Dragan Primorac, predsjednički kandidat HDZ-a i partnera, u nekoliko je navrata govorio o stanu Zorana Milanovića, aktualnog predsjednika te predsjedničkog kandidata SDP-a i još devet stranaka.
O Milanovićevom stanu govorio je u studenom, kada se u javnosti propitkivalo kako je Primorac kupio stan u Splitu ranih ’90-ih.
„Hoće li na jednaki način problematizirati činjenicu kako je njihov omiljeni predsjednički kandidat Zoran Milanović, kao predsjednik SDP-a, kupio stan od bivšeg predsjednika Uprave Croatia osiguranja koji je bio u sporu s državom, sve kako bi nakon što je postao premijer potpisao ugovor da se s njime više ne spori i isplatio mu puni iznos otpremnine od milijun eura, najveću otpremninu koje je ikad platilo jedno javno poduzeće u hrvatskoj povijesti?!
Hoće li postaviti pitanje kako isti taj Zoran Milanović u dobi od 42 godine kupuje stan po povlaštenom kreditu za mlade, koji inače ne mogu koristiti građani stariji od 35 godina?! Očito je da Zoran Milanović nema samo problem s matematikom, već i moralom i zakonom!“, objavio je 8. studenog Primorac.
O Milnovićevom stanu progovorio je Primorac i tijekom nedavnog predizbornog skupa u Laubi, gdje je rekao kako u tom slučaju Milanović “dolazi u poziciju da s čovjekom koji tuži državu kreće u deal, daje mu rekordnu otpremninu od milijun eura, a kada ga pitate istinu, on krene u vrijeđanje“.
Bez obzira na slogan „Za novog predsjednika koji ujedinjuje“, s vanjskog ulaza u Laubu u dvorište je za tu priliku sklonjena skulptura suvremenog kipara Ivana Fijolića koja prikazuje Titovo tijelo s glavom Jovanke. Kip je inače okrenut prema ulazu u Laubu, a na proljeće – kada je HDZ tamo imao skup – bio je okrenut prema zidu (1, 2). Umjesto Tita, na skup su donijeli bistu pokojnog predsjednika Franje Tuđmana.
Okolnosti pod kojima je Zoran Milanović, tada predsjednik SDP-a i zastupnik u Hrvatskom saboru, koncem 2008. godine kupio stan u Krajiškoj ulici od Hrvoja Vojkovića, koji je u to vrijeme bio predsjednik uprave Croatia osiguranja (te potpredsjednik HSLS-a), propitkivane su i tada kada je stan kupio, a i u kasnijim godinama kada je Milanović postao predsjednik Vlade, odnosno kada je prestao obnašati tu dužnost i postao saborski zastupnik (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9).
O cijelom slučaju odlučivalo je i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa 2017. godine na temelju anonimne prijave te je u donesenoj odluci zaključilo da se u slučaju kupnje stana ne može zaključiti “da su dužnosnik Zoran Milanović i Hrvoje Vojković postali interesno povezane osobe“.
Što se tiče otpremnine koju je Vojković dobio, Povjerenstvo je zaključilo kako iz prikupljene dokumentacije ne proizlazi da je Milanović, kao predsjednik Vlade, tu svoju funkciju koristio kako bi utjecao na donošenje i sadržaj odluke iz Sporazuma Croatia osiguranja s Vojkovićem, „niti je time dužnosnik bio u sukobu interesa“.
Osim toga, dokumenti Povjerenstva pokazuju da Vojkoviću nije isplaćena otpremnina od milijun eura, već mu je s osnova neisplaćenih plaća i ostalih prava iz otkazanog Ugovora o radu isplaćeno 498,18 tisuća bruto ili 244,27 tisuća eura neto te dodatnih osam tisuća eura na ime naknade dosuđenih sudskih troškova.
Povlašteni kredit
Što se zapravo dogodilo? U listopadu 2008. godine objavljena je informacija prema kojoj Zoran Milanović, tada predsjednik SDP-a, kupuje stan, površine 127 četvornih metara u Krajiškoj ulici od Hrvoja Vojkovića, predsjednika uprave Croatia osiguranja za 250 866 eura.
Sredstva za kupnju tog stana Milanović je trebao namaknuti prodajom stana na Bijeniku, u kojem je do tada živio, a kojeg je kupio dijelom na kredit, a dijelom uz pomoć punca. Vrijednost stana u urbanoj vili na Bijeniku od 130 četvornih metara Milanović je tada u svojoj imovinskoj kartici procijenio na 260 tisuća eura (1, 2). U vrijeme kada je informacija o kupnji stana objavljena, Milanović je bio u postupku podizanja kredita te je najavljivano da će ga podmiriti nakon što proda stan na Bijeniku.
Dvije godine kasnije, 2010. godine, otkriveno je kako je Milanović dobio povlašteni kredit. Erste banka odobrila mu je kredit od 290 tisuća eura, uz rok otplate od 30 godina, po modelu kredita kreiranih za mlade do 35 godina života, iako je Milanović u to vrijeme imao 42 godine (1, 2, 3, 4). Iz Erste banke su tada poručivali da privatna banka može napraviti iznimku u odnosu na uvriježena pravila. Iste godine i pod istim uvjetima kredit od Erste banke dobio je i tadašnji HDZ-ov ministar Berislav Rončević iako je imao 48 godina.
Dvoetažni stan u urbanoj vili na Bijeniku Milanović je prodavao više od tri godine i uspio ga je prodati tek nakon što je značajno spustio cijenu. Naime, iako je globalna gospodarska kriza u svijetu započela 2008. godine, u Hrvatsku se prelila 2009. godine, gurnuvši je u dugih šest godina recesije (1, 2, 3). U godinama kada je Milanović prodavao stan, tržište nekretnina je bilo gotovo mrtvo pa ne čudi što je stan kojeg je 2008. godine procjenjivao na 260 tisuća eura uspio prodati po cijeni od 170 tisuća eura, a s tim je novcem smanjio kreditnu obvezu na stan u Krajiškoj.
Dakle, 2008. godine Zoran Milanović bio je predsjednik SDP-a. Predsjednik HDZ-ove koalicijske vlade u drugom mandatu bio je Ivo Sanader. Osim HSLS-a, partneri HDZ-u su bili HSS, HSU te zastupnici manjina. HSLS-ov Hrvoje Vojković tada je odrađivao četvrtu godinu mandata (od pet) na čelu Croatia osiguranja. Naime, na tu je funkciju imenovan u srpnju 2004. godine, u vrijeme prve koalicijske vlade HDZ-a koju je vodio Sanader (tada je uz HSLS, HSS, HSU i manjine u koaliciji bio i DC).
Fimi media i smjena Vojkovića
Prvog dana srpnja 2009. godine Ivo Sanader dao je ostavku, prepuštajući Vladu i stranku Jadranki Kosor. Sredinom srpnja iste godine Vojkoviću je mandat produžen na još pet godina, a tu je odluku potpisao Ivan Šuker, tadašnji ministar financija i predsjednik Nadzornog odbora Croatia osiguranja. Pet mjeseci kasnije, Vojković je smijenjen (1, 2, 3, 4). Opet je odluku potpisao Šuker.
U to vrijeme vodile su se unutarstranačke borbe u HSLS-u te se očekivalo i da će stranka smijeniti Vojkovića s mjesta potpredsjednika, a on je u konačnici sam iz stranke izašao. No, nisu unutarstranačka previranja kumovala smjeni, kao niti afere s kojima se Vojković povezivao. Vrijeme je to otvaranja velike HDZ-ove afere Fimi media, zbog koje je njen bivši predsjednik Ivo Sanader pravomoćno osuđen, kao i stranka. Zbog izvlačenja novca iz tvrtki u aferi Fimi media, HDZ je platio 3,5 milijuna kuna kazne (1, 2).
Početkom 2010. godine o malverzacijama s državnim tvrtkama prvi je progovorio Damir Mihanović, tada član uprave Croatia osiguranja. Tada se pisalo i kako Vojković „prijeti“ Jadranki Kosor da će izići u javnost s pričom o izvlačenju novca, na što u Croatia osiguranju nisu htjeli pristati. No, korupcijsku hobotnicu razotkrio je Damir Mihanović, koji je vrlo brzo nakon javnog istupa dobio izvanredni otkaz, kao i Vojković (1, 2, 3, 4).
Otpremnina – Vojkoviću nije dosuđeno milijun eura
Dvojica smijenjenih direktora – Vojković i Mihanović tužili su Croatia osiguranje zbog nezakonite smjene. U srpnju 2012. godine Trgovački sud u Zagrebu donio je presudu prema kojoj je odluka Nadzornog odbora Croatia osiguranja o razrješenju Vojkovića i Mihanovića iz veljače 2010. godine proglašena ništavnom (1, 2, 3). Mediji su tada pisali da će Vojković osigurati milijunsku otpremninu te se govorilo o otpremnini od 980 tisuća kuna ili 130 tisuća eura, kojoj treba pridodati zatezne kamate, odnosno o otpremnini nešto višoj od 7,5 milijuna kuna, što odgovara današnjem iznosu od milijun eura.
Međutim, netočno je da je Vojkoviću 2012. godine isplaćena otpremnina od milijun eura – što danas ponavlja i predsjednički kandidat Dragan Primorac. Da je to netočno potvrđuje odluka Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz ožujka 2017. godine. Osim protiv Milanovića, anonimna prijava je tada podnesena i protiv Siniše Varge, nekadašnjeg ministra zdravlja.
Ta je prijava sadržavala tekst objavljen 30. svibnja 2016. na internetskom portalu HRsvijet.net-Hrvatski informativni portal pod naslovom „Što je dopušteno Zoranu Milanoviću, nije drugima“. U tekstu se govori o povlaštenom kreditu kojeg je dobio Milanović sa suprugom te o Vojkovićevoj otpremnini, a osim toga bavi se javnom nabavom u Ministarstvu zdravstva iz 2015. godine koja je provedena bez javnog natječaja i gdje je posao dodijeljen poduzeću u kojem je Vojković imao 20 posto udjela.
Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa sve strane u sporu dostavile su traženu dokumentaciju vezanu uz Milanovićevo kreditno zaduženje 2008. godine, kao i djelomično prebijanje kredita. Osim toga, Povjerenstvo je prikupilo i dokumentaciju Croatia osiguranja vezanu uz Vojkovićevu otpremninu. Prema podacima Povjerenstva za sukob interesa, Vojkoviću je Sporazumom Croatia Osiguranje „s osnove naknade štete za neisplaćene plaće i sva druga prava i primanja po otkazanom Ugovoru o radu, za radno mjesto predsjednika Uprave za razdoblje od srpnja 2010. godine do isteka mandata 17. srpnja 2014. godine obvezalo isplatiti ukupni bruto iznos od 3 753 527,94 kn, odnosno neto 1 840 436,87 kn, kao i naknadu dosuđenih sudskih troškova u iznosu od 60 849,00 kuna, sve u roku od 30 dana“.
Pritom se Croatia osiguranje obvezalo da se neće žaliti na presudu Trgovačkog suda, dok se Vojković obvezao povući tužbu i odreći se tužbenog zahtjeva u radnom sporu pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu.
Iz odluke Povjerenstva, dakle, proizlazi da je Vojkoviću 2012. godine isplaćeno 3,75 milijuna kuna bruto, odnosno 498,18 tisuća eura s osnova neisplaćenih plaća i drugih primanja u razdoblju od četiri godine. U neto iznosu, za četverogodišnja potraživanja po otkazanom ugovoru Vojkoviću je isplaćeno 244,27 tisuća eura te osam tisuća eura na ime naknade dosuđenih sudskih troškova.
Povjerenstvo je, ponovimo, protumačilo „da se samim time što su dužnosnik Zoran Milanović i njegova supruga od Hrvoja Vojkovića kupili stan 2008. godine, ne može smatrati da su povodom ove okolnosti dužnosnik Zoran Milanović i Hrvoje Vojković postali interesno povezane osobe, s obzirom na to da je kupoprodaja nekretnine jednokratan dvostrano obvezni pravni posao, a iz prikupljenih podataka i dokumentacije ne proizlazi da u konkretnom slučaju ugovorena kupoprodajna cijena bitno odstupa od prosječnih tržišnih vrijednosti“.
Osim toga, prijevremena otplata dijela glavnice kredita „sredstvima stečenim prodajom druge nekretnine u vlasništvu dužnosnika, dužnosnik nije ostvario probitak koji odstupa od uobičajenih poslovnih i tržišnih uvjeta, niti je time bio u sukobu interesa“. Stoga je Povjerenstvo odlučilo kako „ne proizlazi da je dužnosnik Zoran Milanović na bilo koji način koristio obnašanje dužnosti predsjednika Vlade Republike Hrvatske kako bi utjecao na donošenje i sadržaj Sporazuma između Croatia osiguranja d.d.. i Hrvoja Vojkovića, niti je time dužnosnik bio u sukobu interesa“. Dokumentacija koju je Povjerenstvo prikupilo pokazuje da je za postizanje sporazuma s Vojkovićem glasalo pet članova Nadzornog odbora Croatia osiguranja, dok je jedan bio suzdržan, „pri čemu je kao razloge naveo da je za donošenje odluke premalo vremena i da Nadzorni odbor nema nikakvu uputu od vlasnika“.
Točno je da je Zoran Milanović 2008., kada je bio predsjednik SDP-a i saborski zastupnik kupio stan od tadašnjeg predsjednika Uprave Croatia osiguranja Hrvoja Vojkovića za 250 866 eura. Točno je i da je za tu kupovinu dobio povlašteni kredit za mlade do 35 godina, iako je već imao 42, a iz Erste banke su tada poručivali da privatna banka može napraviti iznimku od pravila pa je tako iste godine i pod istim uvjetima kredit od Erste banke dobio i tadašnji HDZ-ov ministar Berislav Rončević, iako je imao 48. Hrvoja Vojkovića, zajedno s Damirom Mihanovićem, NO Croatia osiguranja smjenjuje u veljači 2010. u vrijeme otvaranja velike HDZ-ove afere Fimi medija. Dvojica smijenjenih direktora tužili su Croatia osiguranje, a u srpnju 2012. Trgovački sud donosi presudu prema kojoj je odluka Nadzornog odbora proglašena ništavnom. Vojkoviću nije isplaćena otpremnina od milijun eura, već mu je s osnova neisplaćenih plaća i ostalih prava iz otkazanog Ugovora o radu isplaćeno 244,27 tisuća eura neto te dodatnih osam tisuća eura na ime sudskih troškova. U vrijeme isplate te otpremnine Milanović je već bio premijer, ali Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa presudilo je 2017. kako Vojković i Milanović nisu bili interesno povezani.
