Na konferenciji za medije prošle srijede potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar obrane Ivan Anušić, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga general-pukovnik Tihomir Kundid, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i ravnatelj Ravnateljstva civilne zaštite Damir Trut predstavili su izmjene i dopune Zakona o obrani i Zakona o službi u Oružanim snagama kao podloge za ponovno uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja koje je bilo zamrznuto od 2008. godine.
Isti dan prijedlozi nacrta izmjena zakona su postavljeni na e-Savjetovanje kako bi javnost mogla imati puni uvid u to što oni donose (1, 2) prije nego se upute u proceduru u Hrvatskom saboru. Javno savjetovanje otvoreno je do 4. srpnja. Plan je da se dva zakona nađu na prvom čitanju u Saboru do ljetne stanke, a zatim u drugom čitanju u rujnu, kako bi se mogli izglasati u listopadu. Izmjenama Zakona o obrani propisuju da se u vojnu evidenciju upisuje državljanin Republike Hrvatske kada navrši 18 godina, a na vojnu obuku ga se upućuje u kalendarskoj godini kada navršava 19 godina. Iznimno, na vojnu se obuku mogu uputiti i stariji od 19, a do navršene 30. godine. Trošak za vojnu obuku iznosit će oko 20 milijuna eura godišnje, a za civilnu oko 15 milijuna eura.
U obrazloženju izmjena Zakona o obrani naglašava se kako “svjedočimo porastu raznih vrsta ugroza, kao što su hibridna djelovanja, kibernetički napadi i druge ugroze”, a “vrijeme potrebno za dostizanje spremnosti pričuvnika koji nisu služili vojni rok pa nemaju temeljnu vojnu obuku, može biti predugo u okolnostima mogućih kriza i sukoba”. Zbog toga, i zato što trenutačni model dragovoljnog vojnog osposobljavanja ne osigurava dovoljan broj polaznika koji završavaju obuku i odlučuju se za daljnji angažman u vojnoj službi, naglašava predlagatelj Ministarstvo obrane (MORH), važno je “da što veći broj vojnih obveznika stekne osnovne vojne vještine i znanja potrebna za suočavanje s potencijalnim prijetnjama.”
Prema dijelu stručnjaka koje je Faktograf kontaktirao predstavljene izmjene Zakona o obrani možda će morati na doradu nakon javnog savjetovanja budući da je dio uvrštenih odredbi možebitno diskriminatoran u odnosu na spol te političko ili drugo uvjerenje. Prva je uvođenje beneficija pri zapošljavanju obveznih ročnika u državnim i tijelima lokalne samouprave, a druga je nejednaki tretman onih koji se odluče pozvati na priziv savjesti i vojni rok odslužiti civilno.
Pravobraniteljica Ljubičić: “Predložene izmjene su u suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova”
Tako stavak 3. članka 6. predloženih izmjena Zakona propisuje da su od novačke obveze i temeljnog vojnog osposobljavanja izuzete žene koje će se, navodi se, moći javiti za dragovoljnu temeljnu vojnu obuku. Kako je na e-Savjetovanju oko ovog stavka već niz komentara koji ukazuju da se radi o diskriminaciji na temelju spola Faktograf se za komentar obratio Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić je u izvješću za prošlu godinu, u poglavlju “Model uvođenja obveznog vojnog roka”, zaključila kako nejednak zakonski tretman temeljen na spolu, ne znači uvijek i postojanje spolne diskriminacije. “Uvažavanje bioloških različitosti među spolovima i različitih potreba koje iz tih različitosti proizlaze te prilagođavanje zakonskog tretmana tim posebnostima, u načelu ne predstavlja spolnu diskriminaciju”, napisala je u Izvješću Pravobraniteljica. No, tada se i ogradila dodavši da u tom trenutku ne postoji službena odluka ili prijedlog nadležnog tijela oko vojnog roka već samo najava. Nakon što je sada na upit Faktografa proučila objavljeni prijedlog Nacrta, Pravobraniteljica tvrdi kako će zbog uvođenja beneficija za ročnike kod zapošljavanja svakako revidirati svoje ranije mišljenje.
Tvrdi kako se u konkretnom slučaju radi o tzv. “neizravnoj diskriminaciji” utemeljenoj na spolu. Takva vrsta diskriminacije je zabranjena pa takvo zakonodavno rješenje, tvrdi Ljubičić, ne može podržati jer je u suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova, a koji je tzv. “organski zakon”. To pak znači, ističe Ljubičić za Faktograf da je iznad svih ostalih zakona koji, slijedom toga, moraju biti usklađeni s njim.
Ljubičić navodi kako u Zakonu o ravnopravnosti spolova, u članku 7. stavak 2., piše kako neizravna diskriminacija postoji “kada neutralna pravna norma, kriterij ili praksa stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja su primjerena i nužna”. U konkretnoj situaciji, nastavlja Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ne postoji legitimni cilj propisivanja beneficija osobama koje sudjeluju u dvomjesečnom vojnom osposobljavanju, a niti su sredstva usmjerena postizanju tog cilja primjerena i nužna jer Zakon o obrani točno predviđa na koji način će se osigurati vojno osposobljavanje – odnosno da je ono obvezno za sve muškarce određene dobi, a žene se mogu uključiti dobrovoljno.
“Sukladno tome, nije ni nužno, ni primjereno dodatno putem beneficija poticati nešto što je precizno propisano kao obveza, a osim toga nelegitimno je jer je suprotno Zakonu o ravnopravnosti spolova stvarati takve razlike u odnosu na ženske osobe koje nisu obveznici vojnog osposobljavanja, a koje će na taj način u potpunosti neopravdano biti dovedene u nepovoljan položaj u području rada i zapošljavanja u državnim i javnim poduzećima.
Također, prema stajalištu Pravobraniteljice, uvođenje razlika između osoba koje su se pozvale na institut priziva savjesti i onih koje nisu, a na “štetu” osoba koje su se koristile navedenim institutom, također je neopravdano i može predstavljati direktnu diskriminaciju utemeljenu na političkom i drugom uvjerenju. No, kontrola legalnosti tog dijela Zakona je u nadležnosti Pučke pravobraniteljice.
Faktograf se oko teme uvođenja prednosti pri zapošljavanju obratio i uredu Pučke pravobraniteljice, ali oni su nam odgovorili kako će svoje primjedbe na izmjene i dopune Zakona o obrani, uključujući i predloženu, dati pretposljednji dan trajanja javnog savjetovanja.
Za kraj je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova najavila da će predložiti ukidanje beneficija vojnim obveznicima. “Pravobraniteljica će stoga predložiti zakonodavcu ukidanje svih beneficija muškarcima vojnim obveznicima koji se uključuju u vojno osposobljavanje ili uvođenje jednake dvomjesečne vojne obveze za svih, bez obzira na spol”, jasna je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova na kraju svog opsežnog odgovora Faktografu.
MORH: Prednost pri zapošljavanju kao motivacija
Sporne beneficije koje spominje pravobraniteljica Ljubičić nalaze se u članak 32. prijedloga nacrta izmjena Zakona o obrani, a koji propisuje iduće: “tijela državne uprave i druga državna tijela te upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezna su prilikom zapošljavanja na neodređeno vrijeme na temelju javnog natječaja i prilikom zapošljavanja na određeno vrijeme na temelju oglasa dati prednost nezaposlenoj osobi koja je završila temeljno vojno osposobljavanje ili dragovoljno vojno osposobljavanje, pod jednakim uvjetima”.
Faktograf je oko pojašnjenja motiva ovog članka kontaktirao MORH. Oni su se pozvali na statistiku koja pokazuje da u proteklih 17 godina čak 350.000 osoba nije prošlo vojnu obuku pa su smatrali da je sada potrebno “motivirati mlade na služenje temeljnog vojnog osposobljavanja”. “Zbog svega navedenog, prijedlogom nacrta izmjena i dopuna Zakona o obrani predlažu se benefiti za osobe koje odluče služiti temeljno vojno osposobljavanje, uključujući i spomenutu prednost pri zapošljavanju”, tvrde iz MORH-a.
Na naš komentar da se, bez obzira na motivaciju, ovdje radi o potencijalnoj diskriminaciji iz Anušićeva ministarstva su se pozvali na činjenicu da je prednost pri zapošljavanju u tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima te upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a pod jednakim uvjetima, propisano i drugim posebnim propisima kao što su, primjerice, Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike.
Različite naknade i prava u civilnom služenju
Postoji i još potencijalno problematičnih odredbi. Izmjene Zakona o obrani tako u članku 10. propisuju i da će oni koji se pozovu na priziv savjesti morati obuku služiti civilno i to, kako su javnosti pojasnili Anušić, Božinović i Trut, kroz dva modela – u civilnoj zaštiti MUP-a u trajanju tri mjeseca – neprekidno, svaki dan, ili u lokalnim jedinicama u mjestu prebivališta u trajanju četiri mjeseca – pet radnih dana po osam sati. Navode kako će civilni ročnici primati naknadu, samo manju – 250 eura mjesečno (što još nije točno definirano jer će odluku o tome donijeti Vlada) uz plaćeni smještaj, prehranu, radnu i zaštitnu odjeću. Oni koji će služiti u lokalnim jedinicama, a radi se o poslovima protupožarne i civilne zaštite, uređenja okoliša, komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta, primat će tek određenu naknadu u vidu plaćenog prijevoza i prehrane.
“Civilna služba u civilnoj zaštiti traje tri mjeseca, a civilna služba u jedinicama lokalne samouprave traje četiri mjeseca’, rekao je Anušić, pojasnivši da oni koji će služiti u civilnoj zaštiti ostaju kao dio pričuve, a osobe koje ne žele uopće imati veze sa sustavom idu u jedinice lokalne samouprave. Oni koji se odluče na priziv savjesti i obuku u civilnoj zaštiti imat će umanjenu naknadu, a oni koji ne žele imati veze sa sustavom neće primati naknadu osim troška prijevoza i toplog obroka.
Gardašević: “Služenje vojnog roka nije isto što vojna služba u ratnom stanju”
Đorđe Gardašević, redoviti profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, za Faktograf tvrdi da one koji ulože prigovor savjesti treba tretirati jednako kao i one koji će odslužiti vojno osposobljavanje, a i njemu je problematična odredba o prednosti u zapošljavanju.
“S obzirom na to da je priziv savjesti pravo zajamčeno Ustavom, one koji se na njega pozovu treba tretirati jednako kao i one koji to ne čine. Stavljanje u povoljniji položaj u pogledu prednosti na zapošljavanje u državnim ili lokalnim tijelima onih koji nisu uložili prigovor savjesti tu krši načelo jednakosti jer odnos tereta i beneficija nije uravnotežen (članci 14. i 16. Ustava, test razmjernosti stricto sensu). Sama činjenica da je netko odslužio vojni rok, odnosno vojno osposobljavanje, umjesto civilne službe, ne može voditi prema dobivanju takvih prednosti jer je to nerazmjerno. Uostalom, samo služenje vojnog roka nije isto što i, primjerice, vojna služba u ratnom stanju, koja zaista može voditi prema ostvarenju dodatnih beneficija. Za sve drugačije želje, trebalo bi mijenjati Ustav, a ne zakon”, ističe Gardašević.
Što se tiče MORH-ova pozivanja na ranije navedene propise Gardašević pojašnjava da služenje u ratu i odsluženje vojnog roka u miru nisu isto. “Dakle, Zakon o obrani u smislu u kojem ovako razgovaramo o njemu nije usporediv sa zakonima o braniteljima. Branitelji iz rata mogu imati neka dodatna prava, jer su i više uložili. Razmjerno. To su ustavne formule”, jasan je profesor Gardašević.
S druge strane, profesorica ustavnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Ana Horvat Vuković, po ovom pitanju se ne slaže se s kolegom Gardaševićem. U Facebook statusu tvrdi da takvo što nije “komparativno-pravno bez presedana, niti je bez legitimnog cilja, nerazmjerno ili neracionalno”. Ona očekuje da će izmjene Zakona o obrani proći test ustavnosti. Tvrdi kako u ponovnoj aktivaciji temeljne vojne obuke nema neustavnosti jer se temelji na “izričitoj ustavnoj odredbi”, ali i zbog činjenice “da su iznimke njene aktivacije, razlozi njene odgode i eventualnog prekida razumno i proporcionalno predviđene”.
Iako su građani i udruge u komentarima članka o nejednakom tretmanu vojnih i civilnih ročnika na javnom savjetovanju upozorili kako su takve podjele problematične, profesorica Horvat Vuković i ovdje ne vidi diskriminaciju. “Zamjenska služba je uređena racionalno, prikladno i u skladu sa zahtjevima Ustava i Europskog suda za ljudska prava. Trajanje je primjereno, uklj. njegova eskalacija za one koji ne žele ni u sustav civilne zaštite (ti služe ne 3, nego 4 mj., a sve u usporedbi s 2 mj. TVO). Izostanak posebnog plaćanja za tu posljednju kategoriju nije neustavan”, tvrdi profesorica u ranije spomenutoj objavi.
Ustavni sud i Milanović bez komentara
Faktograf se s upitima oko ustavnosti i diskriminatornosti odredbi prijedloga Nacrta obratio Ustavnom sudu. “U odgovoru na Vaš e-upit obavještavamo vas da Ustavni sud, sukladno odredbama Ustava o njegovoj nadležnosti te odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske , kao i svog Poslovnika, ne iznosi svoja stajališta izvan Ustavom propisanih postupaka”, odgovorila nam je predstojnica Ureda predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske, Ksenija Podgornik.
Budući da je predsjednik Republike Zoran Milanović, doduše prije nego je ponovno izabran na tu dužnost te pomirbe s premijerom Andrejem Plenkovićem, prijetio kako će po pitanju ponovne aktivacije obveznog vojnog roka on imati zadnju Faktograf se obratio i njemu. No, do objave ovog teksta iz njegova ureda nam nije stigao odgovor.
