazan i dokumentiran
Tijekom holokausta, nacisti i njihovi saveznici i suradnici ubijali su Židove na mnogim mjestima koristeći se različitim metodama. Dvije glavne metode ubojstava bile su otrovni plin i masovna strijeljanja.
Holokaust, odnosno genocid koji je počinjen nad europskim Židovima tijekom Drugog svjetskog rata, dobro je dokumentiran na temelju različitih izvora: iskaza tisuća preživjelih, izvještaja i dokumenta (što nacističkih vlasti, što pripadnika pokreta otpora), sudskih procesa, masovnih grobnica i posmrtnih ostataka, fotografija, dnevnika i memoara.
Kad je postalo jasno da gube rat, nacisti su pokušali uništiti dokaze svojih zločina: ekshumirali su masovne grobnice, spaljivali leševe, uništavali dokumente. No, smrt šest milijuna Židova nemoguće je potpuno zataškati.
“Ne postoji niti jedan objedinjeni nacistički dokument koji opisuje svaku smrt u holokaustu. Umjesto toga, postoje stotine tisuća stranica dokumenata nacističke Njemačke koji bilježe ove informacije. Jedan od najbolje dokumentiranih aspekata holokausta su evidencije koje su počinitelji vodili o transportima do mjesta smrti i o korištenju plina”, pojašnjava američki Muzej sjećanja na holokaust.
Unatoč brojnim skupljenim dokazima, već neko vrijeme prisutan je trend negiranja, relativiziranja i distorzije holokausta (umanjivanje broja žrtava, opravdavanje počinitelja, prebacivanje krivnje na žrtve). Jedan od načina relativiziranja i negiranja holokausta je i selektivno isticanje “dobrih” uvjeta u logorima koji su držali nacisti i njihovi sateliti. A kao što i sam autor gore citiranog posta sugerira, prisutan je i u Hrvatskoj.
Primjerice, u revizionističkim knjigama može se pročitati kako je Jasenovac (na čijem je poimeničnom popisu žrtava preko 83 tisuće osoba) bio samo radni logor a kako su tamo bili razvijeni obrt, industrija i poljoprivreda, a kulturni, zabavni i sportski život veoma bogat.
To, međutim, kao i tvrdnja da je u slovačkom logoru postojao bazen, ne dokazuje da genocida i masovnih ubojstava nije bilo.
