Faktograf je ranije izvještavao kako je nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani, koji je trenutačno još tjedan i pol na javnom savjetovanju, problematičan zbog uvođenja beneficija pri zapošljavanju ročnicima te nejednakog tretmana onih koji će uložiti prigovor savjesti.
Faktograf je oko nacrta prvi kontaktirao i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Višnju Ljubičić, koja nam je izjavila kako je on, u sadašnjem obliku u kojem se predlaže da se muškarcima koji su odslužili dvomjesečnu vojnu obuke kasnije daje prednost pri zapošljavanju u državne i javne tvrtke, u suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova.
Nastavno na tu problematiku sada donosimo i njenu širu razradu utemeljenu na dosadašnjoj praksi Suda Europske unije, odnosno njegovim presudama koje su primjenjive na hrvatsku prasku. A one dodatno osnažuje tezu da bi ovakve izmjene Zakona o obrani mogle dovesti do toga da on posljedično (ako neće biti izmjena) “padne” na Ustavnom sudu ili na višoj instanci.
Zbog polaznika vojne obuke morala je čekati na poziciju vježbenika
Naime, sličnu praksa davanja beneficija muškim ročnicima je imala i Njemačka – sve do 2011. kada je vojni rok kao takav tamo suspendiran. Unatoč raspravama kako bi trebao biti vraćen, u svijetlu ruske agresije na Ukrajinu, to se još nije dogodilo. U svakom slučaju, prema tadašnjem zakonu muškarci koji su završili temeljnu vojnu obuku u trajanju od 12 mjeseci imali su pravo prvenstva pri zapošljavanju u državnoj upravi.
Krajem 1997. godine jedna žena se javila za radno mjesto sudačkog vježbenika u sklopu Ministarstva pravde i europskih poslova u njemačkoj saveznoj državi Hessen – kao dio osposobljavanja za pravosudnu struku. Domaći je zakon propisivao obvezu polaganja državnog ispita nakon kojega kandidati određeno razdoblje moraju provesti kao sudački vježbenici da bi zatim polagali drugi državni ispit. Iako je položila prvi ispit, iz Ministarstva su joj odbili ponuditi mjesto vježbenika uz obrazloženje da nije bilo slobodnih mjesta. Pritom su se pozvali na zakon koji je davao prednost ročnicima. Početak njezinog rada stoga je bio odgođen do sljedećeg ciklusa zapošljavanja, nakon oslobađanja radnih mjesta.
Ona se potom žalila uz tvrdnju da je pretrpjela diskriminaciju jer je prednost dana muškim kandidatima koji su odslužili vojni rok. Sve je na kraju završilo kao predmet na Sudu Europske unije. Inače, riječ je o sudu koji tumači pravo EU-a kako bi se osigurala njegova ujednačena primjena u svim državama članicama EU-a te koji rješava pravne sporove između nacionalnih vlada i institucija EU-a. Uz to, u određenim okolnostima pojedinci, poduzeća ili organizacije mogu se obratiti Sudu ako smatraju da je neka od institucija EU-a povrijedila njihova prava. Sve suce i nezavisne odvjetnike zajedno imenuju nacionalne vlade na mandat od šest godina, koji se može obnoviti.
Sud EU: “To je neizravna diskriminacija žena”
Početkom prosinca 2000. godine donesen je pravorijek o ovom pitanju. Ukratko, Sud EU je smatrao da je nacionalno zakonodavstvo kojim se uređivalo vrijeme pristupa mjestu vježbenika spadalo u opseg “pristupa zapošljavanju” (jer se vježbeništvo smatralo “zaposlenjem”, i samostalno i u okviru postupka dobivanja radnog mjesta u sudstvu) te je zaključio kako su odredbe zakona koje muškarcima koji završe vojnu obuku u trajanju od 12 mjeseci daju prednost pri zapošljavanju “indirektna diskriminacija temeljena na spolu”. Podsjećamo da je upravo tu konstrukciju prilikom odgovora Faktografu upotrijebila i pravobraniteljica Ljubičić.
Dakle, prema mišljenju spomenutog Suda bilo kakve prednosti pri zapošljavanju za one koji su odslužili obavezni vojni rok rezerviran za muškarce predstavljaju neizravnu diskriminaciju žena. Doduše, Sud je ocijenio da bi se takvo što moglo opravdati “do određene razine” ako se radi o mjeri kojom se kompenzira, odnosno pokušava kompenzirati, učinak odgode ulaska na tržište rada zbog služenja vojnog roka – bilo temeljene vojne obuke, bilo civilnog služenja.
Nedavna presuda ne ide u korist predloženih izmjena Zakona o obrani
Što se tiče diskriminacije na temelju spola, Sud EU prije nešto više od mjesec dana donio presudu i u predmetu koji se također tiče sličnih povlastica, ali ovaj put onih koje dobivaju žene, i u kojoj je zaključio da su one diskriminatorne.
U Španjolskoj je socijalistička vlada Pedra Sáncheza uvela mirovinsku povlasticu za majke u obliku dodatka na mirovinu. Taj je dodatak bio je namijenjen ženama s djecom, a pravdan je socijalnom činjenicom da žene zbog brige za djecu češće i duže izbivaju s tržišta rada pa im je u prosjeku mirovina niža. Drugim riječima, kompenzacijska mjera zbog isključenosti s tržišta rada – kao što bi trebala biti ona oko prednosti zapošljavanja nakon odsluženje temeljne vojne obuke.
“Slijedom navedenog, Sud odlučuje da Direktivu Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti, osobito njezin članak 4. i članak 7. stavak 1. točku (b) u vezi s člankom 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis na temelju kojeg se, da bi se smanjile rodne razlike u području davanja iz socijalne sigurnosti do kojih dolazi zbog odgoja djece, ženama koje primaju doprinosnu starosnu mirovinu i koje su imale jedno dijete ili više njih priznaje pravo na dodatak na mirovinu, dok priznanje prava na taj dodatak muškarcima koji se nalaze u jednakom položaju podliježe ispunjenju dodatnih uvjeta, a to je da su rođenje ili posvojenje njihove djece prekinuli njihovu profesionalnu karijeru ili utjecali na nju”, jasno je napisao sud u presudi donesenoj 15. svibnja ove godine.
Plenković u vrtlogu diskriminacije
Pojednostavljeno, ako je ova mjera, koja je stvarno utemeljena u sociološko-objektivnim činjenicama, diskriminatorna onda je logično za pretpostaviti i da će ova s prednošću zaposlenja nakon svega dvomjesečne vojne obuke zasigurno također potpasti u tu kategoriju. S time da bi ova presuda Suda EU oko povlastica majkama vladi Andreja Plenkovića mogla zadati i glavobolju i izvan paralela s vojnim rokom.
Naime, Vlada je nedavno izmjenama mirovinskog zakona proširila mirovinske povlastice samo za majke. Konkretnije, ženama koje će od 1. srpnja ove godine odlaziti u mirovinu priznat će se jedna godina majčinskog dodatka za svako rođeno dijete – u prosjeku bi to bilo oko 15 eura po djetetu za majke čija je plaća bila oko državnog prosjeka.
I bez ranije navedene presude koja takvo što smatra diskriminatornim u javnosti su već i ranije bile polemike oko ustavnosti te mjere budući da je ženama koje su otišle u mirovinu od 2019. godine majčinski dodatak šest mjeseci staža po djetetu, a onima koji su umirovljene prije 2019. godine država ne daje nikakav dodatak. Uz to postavilo se i pitanje zašto dodatak ne bi dobili i očevi.
