Saborski zastupnici ovotjedni rad započeli su raspravom o željeznici, točnije o Konačnom prijedlogu zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu. Iako se taj dokument bavi odnosima koji nastaju iz ugovora o prijevozu pošiljaka u unutarnjem i međunarodnom željezničkom prometu, glavnima saborske rasprave koncentrirala se na nedovoljna ulaganja u željeznicu, slabu povezanosti Hrvatske vlakovima, sporost vlakova kao i dugotrajne projekte ulaganja i probijanje rokova izgradnje na pojedinim dionicama pruge.
U raspravi su se iznosili i primjeri „loših“ ulaganja u željeznicu pa se tako Damir Barbir, iz Kluba zastupnika Centra i Nezavisne platforme sjever u dva navrata prisjetio najteže željezničke nesreće u novijoj povijesti Hrvatske.
„(…) Dapače, kada smo pokušali ubrzati te vlakove i kada smo nabavili nagibne vlakove za put između Zagreba i Splita, kojih pola nismo testirali, pola ih nikada nije bilo na pruzi, došlo je do najveće željezničke nesreće koja se dogodila u Rudinama pored Kaštela. To je bilo 24. 7. 2009. godine kada je šest naših sugrađana izgubilo život, a 17 je bilo ozlijeđeno. Nakon dugog sudskog spora, imali smo vještake koji su rekli da se ta nesreća nikada ne bi dogodila, da se to moglo spriječiti. I onda smo odustali od nagibnih vlakova i vratili smo se nazad u prošlost, jer smo shvatili da, ako ćemo nešto ubrzati, onda će nam ljudi ginuti. Dakle, držimo to dovoljno sporo i to je samo sebi svrha“, kazao je, među ostalim Barbir raspravljajući u ime svog Kluba zastupnika.
Točno je da je iskliznuće nagibnog vlaka kod Rudina, 24. 7. 2009. godine, najteža željeznička nesreća u Hrvatskoj u novijoj povijesti te da je u njoj život izgubilo šest putnika. Ozlijeđeno ih je 55 pri čemu je 17 putnika zadobilo teške ozljede te su zadržani u Splitskoj bolnici.
Točno je i da do nesreće u Rudinama nije trebalo doći. Međutim, u svojem istupu Barbir imputira da je krivac za nesreću nagibni vlak i navodi kako se nakon nesreće odustalo od prometovanja tog vlaka. Tvrdnja prema kojoj je nagibni vlak krivac za nesreću nije točna, kao što nije točno da se nakon nesreće u Rudinama „odustalo“ od nagibnih vlakova, odnosno da su oni isključeni iz prometa.
Krivac za nesreću bio je retardant na tračnicama
Da nagibni vlak nije kriv za nesreću u Rudinama evidentno i iz sudske presude – kako pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu iz svibnja 2013. godine tako i presude Vrhovnog suda iz siječnja 2019. godine, kojom je potvrđena ranija presuda Županijskog suda u Splitu.
Naime, tog kobnog 24. 7. 2009. godine, prije prolaska nagibnog vlaka koji je prometovao iz Zagreba za Split, tom dionicom pruge prošlo je pružno vozilo s kojeg je tlo uz prugu, ali i sama pruga, tretirana retardantom TG-300 američke tvrtke Universal Fire Shield. Riječ je o sredstvu koje usporava širenje požara. Te 2009. godine, sredstvo američkog proizvođača po prvi puta je korišteno za tretiranje tla uz prugu i po prvi put je to radila privatna tvrtka. Ranijih godina posao su obavljali vatrogasci.
Sporno sredstvo, unatoč upozorenjima pružnih radnika, raspršeno je i po tračnicama što se pokazalo kobnim. Naime, sloj retardanta na tračnicama onemogućio je kočenje vlaka i doveo do ubrzanja vožnje zbog čega je vlak iskočio iz tračnica, a u toj nesreći poginulo je šestero putnika i ranjeno njih 55.
Sudski postupak pokrenut je dvije godine nakon nesreće, u siječnju 2011. godine. Tijekom suđenja su vještaci iz Centra Ivan Vučetić jasno kazali da je krivac za nesreću retardant koji se našao na tračnicama te je tako onemogućio kočenje vlaka. Obrana je, pritom, pokušavala ukazati na druge uzroke, od neispravnosti samog vlaka (koji je također vještačen) i njegovih mehanizama kočenja do pogrešnog vremena tretiranja pruge. Naime, plan je bio da se pruga sredstvom koje „štiti“ od požara tretira nakon prolaska vlaka, ali je to učinjeno prije njegova prolaska.
U konačnici, 2013. godine Županijski sud u Splitu donio je presudu za dvojicu okrivljenika (od petorice protiv kojih je bila podignuta optužnica). Osuđeni su Ivica Medak, tada već bivši šef ekologije u HŽ Infrastrukturi jer je nabavio retardant koji, prema sudu, nije bio dovoljno ispitan i Jozo Bazina, stručni konzultant u firmi Intrade koji je izradio i montirao prskalice na stražnjoj strani robela (pružnog radnog vozila) tako da je retardant završavao na tračnicama. Ostala trojica okrivljenika oslobođena su zbog nedostatka dokaza. Tada je Medak osuđen na četiri godine zatvorske kazne, a Bazina na tri godine.
Presudu splitskog Županijskog suda potvrdio je Vrhovni sud 2019. godine.
Nagibne vlakove zamijenit će novi Končarovi
Hrvatska je nagibne vlakove (Regio Swinger) nabavila 2003. godine izravnom pogodbom s tvrtkom Bombardier. Kupljeno je osam vlakova za 32,35 milijuna eura, a prvi vlakovi su na domaćim prugama počeli voziti 2004. godine. Kada su svi vlakovi isporučeni, tri garniture vlakova vozile su na relaciji Zagreb – Split, a preostala dva vlaka vozila su na relaciji Zagreb – Rijeka i Zagreb – Osijek.
Od osam nagibnih vlakova danas ih je u funkciji šest. Jedan je uništen 2006. godine u nesreći u Kosovu kod Knina kada je na pružnom prijelazu na prilaznoj cesti za tvornicu Knauf došlo do sudara vlaka i kamiona. U toj je nesreći poginuo strojovođa vlaka, dok je vozač kamiona zadobio teže ozljede. Drugi vlak uništen je u Rudinama.
Preostali nagibni vlakovi nastavili su voziti, iako je bilo godina (kao primjerice 2012. godine) kada je u funkciji bio samo jedan vlak dok ih je pet čekalo remont. Iz prometa ih je „izbacivala“ trenutna neispravnost, a ne odluka da se od njih „odustane“.
Ovogodišnji vozni red u putničkom željezničkom prijevozu zadnji je u kojem su i nagibni vlakovi raspoređeni za vožnje prema Splitu, Rijeci i Osijeku. Naime, u prometu će ih zamijeniti novi putnički vlakovi koje za HŽ Putnički prijevoz radi Končar (1, 2).
Zaključno, iako je točno da do nesreće u Rudinama nije trebalo doći, nije točan navod Damira Barbira da je za tu nesreću bio kriv nagibni vlak. Do nesreće je došlo jer su tračnice uoči prolaska vlaka poprskane zaštitnim sredstvom protiv požara koje se nije smjelo naći na tračnicama i koje je spriječilo mogućnost kočenja vlaka. Netočno je i da se od nagibnih vlakova odustalo nakon te najteže željezničke nesreće u novijoj povijesti. Nagibni vlakovi tek će ove godine, s isporukom novih putničkih vlakova, polako početi izlaziti iz prometa.
