Tomislav Karamarko, tadašnji ministar unutarnjih poslova, otvorio je početkom 2011. godine u to vrijeme u javnosti nepostojeću temu – istraživanje komunističkih ratnih zločina, odnosno iskapanja grobnica u okolici Zagreba.
„Policija prikuplja obavijesti i dokumentaciju koja se odnosi na zločine počinjene tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, bez obzira na kojoj su strani zločini u ratu počinjeni. Potrebno je da se spomenuti zločini istraže, otkriju masovne i pojedinačne grobnice, identificiraju žrtve i otkriju počinitelji“, kazao je Karamarko u ekskluzivnom intervjuu Večernjem listu.
Nekoliko mjeseci kasnije na parlamentarnim izborima pobijedio je SDP Zorana Milanovića, s prevagom koja nije viđena u izbornim ciklusima koji su kasnije uslijedili. Ta je pobjeda iznesena na valu zasićenosti birača korupcijskim aferama u kojima je plivao HDZ, a za koje je ta stranka naposljetku i pravomoćno osuđena.
Karamarko je već iduće godine prokrčio put do vrha tada opozicijskog HDZ-a, a svoju šansu da predvodi hrvatsku politiku dobio je poslije izbora provedenih na kraju 2015., i to tek u trenutku kada se Most između izjednačenih SDP-a i HDZ-a odlučuje prikloniti HDZ-u. Zapravo, da je Karamarko tada bez smetnji mogao voditi zamišljenu politiku i nije potpuno točno jer je Most suradnju uvjetovao nestranačkim premijerom pa je na čelo Vlade došao Tim Orešković, a Karamarko se morao zadovoljiti s mjestom potpredsjednika.
Ta je krajnje desna Vlada izdržala svega šest mjeseci, a za njenog trajanja klimu je u velikoj mjeri definirao i povijesni revizionizam. Međutim, do novih izbora 2016. HDZ preuzima moderni europarlamentarac s također kratkim stažem u HDZ-u – Andrej Plenković.
Plenkoviću je, za razliku od Karamarka, uspjelo da i u ponovljenoj koaliciji s Mostom 2016. izbori mjesto premijera, kao što mu tu poziciju nije ugrozilo ni lanjsko sklapanje suradnje s desnim Domovinskim pokretom na što je, kako bi zadržao vlast, bio prisiljen nakon izbora.
Nije, međutim, ni Plenković od 2016. bježao od teme komunističkih zločina, praveći paralele s ustaškim režimom stalno ističe kako se treba suočiti „sa zločinima svih totalitarnih sustava“.
Godinama kasnije, prioritetno otkrivanje žrtava komunističkih zločina otkrio je i Ivan Penava.
„Ovom se ozbiljnom tematikom treba pozabaviti na ozbiljniji i drugačiji način. Samim ulaskom Domovinskog pokreta u Vladu otvorio se prozor prilika koji treba iskoristiti“, kaže Penava.
Identificiranje i premještanje posmrtnih ostataka
Prema koalicijskom sporazumu navodno je lani prilikom formiranja Vlade HDZ-a i Domovinskog pokreta postignut dogovor da će predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava ući u Vladu nakon što mu završi mandat gradonačelnika Vukovara (kažemo navodno jer koalicijski sporazum nikad nije objavljen). Penava se nije kandidirao na nedavno održanim lokalnim izborima, već je gradonačelničku funkciju želio prepustiti mladom Domagoju Biliću iz Domovinskog pokreta, međutim Bilić je u drugom krugu izgubio utrku od Suverenista Marijana Pavličeka, što je značajno oslabilo utjecaj već ranije prepolovljenog Domovinskog pokreta, ne samo u Vukovaru, već i na nacionalnoj razini.
Mediji su spekulirali kako nakon kraja gradonačelničkog mandata Penava nije bio sklon postati potpredsjednik Vlade bez portfelja, a Plenković nije bio sklon Domovinskom pokretu prepustiti još jedno ministarstvo pa je tako nađeno solomonsko rješenje: Penava ostaje potpredsjednik Sabora, a ujedno će biti i na čelu političkog povjerenstva za istraživanje komunističkih zločina koje još i nema službeno ime.
Plenković pojašnjava da bi se povjerenstvo „intenzivnije bavilo lokacijom, identificiranjem i premještajem posmrtnih ostataka žrtava nakon Drugog svjetskog rata, žrtava Bleiburga i križnih puteva“.
Šef Kluba Domovinskog pokreta u Saboru Ivica Kukavica navodi da će mu zadaća biti „nakon 80 godina mraka vratiti u Hrvatsku kosti svih Hrvata koje su diljem Austrije i Slovenije“.
Prema Plenkovićevim riječima, povjerenstvo neće imati svoj proračun i zaposlenike, već će u svojim aktivnostima imati potporu Tajništva Vlade, a za operativne poslove – i dalje će biti nadležno Ministarstvo hrvatskih branitelja.
Jer ovo povjerenstvo ionako neće biti prvo koje se bavi tom tematikom.
Vukojevićeva i Granićeva komisija
N1 je pobrojao ranija.
Već 1991. Hrvatski državni sabor osnovao je Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava na čelu s tvrdolinijašem HDZ-a Vicom Vukojevićem, a na temelju Zakona o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata, a uslijedila je potom i ona u vrijeme vlade Ivice Račana.
Vukojevićeva komisija služila se vrlo dvojbenim metodama i producirala upitne rezultate, da bi je nakon promjene vlasti ukinuli 2002., kada je donesen zakon o prestanku važenja spomenutog Zakona. Nakon njenog rasformiranja, Vlada na čelu s Ivicom Račanom osnovala je svoju Komisiju za istraživanje komunističkih zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu i poraću na čelu koje je bio Goran Granić, tadašnji potpredsjednik Vlade iz redova HSLS-a. Komisija nije dugo trajala jer je već sljedeće, 2003. godine, SDP s partnerima izgubio vlast.
“Komisiji su bila podastrta dva izvješća s nizom podataka o zločinima, no trebalo je nastaviti istraživanje. Mi taj posao nismo dovršili samo zato što smo izgubili vlast na izborima”, kazao je Granić za Večernji list devet godina kasnije.
Potom se s „novom“ idejom pojavio Karamarko, da bi se u Plenkovićevoj Vladi tim poslom bavilo Ministarstvo hrvatskih branitelja.
Plenković je kazao kako „posebno cijeni sve napore koje je proteklih godina na toj temi poduzimalo Ministarstvo hrvatskih branitelja na čelu s potpredsjednikom Vlade Tomom Medvedom“.
Nije onda jasno zašto bi – ako cijeni rad Medveda – bilo potrebno osnivanje novog povjerenstva, niti kako će zastupnik Penava koordinirati ministra Medveda i ostale ministre.
Nameće se stoga zaključak da se Penava tek dobro snašao. Plaća od gotovo 6 000 eura mu ide iz Sabora, gdje i ne mora previše raditi ako ne želi, a nova funkcija u novom povjerenstvu daje mu dodatan prostor za političke parole.
Napomena (10.7.2025.): Vlada je na sjednici prihvatila odluku o osnivanju Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Za razliku od dosadašnjih komisija koje su se deklarativno bavile žrtvama zločina koji su se dogodili i u ratu i u poraću, ovo će se povjerenstvo baviti samo zločinima koji su počinjeni nakon Drugog svjetskog rata.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
