Ovaj članak izvorno je objavljen kao 52. broj F-zina, Faktografovog newslettera 29. 10. 2025. Slušajte ga na Spotifyju!
Ako iz Hrvatske putujete u Crnu Goru, avionom nećete – zračna linija nedavno je ukinuta. Trajektne linije dolaze i odlaze s turističkom sezonom, a željezničke pruge nikad nije ni bilo.
Na putu za Bar ovoga mjeseca, dok sam se na granici selila iz jednog automobila u drugi, pomislila sam kako je Jadranska magistrala i dalje jedina izravna linija koja povezuje naše dvije države.
Tih 1006 kilometara asfalta punih 60 godina spaja istočnu obalu Jadranskog mora od Trsta do Ulcinja. Ipak, Jadranska magistrala više je od dvije trake asfalta. Priča je to o povezivanju, razvoju i posljedicama razvoja.
U ovom broju F-zina analiziramo kako je Jadranska magistrala promijenila život u Dalmaciji. Što je značila nekad, a što znači danas?
Sjesti u auto u Trstu i voziti se duž jadranske obale preko Pule, Rijeke, Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika do Ulcinja, bilo je nezamislivo do 1965. godine.
Sve se promijenilo 30. svibnja, kada je, uz svečanosti diljem obale, otvoren posljednji 291 kilometar hrvatske dionice Jadranske magistrale.
Poratne godine u Jugoslaviji obilježene su brojnim infrastrukturnim projektima, ali Jadranska magistrala nije bila puki modernizacijski projekt – njenom izgradnjom povezana je čitava jugoslavenska obala i zauvijek je promijenila obalni način života.
Od rimskih staza do moderne prometnice
Jadranska magistrala slijedi davno utabane staze: rimske, srednjovjekovne i habsburške iz 18. i 19. stoljeća. Na nekim dionicama, poput one između Senja i Karlobaga ili između Metkovića i Dubrovnika, trasa se gotovo u potpunosti preklapa s putevima kojima su nekad prolazile karavane i konjske zaprege.
U 20. stoljeću cesta rasla je komad po komad. Nakon Prvog svjetskog rata obnovljeni su i asfaltirani dijelovi između slovenske granice i Pule te od Pule do Rijeke. Od Rijeke prema Novom Vinodolskom i dalje prema Trogiru i Splitu polagani su betonski kolnici. Kraće dionice oko Zadra, Splita i Dubrovnika bile su prve moderno asfaltirane, ali obalna nit još nije bila spojena.
Prava izgradnja počela je nakon Drugog svjetskog rata, u razdoblju od 1945. do 1959. godine, kada su završeni dijelovi od Novog Vinodolskog do Zadra. Slijedile su dionice Zadar-Šibenik, Rogoznica-Trogir, Split-Omiš i Makarska-Podgora; ukupno 124 kilometra novih zavoja i mostova koji su povezivali dotad razdvojene gradove, luke i mjesta.
A onda je u svega dvije godine, 1964. i 1965. – uz pomoć više od 10 000 radnika, tristotinjak inženjera i kredita Svjetske banke – dovršen preostali 291 kilometar od Vodica do crnogorske granice.
Bez strojeva kakve poznajemo danas, na zahtjevnom terenu i u kratkom vremenu, povezana je čitava hrvatska i jugoslavenska obala. Jadranska magistrala postala je simbol modernizacije i zaokružila ideju Jadrana kao jedinstvene cjeline.
Kako je Jadranska magistrala promijenila Dalmaciju
Državna cesta D8, kako joj je danas službeni naziv, najvećim dijelom (818 kilometara) prolazi kroz Dalmaciju – vijuga uz more i probija se kroz krš od graničnog prijelaza Plovanija sa Slovenijom do Debelog Brijega na granici s Crnom Gorom.
Do završetka Jadranske magistrale, hrvatsko priobalje nije imalo cjelovite prometnice, veća naselja tek su ponegdje bila međusobno povezana. Štoviše, neki dijelovi obale bili su prometno izolirani.
Međutim, utjecaj Jadranske magistrale nadilazio je lokalne okvire – njezina je izgradnja snažno potaknula razvoj turizma i gospodarski uzlet tadašnje Jugoslavije.
“Izgradnja ove značajne prometne arterije djelovat će pozitivno u pravcu aktiviranja privrednih bogatstava i prednosti ovog područja, ali će i omogućavati privredno povezivanje i zbližavanje svih naroda naše zemlje. Ona se vrlo povoljno uključuje u evropski saobraćajni sistem povezivanjem s cestovnom mrežom Istoka, Zapada i srednje Evrope. Razvijanjem suvremenih trajektnih veza između Apeninskog poluotoka i naše zemlje ovo se područje uključuje u šire mediteransko turističko područje”, kazao je prilikom otvorenja Mika Špiljak, tadašnji predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske.
I bome se uključila. Kada je asfalt napokon spojio razasuta mjesta duž obale, život uz more počeo je teći drugačije. Ljudi su brže stizali na posao, riba i vino iz malih mjesta lakše su nalazili put do kupaca.
Jadranska magistrala postavila je temelje za razvoj turizma. Mjesta poput Makarske ili Vodica počela su rasti upravo uz tu cestu. Mnogi turisti iz unutrašnjosti Hrvatske i drugih zemalja Jugoslavije vozeći se magistralom prvi put su vidjeli more.
Vrlo brzo uz Jadransku magistralu niknuli su hoteli, kao i prateća turistička infrastruktura koja je privukla turiste iz Europe. Počela je era masovnog turizma koji poznajemo danas.
Jadranska magistrala danas
Šezdeset godina kasnije, Jadranska magistrala podsjetnik je da cesta opterećuje, koliko i spaja. Magistrala je Dalmaciju otvorila svijetu, ali ne bez posljedica.
Turizam je od sinonima za razvoj postao sinonim za gužve, privatizaciju javnih površina, uzurpaciju pomorskog dobra, urušavanje komunalne infrastrukture, loše uvjete rada i devastaciju okoliša.
S vremenom je Jadranska magistrala stekla titulu “najopasnije ceste u Hrvatskoj”, a razlozi su uski kolnici, oštri zavoji i opterećenost u sezoni. Ipak, njezin značaj ne blijedi.“Magistrala je i dalje mjesto malog, mjesnog, lokalnog života”, piše Jurica Pavičić u zbirci kolumni “Knjiga o jugu”. Istovremeno, za one u potrazi za Mediteranom prošlosti, Jadranska magistrala je atrakcija sama po sebi – i prometnica i razglednica.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
