Zaposleni u osnovnim i srednjim školama, kao i na fakultetima, sredinom idućeg tjedna kreću u, za početak, jednodnevni štrajk.
Vrijeme je pomno odabrano – idući tjedan učenici osmih razreda pišu nacionalne ispite iz hrvatskog jezika, jezika nacionalne manjine, prvog stranog jezika i matematike. Sindikalna najava štrajka još se očekuje, no oni neće stati na jednodnevnom iskazivanju nezadovoljstva. Sve dok zahtjevi sindikata ne budu prihvaćeni mogu se očekivati nove, progresivne, akcije.
Štrajk u osnovnim i srednjim školama, fakultetima i institucijama organiziraju tri sindikata obrazovanja – Školski sindikat Preporod, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Najbrojniji, Sindikat hrvatskih učitelja, štrajku se nije pridružio. Štoviše, na svojim mrežnim stranicama u pitanje dovodi zakonitost štrajka (1, 2), baš kao i Vlada koja je najavila da dane provedene u štrajku neće platiti (1, 2).
Tri obrazovna sindikata traže da Vlada ispravi nepravedno pozicioniranje plaća njihovih članova u odnosu na plaće drugih radnika u javnim te u državnoj službi, odnosno zahtijevaju dizanje koeficijenata ili vraćanje prosvjetnog dodatka. Nadalje, traže da se u djelo provede obećano izuzimanje obrazovanja i znanosti iz novog sustava ocjenjivanja, zbog čega je lani Sindikat znanosti predao zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o plaćama. Osim toga, sindikati traže i da se adekvatno urede nenastavna i neznanstvena radna mjesta kroz sustavan pristup izradama novih sistematizacija.
Nisu to zahtjevi koji su odjednom pali s neba. Više od godinu i pol dana na njih ukazuje dio sindikata.
Nema jednake plaće za jednaki rad
Sve je počelo kuhati s uvođenjem novog sustava plaća u državnoj i javnim službama koji je uključio i prevođenje starih koeficijenata u nove, takozvane hibridne koeficijente, u koje su ukalkulirani i posebni dodaci na plaće. Novi sustav trebao je oživotvoriti načelo „jednake plaće za jednak rad“, ali to se nije dogodilo (1, 2).
Novi koeficijenti u primjeni su od ožujka 2024. godine, a sve nelogičnosti sustava na koje ukažu sindikati trebalo bi rješavati Vijeće za praćenje i unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama.
Vijeće se sastalo tri puta, ali za sada nema nikakvih konkretnih odgovora na sindikalne pritužbe. Na njegovu adresu stiglo je preko 50 zahtjeva iz državne i javnih službi u kojima se traže korekcije novih koeficijenata za obračun plaća.
Među tim zahtjevima su i oni obrazovnih sindikata. Primjerice, Sindikat znanosti je u dva navrata tražio korekciju cijelog niza koeficijenata u nastavnim, znanstvenim, nenastavnim i neznanstvenim radnim mjestima, ali Vijeće o njima još nije raspravljalo.
Obrazovni sindikati lani su u tri navrata prosvjedima ukazivali na manjkavost novog sustava plaća u državnoj službi i javnim službama. Pozivalo ih se na strpljenje i rad Vijeća za praćenje sustava plaća. Pokrenuli su i peticiju za pravednije koeficijente i prikupili gotovo 40 tisuća potpisa te ih predali predsjedniku Vlade.
Pregovori oko Temeljnog kolektivnog ugovora
A onda su uslijedili pregovori javnih službi za Temeljni kolektivni ugovor (TKU) kroz koje je osim osnovice za izračun plaća u tekućoj godini trebalo odgovoriti i na sindikalni zahtjev o neocjenjivanju zaposlenih u sustavu obrazovanja.
Pregovori za dodatak TKU nisu sretno završili. Sindikati su, naime, prvotno tražili rast osnovice dva puta po četiri posto u tekućoj godini, a na kraju su se s Vladom našli na modelu rasta osnovice 3+3 (u ožujku i rujnu). Od 11 sindikata u pregovaračkom odboru javnih službi, na to nisu pristala četiri obrazovna sindikata, dok su ostali potpisali dodatak TKU.
Njihovi potpisi nisu bili dovoljni da bi TKU vrijedio. Naime, ne predstavljaju više od pedeset posto radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika sindikata zastupljenih u pregovaračkom odboru. Stoga je Vlada donijela odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u 2025. godini (1, 2, 3) kojom je utvrđena korekcija osnovice u dva navrata za po tri posto.
To zbivanje oko TKU-a obrazovnim sindikatima je dalo prostor za industrijske akcije. Tri od četiri sindikata najavila su radni spor te je s njima proveden postupak mirenja. U postupku mirenja sindikati su pred Vladu stavili pet zahtjeva: povećanje osnovice za 10 posto; mijenjanje Uredbe o koeficijentima sukladno zahtjevima sindikata; uvođenje sektorskog dodatka kako bi sektor obrazovanja i znanosti donekle izjednačili s drugim javnim službama; formalno uvođenje izuzeća od ocjenjivanja; odgađanje modularne nastave na minimalno godinu dana te angažman Ministarstva po pitanju sistematizacija na visokoškolskim ustanovama.
Vlada je bila spremna prihvatiti zahtjeve nematerijalne prirode, ali je dogovor uvjetovan potpisivanjem dodatka TKU kojeg su obrazovni sindikati ranije odbili prihvatiti. Da su na to pristali, mirenjem ne bi osigurali dodatni rast plaća te bi si istodobno vezali ruke za organiziranje štrajka.
Urušene pozicije
Nakon propalog mirenja, dakle, sindikati najavljuju štrajk za idući tjedan. Istodobno, pišu i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću podsjećajući ga da je sam najavljivao kako će se korigirati stvari koje u Uredbi o koeficijentima nisu dobre. U mirenju im je, kako navode, jasno rečeno da do jeseni nikakvih korekcija neće biti.
„Novim koeficijentima su pozicije radnih mjesta u našim sustavima urušene u odnosu na veliku većinu ostalih radnih mjesta u javnim službama i državnoj upravi. Vama je ta činjenica, sigurni smo, dobro poznata. Nju potvrđuje i ministar Fuchs kada stalno u javnosti ponavlja jedan te isti argument – da je u mandatima Vaše vlade plaća zaposlenima u obrazovanju rasla više od 60 posto, uvijek izbjegavajući taj rast staviti u odnos s rastom plaća u drugim dijelovima javnog i državnog sektora, uključujući i plaće državnih dužnosnika“, navode tri sindikata u pismu Plenkoviću.
Sindikati ne spore da su plaće u obrazovnom sustavu u proteklim godinama rasle, ali smatraju da to nije dovoljno. Tako će Željko Stipić, predsjednik Sindikata Preporod reći kako je nepravda da učitelju plaća raste 150 eura, a nekima su plaće rasle i do dvije tisuće eura.
„Pogonsko gorivo našeg nezadovoljstva je nepravda. Dakle mi naprosto smatramo da obrazovanje nije u hrvatskom društvu pozicionirano onako kako treba biti pozicionirano”, reći će Stipić.
Tri sindikata smatraju da je u sustavu obrazovanja i znanosti provedeno urušavanje relativnog statusa radnih mjesta i to bez racionalnih i razumnih argumenata. Navode kako analiza složenosti radnih mjesta nije adekvatno provedena.
Prema riječima Matije Kroflina, glavnog tajnika Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, sindikalno članstvo za štrajk su dodatno motivirale izjave dužnosnika posljednjih dana.
„Štrajk u ovom konkretnom slučaju neće biti plaćen“, izjavio je prije nekoliko dana Marin Piletić, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (1, 2), navodeći kako su na sastanku parlamentarne većine detaljno obrazložili koliko su plaće rasle u posljednjih nekoliko godina (osnovica 48 posto i 37 posto povećanje kroz koeficijente) te ustvrdio kako Vlada smatra da nema potrebe za štrajkom u tjednu kad se provode nacionalni ispiti. Osim toga, kako je kazao, svi zahtjevi – osim povećanja osnovice – nisu legalan razlog za štrajk.
„Govoriti o koeficijentima na način da se to uvjetuje, to niti je zakonski, niti Vlada na takvu vrstu ucjena pristaje. Mi ćemo radom Vijeća za praćenje sustava plaća u državnoj javnoj službi te zahtjeve analizirati i onda, naravno, većinom glasova korigirati ako se pokaže da neki od koeficijenta nije dobro nominiran u uredbi”, kazao je Piletić.
Fuchs: Spremni na dva i pol zahtjeva
Slično razmišlja i Radovan Fuchs, ministar znanosti i obrazovanja koji, doduše, u priču uvodi neke nove momente navodeći kako postoje neki drugi razlozi za štrajk.
„Neću nagađati, ali postoje neki sindikalni njihovi razlozi za štrajk i vidjet ćemo da li će se, na koji način i u kojoj mjeri članstvo odazvati. Jer, bili smo spremni udovoljiti dva zahtjeva, čak dva i pol, u okvirima onoga što je zakonski moguće”, kazao je Fuchs.
Te su izjave dodatno motivirale sindikate, a posebno ih je „bocnula“ opaska Stipe Mamića, državnog tajnika u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. On je tijekom gostovanja u HRT-ovoj emisiji „Otvoreno“ na pitanje je li nepravda da učitelju plaća raste 150, a državnom tajniku 1500 eura među ostalim kazao: „To je nepravda državnom tajniku koja se činila 10 godina. Naše plaće nisu rasle 10 godina i čak su rasle postotno manje nego što su rasle svima u javnim službama“.
Te su izjave dodatno potaknule sindikate obrazovanja na mobilizaciju, pa Kroflin navodi kako su informacije s terena dobre i sindikati su spremni na to da štrajk traje.
Formalno, tri obrazovna sindikata imaju jasnu situaciju. Dogovor o rastu osnovice i nakon provedenog mirenja nije postignut i oni su najavili štrajk. Istina, štrajkom traže i korekciju koeficijenata, a to im se danas spočitava uz tvrdnje da to nije legitiman razlog za štrajk.
Danas nije, a prije šest godina je bio. Zadnji veliki štrajk u obrazovanju proveden je 2019. godine i trajao je 36 dana. Tada su štrajk organizirali Nezavisni sindikat srednjih škola i Sindikat Hrvatskih učitelja, a razlog je bila tadašnja Uredba o koeficijentima, odnosno zahtjev sindikata za korekcijom koeficijenata. Dogovor je postignut nakon 36 dana štrajka (1, 2).
I tada su iz vlade poručivali kako štrajk nije zakonit i govorilo se kako on neće biti plaćen. Zakon o radu, u dijelu kojim se reguliraju industrijske akcije, od tada do danas nije mijenjam. Pa, kao što smo te 2019. godine pisali, sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno nakade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća.
Osim toga, u slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, „pravo pozvati na štrajk i provesti ga imaju sindikati kojima je u skladu s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora i koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora“.
A dani provedeni u štrajku mogu i ne moraju biti plaćeni. ZOR propisuje kako se radniku koji je sudjelovao u štrajku, plaća i dodaci na plaću, mogu umanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku. U pravilu, kada je riječ o javnom sektoru Vlada te štrajkove plaća jer joj je jeftinije platiti dane u štrajku nego prekovremene sate (zbog nadoknade satnice „izgubljene“ u štrajku).
No, ima i primjera da štrajk nije plaćen. Tako su osnovne škole u siječnju 2003. godine u štrajku bile pet dana, dok je u srednjim školama održan jednodnevni štrajk. Dane provedene u štrajku podmirili su sindikati. I jednodnevni štrajk u obrazovanju 2012. godine nije bio plaćen, iako su sindikati izgubljenu dnevnicu pokušavali naplatiti od resornog ministarstva.
Promjene na sindikalnoj sceni
Što se promijenilo od 2019. godine, kada su dva od četiri obrazovna sindikata samo zbog koeficijenata štrajkali, do danas kada tri sindikata organiziraju štrajk zbog osnovice i koeficijenata? Među sindikatima obrazovanja, takozvanoj obrazovnoj vertikali, puno toga, i to u vrijeme kada se pripremao novi sustav plaća u državnoj i javnim službama.
Novi sustav plaća u državnoj i javnim službama, naime, doveo je i do pucanja nekad čvrstih sindikalnih veza. Sindikat Preporod uvijek je bio „neželjeno dijete“ u obrazovnoj vertikali i mahom je djelovao samostalno. Ostala tri sindikata čvrsto su surađivala i zajednički djelovala unutar Matice hrvatskih sindikata. No, došlo je do njihovog razilaženja, a ono je postalo vidljivo sredinom prošle godine kada je Sindikat znanosti izašao iz Matice, središnjice koju je davnih dana osnivao.
Model uvođenja „jednake plaće za jednak rad“ zbližio je Sindikat znanosti i Preporod te su oni kontinuirano ukazivali na probleme. S druge strane, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama djelovali su pomirljivo, blisko surađujući s Vladom. To se članstvu srednjoškolskog sindikata baš i nije svidjelo pa je njegova pomirljivost u djelovanju u studenom prošle godine dovela do neočekivane smjene tadašnje čelnice srednjoškolskog sindikata. S novim vodstvom, taj sindikat se priključio radu sa Sindikatom znanosti i Preporodom. Najveći učiteljski sindikat ostao je po strani, kritizirajući najnovije akcije tri obrazovna sindikata.
