Tijekom proteklog tjedna došlo je do novih brutalnih napada na dostavljače u Zagrebu. Mladi nasilnik s podebljim dosjeom, koji je ubrzo uhićen, napao je dvojicu stranih radnika dok su dostavljali hranu na zagrebačkoj Trešnjevci. Prvo je na prilazu Grge Antunca napao 31-godišnjeg dostavljača, ukrao mu mobitel i električni bicikl, a potom je nastavio do ulice Roberta Frangeša Mihanovića gdje je napao drugog 31-godišnjaka, kojemu je također ukrao električni bicikl. Strani radnici sve su više u strahu pri odlasku na posao.
U Hrvatskoj se zaoštravaju stavovi i društvena klima po pitanju radnika iz trećih zemalja. Uz sve češće i brutalnije napade, posebno na dostavljače, u Zagrebu i Splitu organizirani su prosvjedi protiv njihova dolaska u Hrvatsku, a mitovi o “zamjeni stanovništva” sve se češće mogu čuti u javnom diskursu.
Istraživanje IMIN-a: 63 posto ispitanih nezadovoljno
Koliko je situacija ozbiljna govore i nedavno objavljeni rezultati istraživanja Instituta za migracije i narodnost (IMIN) koje je provedeno početkom studenog 2025., a objavio ga je glavni voditelj istraživanja Ivan Balabanić.
Prema tom istraživanju, samo tri posto Hrvata zadovoljno je prisutnošću stranih radnika, dok je njih čak 63 posto nezadovoljno (ostali su neutralni).
Ovogodišnji rezultati pokazuju rast kritičnosti u odnosu na prošlogodišnje kada je također provođeno slično istraživanje. Potpuno nezadovoljstvo prisutnošću stranih radnika izražava 20,63 posto građana, dok je prošle godine to bilo 16,5 posto. Djelomično nezadovoljnih (a takvih je najviše) je 42,16 posto, dok ih je prošle godine bilo 29,7 posto. Neutralnih je 34,13 posto, dok ih je lani bilo 42,6 i to je bila najzastupljenija kategorija.
Zadovoljstvo iskazuje manjina ispitanika: 2,78 posto je djelomično zadovoljnih, dok ih je prošle godine bilo 9,8, a 0,30 posto je potpuno zadovoljnih, dok je prošle godine takvih bilo 1,3 posto.
U odnosu na prošlogodišnje rezultate, navodi se, vidi se promjena u strukturi razloga nezadovoljstva. Strah od kriminala bio je prisutan i prošle godine, kada je, uz taj sigurnosni aspekt, jedan od najistaknutijih razloga nezadovoljstva bio i stav da u Hrvatskoj postoji prevelika kulturna raznolikost. Ove godine najčešći razlog nezadovoljstva ostaje strah od porasta kriminala, koji navodi 69,8 posto nezadovoljnih ispitanika, ali slijedi naglašavanje ekonomskih i radnih razloga. Zabrinutost zbog smanjenja mogućnosti zaposlenja za domaće radnike navodi 51,7 posto građana, a snižavanje cijene rada i radnih standarda 47,7 posto. Kulturne razlike i nesuglasice navodi 48,8 posto ispitanika, ali sa slabijim intenzitetom nego u prošlom valu, što pokazuje da su se razlozi nezadovoljstva pomaknuli prema sigurnosnim i radno-ekonomskim objašnjenjima.
Među građanima koji su zadovoljni prisutnošću stranih radnika, glavnim se razlogom ističe kulturna raznolikost koju navodi 87,1 posto zadovoljnih ispitanika. Prema njihovim stavovima, ona doprinosi međukulturnoj razmjeni i obogaćivanju društvenog života. Slijede razlozi povezani s tržištem rada, poput smanjenja nezaposlenosti (58,1 posto), povećanja ekonomske produktivnosti (48,4 posto) i veće dostupnosti pojedinih usluga (19,4 posto).
Zadovoljstvo mjeri afektivnu reakciju
Balabanić je za Faktograf pojasnio da je istraživanje imalo isti set od tri pitanja kao i prošle godine. Riječ je o telefonskom istraživanju provedenom na tisuću ispitanika. Sudionicima istraživanja čitana su sljedeća pitanja:
“Koliko ste zadovoljni prisutnošću inozemne radne snage / stranih radnika u Hrvatskoj?”; “Koji su glavni razlozi vašeg zadovoljstva prisutnošću stranih radnika u Hrvatskoj?” i “Koji su glavni razlozi vašeg nezadovoljstva prisutnošću stranih radnika u Hrvatskoj?”
Ove godine uvedeno je i mjerenje socijalne distance. Samo 2,4 posto građana želi strane radnike za prijatelje, 5,7 posto prihvatilo bi ih kao susjede, a oko 10 posto ih želi za kolege na poslu. Najviša razina distance je prema stranim radnicima i Romima, potom prema Muslimanima, pa Židovima i onda Srbima.
Radi se o pro bono istraživanju kojega je agencija MediaNet odradila za IMIN, pojasnio je Balabanić. Zbog toga su istraživači imali ograničenja i morali su birati između dvije opcije koje nisu iste – hoće li mjeriti zadovoljstvo prisutnošću stranih radnika ili u kojoj mjeri građani podržavaju dolazak stranih radnika.
“Zadovoljstvo mjeri afektivnu reakciju, odnosno emocije i stavove o trenutačnoj situaciji, kao i subjektivnu procjenu postojećeg stanja. S druge strane, mjerenje podržavanja dolaska stranih radnika mjeri odobravanje ili protivljenje nečemu, odnosno stav prema politici zapošljavanja stranaca. Moguća je situacija u kojoj je pojedinac neutralan ili nezadovoljan prisutnošću stranih radnika u Hrvatskoj, ali podržava njihov daljnji dolazak jer ga smatra nužnim za ekonomiju”, pojasnio je Balabanić.
Za kompletniji uvid, kazao nam je, “nedostaje mi bar pet pitanja”.
Drago Župarić-Iljić: Nemamo ozbiljnu znanstvenu produkciju koja bi proizašla iz ovog istraživanja
Međutim, istraživači i znanstvenici s kojima je Faktograf razgovarao problematičnim smatraju način na koje je IMIN predstavio istraživanje – u obliku šturih podataka i kroz priopćenje koje su potom mediji bombastično prenijeli.
Izvanredni profesor na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (FFZG) Drago Župarić-Iljić koji godinama proučava pitanja migracija, azila i demografije ističe vrijednost teme kojom se istraživanje bavi, ali izražava skepsu prema načinu na koji je ono objavljeno.
“Mi ovdje osim istraživačkih izvještaja u nekoj bazičnoj formi na web-stranicama IMIN-a te sporadičnih medijskih objava, zasad nemamo ozbiljniju znanstvenu produkciju proizašlu iz ovog istraživačkog projekta, a njegovi rezultati tek trebaju biti znanstveno valorizirani putem objava znanstvenih članaka koji su prošli rigorozne anonimne recenzijske procedure, a da bi njegovi zaključci nadogradili postojeće znanstvene uvide te putem znanstvenih dokaza pridonijeli sukreiranju javnih politika, prije svega migracijske i integracijske”, pojasnio je Župarić-Iljić za Faktograf.
Smatra kako su “bombastični naslovi po portalima više stvar tendenciozne uredničke politike koja nerijetko žudi za senzacionalizmom kod ovakvih tema”, ali i “moguće strategije istraživačkog tima IMIN-a da sve ovo posluži kao svojevrsni teaser za buduće znanstvene publikacije, koje bi valjda tek trebale uslijediti”.
Emina Bužinkić: Treba izbjegavati senzacionalistički pristup
Emina Bužinkić, znanstvenica koja se bavi migracijama, obrazovanjem i društvenom pravdom, smatra kako treba izbjegavati senzacionalistički pristup jer on ne doprinosi sadašnjoj klimi koja je već izrazito napeta i u kojoj postoje evidentne društvene tenzije. Upravo je zato odgovornost medija, kao i istraživača, da svojim radom ne potiču stigmatizaciju, etiketiranje ili dodatno produbljivanje socijalne distance, smatra Bužinkić. Važno je izbjegavati generalizacije i poruke koje stvaraju moralnu paniku ili potiču nepovjerenje, a Bužinkić je problematično i objavljivanje fragmentiranog istraživanja “u maniri spektakla”, bez dublje analize i interpretacije rezultata, kao i provjere epistemičke i metodološke orijentacije, čime se umanjuje kredibilitet istraživanja, ali i otvara prostor za manipulacije i politizaciju nalaza.
Da se rezultati istraživanja već koriste za instrumentalizaciju pokazuje i slučaj MOST-ovca Krešimira Rotima, inače poznatog po ekstremističkim stavovima. Nakon što je odigrao jednu od ključnih uloga u širenju dezinformacija i moralne panike o napadu na časnu sestru u Zagrebu koji se nije desio, Rotim je u svojoj “isprici” iskoristio upravo rezultate Balabanićevog istraživanja.
Da je napad izvršio Afganistanac “vjerojatno bi još pogoršao stanje koje je, prijašnji podaci nisu lagali, 97 posto nezadovoljno po pitanju stranih radnika”, napisao je na svom profilu na Facebooku.
Visoka stopa odaziva
Župarić-Iljić navodi i druge problematične aspekte istraživanja.
Naime, na naše pitanje kolika je bila stopa odaziva iz agencije koja je istraživanje provela pojasnili su kako je udio ispitanika koji je izričito odbio sudjelovati iznosio tek 3,1 posto.
Radi se o neuobičajeno visokoj stopi odaziva na istraživanje smatra sociolog.
“Stvarno bih volio više doznati o ovome jer ovo vodi u sumnju u neke metodološke aspekte navedenog istraživanja, posebice ako znamo da istraživanja sugeriraju kako su stope odaziva na telefonske ankete pale s prosječnih 32.5 posto u 2001. na 18.2 posto u 2015. Ili, slično tome, u telefonskim anketama koje je proveo Pew Research, stope odaziva pale su s 36 posto u 1997. na svega 6 posto u 2018. Nadam se kako će buduće znanstvene publikacije kolega s tog projekta adresirati i pojasniti ovu diskrepanciju i metodološku nedorečenost”, pojašnjava.
Usporedba s istraživanjem CMS-a
S obzirom na to da je Balabanić u odgovoru Faktografu napisao kako su rezultati njegova istraživanja i onoga koje je za Centar za mirovne studije (CMS) proveo Župarić-Iljić slični, upitali smo ga da komentira postoje li sličnosti.
Župarić-Iljić ističe kako neke sličnosti postoje, “ali samo u manjoj mjeri i ovdje treba biti oprezan”.
IMIN-ovo istraživanje pokazalo je kako danas oko 63 posto građana izražava potpuno ili djelomično nezadovoljstvo s prisustvom stranih radnika i ti razlozi nezadovoljstva leže u sigurnosnim razlozima, prvenstveno u strahu od porasta kriminala. Onda slijede razlozi koji su utemeljeni u ekonomskim objašnjenjima poput doživljaja prijetnje zbog smanjenja mogućnosti zaposlenja za domaće radnike, snižavanja cijene rada i radnih standarda, ili pak zbog percipiranih kulturnih razlika i nesuglasica.
U istraživanju koje je CMS radio godinu dana prije sigurnosni aspekti useljavanja nisu imali primat u objašnjenju doživljaja prijetnje ili ugroze. Međutim, Župarić-Iljić kao zabrinjavajuće rezultate IMIN-ova navodi porast broja onih koji izražavaju potpuno nezadovoljstvo prisutnošću stranih radnika. O tome, smatra sociolog, kreatori politika trebaju povesti ozbiljnog računa.
Potvrđuje i kako negativni stavovi prema imigrantima i stranim radnicima uistinu jačaju. Istraživanje koje je CMS proveo 2024., u usporedbi s onim koje je provedeno sedam godina prije pokazalo je da građani generalno iskazuju manje simpatija prema različitostima svih vrsta, a posebno je uočljiv trend porasta islamofobije.
Ipak, bez obzira na sve negativnije sentimente, navodi, većina ispitanika zalaže se za pravo stranaca na zaštitu od diskriminacije, jednak položaj pred hrvatskim pravosuđem te jednaku plaću za jednak posao kao i građani Hrvatske. K tomu, građani smatraju da se moraju kazniti poslodavci koji stranim radnicima pružaju nedostojne uvjete stanovanja, a čak 74 posto građana se u potpunosti ili uglavnom slaže s tvrdnjom da “država mora kazniti poslodavce koji iskorištavaju strane radnike na tržištu rada“. To upućuje, navodi Župarić-Iljić, na očekivanja građana za čvršćom regulacijom tržišta rada i stanovanja u svrhu sprječavanja eksploatacije stranih radnika.
Paralelne stvarnosti
Rezultate istraživanja o zadovoljstvu stranih radnika životom u Hrvatskoj koji pokazuju da su oni, pak, izrazito zadovoljni Župarić-Iljić tumači time da “očito živimo dva paralelna svijeta ili preciznije rečeno dvije paralelne percepcije realnosti i društvenih relacija”.
A da strani radnici i domaće stanovništvo žive u dva paralelna svijeta slaže se i Bužinkić.
“Ne smijemo zanemariti da su strani radnici u ovoj zemlji izrazito nesigurni i da trpe jako puno verbalnih i fizičkih napada te administrativnog nasilja. Njihova radna i životna svakodnevica odvija se u uvjetima izloženosti, prekarizacije i često potpunog izostanka institucionalne zaštite, što stvara jasnu strukturalnu neravnotežu između njih i domaćeg stanovništva. Akademska zajednica dijelom ima, a dijelom mora graditi kapacitet za istraživačke procese koji mogu pokazati sve te nijanse i složenosti, i spriječiti površne interpretacije stvarnosti koje se nerijetko u medijskom prostoru svode na generalizacije koje nas plaše. Bez uvida u stvarne uvjete života i rada stranih radnika, propuštamo razumjeti širu društvenu dinamiku i odgovornost institucija koje tu dinamiku oblikuju”, zaključuje Bužinkić.
