Dugo najavljivane izmjene Zakona o strancima koje su prošlo prvo čitanje u Hrvatskom saboru, zavrtile su novu rundu paranoje oko migranata i stranih radnika. Među domaćim korisnicima društvenih mreža ponovno se reciklira dezinformacija o planu Ujedinjenih naroda da provede “Veliku zamjenu stanovništva” – koja je “na pomolu” i u Hrvatskoj.
“Planirano još 2000 god. piše u UN-ovom dokumentu. Davno planirana migracijska zamjena stanovništva
!“, stoji u Facebook postu objavljenom 1. studenog 2024. godine (arhiviran ovdje).
Kažiprst emoji iz tekstualnog dijela posta pokazuje na priopćenje za javnost (1, 2) ultrakonzervativne nevladine organizacije Ordo Iuris koja se ne slaže s predloženom izmjenom Zakona jer se strani radnici “gotovo u potpunosti izjednačuju s domaćim radnicima, te je očito da je na pomolu proces zamjene stanovništva putem dovođenja strane radne snage”.
“Zamjena stanovništva nije teorija zavjera, taj pojam je pravno općeprihvaćen. Tako se u UN-ovom dokumentu iz 2000. godine pod naslovom Replacement migration : is it a solution to declining and ageing populations?, zamjena stanovništva ili zamjenska migracija odnosi na međunarodnu migraciju koja je potrebna kako bi se nadoknadio pad broja stanovništva, posebno radnosposobnog stanovništva te kompenziralo starenje stanovništva“, dio je priopćenja.
Ova organizacija smatra da bi zemlje porijekla stranih radnika trebale biti one “koje po svom kulturnom, pravno-političkom i gospodarskom uređenju što više odgovaraju interesima Republike Hrvatske” te da je “nužan ozbiljan i hitan razvoj prave nacionalne demografske, migracijske i ekonomske strategije”.
Vlada poručuje da Zakon štiti i domaće radnike
Strani radnici i njihov status bili su jedna od glavnih tema ove superizborne godine. U predizbornoj kampanji posebno su se istaknuli Mostovi političari koji su optuživali HDZ-ovu vladu da provodi zamjenu stanovništva, odnosno “tjera Hrvate iz Hrvatske i uvodi stranu radnu snagu”.
To su ponovili (a podržao ih je Ordo Iuris svojim priopćenjem) u novom zasjedanju Sabora kad su tražili da se konačni prijedlog Zakona o strancima uvede ponovno uvođenje kvota, popis točno određenih deficitarnih zanimanja u kojima se strani radnici mogu zaposliti i popis točno određenih zemalja iz kojih se može uvesti radna snaga.
Predložili su to zbog “činjenice” da je Vlada “svojim štetnim politikama i ukidanjem kvota za uvoz strane radne snage doprinijela procesu zamjene stanovništva kojem svjedočimo u našoj domovini”.
Taj prvi zaključak povukli su i predložili novi u kojem su maknuli odredbu o popisu točno određenih zemalja iz kojih se može uvesti radna snaga, dok su naveli da se kod uvoza radne snage prioritet daje stranim radnicima “iz zemalja koje su nam kulturološki bliže i čija nam je integracija lakše provediva”. Zaključak je odbačen sa 9 glasova “za” i 107 “protiv”.
Kako je Faktograf pisao još u ožujku, država izmjenama zakona pokušava riješiti nered koji je nastao nakon ukidanja kvotnog sustava zapošljavanja stranaca prije tri godine.
Među ostalim, zakonske izmjene sadrže produžavanje važenja radne dozvole s jedne na tri godine. Strani radnici će nakon isteka ugovora imati dopušteno vrijeme nezaposlenosti od 60 dana (ako nakon gubitka posla u roku od dva mjeseca ne nađe novi, gubi radnu dozvolu), a u slučaju da smještaj radniku osigurava poslodavac on će morati dati dokaz o primjerenom smještaju stranih radnika. Uz to, poslodavci koji žele zaposliti stranog radnika morat će voditi brigu o omjeru broja zaposlenih domaćih i stranih radnika.
Zakonske izmjene ipak, nisu po volji svima. Poslodavcima je, očekivano, porastao strah od velikih administrativnih obaveza, koje će “produžiti i znatno poskupjeti već dodatno dugačak i skup postupak izdavanja radnih dozvola i samog zapošljavanja”. Sindikati pozdravljaju promjene, ali naglašavaju kako je većinom riječ o ispravljanju starih grešaka i kako neke odredbe Zakona ne znače dovoljnu garanciju zaštite stranih radnika.
Mit da stranci – bilo da je riječ o radnicima iz tzv. trećih država, osobama pod međunarodnom zaštitom ili tražiteljima azila – imaju veća prava od domaćeg stanovništva prisutan je u hrvatskoj javnosti već dugi niz godina, a njegovo širenje potpiruju desne populističke stranke.
Istovremeno mnogima, posebice desnici, često promakne i to da zakonske izmjene koje “štite” strane radnike ne dolaze iz čistog altruizma i plemenite potrebe da se zaštite gostujući radnici. Predstavljajući saborskim zastupnicima zakonske izmjene, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović istaknuo je zapravo kako je cilj izbjeći socijalni damping, praksu kojom se radnicima daje plaća i radni uvjeti ispod standarda čime se smanjuje cijena rada.
Prema njemu, Zakon o strancima prvenstveno će štititi domaće radnike i osigurati povratak iseljenih hrvatskih državljana, ali i osigurati gospodarstvu potrebnu radnu snagu.
Ministar je kazao da će se nastojati stati na kraj praksi da strani radnik za isti posao prima manju plaću te tako ruši cijenu rada, navodeći da, primjerice, ako je riječ o građevinskim poslovima, postoje kolektivni ugovori iz kojih se vidi razina plaće, pa ako neki poslodavac ide ispod usporedive plaće, neće moći uvoziti radnu snagu.
Prema Međunarodnoj organizaciji rada (ILO), pravedne i jednake plaće sprječavaju poslodavce da favoriziraju migrantske radnike samo zato što su često spremni raditi za manje. Na taj način, primjerice, i Europska unija pokušava eliminirati socijalni dumping, pa tako radnici koji su na privremenom radu u nekoj drugoj državi EU-a (upućeni radnici) moraju imati uvjete zaposlenja zemlje domaćina.
UN-ov izvještaj nije naputak nego procjena
Nedostaci na europskom tržištu rada, pa tako i hrvatskom, rezultat su čimbenika koji su dugo nastajali, pojašnjeno je na podatkovnoj platformi Statista. Među tim su čimbenicima opadanje stanovništva, nedovoljno ulaganje u obrazovanje, loše usklađivanje poslova – kao i novijih događanja koja su uzdrmala europsko gospodarstvo, primjerice pandemija koronavirusa. Stoga je potreba za stranom radnom snagom prisutna gotovo u svakoj europskoj državi.
Desnica tu potrebu izjednačava s nepostojećim planom “Velike zamjene stanovništva”. Prema toj teoriji zavjere, nevidljive globalne elite imaju tajni plan da iskorijene bijelo stanovništvo u Europi i SAD-u.
Spomenuti UN-ov izvještaj iz 2000. godine, pod nazivom “Zamjenska migracija: Je li to rješenje za opadanje i starenje populacija?“, česta je referenca modernih teoretičara zavjere (1, 2) koji zanemaruju njegovu akademsku i hipotetsku narav (sam naslov izvješća formuliran je kao pitanje) i izvrću ga u “dokaz”.
Izvještaj je izradio UN-ov Odjel za stanovništvo Uprave za ekonomska i društvena pitanja (DESA), a u njemu je istražen potencijal migracije da popuni demografsku prazninu nastalu opadanjem i starenjem stanovništva u određenim zemljama.
Kako je Faktograf prošle godine pisao, UN-ov dokument nije bio napisan u obliku naputka, već se pokušalo napraviti procjenu kretanja stanovništva i posljedice starenja na promjenu odnosa radno sposobnih i uzdržavanih u društvu. Za Hrvatsku su predvidjeli da će 2050. godine pasti na 3,65 milijuna ljudi (već smo na oko 3,8) i imati 26 posto populacije starije od 65 godina (prema zadnjem popisu smo već na 22,45 posto).
Iz te neravnoteže u omjeru radno sposobnih i uzdržavanih dolaze brojni ekonomski izazovi poput sporijeg rasta BDP-a, viših troškova zdravstvene zaštite i povećanih financijskih opterećenja za radno sposobno stanovništvo za uzdržavanje starijih osoba.
U izvještaju je predstavljeno pet scenarija u kojima bi migracija mogla pomoći u ispunjavanju specifičnih populacijskih ciljeva u zemljama i regijama s niskom stopom fertiliteta. Međutim, rezultati sugeriraju da bi održavanje ravnoteže isključivo “zamjenskom migracijom” bilo nerealno. Tako visoke razine migracija nisu primijećene u prošlosti ni za jednu od promatranih zemalja ili regija. Štoviše, čini se vrlo malo vjerojatnim da bi se takvi tokovi mogli dogoditi u tim zemljama u doglednoj budućnosti.
UN-ovi dokumenti česta su referenca teoretičara zavjere
Kako bi dobili na uvjerljivosti, teoretičari zavjere često citiraju stvarne dokumente međunarodnih organizacija kao dokaz da se vlade dogovaraju kako bi nametnule globalnu politiku bez pristanka javnosti. Ordo Iuris se u svome priopćenju pokušao distancirati od teoretičara zavjera, tvrdeći da je “zamjena stanovništva” pravno općeprihvaćen pojam jer se nalazi u UN-ovom izvještaju.
U njemu stoji da se “zamjenska migracija odnosi na međunarodnu migraciju koja bi zemlji bila potrebna kako bi nadoknadila pad stanovništva i starenje stanovništva koje je posljedica niske stope plodnosti i mortaliteta”.
Sam termin kasnije je kritiziran, između ostalog, jer je potencijalno obmanjujuć i loše odabran. Tako je “zamjenska migracija” od tehničkog termina evoluirala do ideje zamjene domorodačkog stanovništva migrantima i postala popularna među skupinama koje promiču ksenofobne ili zavjereničke narative.
Nije ovo prvi slučaj u kojem UN-ovi dokumenti i preporuke dobivaju sasvim nova (i netočna) značenja. Prošlog mjeseca pisali smo kako su se društvenim mrežama širile dezinformacije da UN-ov Pakt za budućnost podrazumijeva uspostavu globalne uprave te da zahtijeva od država članica da se odreknu suvereniteta. Kao što smo tada pojasnili, potpisom tog neobvezujućeg sporazuma nitko ne predaje suverenitet UN-u, nego se samo potvrđuje predanost zemalja članica ciljevima na koje su se već obavezali.
Podjednako neobvezujuć je preko dva desetljeća star UN-ov izvještaj o zamjenskoj migraciji. Kako je za portal Logically Facts – koji je u kolovozu analizirao tvrdnje slične ovima koje širi Ordo Iuris – objasnio Pål Wrange, profesor međunarodnog prava na Sveučilištu u Stockholmu, UN uopće nema moć i ovlasti za izvršiti takvu operaciju. “UN nema tu ovlast, a dokument je analitičko izvješće o demografiji. UN objavljuje svakakve vrste izvješća, djelomično kako bi identificirali zajednički interes, ali i kako bi državama članicama olakšali donošenje odluka”, kazao je Wrange.
Stoga možemo zaključiti da sadržaji koje smo u ovom tekstu analizirali sadrže niz netočnosti. UN-ovo izvješće, koje nema nikakve obvezujuće odrednice, nije dokaz postojanja plana zamjene domicilnog stanovništva migrantima, odnosno “Velike zamjene stanovništva”. Radne migracije kojima trenutno svjedočimo također nisu dio tog plana, nego stvarne potrebe zbog nedostatka domaće radne snage.
